Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-138/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišić, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Sabine Dugonjić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženog B2 Kapital d. o. o., [adresa], [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-95/2021-17 od 5. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-95/2021-17 od 5. listopada 2022.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 8 Ovr- 156/2019, u kojem predmetu je ovrhovoditelj B2 KAPITAL d.o.o. iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], a ovršenik UJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a koja ovrha je određena na temelju rješenja Općinskog suda u Virovitici poslovni broj 8 Ovr-156/2019 od dana 15. srpnja 2019. godine, te da se naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st.1 toč. 1 - 3 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/11-proč. tekst, 89/14-Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se odbaci tužba.

3. U svom odgovoru na žalbu tuženik je porekao žalbene navode i predložio da se tužitelj sa žalbom odbije kao neosnovanom.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe na nekretnini ovršenika ĐJ određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Virovitici posl. br. Ovr-156/2019-2 od 15. srpnja 2019.

5.1. Među strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: 8 Ovr-156/2019-12, ovršenik upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, dalje: OZ), jer je ustvrdio da ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nema ovršnu ispravu protiv njega, odnosno da na temelju ovršne isprave nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužitelja.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj sadržajem žalbe.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP zbog odbijanja dokaznog prijedloga žalitelja da se provede uvid u predložene ovršne spise i provede financijsko vještačenje, sve na okolnost da ne postoji dug prema ovrhovoditelju. To stoga što na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti prijedloga predlagatelja, odnosno ako činjenice na koje se predlaže provođenja tih dokaza nisu odlučne za ocjenu osnovanosti, odnosno neosnovanosti tvrdnje stranaka.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje da postoje razlozi za provođenjem ovrhe protiv tužitelja kao ovršenika na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Virovitici, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], s obzirom da su na predmetnim nekretninama u vlasništvu tužitelja pod brojem Z-2441/2012 u korist tuženika uknjižena založna prava temeljem ugovora o založnim pravima od 16. travnja 2012. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Željki Maroslavac, pod brojem Ov-12079/12 od 20. travnja 2012., pri čemu je uknjižba ustupanja založnog prava sa prethodnog založenog vjerovnika Zagrebačke banke d. d. izvršena na tuženika temeljem ugovora o ustupu prava i tražbina od 6. srpnja 2018. pod brojem: Z-6984/2018, što je sud utvrdio uvidom u navedene zk. izvatke (73-75).

8.1. Nadalje, sud prvog stupnja uvidom u ugovor o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 6. srpnja 2018. (27- 30), ovjerenim pod brojem Ov-8504/2018, utvrđuje da je Zagrebačka banka, kao ustupitelj, tuženiku B2 Kapital d. o. o. kao primatelju, ustupila i prenijela tražbine prema dužniku Interpetrol d. o. o. (sada Žižić Petrol d. o. o. u stečaju), i to zajedno sa svim sporednim pravima i sredstvima osiguranja kako je to navedeno u prilogu prvom ugovora o ustupu (31-35), iz čega proizlazi da nije u pravu tužitelj kad navodi da tuženik nema pravo protiv njega voditi ovršni postupak jer da mu Zagrebačka banka d. d. nije ustupila svoja potraživanja.

8.2. U prilogu prvom ugovora o ustupu na tuženika su, zajedno sa sporednim pravima i osiguranjima, preneseni između ostalog i hipoteke uknjižene u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisane temeljem ugovora o založnim pravima od 16. travnja 2012. (49-54), solemniziranog po javnoj bilježnici Željki Maroslavac pod brojem Ov-12079/2012 od 20. travnja 2012., kojom prilikom su navedene i tražbine iz ugovora o dugoročnom kunskom kreditu s valutnom klauzulom za poslovno financiranje broj 3227007331 (55-59), ugovora o kratkoročnom kunskom revolving kreditu za poslovno financiranje broj 3231409947 (65-71), ugovora o kratkoročnom kunskom kreditu za poslovno financiranje broj 3231410122, ugovora o okvirnom revolving iznosu za izdavanje činidbenih i platežnih garancija i obvezujućih i neobvezujućih pisama namjere od 25. ožujka 2013., kao i mjenica po viđenju izdane u [adresa] 16. travnja 2012. u iznosu od 25.000.000,00 kn u svezi ugovora o založnim pravima. Dakle, ugovorom o ustupu prethodni vjerovnik Zagrebačka banka d. d. prenijela je na tuženika tražbine radi čije je naplate određena ovrha po predmetnom rješenju o ovrsi i to zajedno sa hipotekama na nekretninama koje osiguravaju naplatu tražbina te je prenijela sva svoja prava iz ovršne isprave – ugovora o založnom pravu kao i svih ugovora o kreditu.

9. Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su na tuženika prenesena prava prethodnog vjerovnika Zagrebačke banke d. d.

10. U odnosu na tvrdnju tužitelja da je tuženik trebao pokrenuti parnicu radi naplate svojih potraživanja, sud prvog stupnja pravilno smatra da su ti navodi neosnovani, jer je u ugovoru o založnom pravu tužitelj kao jamac platac i založni dužnik bezuvjetno i neopozivo pristao da se radi osiguranja tražbine na predmetnim nekretninama uknjiži hipoteka u korist vjerovnika Zagrebačke banke d. d. te je izričito pristao da se u slučaju neisplate tražbina može provesti prisilna naplata na nekretninama na temelju čl. 5. ugovora o založnom pravu.

11. Iz ugovora o založnom pravu vidljivo je da postoji klauzula ovršnosti iz koje je vidljivo da je taj javnobilježnički akt postao ovršan dana 1. lipnja 2018. (36-48).

12. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha iz razloga navedenog u čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ.

12.1. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik kao ovrhovoditelj ima pravo pokrenuti i voditi ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika temeljem ovršne isprave i to Ugovora o založnim pravima od 16. travnja 2012. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku Željki Maroslavac pod brojem OV-12079/12 od 20.4.2012. Rješenjem o ovrsi broj Ovr-156/2019 od dana 15. srpnja 2019. ovrha je određena temeljem Ugovora o založnom pravu, a na nekretninama tužitelja upisanim kod Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižni odjel Virovitica, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] (dalje: nekretnine), a na kojim nekretnina je pod brojem Z-2441/12 (preneseno pod Z- 6984/2018) u korist tuženika bilo upisano založno pravo upravo temeljem Ugovora o založnom pravu, i to radi osiguranja tražbina radi kojih je određena ovrha po predmetnom rješenju o ovrsi. Tuženik je postao vjerovnik predmetnih tražbina temeljem Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina sklopljenog dana 06.07.2018.g. između Zagrebačka banka d.d., [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelja, i tuženika, kao primatelja, ovjerenim pod brojem OV-8504/2018 od 06.07.2018. Ugovorom o ustupu Zagrebačka banka d.d. ustupila je tuženiku tražbine prema dužniku INTERPETROL d.o.o., [osobni identifikacijski broj] (pripojen ŽIŽIĆ PETROL d.o.o., [osobni identifikacijski broj]), zajedno sa svim sporednim pravima i sredstvima osiguranjima, a kako je to detaljno navedeno u Ugovoru o ustupu, kod čega se posebno ističe da su sa istim na tuženika prenesena i prava iz Ugovora o založnom pravu, te založno pravo na nekretninama upisanim pod brojem Z-2441/12. Člankom 5. Ugovora o založnom pravu tužitelj je izričito pristao da se u slučaju neisplate tražbina može protiv njega provesti prisilna naplata, između ostalih, i na predmetnim nekretninama, a temeljem predmetnog Ugovora o založnom pravu.

12.2. Slijedom navedenog nedvojbeno je da je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja temeljem ovršne isprave Ugovora o založnom pravu, a obzirom da su Ugovorom o ustupu tražbine prenesene na tuženika sukladno čl. 32. st. 1. OZ, kod čega je bitno za istaknuti da je tužitelj stranka Ugovora o založnom pravu i to kao jamac platac i založni dužnik, a nekretnine na kojim je određena ovrha po rješenjem o ovrsi bile su u njegovom vlasništvu. Odredbom čl. 32 st.1 OZ propisano je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili je na nju na drugi način prešla, a tuženik je dokazao da je između Zagrebačke banke i njega sklopljen Ugovor o ustupu i prijenosu prava i potraživanja kojim ugovorom je Zagrebačka banka kao ustupitelj prenijela na ovrhovoditelja, ovdje tuženika, svoje nenamirene novčane tražbine.

12.3. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da tužitelj nije dokazao da tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno tužitelj nije dokazao da tuženik nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv istog, temeljem ovršne isprave Ugovora o založnom pravu, kod čega je sud dao i valjane razloge zašto nije izvodio pojedine dokaze koje je predložio tužitelj.

13. Na žalbene navode je za dodati da je u

vidom u spis Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž Ovr-357/2020, u koji je tužitelj predložio izvršiti uvid, utvrđeno je da taj spis nema nikakve veze sa predmetom poslovni broj: P-95/2021 s obzirom da se ne radi niti o istim strankama niti o istim nekretninama, odnosno, u tom predmetu ovrhovoditelj je Odvjetničko društvo Leko i Partneri d. o. o. protiv ovršenice FJ iz [adresa] radi ovrhe na novčanoj tražbini. O navedenom postoji u spisu dopis Županijskog suda u Bjelovaru od 18. srpnja 2022., te je tužitelj imao načina i vremena izvršiti uvid u spis, čime bi utvrdio sadržaj navedenog dopisa, te eventualno predložio uvid u drugi spis za koji smatra da je relevantan za ishod ovog postupka, a što je propustio učiniti.

13.2. U odnosu na predmete Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: Ovr 367/2019 i Ovr-545/2020, sud prvog stupnja dao je jasne i određene razloge zašto nije izvršio uvid u iste, koje razloge prihvaća i ovaj sud, naime, niti u tim spisima ne radi o istim nekretninama niti o istim strankama, kao u ovom predmetu, jer je u tim spisima stranka ČJ a ne UJ, spisi su u tijeku, a ovršni postupak je u fazi procjene nekretnina, kao što je navela punomoćnica tuženika, sve vodeći računa o načelu ekonomičnosti i efikasnosti postupka, jer ti spisi ni na koji način nisu u svezi sa ovim parničnim postupkom.

13.3. Dakle, kako je tužitelj predložio uvid u navedene spise radi utvrđenja da ne postoji njegov dug prema tuženiku, to sud prvog stupnja pravilno smatra utvrđenim da tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju da ništa ne duguje tužitelju.

14. Slijedom navedenog , a jer žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu temeljem odredbe čl. 368 st.1 ZPP-a.

15. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe jer sa istom nije uspio (čl. 154 st.1 ZPP).

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić