REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4211/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Borko Bebić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice CI udate N iz [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1382/2023-3 od 29. studenoga 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-6603/15 od 29. siječnja 2018., ispravljena rješenjem istog suda od 20. veljače 2018., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1382/2023-3 od 29. studenoga 2023. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1382/2023-3 od 29. studenoga 2023. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1382/2023-3 od 29. studenoga 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-6603/15 od 29. siječnja 2018.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi na temelju odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno pravo na pošteno i pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom i pravo na zaštitu prava vlasništva, sve zajamčeno čl. 14. st. 2., čl. 26., čl. 29. st. 1. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije protiv osporene drugostupanjske presude.
5. Na prijedlog nije odgovoreno.
6. Prijedlog je nedopušten.
7. Predlagatelj u prijedlogu na naznačena pravna pitanja nije naveo razloge njihove važnosti jer u prijedlogu ne navodi da bi o tom pitanju postojala različita praksa drugostupanjskih sudova koju bi trebalo ujednačiti, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP. Sama konstatacija da nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije sama za sebe dovoljan razlog za intervenciju ovog suda.
8. Budući da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u stavku I. izreke ove odluke.
9. Sadržaj tužiteljeva prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
9.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o prigovorima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da mu je ujedno povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, a koje je zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što drugostupanjski sud zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
9.2. Što se tiče prigovora koji se odnose na povredu prava vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, valja zaključiti da se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipičan građansko pravni spor između fizičkih osoba te da odluke nižestupanjskih sudova nisu nezakonite, arbitrarne ili očito nerazumne. Ništa ne ukazuje da su u danim okolnostima nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 48. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda na način koji bi bio nerazuman navedenom cilju i nametnuli prekomjerni teret tužitelju.
9.4. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine, te pravo na pošteno i pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je odbaciti kao nedopušten.
10. Stoga je ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
11. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
