Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5716/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Panjković, odvjetnica iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Martina Erdec, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Mađarić i Lui d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P- 149/2023-19 od 23. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-149/2023-19 od 23. kolovoza 2024.
Obrazloženje
1.Pobijanom presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] koji su dana 14. studenog 2006.g. sklopili tužitelj SB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535) kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535) da tužitelju VB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 2.251,23 eura sa zakonskom zateznom kamatom i to:
-na iznos od 8,54 € počevši od 31. listopada 2008.,
-na iznos od 0,37 € počevši od 30. studenog 2008.,
-na iznos od 10,75 € počevši od 31. prosinca 2008.,
-na iznos od 12,35 € počevši od 31. siječnja 2009,
-na iznos od 13,07 € počevši od 28. veljače 2009.,
-na iznos od 11,08 € počevši od 31. ožujka 2009.,
-na iznos od 11,46 € počevši od 30. travnja 2009.,
-na iznos od 8,42 € počevši od 31. svibnja 2009.,
-na iznos od 6,18 € počevši od 30. lipnja 2009.,
-na iznos od 6,78 € počevši od 31. srpnja 2009.,
-na iznos od 7,96 € počevši od 31. kolovoza 2009.,
-na iznos od 7,86 € počevši od 30. rujna 2009.
-na iznos od 6,66 € počevši od 31. listopada 2009.,
-na iznos od 8,90 € počevši od 30. studenog 2009.,
-na iznos od 10,70 € počevši od 31. prosinca 2009.,
-na iznos od 13,25 € počevši od 31. siječnja 2010.,
-na iznos od 12,66 € počevši od 28. veljače 2010.
-na iznos od 16,13 € počevši od 31. ožujka 2010.,
-na iznos od 15,47 € počevši od 30. travnja 2010.,
-na iznos od 16,75 € počevši od 31. svibnja 2010.
-na iznos od 27,84 € počevši od 30. lipnja 2010.,
-na iznos od 25,56 € počevši od 31. srpnja 2010.,
-na iznos od 32,53 € počevši od 31. kolovoza 2010.,
-na iznos od 30,12 € počevši od 30. rujna 2010.,
-na iznos od 26,25 € počevši od 31. listopada 2010.,
-na iznos od 34,42 € počevši od 30. studenog 2010.,
-na iznos od 44,82 € počevši od 31. prosinca 2010.,
-na iznos od 37,46 € počevši od 31. siječnja 2011.,
-na iznos od 40,04 € počevši od 28. veljače 2011.,
-na iznos od 36,76 € počevši od 31. ožujka 2011.,
-na iznos od 37,35 € počevši od 30. travnja 2011.,
-na iznos od 51,29 € počevši od 31. svibnja 2011.,
-na iznos od 52,65 € počevši od 30. lipnja 2011.,
-na iznos od 64,30 € počevši od 31. srpnja 2011.,
-na iznos od 58,32 € počevši od 31. kolovoza 2011.,
-na iznos od 51,76 € počevši od 30. rujna 2011.,
-na iznos od 51,06 € počevši od 31. listopada 2011.,
-na iznos od 50,56 € počevši od 30. studenog 2011.,
-na iznos od 53,68 € počevši od 31. prosinca 2011.,
-na iznos od 56,41 € počevši od 31. siječnja 2012.,
-na iznos od 56,77 € počevši od 29. veljače 2012.,
-na iznos od 54,89 € počevši od 31. ožujka 2012.,
-na iznos od 56,16 € počevši od 30. travnja 2012.,
-na iznos od 57,03 € počevši od 31. svibnja 2012.,
-na iznos od 55,56 € počevši od 30. lipnja 2012.,
-na iznos od 55,95 € počevši od 31. srpnja 2012.,
-na iznos od 54,85 € počevši od 31. kolovoza 2012.,
-na iznos od 52,48 € počevši od 30. rujna 2012.,
-na iznos od 55,01 € počevši od 31. listopada 2012.,
-na iznos od 56,22 € počevši od 30. studenog 2012.,
-na iznos od 55,37 € počevši od 31. prosinca 2012.,
-na iznos od 50,60 € počevši od 31. siječnja 2013.,
-na iznos od 54,65 € počevši od 28. veljače 2013.,
-na iznos od 55,01 € počevši od 31 ožujka 2013.,
-na iznos od 53,42 € počevši od 30. travnja 2013.,
-na iznos od 48,48 € počevši od 31. svibnja 2013.,
-na iznos od 48,35 € počevši od 30. lipnja 2013.,
-na iznos od 49,57 € počevši od 31. srpnja 2013.,
-na iznos od 51,51 € počevši od 31. kolovoza 2013.,
-na iznos od 54,21 € počevši od 30. rujna 2013.,
-na iznos od 52,82 € počevši od 31. listopada 2013.,
-na iznos od 53,80 € počevši od 30. studenog 2013.,
sve do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Tuženik Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. (OIB: 53056966535) dužan je tužitelju VB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.705,00 €, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. kolovoza 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana
2.Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika je neosnovana.
5.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
6.Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.
7.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o [broj kredita] koji su dana 14. studenog 2006.g. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredaba ugovora koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
8.U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:
-da je uvidom u Ugovor o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke, utvrđeno kako je istim ugovorom između stranaka ugovoren iznos kredita u iznosu 17.708,79 švicarskih franka u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl. 1. Ugovora o kreditu), da je čl. 4. ugovoren rok vraćanja od 84 mjeseca, a čl. 7. način vraćanja i to u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,
-da je tužitelju kredit bio potreban radi kupnje automobila za osobne potrebe,
-da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno kako mjesečni iznosi razlike po osnovi valutne klauzule koje je tužitelj stvarno i faktički plaćao, odnosno koji bi plaćao da nije bilo promjene tečaja u odnosu na tečaj na datum isplate kredita iznose 2.251,23 €.
9.U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula prvostupanjski sud se pravilno pozvao na učinke presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, te je Vrhovni sud u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke, među kojima i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
10.Tuženik nije ponudio dokaze kojima bi se tijekom prvostupanjskog postupka utvrdilo suprotno, tj. da bi tužitelj bio informiran o rizicima ugovaranja valutne klauzule.
11.Prema pravnim utvrđenjima sudova u postupku kolektivne zaštite odredba o valutnoj klauzuli nije bila jasna i transparentna za potrošače u smislu da im nije bio jasan ekonomski učinak vezanja glavnice kredita uz valutu CHF a ne općenito i načelno valutne klauzule kao takve. Tako iz pravnih utvrđenja proizlazi da su banke, među njima i tužena, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja CHF prema kuni na štetu potrošača a unatoč tomu su ih poticale na sklapanje ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF. Potrošači su bili neobaviješteni o pravom značenju CHF kao "sigurne valute" za ulaganja banaka a ne za korisnika kredita te oni nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže upravo uz valutu CHF (a ne primjerice za EUR) i informirano se odlučiti o sklapanju ili nesklapanju takvog ugovora, tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače o riziku i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju valutne klauzule u CHF, sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03- dalje: ZZP/03) u razdoblju od 12. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09. dalje: ZZP/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/15. - dalje: ZOO).
12.Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
13.Navedena odredba ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.
14.Na temelju činjeničnih utvrđenja s obzirom na nesporno utvrđeno povećanje tečaja CHF nakon sklapanja predmetnog ugovora o kreditu utvrdio da su odredbe kojima je bila ugovorena valutna klauzula u CHF ništetne, te je obvezao tuženika kao nesavjesnog stjecatelja da isplatiti tužitelju stečeno bez osnove na temelju takvih ništetnih odredbi.
15.Nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora na temelju samoga Zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
16.Kako je utvrđeni iznos koji je tužitelj platio više na ime valutne klauzule u CHF tuženik stekao bez pravne osnove, pravilno je naloženo tuženiku da taj iznos vrati tužitelju, odnosno na istom naknadi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta sa zateznim, sukladno odredbi čl. 1111. ZOO.
17.S obzirom da je sud vezan za pravne učinke ranije navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, u kojem postupku je utvrđeno da su odredbe o ugovaranju valutne klauzule u CHF nepoštene, a time i ništetne, jer je tuženik ponudio tužitelju sklapanje ugovora s nepoštenim odredbama i postupao nepošteno, čime je posto nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO) za iznose koje je nepripadno primio na temelju ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli koje su ništetne, to je temeljem ništavih odredbi ugovora o kreditu u obvezi isplatiti tužitelju zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od dana stjecanja svake pojedine uplate iznosa koji je bio veći od ugovorenog do isplate, kako je to pravilno i dosuđeno pobijanom presudom.
18.Prvostupanjski sud pravilno je otklonio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO, i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu. Taj rok u odnosu na ništetnost valutne klauzule počinje teći od dana pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., i da je tužba podnesena 27. travnja 2023., dakle, unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO.
19.S tim u vezi Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao je objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“
20.Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je vještak vršio izračun temeljem fiksne početne kamatne stope, obzirom da je Trgovački sud u Zagrebu pravomoćnom presudom za zaštitu kolektivnih interesa poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrdio da su odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena valutna klauzula ništetne, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 324. st. 2. ZOO valjan početno ugovoreni tečaj CHF.
21.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u visini odmjerenog parničnog troška (čl. 155. st. 1. ZPP). Tuženik niti ne pobija odluku o troškovima parničnog postupka određenim razlozima, već samo posljedično, obzirom na pobijanje odluke o glavnom zahtjevu.
22.Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović
