Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj: Pp-2526/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Prekršajni odjel, po sutkinji Josipi Jambrešić-Mattel, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste NZ i uz sudjelovanje Marije Padavić kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe CAME ADRIATIC d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe VZ, branjen po branitelju Frani Dobroviću, odvj. iz Rijeke, zbog djela prekršaja iz članka 138. stavka 1. točka 19. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15 i 14/19), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača Rijeka, KLASA: 336-02/22-01/4288, URBROJ: 443-02-02-01-22-4 od 11. svibnja 2022., nakon glavne i javne rasprave dovršene 09. siječnja 2025. u odsutnosti predstavnika pravne osobe i odgovorne osobe, te u prisutnosti njihova branitelja i u odsutnosti predstavnika tužitelja, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: Prekršajni zakon), 14. siječnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I.Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, protiv

okrivljene pravne osobe CAME ADRIATIC d.o.o., sa sjedištem u [adresa] MBS: 040273950, OIB 81685605867, prekršajno neosuđivana, ostali podaci neutvrđeni i

okrivljene odgovorne osobe VZ, rođen **.**.1972. godine, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno neosuđivan, ostali podaci neutvrđeni,

oslobađaju se od optužbe

da bi u postupku inspekcijskog nadzora temeljem prijave potrošača nad poslovanjem TD CAME ADRIATIC d.o.o. sa sjedištem u [adresa] izvršenog dana 02.svibnja 2022., viši tržišni inspektor utvrdio da okrivljeni potrošaču JZ iz [adresa], nisu ispostavili ponudu s opisom radova, te upotrijebljenog materijala i dijelova za popravak na papiru ili nekom drugom trajnom mediju za uslugu popravka i održavanja, servisa garažnih vrata čija je vrijednost veća od 500,00 kuna, izvršenu dana 20.09.2021. godine za koju je izdan račun broj: 149-001-360 od dana 21. rujna 2021.,

čime da bi počinili prekršaj naveden u članku 12. stavku 1. Zakona o zaštiti potrošača, a što je kažnjivo prema članku 138. stavak 1. točka 19. i stavak 2. navedenog Zakona.

Temeljem članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona okrivljenici su oslobođeni troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, te oni padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

1.Prekršajnim nalogom Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor trgovine, usluga i zaštite potrošača, KLASA: 336-02/22-01/4288, URBROJ: 443-02-02-01-22-4 od 11. svibnja 2022., okrivljena pravna osoba trgovačko društvo CAME ADRIATIC d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba VZ proglašeni su- krivima i kažnjeni /novčanim kaznama u iznosu od 10.000,00 kuna za pravnu osobu, odnosno 10.000,00 kuna za odgovornu osobu, zbog djela prekršaja činjenično opisanog i pravno pobliže označenog u izreci ove presude.

2.Okrivljenici su protiv prekršajnog naloga podnijeli pravovremeni i dopušteni prigovor radi poricanja prekršaja pa je Sud, na temelju članka 238. stavka 9. Prekršajnog zakona, prekršajni nalog stavio izvan snage te je proveo glavnu raspravu.

1.Sud je okrivljenike pozvao na iznošenje obrane za dan 18. listopada 2024. godine, a na glavnu raspravu nije pristupio predstavnik pravne osobe za kojeg je dostava poziva uredno iskazana, a nije pristupila niti odgovorna osoba za koju do trenutka provođenja glavne rasprave dostava poziva nije bila iskazana.

2.Sud nije održao glavnu raspravu jer nije bilo ispunjenih Zakonskih uvjeta, ali je izvan glavne rasprave istoga dana ispitan svjedok JZ u prisutnosti braniteljice okrivljenih.

3.Uredno upozoren na dužnost kazivanja istine svjedok JZ je iskazao da pretpostavlja da je na sudu zbog prijave koju da je podnio protiv TD CAME ADRIATIC d.o.o. Zapinjala da su mu garažna vrata koja da su mu oni postavljali i da ih je zvao da dođu vidjeti o čemu se radi. Telefonom da je gospođi koja da se javila objasnio o čemu se radi, pitao da je koliko bi mogao koštati popravak, a ona da mu je odgovorila da mu ne može reći cijenu niti okvirno. Nakon nekog vremena da je došao majstor i njegov pomoćnik, da su pogledali garažna vrata i da su rekli da se radi o opuštenoj opruzi. Prije nego je počeo raditi, da je pitao koliko će ga to koštati, a majstor da je odgovorio da on s time nema ništa, te da su se zadržali nekih 45 minuta (da ima kameru pa da zna vrijeme), a sam rad da je trajao nekih 20-25 minuta. Nakon izvjesnog vremena da mu je dostavljen od strane CAME ADRIATIC d.o.o. račun na iznos od 1.250,00 kuna. Na poseban upit Suda je li mu dostavljena ikakva ponuda s opisom radova ili bilo čime, odgovorio je da mu ponuda nikada nije dostavljena. Braniteljica je imala pitanja za svjedoka, te ga upitala: „Nakon koliko vremena su pristupili radnici po vašem pozivu?“, svjedok je odgovorio: „Nakon cca tjedan dana, možda i više“. Na poseban upit braniteljice je li se informirao na web stranici o cjeniku radova, svjedok je odgovorio da nije znao o kojem da se kvaru radi, pa da se nije mogao informirati dok da mu majstori nisu rekli što je u pitanju. Radnici da su došli, pogledati o čemu se radi, da su popravili garažna vrata koja da su zapinjala, a drugi dan nakon njihova odlaska ponovno da je došao majstor jer da je vidio da nisu stavili jednu vidu koju da su stavili idući dan. Na poseban upit braniteljice, odgovorio je da ponudu nije tražio, da je tražio uslugu koju da je i dobio, a na poseban upit je li tražio hitnu intervenciju, odgovorio je da nije jer da se nije radilo o hitnoći, vrata da nisu bila blokirana, već da su zapinjala. Braniteljica nije imala daljnjih pitanja za svjedoka, te je istaknula primjedbu na dio iskaza da se nije radilo o hitnoći, te da bi radnici došli tek nakon nekoliko dana, kao i da bi isti propustili postaviti navodno nužnu vidu, već da je riječ o dodatnim radovima i materijalu kojeg da je svjedok naknadno naručio, a koji radovi da nisu bili nužni. Svjedok je naveo da ne zna o kojim dodatnim radovima gospođa priča. U predmetnom slučaju da se radilo o matici koje da su bile postavljene, i to jedna s lijeve i jedna s desne strane ispod opruge iznad vratiju. Radilo da se o većim maticama. Te matice da su oni skinuli da bi mogli oprugu premotati i prije njihova odlaska, da nisu jednu od njih stavili na mjesto, pa da su došli idući dan po njegovom pozivu. Braniteljica je ustrajala u primjedbi na iskaz svjedoka jer da je najprije rekao da nije stručnjak i da nije mogao znati o kakvom da se kvaru radi, da bi potom detaljno naveo što su majstori radili. Svjedok je naveo da misli da je dovoljno biti polupismen da bi vidio da jedna matica nedostaje, jer da se vidio i otisak gdje da je bila, i da smatra da nije potrebno biti stručnjak u ovom slučaju. Traži da mu se isplati razlika koju da je preplatio od stvarnog računa. Braniteljica nije imala daljnjih pitanja.

3.Na glavnu raspravu zakazanu za 09. siječnja 2025. nisu pristupili okrivljenici niti su ispričali izostanak unatoč urednoj dostavi poziva. Pristupio je branitelj istih te je dostavio pisanu obranu vlastoručno potpisanu od strane VZ. Obzirom na ispunjene zakonske pretpostavke, sud je održao glavnu i javnu raspravu na kojoj je pročitana pisana obrana okrivljenika, u kojoj se u bitnome navodi da se ništa dodatno nema za iznijeti, te da se predlaže da se već dani iskaz smatra obranom. Ističe se da nije točno da stranka JZ nije bio upoznat sa cijenama okrivljenih. Prilikom naručivanja usluge da su ga uputili da na njihovim trajnim web stranicama provjeri njihove cijene koje da su točno specificirane i napisane. Ističe se da je logično i životno da cijenu nisu mogli unaprijed odrediti jer da nisu mogli znati u čemu je kvar. Izlaskom na lice mjesta zaposlenici okrivljenih da su utvrdili u čemu je problem i problem otklonili i za to da su izdali fakturu prema javno objavljenom JZ poslanom cjeniku. Dakle, on da je njihovu uslugu naručio tek kada da se upoznao sa njihovim cjenikom. Štoviše kada da je protestirao na iznos računa jer da je navodno previsok, iz razloga poslovnosti da su ga umanjili, što da u drugim slučajevima ne rade. JZ da je dobio uslugu koju da je naručio i to u kratkom roku i ona da mu je naplaćena manje od njihovog cjenika koji da je javno dopustan i poslan JZ prije nego što da je potvrdio njihov izlazak na teren. Okrivljenici da predlažu da se spram njih donese oslobađajuća presuda. Pročitan je prigovor na prekršajni nalog, odnosno pisana obrana okrivljenika.

4.U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitano je: list spisa 10-11 (e-mail), zapisnik CAME ADRIATIC d.o.o. (list spisa 12), pročitan je list spisa 13 (e-mail, predmet: reklamacija na račun broj 149-001-360 na ime JZ, [adresa]), račun 149-001-360 (list spisa 14), zapisnik CAME ADRIATIC d.o.o. (list spisa 15), račun (list spisa 16-17, e-mail), zapisnik CAME ADRIATIC d.o.o. (list spisa 18), preslika računa broj 149-001-360 (list spisa 19). Pročitan je e-mail upućen od strane AZ JZ predmeta "prigovor" sa odgovorom JZ istoj (list spisa 20-21). Pročitan je (list spisa 22) upućen HZ, TZ (viši tržišni inspektor). Pročitan je (list spisa 23) opomena pred utuženje, te (list spisa 24-25). Pročitan je zapisnik Državnog inspektorata ( list spisa 26-28, u djelu koji se odnosi na neposredno opažanje ovlaštene službene osobe). Pročitan je (list spisa 29) cjenik usluga CAME 2021/2022, te (list spisa 30-36). Nadalje, pročitan je i iskaz svjedoka JZ sa zapisnika od 18. listopada 2024., te je izvršen uvid u sudski registar (list spisa 47-49). Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u podatke Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za CAME ADRIATIC, te uvid u podatke Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije za VZ. Na pročitane dokaze branitelj nije imao primjedbi, a kao dokazni prijedlog, a ukoliko sud smatra potrebnim da se provede strojarsko vještačenje na okolnost tržišne vrijednosti izvedenih radova. Nije prihvaćen dokazni prijedlog branitelja jer je isti prema ocjeni suda nesvrhovit. Branitelj je u završnoj riječi naveo da, pojašnjenja radi, okrivljena pravna osoba dio je korporacije CAME koji da je najveći europski proizvođač garažnih vrata i srodne opreme sa preko 10 000 zaposlenih koji da među ostalom je izlistana i na Burzi te poštuje apsolutno sve Zakonodavne propise, pri čemu da posebnu pažnju stavlja na zaštitu potrošača i svojih klijenata. Međutim, u konkretnom slučaju da ne može biti govora o kršenju bilo kakvog prava potrošača. Sve s obzirom da je JZ ranije surađivao s okrivljenikom, da su mu bile ispostavljane fakture za istovjetne usluge, da mu je bio dostupan cjenik usluga u inkriminiranom razdoblju te da je prije potvrde ovdje sporne narudžbe JZ izvršio uvid u taj cjenik te potvrdio svoju narudžbu. Kolika će biti visina finalnog računa okrivljeni da nije mogao unaprijed znati jer da je JZ telefonski kontaktirao s njim i po prilici mu opisao o kojem se problemu radi. Shodno navedenom, konkretan iznos računa da nije mogao biti definiran unaprijed već tek po dovršetku postupka. Dakle, drugim riječima JZ da su bili poznati parametri po kojima da će se odrediti visina samog računa. To što isti smatra da je satnica diplomiranih inžinjera elektrotehnike koji da su otklanjali kvar previsoka u komparaciji sa primanjima JZ, te da bi JZ bio osoba koja će definirati cijene takvih usluga, takvu tezu jednostavno da nije moguće prihvatiti. Dakle, zaključno da obrana navodi kako da se niti u teoretskom smislu ne može govoriti o povredi prava potrošača već upravo suprotno JZ da pokušava instrumentalizirati sud i Državni inspektorat radi smanjenja plaćanja svojih obveza, a kakao da je već ranije predloženo ukoliko da je sporna visina usluge, neka se na tu okolnost provede vještačenje pri čemu okrivljenici naglašavaju kako da je riječ o uobičajenoj cijeni koja da je čak niža od cijene konkurencije.

5.Nakon ovako provedenog postupka sud je utvrdio da djelo za koje se okrivljenici optužuju, na način činjenično opisan u optužnom aktu, nije prekršaj iz članka 138. stavak 1. točka 19. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača.

4.Naime, odredbom članka 12. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da: "(1) za usluge popravaka i održavanje proizvoda, ako je vrijednost usluge veća od 500,00 kuna trgovac je dužan potrošaču ispostaviti ponudu na papiru ili nekom drugom trajnom mediju s opisom radova te potrebnog materijala i dijelova za popravak. (2) Ako se tijekom popravka pojavi potreba za dodatnim radovima i ugradnjom dodatnih dijelova, trgovac je dužan postupiti u skladu s člankom 47. ovog Zakona."

5.Nadalje, odredbom članka 138. stavka 1. točke 19. propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj trgovac, pravna osoba ako ne ispostavi ponudu na papiru ili drugom trajnom mediju s opisom radova te potrebnog materijala i dijelova za popravak za usluge popravaka i održavanja proizvoda, ako je vrijednost usluge veća od 500,00 kuna (članak 12. stavak 1.). Stavkom 2. istog članka, istog Zakona propisano je da će se za prekršaje iz stavka 1. ovog članka kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 10.000,00 do 15.000,00 kuna.

6.Ne ulazeći u navode obrane i svjedoka sud je utvrdio da djelo za koje se okrivljenici optužuju na način činjenično opisan u optužnom aktu nije prekršaj iz članka 138. stavak 1. točka 19. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača.

6.Da bi neko postupanje bilo prekršaj, ovlašteni tužitelj mora u činjeničnom opisu navesti činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u smislu odredbe članka 160. stavka 2. točke 5. Prekršajnog zakona. Dakle, mora dati činjenični opis koji se može podvesti pod zakonski opis prekršaja, odnosno mora biti opisana konkretna radnja koja predstavlja prekršaj, te mora sadržavati sva bitna obilježja prekršaja.

7.Predmetni optužni akt sadrži samo podatak da okrivljenici nisu ispostavili ponudu s opisom radova, te upotrijebljenog materijala i dijelova za popravak na papiru ili nekom drugom trajnom mediju za uslugu popravaka i održavanja-servisa garažnih vrata čija je vrijednost veća od 500,00 kuna, izvršenu dana 20. rujna 2021. godine, za koju je izdan račun broj:149-001-360 od dana 21. 09.2021. Međutim, predmetni optužni akt ne sadrži iznos izdanog računa, već samo materijalnu odredbu "...čija je vrijednost veća od 500,00 kuna...", te navodi broj računa koji je izdan 21. rujna 2021. Dakle, predmetni optužni akt ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz kojeg proistječu zakonska obilježja prekršaja tj. ne sadrži točan iznos izdanog računa, odnosno ponašanja okrivljenika kojima je on ostvario biće djela prekršaja.

8.Stoga djelo koje se okrivljenicima stavlja na teret predmetnim optužnim aktom, odnosno prekršajnim nalogom koji je postao optužni prijedlog, a na način kako je činjenično opisano u istom, nije djelo prekršaja iz članka 138. stavak 1. točka 19. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, a niti prekršaja iz članka 12. stavka 1. istog Zakona, što bi bila pravna kvalifikacija djela.

7.Budući da su okrivljenici oslobođeni od optužbe, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Rijeci 14. siječnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Marija Padavić, v.r.

Josipa Jambrešić-Mattel, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Presuda se dostavlja:

1.Okrivljenicima,

2.Branitelju,

3.Tužitelju,

4.U spis