REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-396/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik iz Zagreba, protiv I tuženika MLINAR pekarska industrija d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978, II tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d. iz Zagreba, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873, zastupan po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku iz Zagreba, te umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Ivanu Glavašu, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji umješača na strani tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2281/2022-2 od 8. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2529/16-55 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija umješača na strani tuženika te se preinačuje točka V. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2281/2022-2 od 8. studenoga 2022., u odnosu na početak tijeka zatezne kamate na novčani iznos dosuđen tužitelju u toj točki izreke presude tako da se odbija zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata na iznos od 1.990,85 eura/15.000,05 kuna tekuće od 13. studenoga 2015. pa do 14. srpnja 2020.

II. Odbija se revizija tuženika u preostalom dijelu kao neosnovana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi umješaču trošak revizijskog postupka u iznosu od 187,06 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

''I. /Nalaže se I-tuženiku MLINAR pekarska industrija d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978 da tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 34.807,34 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2015. do isplate do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i parnični trošak u iznosu od 13.412,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim zahtijeva da mu I-tuženik MLINAR pekarska industrija d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978 isplati iznos od 15.864,05 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2014. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamate na iznos od 34.807,34 kn za razdoblje od 10. travnja 20014. do 12. studenog 2015.

III/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu kojim zahtijeva da mu II-tuženik AGRAM LIFE osiguranje d.d. iz Zagreba, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873 isplati (zajedno sa I-tuženikom) iznos od 50.671,39 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10.04.2014. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, kao i parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV/ Nalaže se tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da II-tuženik AGRAM LIFE osiguranje d.d. iz Zagreba, Trnjanska cesta 108, OIB: 18742666873 naknadi parnični trošak u iznosu od 8.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da umješaču Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 naknadi parnični trošak u iznosu od 6.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev I-tuženika MLINAR pekarska industrija d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978 za naknadu parničnog troška kao neosnovan.''

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

''I Odbija se žalba I tuženika i umješača kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2529/16-55 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je naloženo I tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 34.807, 34 kn /4.619,73 eura1 sa zateznim kamatama na iznos od 31.167,34 kn /4.136,61 eura tekućim od 13. studenog 2015. do isplate a na iznos od 3.640,00 kn /483,11 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2022. pa do isplate kao i parnični trošak u iznosu od 13.412,50 kn/1.780,14 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2022. do isplate.

II Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2529/16-55 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke u kojem je naloženo Ituženiku da na iznos od 3.640,00 kn/483,11 eura plati zatezne kamate tekuće od 13.studenog 2015. do 29. travnja 2022. te sudi:

''Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja sa isplatom zateznih kamata na iznos od 3.640,00 kn/ 483,11 eura od 13. studenog 2015. do 29. travnja 2022.''

III Odbija se žalba I tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2529/16-55 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkom VI izreke.

IV Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2529/16-55 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkom II izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da mu I tuženik isplati iznos od 864,00 kn/ 114,67 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. V Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2529/16-55 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkom II izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja da mu I tuženik isplati iznos od 15.000,05kn/ 1.990,85 eura te sudi: ''Nalaže se I-tuženiku MLINAR pekarska industrija d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978 da tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati daljnji iznos od 15.000,05 kn/ 1.990,85 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana.''

V Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2529/16-55 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkom V izreke u kojem je prihvaćen zahtjev umješača za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 6.750,00 kn/ 895,88 eura te sudi:

''Odbija se zahtjev umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 6.750,00kn/ 895,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

VI Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 2529/16-55 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkom I izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 13.412,50 kn/ 1.780,14 eura do iznosa od 18.312,50 kn/ 2.430,49 eura (za iznos od 4.900,00 kn/ 650,34 eura) te sudi:

''Nalaže se I-tuženiku MLINAR pekarska industrija d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 228c, OIB: 62296711978 da tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime parničnog troška daljnji iznos od 4.900,00 kn/ 650,34 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. travnja 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

VII Odbija se zahtjev umješača za naknadom troška žalbenog postupka.''

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 1123/2023-2 od 29. kolovoza 2023. godine dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv dijela citirane presude Županijskog suda u Zagrebu, radi pravnih pitanja koja glase:

''Ocjenjuje li se pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe (povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva) samostalno u odnosu na trenutak kad je preinaka učinjena, te je li za ocjenu nastupa zastare na tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., 1100, 1001. Zakona o obveznim odnosima odlučan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe?

Od kada je tuženik u obvezi platiti kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?''

4. Umješač na strani tuženika je podnio reviziju protiv dijela drugostupanjske odluke (točke V. izreke) zbog naprijed navedenih pravnih pitanja, navodeći u obrazloženju prijedloga da odluka o navedenom pitanju suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda u predmetnima Rev x 526/18-2 od 28. svibnja 2019., Revr 1460/13- 2 od 24. siječnja 2017., Rev 1303/2022-2 od 31. siječnja 2023., Rev 50/2022-2 od 24. siječnja 2023. i Rev 1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. i dr., s prijedlogom da se revizija prihvati i preinači drugostupanjska presuda na način da se odbije zahtjev tužitelja prema I-tuženiku za isplatu iznosa od 1.990,85 EUR / 15.000,00 sa pripadajućim zateznim kamatama, te umješaču dosude troškovi parničnog postupka.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 29. siječnja 2014., za vrijeme redovitog obavljanja posla kao zaposlenik I tuženika Mlinar d.d.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena u ovom postupku sporno je od kada teče zastara u situaciji kada je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo do objektivne preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, te od kada na tako povećani (preinačeni) dio tužbenog zahtjeva teku kamate.

10. 1. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda protekao je trogodišnji rok za zastaru iz čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 63/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), dok drugostupanjski sud smatra da na preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara neovisno od toga što je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev podneskom na ročištu 14. srpnja 2020., a liječenje završeno 7. svibnja 2015. Naime, taj sud smatra da u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje zastare se u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijena pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjera koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva a što nije u ovom konkretnom slučaju jer je i činjenična i pravna osnova tužbenog zahtjeva ostala ista stoga za zastaru nije odlučan dan preinaka tužbe, jer je danom podnošenja tužbe poduzeta radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu neimovinske štete čime je došlo do prekida zastare a što se odnosi i na preinačeni dio tužbenog zahtjeva kojim je došlo do povišenja tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove.

10. 2. U odnosu na početak tijeka zateznih kamata, drugostupanjski sud smatra da zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu teku od podnošenja pisanog zahtjeva odgovornoj osobi u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a, a prema kojoj odredbi obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva odgovornoj osobi, pa neovisno o tome što je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 7. svibnja 2015., s obzirom da je tužitelj podnio odštetni zahtjev I, tuženiku 13. studenog 2015., onda zakonske zatezne kamate počinju i teći od 13. studenog 2015.

11. Umješač u podnesenoj reviziji smatra da se u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje samostalno tako da je za dio tražbine na koje se odnosni preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe, a ne dan podnošenja tužbe, te ustraje u navodima da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer se u odnosu na preinačeni/povećani tužbeni zahtjev pitanje zastare ocjenjuje samostalno, na način da je za taj dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe bitan dan preinake tužbe.

12. Prema shvaćanju ovog suda iznijetom u odlukama: Revr-1797/2010-2 od 19. ožujka 2013., Revr-1068/2016-2 od 9. travnja 2019., te dalje u odlikama na koje se umješač poziva u reviziji (Rev-x 526/18 od 28. 5. 2019., Revr-1460/13 od 24. 1. 2017., Revr 49/2016 od 14. 5. 2019., Revd 1812/2021 od 29. 9. 2021., Revd 3863/2021 od 21. 9. 2021., Rev 225/2022-2 od 3. studenog 2022.), ''(...) povećanje tužbenog zahtjeva (...) predstavlja preinaku tužbe, pa se glede tog zahtjeva parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev (...)'', odnosno ''(...) budući da je u pobijanoj presudi sud pravilno zaključio da je povećanjem tužbenog zahtjeva došlo do preinake tužbe osnovano revident navodi da je za ocjenu zastare mjerodavan dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev jer se glede tog zahtjeva (razlike) parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev (...)''.

13. Navedeno pravno shvaćanje u biti se temelji na postupovnopravnom određenju povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblika objektive preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, zbog čega se glede razlike u kojoj je zahtjev povećan parnica u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a smatra pokrenutom tek kad je taj povećani zahtjev istaknut, tj. za koju razliku je tek u tom trenutku došlo do prekida zastare.

14. 1. Međutim, kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalno pravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. ZOO-a ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalno pravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe. (tako i u Rev- 206/2023-3 od 17. siječnja 2024.

14. 2. U okolnostima kada se tuženik kao dužnik protivi preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva koji je već u tužbi generički određen, valja uzeti da je kod neizmijenjene činjenične osnove i taj zahtjev, iako na posredan način, već od podnošenja tužbe predmet raspravljanja jer zahtjev za naknadu štete nastale zbog tjelesne ozljede u osnovi i ne znači da je tužitelj utužio novčanu svotu, već upravo štetu, a ona može biti iskazana u različitim iznosima. To tuženiku kao dužniku već od početka parnice omogućuje da se brani u postupku u odnosu na osnovanost zahtjeva upravljenog protiv njega. Na taj je način postignuta svrha zastare, ne samo prema konvencijskom i ustavnom, već i domaćem obveznom pravu jer tuženik nije ovakvom preinakom stavljen u nepovoljniji procesni položaj u kojem bi mu zbog preinake i proteka vremena od podnošenja tužbe bilo teško braniti se u parnici budući da je to u mogućnosti već od trenutka kada je parnica počela teći.

14. 3. Kada preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nije rezultat zlouporabe procesnih ovlaštenja, već se pravo na preinačenje tužbe koristi lojalno i racionalno i kada preinaka može pridonijeti konačnom rješenju spornog odnosa, odnosno, može dovesti do pozitivnih rezultata za sud i stranke u postupku, a okolnosti koje su uvjetovale takvu preinaku su objektivne prirode, tada bi tumačenje prema kojem podnošenje tužbe u ovakvim okolnostima ne prekida zastaru (članak 241. ZOO) značilo pretjerani formalizam koji bi utjecao na poštenost postupka. To stoga, jer bi na taj način tužitelju kao vjerovniku bila smanjena mogućnost pristupa sudu i narušila bi se bit njegova prava na naknadu štete zato što njegov zahtjev ne bi uopće bio meritorno razmatran zbog razloga koji se objektivno ne mogu pripisati tužitelju kao vjerovniku. U takvim okolnostima tuženiku kao dužniku nije otežana mogućnost obrane zato što je njegov zahtjev već posredno predmet raspravljanja od početka parnice.

15. Vođen navedenim razlozima, u odnosu na postavljeno pitanje vezano za zastaru Vrhovni sud je u odlukama Rev-206/2023-3 od 17. siječnja 2024. Rev-831/2024., Rev-170/2024-2 od 3. rujna 2024., Rev-748/2024-2 od 4. lipnja 2024. i dr., odstupio od ranijeg shvaćanja (iznesenog u obrazloženju u točkama 12. i 13.), te je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5., ujednačavajući sudsku praksu, zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

''U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.''

16. 1. U okviru svoje ustavne uloge koja se sastoji u osiguravanju jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz članka 116. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), kao i obveza iz članka 40. stavaka 1. i 2. Zakona o sudovima (''Narodne novine'' broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23, 36/24), a upravo zbog neujednačenosti u praksi kako revizijskog, tako i drugostupanjskih sudova (detaljnije o neujednačenosti sudske prakse o spornom pitanju u odluci revizijskog suda broj Revd-3756/2023-2 od 28. svibnja 2024.), Vrhovni sud je u vezi sa spornim pitanjem na spomenutoj odjelnoj sjednici zauzeo naprijed navedeno pravno shvaćanje. Zauzimanje jedinstvenog pravnog shvaćanja o nekom spornom pitanju u slučaju postojanja neujednačene prakse revizijskog suda u svojoj biti označava odstupanje od jednog pravnog shvaćanja i ustrajanje u drugom.

16. 2. Osiguranje jedinstvene primjene prava u nadležnosti je najvišeg suda, a ima za cilj otklanjanje nedosljednosti i očuvanje povjerenja javnosti u pravosuđe, a postiže se praćenjem mogućih potreba za poboljšanjem tumačenja zakona u svrhu osiguranja što većeg stupnja pravne sigurnosti kroz ispunjenje zahtjeva predvidljivosti, dostupnosti i primjenjivosti propisa te postizanja ravnoteže između stabilnosti i fleksibilnosti pravila uz izbjegavanje pretjeranog formalizma. To je iznimno važno jer pravna sigurnost pruža osnovu za povjerenje u pravosuđe što je jedna od bitnih sastavnica države utemeljene na vladavini prava (tako i Ustavni sud RH, U-III-361/2014 od 21. studenoga 2017. i dr.).

17. Stoga, prema shvaćanju ovog suda, kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241.

ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.

18. Prema tome, odgovor na prvo postavljeno pravno pitanje glasi:

Pitanje zastare potraživanja sudskim putem u slučaju preinake tužbe, povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) kada je ona moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), ne ocjenjuje se samostalno u odnosu na trenutak kad je preinaka učinjena, nego je za ocjenu nastupa zastare na tražbinu na koju se odnosi preinaka i u slučaju kada se radi o tražbini iz čl. 19., čl. 1046., 1100, 1001. ZOO-a odlučan dan podnošenja tužbe, a ne dan preinake.

19. Naznačujući drugo pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena tuženik u osnovi osporava pravilnost primjene materijalnog prava vezano za tijek zateznih kamata.

20. 1. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021., Rev-748/2024-2 od 4. lipnja 2024. i dr. u odnosu na drugo postavljeno pitanje zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

''Tuženik je u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva.''

20. 2. U odnosu na tijek zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, revizijski sud je i u odluci Rev 550/14-2 od 18. 11. 2015., na koju se poziva umješač, iznio shvaćanje da tužitelj zatezne kamate može potraživati samo od dana postavljanja odštetnog zahtjeva i/ili tužbe, dok za traženje tuđe pomoći i njege koje je povisio i postavio tijekom postupka, odnosno nakon podnošenja tužbe, zatezne kamate može tražiti tek od dana kada je tako povišeni ( preinačeni ) tužbeni zahtjev i postavio.

21. Stoga, kad je sud i dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga prvobitno zatraženog tužbom tada zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete, koji bi bio veći od onoga, koji se potraživao podneskom predanom na ročištu 14. srpnja 2020., a budući je tužitelj tim podneskom preinačio tužbeni zahtjev njegovim povišenjem zatražene zatezne kamate naknade neimovinske štete, ne mogu početi teći prije preinake tužbe, odnosno povišenja zahtjeva s traženjem naknade neimovinske štete. Drugačije razmišljanje donijelo bi, prema osnovanoj tvrdnji umješača, i pravnu nesigurnost, jer bi se dužnicima primjenom shvaćanja nižestupanjskih sudova mogla nametnuti obveza namirenja novčane obveze za koje u trenutku nastanka istih eventualno nisu niti znali da postoje, i da ih se uz to još obveže na plaćanje zakonskih zateznih kamata na te iste obveze.

22. Stoga, kada je sud dosudio tužitelju naknadu neimovinske štete u iznosu većem od onoga zatraženog tužbom, tada zakonske zatezne kamate na iznos neimovinske štete koji je veći od onoga koji je potraživao tužbom, ne mogu početi teći prije preinake tužbe. Kako drugostupanjski sud nije prihvatio, niti prigovor da zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva ne mogu teći prije postavljanja istog, to je u tom dijelu materijalno pravo pogrešno primijenio, a donesena presuda je nezakonita i u protivnosti sa citiranim stajalištima Vrhovnog suda RH kao i ostalih drugostupanjskih sudova

23. Budući da je tužitelj podneskom od 14. srpnja 2020. preinačio tužbeni zahtjev povišenjem zatražene naknade neimovinske štete, valjalo je na preinačeni (povišeni) iznos neimovinske štete odnosno na iznos od 1.990,85 eura/15.000,05 kuna tužitelju zatezne kamate dosuditi od 15. srpnja 2020., a odbiti ga za razdoblje od 13. studenoga 2015. pa do 14. srpnja 2020., te je valjalo drugostupanjsku presudu preinačiti u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva neimovinske štete.

23. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a preinačiti drugostupanjsku odluku u tom dijelu i odlučiti kao pod točkom I. izreke, a u preostalom dijelu odbiti reviziju umješača na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a i odlučiti kao u točki II. izreke.

24. Budući da je umješač uspio u revizijskom postupku u omjeru od 25% s obzirom na to da je uspio samo u odnosu na dio jednog od dva dopuštena pitanja, na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a dosuđen mu je, prema ispostavljenim troškovnicima, trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela presude (1.990,85 eura) po Tbr. 10. toč. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje: OT) u iznosu od 74,65 eura što uz PDV od 25% u iznosu od 18,66 eura po Tbr. 46. Tarife iznosi od 93.06 eura. Uz taj trošak priznat mu je i trošak sastava revizije, prema uspjehu u postupku od 25% u iznosu od 75,00 eura uz PDV od 25%, u iznosu od 18.75 eura, odnosno ukupno 187,50 eura, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić