REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3657/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MDD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Andriana Vukoja, odvjetnica u Zagrebu, Gradišćanska 34, protiv prvotuženice MD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana Birimiša, odvjetnica iz Dubrovnika, drugouženika KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Niko Merdžan, odvjetnik iz Dubrovnika, i trećetuženika KDD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Smerdel, odvjetnik u odvjetničkom društvu Pelicarić i Smerdel d.o.o., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-874/2023-2 od 12. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-113/23-51 od 18. srpnja 2023., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-874/2023-2 od 12. ožujka 2024. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-874/2023-2 od 12. ožujka 2024. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-874/2023-2 od 12. ožujka 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-113/23-51 od 18. srpnja 2023.
1.1. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-199/1999-2 od 23. travnja 2003., Rev-520/2014-2 od 14. veljače 2018. uz tvrdnju da je shvaćanje izraženo u pobijanim odlukama suprotno shvaćanju u navedenim odlukama na koje se poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja.
2. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i smatra da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno njegovo temeljno ljudsko pravo na pravično i pošteno suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti podnošenje revizije protiv osporene odluke.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. U odnosu na prvo postavljeno pitanje predlagatelj poziva od pogrešne pretpostavke koja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a u skladu sa odredbom čl. 375. ZPP.
4.2. U odnosu na drugo postavljeno pitanje sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka uz tvrdnju da nižestupanjski sudovi odnosno prvostupanjski sud odbija provesti predložene dokaze tužitelja. Međutim, prvostupanjski sud je odbio daljnje dokazne prijedloge jer je ocijenio da je odlučno činjenično stanje utvrđeno na temelju provedenih dokaza pa bi izvođenje daljnjih dokaznih prijedloga bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.
4.3. Naime, ovim postavljenim pitanjima predlagatelj ukazuje (na eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Pogrešno je i shvaćanje tužitelja da su odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom o tih predmeta na koji se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima.
6. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke.
7. U prijedlogu za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) kao i čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
8. Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u revizijskom postupku niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
8.1. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
8.2. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u sporu, ne znači da mu je ujedno i povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno i pravično suđenje, a koje je zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
8.3. U odnosu na Ustavom zajamčeno pravo na žalbu iz čl. 18. Ustava te čl. 13. Konvencije (pravo na djelotvorno pravno sredstvo) tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno to pravo jer je tužitelj imao na raspolaganju pravo na žalbu kojim se i koristio. Činjenica da nije uspio u sporu ne čini to pravo nedjelotvornim. Pri tome valja dodati da je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji je od odlučnog značaja, a u skladu s odredbom čl. 375. ZPP.
9. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
10. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
