Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3596/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Ane Gradišek, člana vijeća i suca izvjestitelja i Željke Rožić Kaleb, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Blaženki Musulin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Pn-2692/18-59 od 16. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2692/18-59 od 16. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. I. i VII. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2692/18-59 od 16. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. VIII. izreke za iznos od 6.878,00 Eur ( preko iznosa od 822,60 Eur do 7.700,60 Eur).

III. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2692/18-59 od 16. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. VIII. izreke za iznos od 822,60 Eur i sudi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 822,60 Eur sa zateznim kamatama tekućim od dana 15. travnja 2019. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.“

IV. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2692/18-59 od 16. srpnja 2021. u pobijanom dijelu pod toč. IX. izreke.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 50,00 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom, suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 22.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim 15. travnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.078,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.259,52 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 50,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26,65 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.410,70 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 43.298,94

kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 58.022,48 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

IX. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 76.120,58 kn.“

2. Presudu u dijelu odluke pod toč. VIII. i IX. izreke, pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka. Predlaže, prihvatiti navode žalbe i presudu preinačiti u pobijanom dijelu, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak ulaganja žalbe i trošak sudskih pristojbi.

3. Tuženik osporava presudu u dijelu pod toč. I. izreke zbog pogrešno i nepotpun utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže, preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke, podredno istu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te sukladno tome donijeti novu odluku o troškovima postupka.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete, imovinske i neimovinske, koja je nastala u štetnom događaju od 20. veljače 2017.

8. Prvostupanjski je sud u skladu s odredbom članka 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

9. U ovom predmetu nije sporno da je dana 20. veljače 2017. tužitelj stradao kao suvozač u vozilu reg oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao ZD; da na strani tužitelja postoji doprinos nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem; da među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja ni omjer suodgovornosti od 20%; da je tuženik tužitelju na ima naknade štete iz predmetnog štetnog događaja isplatio: na ime naknade neimovinske štete (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 10.500,00 kn, za strah 9.100,00 kn, za smanjenje životne aktivnosti iznos od 28.000,00 kn, za naruženje iznos od 15.400,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 5.250,00 kn) ukupno 68.250,00 kn: da je na ime naknade imovinske štete (za odjeću iznos od 350,00 kn, za izgubljenu zaradu iznos od 37.874,92 kn, za trošak liječenja iznos od 186,55 kn) tužitelju isplaćeno ukupno 38.411,47 kn, odnosno sveukupno je tuženik tužitelju isplatio iznos od 106.661,47 kn.

10. U žalbenoj fazi postupka nisu sporni dosuđeni troškovi prijevoza u iznosu od 1.259,52 kn, troškove uništene odjeće u iznosu od 50,00 kn, troškove liječenja u iznosu od 26,65 kn, te troškove s osnova izgubljene zarade u iznosu od 5.410,70 kn. Tuženik ne osporava niti dosuđeni iznos s osnova tuđe pomoći i njege.

11. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na sljedećim činjeničnim utvrđenjima: da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. Igora Stipaničića i dr. FD proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio otvoreni prijelom lijeve potkoljenice, prijelom lijeve podlaktice, prijelom 3. do 5. rebra s lijeve strane, prijelom zglobnog nastavka petog vratnog kralješka, natučenje glave, da je bolnički liječen u OB Koprivnica gdje je bio na liječenju 2 tjedna; podvrgnut je operacijskom liječenju zbog prijeloma lijeve goljenične kosti i lijeve podlaktice; prijelom vratnog kralješka i prijelomi rebara su liječeni konzervativno; zbog prijeloma zglobnog nastavka petog vratnog kralješka imao je imobilizaciju vrata kroz ukupno 6 tjedana; ordinirana mu je fizikalna terapija u kući, liječen je i stacionarno fizikalnom terapijom u Daruvarskim toplicama kroz 3 tjedna; ponovno je podvrgnut operaciji (veljača 2018.), a nakon toga opet je provodio fizikalnu terapiju i stacionarnu rehabilitaciju u rujnu 2018. u Varaždinskim toplicama; da je zadnji kontrolni pregled kirurga učinjen 15.4.2019. te se može smatrati da je tada završeno liječenje. se može smatrati okončanim s datumom 15.4.2019.

12. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud, prihvativši nalaz vještaka kao i dopunsko očitovanje na istaknute prigovore, zaključuje kako je tužitelj zbog zadobivenih povreda trpio bolove i strah, te je kod njega nastupilo naruženje srednjeg stupnja, smanjenje životne aktivnosti (23-25%) i potreba za tuđom pomoći i njegom, intenziteta i trajanja navedenih u nalazu vještaka. Temeljem navedenog prvostupanjski sud, imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnog dogđaja, utvrđuje ukupnu neimovinsku štetu u iznosu od 11.281,40 Eur/85.000,00 kn.

13. Imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege utvrđuje u iznosu od 2.078,00 kn, troškove prijevoza u iznosu od 1.259,52 kn, troškove uništene odjeće u iznosu od 50,00 kn, troškove liječenja u iznosu od 26,65 kn, te troškove s osnova izgubljene zarade u iznosu od 5.410,70 kn.

14. Tužitelj prigovara utvrđenoj i dosuđenoj naknadit neimovinske štete kao i naknadi imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, kao prenisko dosuđenoj, dok tuženik prigovara dosuđenoj naknadi neimovinske štete kao previsoko određenoj, a ne prigovara dosuđenoj naknadi imovinske štete ( toč. II. -VI. izreke).

15. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje ZOO), dosudivši tužitelju s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od ukupno 85.000,00 kn, koji iznos je umanjen za nesporno plaćeni iznos od 63.000,00 kn.

16. Naime, uzevši u obzir jačinu i trajanje povredama izazvanih fizičkih bolova i straha, te stupanja smanjenja životne aktivnosti tužitelja (23-25%) i stupanj naruženosti, cilj kojem služi naknada, kao i sve okolnosti slučaja, tužitelju je za ovaj vid štete valjalo dosuditi iznos od 15.130,40 Eur/ 114.000,00 kn ( cijeneći kvalifikatorne okolnosti, to bi značilo 20.000,00 za bol, 18.000,00 kn za strah, za smanjenje životne aktivnosti 50.000,00 kn, za naruženje 26.000,00 kn). Ovaj iznos valjalo je umanjiti za doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja (20%), te je tako tužitelju dosuđeno ukupno 12.104,30 Eur/91.200,00 kn. Od tog iznosa valjalo je oduzeti nesporno isplaćeni iznos od 8.361,50 Eur/63.000,00 kn, te iznos dosuđen ovom presudom 2.919,90 Eur. Tužitelju je tako valjalo dosuditi daljnji iznos od 822,60 Eur.

17. Prilikom odluke o visini naknade neimovinske štete, valjalo je imati u vidu neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja, dugotrajnost liječenja i boravak na bolničkom liječenju.

18. Imajući u vidu gore navedeno, te ocjenjujući nalaz vještaka kao i očitovanje na istaknute prigovore tužitelja i tuženika, te sve okolnosti ovog slučaja, prirodu, težinu i jačinu zadobivenih ozljeda, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda, velike neugodnosti tijekom liječenja, stupanj smanjenja životne aktivnosti kao i činjenicu da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao 50 godine, te da je za pretpostaviti da će još dugo trpjeti povrede izazvane predmetnim ozljeđivanje, po mišljenju ovog suda, ne pogodujući težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje tužitelju je s ovog osnova valjalo dosuditi i daljnji iznos od 822,60 Eur.

19. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 458 sati. Kako tužitelj ima pravo na istu, i kada mu je besplatno pružana, a iz njegova iskaza proizlazi da mu je istu pružala supruga, sud mu je s te osnove dosudio iznos od 9.160,00 kn, primjenom čl. 223. ZPP, cijeneći sat tuđe pomoći 20,00 kn, a koji iznos se, suprotno navodima tužitelja, smatra primjerenim cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege u vrijeme kad je ista pružana i postojećoj sudskoj praksi.

20. Imajući u vidu da je tuženik tužitelju s ovog osnova isplatio iznos od 5.250,00 kn, te imajući u vidu doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, pravilno je prvostupanjski sud s ovog osnova dosudio tužitelju iznos od 275,80 Eur/2.078,00 kn. 21. Vezano za tijek zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete, valja navesti da je prvostupanjski sud pogrešno početak tijeka kamata odredio od dana donošenja prvostupanjske presude, (16. srpnja 2021.). Naime, troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO). Kako su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio cijenu sata tuđe pomoći i njege, imajući u vidu cijenu sata u vrijeme kad je ta pomoć pružana, tužitelj bi imao pravo na kamatu od dana podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku (čl. 943. st. 1. i st. 4. u vezi sa čl. 1086. ZOO), odnosno od dana završetka liječenja, kako je to zatražio tužitelj. Međutim, prvostupanjski sud nije odlučio, odnosno nije odbio zahtjevu tužitelja za kamatu za razdoblje od završetka liječenja do dana donošenja prvostupanjske presude. Kako tužitelj nije, sukladno odredbi čl. 339. st. 1. ZPP predložio donošenje dopunske presude o tom dijelu zahtjeva, to se temeljem st. 2. istog članka smatra da je tužitelj povukao taj dio zahtjeva.

22. Neosnovano tuženik prigovara visini dosuđene neimovinske štete, budući da je ista dosuđena u skladu s kriterijima VSRH, ali imajući na umu sve okolnosti odlučne za visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, kako je prethodno navedeno.

23. Vezano za primjenu Orijentacijskih kriterija VSRH valja navesti da je dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dotadašnja praksa o visini naknade neimovinske štete te se novo pravno shvaćanje primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete. Pogrešno navodi tuženik kako Orijentacijski kriteriji nisu pravilno primijenjeni, obzirom isti služe upravo kao okvirni orijentir za odmjeravanje visine te vrste naknade koju je sud dužan odmjeriti prema okolnostima svakog pojedinog slučaja a ne njihovom doslovnom, matematičkom primjenom. U ovom slučaju iznos naknade je utvrđen upravo prema konkretnim okolnostima koje ima u vidu odredba čl. 1100. st. 1. ZOO. 24. Izvan rečenog na navode žalbe tužitelja i tuženika nije bilo potrebno odgovarati (čl. 375. st. 1. ZPP).

25. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodom, pravilno priznao tužitelju, za sastav podneska od 15. listopada 2019., 18. ožujka 2020., 24. lipnja 2020., 21. kolovoza 2020 22.. listopada 2020., 31. siječnja 2021., po 50 bodova, temeljem Tbr. 8. toč. 3. OT. Naime, niti jedan od ovih podnesak ne odnose se na sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga, obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovara ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, pa da bi temeljem Tbr 8. toč. 1. OT pripadala nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1. OT. Naprotiv radi se o ostalim podnescima, iz Tbr. 8. toč. 3. za koje je predviđena nagrada od 25% nagrade iz Tbr 7. toč. 1. OT.

26. Jednako tako, za pristup na ročište održano dana 1. lipnja 2021., tužitelju je priznato 100 bodova, a ročište dana 18. lipnja 2020. nije niti održano u ovom predmetu.

27. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, izmijenio se je i uspjeh tužitelja u ovom sporu. Imajući u vidu da je tužitelj, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od ukupno 11.792,10 Eur, a da mu je dosuđeno ukupno 4.913,80 Eur, tužitelj je u parnici u pogledu visine uspio sa 41,70%, a tuženik sa 58,30%. U pogledu osnova tužitelj je uspio sa 100%. Ukupni uspjeh tužitelja u sporu iznosi 70,85% dok uspjeh tuženika u sporu iznosi 29,15%. Kad se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika dobije se konačni uspjeh tužitelja u ovom sporu od 41,70%.

28. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju priznato ukupno 4475 bodova što po važećoj Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, u daljnjem tekstu: Tarifa), iznosi 8.909,00 Eur. Kako je tužitelj u parnici uspio sa 41,70%, to mu je valjalo dosudit trošak u iznosu od 3,715,00 Eur. Ovom iznosu valjalo je dodati iznos od 25% na ime PDV, te je tužitelju dosuđeno ukupno 4.643,75 Eur.

29. Ovom iznosu valjalo je dodati iznos od 325,20 Eur na ime troškova vještačenja, iznos od 462,50 Eur na ime pristojbe na tužbe i iznos od 164,40 Eur na ime pristojbe na presudu. Tužitelju je tako priznato na ime troška ukupno 5.595,85 Eur. 30. Kako je tužitelju prvostupanjskom presudom, dosuđen trošak u iznosu od 5.746,80 Eur (zbog pogrešno utvrđenog uspjeha u sporu), a pravilnim izračunom troška, imajući u vidu izmijenjen uspjeh u sporu tužitelja, tužitelju bi trebalo dosuditi manje nego li mu je suđeno, a kako se odluka ne može preinačiti na štetu onoga koji je podnio pravni lijek, to ovaj sud nije preinačavao odluku o trošku.

31. S obzirom na navedeno, valjalo je o žalbama stranaka odlučiti temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. toč. 3. ZPP te riješiti kao u izreci ove presude.

32. Temeljem Tbr. 10.1. Tarife, tužitelju je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 50,00 kn obzirom je isti sa žalbom uspio u obimu od 11,00%.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis