Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Zaboku
Zabok, M. Gupca 22
Poslovni broj: P- 286/2024.-33.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji toga suda Nives Škudar,u pravnoj stvari tužiteljice VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nino Šuk, odvjetnik iz Oroslavja, Ulica Andrije Gredičaka 1, protiv tuženika HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice iz Odvjetničkog društva Barišić i Partneri iz Zagreba, Argentinska 4, radi utvrđenja ništetnosti, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 5. studenoga 2024. u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, dana 14. siječnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" Utvrđuje se da je ništetan Ugovor doživotnom uzdržavanju sklopljen između BU kao primatelja uzdržavanja i GU kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Gordani Večerić iz Pregrade dana 29.07.2021.g. pod brojem OV-2140/2021, kojim ugovorom je na ime GU izvršen prijenos nekretnina - z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], z.k. odjel Zabok, k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gosp.objekti i dvorište pov. 184 čhv-a (662 m2) z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], z.k. odjel Zabok, k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 55 čhv-a (198 m2), k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 144 čhv-a (518 m2)- z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], z.k. odjel Zabok, k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 479 čhv-a (1723 m2), k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 57 čhv-a (205 m2), te se nalaže Općinskom sudu Zlatar, zemljišno knjižni odjel Zabok, uspostava prijašnjeg z.k. stanja na ime sada pok. BU, uz obvezu naknade troškova postupka tužiteljici od strane tuženika ."
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.481,25 eura, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je rješenjem naslovnog suda od 11.01.2022.g. br. O-1489/2021-12 prekinut je ostavinski postupak iza pok. BU, te je VU upućena da pokrene parnicu radi proglašavanja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između BU kao primatelja uzdržavanja i GU kao davatelja uzdržavanja, a koji ugovor je potvrđen po javnom bilježniku Gordani Večerić iz Pregrade dana 29.07.2021.g. pod brojem OV-2140/2021 i radi utvrđivanja sastava ostavinske imovine. Tuženik HU i sada pok. ŠU sklopili su Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 29.07.2021.g. Istim ugovorom primatelj uzdržavanja ŠU, nakon svoje smrti ostavlja davatelju uzdržavanja GU svoje nekretnine i to upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], z.k. odjel [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] kuća, gosp.objekti i dvorište pov. 184 čhv-a (662 m2), u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], z.k. odjel [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 55 čhv-a (198 m2), k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 144 čhv-a (518 m2) i u z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], z.k. odjel [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 479 čhv-a (1723 m2), k. č. br. [katastarska čestica] oranica pov. 57 čhv-a (205 m2). Tuženik kao davatelj uzdržavanja, zauzvrat dobivenoj imovini, obvezao se svog oca doživotno uzdržavati. Međutim, primatelj uzdržavanja umro je 03.08.2021.g., dakle svega 5 dana nakon sklopljenog ugovora. Tužiteljica, kao kćerka sada pok. BU, te sestra tuženika saznala je da je sada pok. BU u srpnju mjesecu 2021.g. pozlilo radi čega je hospitaliziran u bolnici Sveti duh u Zagrebu u vremenu 17.07. do 22.07.2021.g., te da mu je dijagnosticiran rak. Nakon toga isti je premješten na kućnu njegu, te je i tužena pozvana od strane tuženika da bi se brinula o bolesnom ocu. Tužena je zajedno sa svojim suprugom KU, dana **.**.2021.g. došla u kućanstvo sada pok. BU te ga njegovala i brinula o njemu. Međutim, dana 28.07.2021.g., tuženik ju je izbacio iz kućanstva. Neposredno nakon toga, drugi dan, isti je sa sada pok. BU sklopio sporni ugovor. Po smrti BU, tuženik je predmetne nekretnine prenio u zemljišnim knjigama na svoje ime. Dakle, očito je da je osnovna pobuda za sklapanje ugovora bilo rješavanje imovinskopravnih odnosa, a ne uzdržavanje, u kojem slučaju se radi o nedopuštenoj pobudi zbog čega je ugovor ništav. Isto tako, svrha je bila i izigravanje prava na nasljeđivanje ostalih zakonskih sunasljednika, a ne radi davanja uzdržavanja, radi čega je takav ugovor ništav. Konačno, tuženik je u vrijeme sklapanja ugovora znao da je primatelj uzdržavanja teško bolestan, te da mu pouzdano predstoji skora smrt, što je protivno moralu društva, te načelu savjesnosti i poštenja. Iz svega iznijetog očito je da se radi o Ugovoru koji je protivan prisilnim propisima i moralu društva, kao i da je pri njegovu sklapanju bilo mana volje. Predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju između tuženika i sada pok. ŠU.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je točno kako su ŠU i tuženik sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Navedeni ugovor je solemniziran po Javnom bilježniku koji je utvrdio postojanje pretpostavki za sklapanje istoga i ugovor je sklopljen prema svim propisima te je kao takav valjan. Tuženik je pozvao tužiteljicu da oca dođe vidjeti prije smrti jer sa istim nije kontaktirala, a niti se brinula o istome kako se navodi u tužbi, te se isto u potpunosti osporava. ŠU, otac stranaka je živio zajedno sa tuženikom i njegovom obitelji cijelo vrijeme, i dulje je vremena bio bolestan, te mu je tuženik i njegova obitelj pružali potrebnu pomoć i njegu te skrb cijelo vrijeme dok je isto trebao, a navedeno je bilo puno prije sklapanja predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Da je tome tako, potvrđuje i činjenica kako tužiteljica nije imala saznanja o zdravstvenom stanju V, što i sama potvrđuje u tužbi. Razlog zbog kojega je ŠU sa sinom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju je upravo briga i skrb koji je dobivao svo vrijeme i prije sklapanja predmetnog ugovora, kao i iz razloga što je htio sinu osigurati normalne životne uvjete nakon svoje smrti, da sa obitelji može mirno živjeti i raditi u kući za koju se i tako brinuo i održavao ju je, kao što se brinuo i za pokojnog oca. Predmetna imovina iz ugovora o doživotnom uzdržavanju nije jedina imovina pok. BU, odnosno zbog navedenog ugovora tužiteljica nikako nije zakinuta za ostavinu iza pok. oca JU. Postoje i druge nekretnine koje tužiteljica može naslijediti, međutim u odnosu na navedeno očito nema interesa jer se radi o zemljištima koja treba obrađivati. U potpunosti se osporava da bi pobuda za sklapanje ugovora bila stjecanje imovinske koristi. Tuženik se za oca brinuo i prije ugovora, i to dugi period, a ugovorom je isto samo potvrđeno sve u svrhu kako tuženik ne bi imao problema sa sestrom-tužiteljicom, što je otac opravdano predviđao da se može dogoditi. Osporava se da bi tužiteljica došla u kućanstvo BU brinuti se za njega. Kućanstvo pok. BU je bilo kućanstvo HU, odnosno ŠU je živio sa obitelji HU. Tužiteljica je došla na poziv tuženika vidjeti pok. oca, a otišla je iz kuće nakon ekscesa kada je supruga tuženik pozvala policiju jer je bila napadnuta. Slijedom navedenog, predlaže se da sud nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz obvezu naknade prouzročenog parničnog troška tuženiku.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u rješenje poslovni broj O- 1489/21-12 od 11. siječnja 2022. (list 4-5 spisa), u medicinsku dokumentaciju (list 6, 8-12 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 68-69 spisa), potvrdu Policijske postaje Zabok (list 19 spisa), u osobni zdravstveni karton za ŠU list 30-59 spisa), saslušao je svjedoke VUB (list 65), KU (list 63 spisa), dr. MU (list 72 spisa), ČU (list 76 do 77 spisa) NU (list 84 spisa), ŽU (list 85 spisa) te je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.
3.1. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
4. Iz uvida u rješenje ovog suda poslovni broj O-1489/2021-12 od 11. siječnja 2022. (list 4-5 spisa) utvrđeno je da je prekinut ostavinski postupak iza pok. ŠU te se nasljednica VU upućuje u parnicu protiv nasljednika EU radi proglašenja ništetnim Ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je ostavitelj kao primatelj uzdržavanja sklopio sa HU kao davateljem uzdržavanja ovjerenim kod javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade pod brojem OV-2140/2021 od 29. srpnja 2021. i radi utvrđenja sastava ostavinske imovine.
5. Iz uvida u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju (list 68 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen između JU kao primatelja uzdržavanja s jedne strane i HU kao davatelja uzdržavanja. Člankom prvim Ugovora,, davatelj uzdržavanja HU obvezao se svog oca ŠU, kao primatelja uzdržavanja do smrti uzdržavati i o njemu se brinuti, te mi biti na svakoj pomoći, a u slučaju smrti po mjesnim običajima ga sahraniti. Njegova obveza se sastoji u svakoj vrsti pomoći koja bude zatrebala primatelju uzdržavanja u njegovom budućem životu, kako u materijalnoj tako i u fizičkoj pomoći. Člankom drugim navedenog Ugovora navedene su nekretnine koje primatelj uzdržavanja daje davatelju uzdržavanja i koje su upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižnom odjelu Zabok, k. o. [katastarska općina]. Ugovor je potpisan i od strane primatelja uzdržavanja i od strane davatelja uzdržavanja i ovjeren kod javnog bilježnika Gordane Večerić iz Pregrade pod brojem OV-2140/2021 od 29. srpnja 2021. Iz Ugovora proizlazi da je javni bilježnik ugovornim stranama pročitao ugovor i rastumačio ga, te da su ugovorne strane izjavile da su ga razumjele i da je on izraz njihove prave volje, pa su ga u znak prihvata prava i obveza koje iz njega proizlaze vlastoručno potpisale.
6. Izvršen je uvid u potvrdu PP Zabok broj 511-17-05/2-13/72-2021 od 7. ožujka 2022. (list 19 spisa), kojom se potvrđuje da je dana **.**.2021. ČU prijavila događaj u kojem navodi da je do nje došao šogor KU, ta da su se međusobno posvađali, ali da u svezi istog nisu utvrđeni elementi kažnjivih radnji.
7. Svjedok KU je iskazao da je zajedno sa svojom suprugom VU sa kojom živi u [adresa] dolazio svake godine kod njezinog sada pok. oca u njegovu kuću u božićno vrijeme i obično su ostajali kod njega mjesec do mjesec i pol dana. U braku su 10 godina i svake godine su dolazili obići Sandrinog oca. Međutim u godini u kojoj je on umro posjetili su ga tijekom ljeta, ne može se točno sjetiti kada je to bilo, dogodilo se je nešto neobično odnosno FU supruga tuženika mu je zabranila da po kući hoda u japankama, tražila je da hoda bos što je on odbio da se ne ozljedi, a što je sve nju naljutilo tako da je njegovu kćer staru 4 godine udarila rukom po nozi, a njega je istovremeno odgurnula na stepenicama i bio bi pao jer je stajalo na kutu tih stepenica da upravo tada njegova supruga nije stala iza njega. Pozvali su policiju i otišli iz kuće u privatni smještaj. Slijedeći dan su opet došli vidjeti pok. JU međutim tada je tuženik fizički napao svoju sestru, odgurnuo ju je, čupao za kosu, a sve to u nazočnosti njihovog oca koji je počeo plakati i tražio da prestanu. On se nije miješao jedino sam zatražio da prestanu sa sukobom. Više se nisu vraćali u obiteljsku kuću njegove supruge, a nakon nekoliko dana je TU umro, te su ostali u [adresa] i otišli na sprovod nakon čega su se vratili u Dubrovnik. Nadalje je iskazao da su došli u [adresa] nekoliko dana prije nego što je ŠU umro na poziv HU koji im je rekao da je TU jako loše kao bi pomogli obitelji. Ne zna što je HU motiviralo na potpunu promjenu ponašanja u roku od nekoliko dana, od toga da nas zove u kući do toga da nas iz te kuće izbacuje. Zdravstveno stanje ŠU bilo je loše kada su ga posjetili, teško je hodao, a bolovao je od raka koju dijagnozu su saznali tek kada su ga posjetili prije smrti. Tako prilikom njihove zadnje posjete u siječnju te godine kada je umro, nisu primijeti nikakve znakove bolesti kod njega i dalje je radio odnosno obavio dostavu. Pokojnog JU su godinama odnosno od kad je u braku posjećivao jedanput godišnje no supruga i on su se povremeno s njim čuli telefonom. Za njegovu bolest nije znao odnosno saznao je tek na poziv HU da je otac teško bolestan. On je svoj godišnji odmor koristio za posjet [adresa] u trajanju od mjesec do mjesec i pol dana, kako je to prethodno naveo. Dodao je još i da je ŠU znao posjećivati njegovu obitelj u Dubrovniku što se dogodilo u dva navrata kada je došao sa nekim svojim prijateljima. Ni sada ne zna jer mu nitko to nije rekao koliko je trajala bolest prije same smrti. Nadalje je iskazao da je nakon prvog fizičkog sukoba kada je FU udarila njegovu kćer ona osobno zvala policiji, a on to nije učinio jer to nije smatrao potrebnim gledao je na to kao sitnicu. Obzirom da je ona zvala policiju on je pred policijom detaljno opisao događaj, dakle osim fizičkog napada na njega i kćer rekao im je da je bacila i njihov laptop, da je bacila njihov kofer tako da su se stvari razletjele po podu. Policijski službenik mu je tada rekao da ima više osnova za tužbu protiv FU nego obratno no on je rekao da ne želim nikoga tužit i tako da su supruga i on pokupili svoje stvari i otišli iz kuće. Na upit kako to da nije reagirao iako je prema njegovom navodu HU fizički napao sestru na način da ju je čupao i odgurnuo, odnosno kako to da nije zvao policiju, iskazao je da nije to želio odnosno nije želio zvati policiju, a nije se niti fizički želio miješati u taj sukob jer bi to loše završilo, a dodao je i da je i sam bio u postrojbama specijalne policije za vrijeme rata. Naime nazočna su bila i djeca njihova kćer i kćer od tuženika, a sve se zbivalo pred JU, a obzirom na sve to nije želio da ŠU na samrti mora gledati tučnjavu u obitelji. Nadaje je iskazao da je TU znao kuhati i da je kuhao za sebe. TU je samostalno živio u svojem kućanstvu u prizemlju obiteljske kuće, a HU sa obitelji na katu. Nije mu poznato da li mu je netko pomagao u čišćenju i održavanju kućanstva, ali je potpuno siguran da je upravo TU upravo bio taj koji je kuhao za sebe, a moguće i za cijelu obitelj. Dok je dolazio u njegovo kućanstvu supruga i on su mu bili na raspolaganju u svemu što je on eventualno trebao, neke nabavke i slično, pomagali su mu u čišćenju, održavanju kućanstva i slično. Obzirom na veliku udaljenost između [adresa] i [adresa] supruga i on su odlučili redovito barem jedanput godišnje posjetiti njegovog oca i ostati duže vrijeme sa njim.
8. Svjedok VUB je iskazala da njezina kćer VU živi 10 godina u Dubrovniku nakon što se je udala i u tom periodu je 7 godina dolazila kod nje u stan i bila tamo mjeseca dana, a zadnje tri godine je dolazila kod svog oca gdje imaju više prostora pogotovo nakon što im je kćer odrasla. Posjećivali su za to vrijeme i oca, a i je sam znala zajedno otići s njima. Smatra da bi se njezina djeca trebala dogovoriti oko nasljedstva odnosno da bi VU treba uzeti jednu polovinu zemlje koja je ostala, a posrijedi je 40 000 m2 jer HU nema novaca da je isplati. Otac mu je ostavio tvrtku i misli da se tu VU nema što miješati ili žaliti. Naime HU je živio s ocem svih ovih godina po 11 mjeseci, a VU je dolazila zadnje tri godine po mjesec dana u njegovo kućanstvu. Dodala je da se je rastala od JU 1989. da su djeca tada živjela sa njom i da se je s njim dogovorila da nakon što djeca završe srednju školu otiđu živjeti kod njega. Napomenula je da je suprug bio bolestan samo mjesec dana. Nakon što se je ponovno udala njezin suprug se nije protivio da ona i dalje povremeno dolazi u kućanstvo JU i da mu pomogne održavati kućanstvo. Zadnji puta kada mu je tako pomogla bio je Božić prije nego što je umro i tada su svi zajedno i njezin sin iz drugog braka bili zajedno, obzirom da joj je drugi muž umro prije 13 godina. Pomagala mu je oko čišćenja, a što se tiče kuhanja bio je samostalan, a što više bio je i vrhunski kuhar. Sin je radio u firmi odnosno preuzeo je vinograd i nije imao vremena za te ženske poslove. Ona je redovito dolazila pomagati nekada dva put tjedno, nekada dva puta na dan, jer je znao plaćati spremačice, odnosno kada su je trebali su je zvali. Kuća je velika otprilike 160 m2 po etaži. U prizemlju je živio TU, a na katu sin no koji se je znao koristiti s kuhinjom u prizemlju jer je ona veća i bolje opremljena. Sin živi sa suprugom i dvoje djece, a sada očekuje treće dijete. Iz prvog braka ima jedno dijete. Tvrtka koju je suprug ostavio sinu je tvrtka za proizvodnju vina, dakle bavio se vinogradarstvom, misli da ima posađenih oko 60 000 čokota. Misli da je TU prije nekoliko godina firmu prepustio sinu. Otprilike 5 dana prije smrti bila je kod JU u sobi i on je tada rekao, a bili smo nazočni VU, HU i ona da smatra da HU trebaju pripasti vinogradi i kuća s time da VU ima pravo koristiti jednu sobu dok je on živ, a zemlju koja je preostala da se podijeli između VU i HU. Što se tiče njezine djece sukob tinja duže vrijeme jer se VU drži kao "gospari iz Dubrovnika", a sina drže za "seljaka" što HU smeta tako da su se znali povremeno svađati. Nadalje je iskazala da se je VU rasplakala kada je TU izrekao kako bi se imovina imala podijeliti među njima nakon njegove smrti. Nije bila nazočna fizičkom sukobu između njezine djece, samo je čula dvije verzije tog događaja pa prema tome ne može reći što se je točno dogodilo. Sin kod oca radi u vinogradu od završetku srednje škole, pa za vrijeme trajanja studija i nadalje. Došlo je između njih dvojice do razmimoilaženja tako da je na kraju TU prepustio firmu sinu. TU je zvao i VU da dođe sa suprugom i da rade u tom vinogradu, no oni to nisu željeli. Do zadnjih nekoliko dana prije smrti JU nije trebala nikakav pomoć. On je 1957. godište i bio je vitalan do pred samu smrt. Nije joj je poznato da bi suprug sastavio oporuku ili kakav drugi ugovor, sjeća se samo kakva je bila izjava volje njezinog supruga par dana prije smrti.
9. Svjedok dr. MU je iskazala da je njoj poznato da je ŠU dugi niz godina bolovao od dijabetesa i koristio terapiju međutim nije imala nikakovih saznanja da boluje od karcinoma jer se je privatno liječio odnosno nikada nije došao zatražiti bilo kakvu uputnicu za spec. pregled, tako da je za njegovu bolest saznala tek kada je 22.7.2021. njegova prijateljica AU donijela u ordinaciju povijest bolesti iz koje je bilo razvidno da je karcinom metastazirao na druge organske sustave i da je preostalo samo palijativno liječenje. Izdala je nalog za njegu u kući svakodnevno odnosno pet dana u tjednu gdje je trebala dolaziti med. sestra jedan puta dnevno, što je najširi oblik zdravstvene njege. Sestra je dolazila kod njega, a ona je 31.7. napisala produžetak njege. Nadalje je iskazala da je po pozivu kćeri došla osobno u obiteljsku kuću i tamo zatekla obitelj odnosno sina i kćer, a došla je zajedno sa sestrom dana 27.7. pa je izdala uputnicu za bolničko liječenje jer je bilo evidentno da njegovo stanje nije za liječenje u kući. Međutim TU je tek 2.8. vozilom saniteta prevezen na liječenje u bolnicu te da je prilikom posjete pacijent odnosno TU normalno sa njom komunicirao.
10. Svjedok ČU je iskazala da je njezina šogorica sa suprugom došla u obiteljsku kuću svog oca u kojoj ona živi otprilike 2 tjedna ili nešto više prije njegove smrti. Suprug je nazvao svoju sestru i rekao je da je otac u terminalnoj fazi bolesti. Oni su za bolest oca saznali otprilike 10 dana prije nego što je suprug nazvao šogoricu odnosno saznali su da je u terminalnoj fazi bolesti. Kada su tužiteljica i njezin suprug došli u kuću spavali su na katu obiteljske kuće u dijelu kuće koji koristi moja obitelj, suprug i djeca. Kako je KU neprekidno hodao u tenisicama po kući što mu je ona prigovarala jer je sa tim tenisicama prelazila preko podloge za igru koju koristi ili na kojoj inače leži beba došlo je do verbalnog sukoba između njih dvoje jer je on odbio odnosno oglušio se na te njezine zahtjeve tako da su u jednom trenutku oboje povisili ton, međusobno su se izvrijeđali odnosno opsovali su mater jedan drugome. On se je nadvio nad nju i pružio prst prema njoj prijeteći da će je baciti preko balkona na što je ona ja zaista prva na njega fizički nasrnula na način da ga je odgurnula no kako je on fizički jači nije posrnuo već ju je počeo šakom udarati po ramenu. Od šoka nije osjetila nikakvu bol nego tek slijedećeg dana. Odnijela je dijete u sobu, vratila se je i stala ispred njega i on ju je nastavio udarati, a u to je pristigla i VU i ona ju je držala, a on ju je odguravao i to je trajalo dok na kat nije došao njezin suprug. Zvala je policiju no VU ju je molila da ostane u kući brinuti se o ocu tako da je ona odustala od namjere da policiji da iskaz kako bi točno opisala događaj. Iskaz kojeg je dala na kraju je odbila potpisati tako da nije pokrenut prekršajni postupak. Međutim nakon jedno sat vremena je primijetila da su otišli iz kuće. Nakon toga došla je šogorica opet u kuću za par dana ne sjeća se točno kada i mislim da je tužiteljica bila u alkoholiziranom stanju kada je počela njezinog supruga izazivati govoreći "hoćemu mu reći, hoćemu mu reći", a pod time je mislila da treba ocu reći da je u terminalnoj fazi bolesti i da će umrijeti i pritom se je smijala. Na to je HU koji je VU prethodno upozoravao da prestane u jednom trenutku rukama odgurnuo, a oboje su pri tom sjedili na suprotnoj strani stola. Potom su se ustali međutim umiješala se je ona i pok. otac tako da je tu sukob fizički izbjegnut. Sigurna je da pok. otac nije znao da ima rak, a pogotovo da nije znao da je u terminalnoj fazi bolesti. Bio je pokretan do samog kraja. Zadnja dva dana nije ustajao iz kreveta. Ostale dana ga je ona često vodila do kupaone ili kuhinje. Pomagala je i tužiteljica kada je bila tamo. Otprilike dva tjedan prije smrti dolazila mu je i terenska sestra. Mjesec dana prije smrti bio je potpuno samostalan, sam je održavao kućanstvo i kuhao je za cijelu obitelj jer je volio kuhati. Imao je jednu gospođu koja mu je dolazila peglati, druga gospođa je znala čistiti. Pok. otac je financijski dobro stajao mogao je plaćati račune i kupovati hranu no to su radili svi zajedno. Nadalje je iskazao kako je pok. otac jasno rekao pred VU da ne može dobiti pola kuće ali da može dobiti ostalu imovinu misleći pritom na zemlju, smatrao je da se zbog Sandrine naravi, ona ne bi slagala sa bratom, a još je dodala kao njezino osobno mišljenje da VU nije vezana za kuću jer je i prije udaje često odlazila iz kuće i živjela kod raznih mladića s kojima je bila u vezi što mu je poznato iz priča supruga i njihove majke. Taj razgovor se odvijao nekoliko dana prije smrti. Ugovor o doživotnom uzdržavanju suprug je potpisao na inicijativu svog oca koji nije želio da suprug ima problema sa sestrom, u to vrijeme je pok. otac bio mobilan, no otežano se je kretao, pa je otišao sa sinom kod javnog bilježnika. Osim toga primao je goste odnosno prijatelje i rodbinu u kuću sve do 5 dana prije smrti kada je evidentno fizički oslabio. Ne zna koliko dana prije smrti je pok. otac sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Pok. TU je spavao u svojoj sobi u prizemlju. VU je sa obitelji dolazila u zadnjih nekoliko godina u obiteljsku kuću oca na njezinu inicijativu jer je majka rekla da im više ne može dati spavaću sobu, dakle dolazili su u siječnju bili cijeli mjesec i to je tako trajalo koliko je njoj poznato od njezinog dolaska u obiteljsku kuću prije 11 godina. Misli da su VU i obitelj oko 2 tjedna prije smrti JU bili u kući. Nije joj poznato da li je VU imala saznanja o sklapanju ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje je iskazala da nije bilo posrijedi nikakvo izbacivanje iz kuće već da je ona u Njemačkoj završila studij i odlazila na dva tjedna polagati ispite i da je tada suprug išao sa njom što je bilo 2016. godine. Potom su u 2018. godini otišli na 6 mjeseci jer je odrađivala praksu i dijete je bilo sa njima koja kćer je rođena 2016. Nikada njezin suprug nije bio u lošim odnosima sa ocem, ostala je dva tjedan duže u Njemačkoj od supruga pa je čak i TU došao sa vozilom da odvezu stvari koju je ona kupila u Njemačkoj. HU je za to vrijeme preko kompjutora radio za obrt svog oca ispisivao račune i slično. Na daljnje pitanje može li objasniti zbog čega je njezin suprug vozio oca kod javnog bilježnika u Pregradu što je dosta dalje od [adresa], a obzirom na loše zdravstveno stanje oca da se o tome ne može očitovati. Nadalje je iskazala da je hitna pomoć došla nekoliko dana prije smrti po noći jer je pok. JU pozlilo kada je ona prethodno zvala hitnu pomoć, drugi puta je hitna pomoć došla dan ili dva prije smrti. Naime ujutro je pok. TU pao sa kreveta pa su mu susjedi pomogli da se vrati u krevet jer ona to fizički nije mogla. Ostao je u krevetu cijeli dan međutim navečer mu je opet pozlilo vjerojatno zbog pada šećera, suprug je nazvao hitnu pomoć i oni su ga odvezli u bolnicu gdje je za dan ili dva umro. Nadalje je iskazala da je ŠU bio teško pokretan zbog čega je i određena njega kako je prethodno opisala.
11. Svjedok NU je iskazala da je susjeda tuženika odnosno njegovog pok. oca sa kojim je on živio u istoj kući, po njezinoj procjeni živjeli su u zajedničkom kućanstvu. Nema nikakva saznanja o sklapanju ugovora o dož. uzdržavanju između HU i njegovog oca, a što se tiče kćeri VU zna da je dolazila svake godine dva ili tri puta u posjet oca. Ne može se sjetiti da li je VU uopće živjela u obiteljskog kući svog oca JU, sjeća se da je stanovala u stanu u zgradi u [adresa] kod svoje majke i da je dugo godina prije udaje bila zaposlena na brodu. H je iskazala da je od drugih ljudi čula da pok. JU ima karcinom, sjeća se da je jednom prilikom došla hitna pomoć, a pričalo se da je TU odbio odlazak u bolnicu. Tko ga je posjećivao ne može reći jer nema neposredan pogled na njegovu kuću i dvorište, da se ne može sjetiti koliko je vremena prošlog od njezina saznanja o bolesti JU do smrti vjerojatno je posrijedi nekoliko mjeseci.
12. Svjedok ŽU je iskazala da joj je poznato kako su tuženik HU i ŠU živjeli u istoj kući u zajedničkom kućanstvu, bilo joj je poznato da TU boluje od karcinoma, a osim toga uslijed bolesti se je znalo dogoditi da padne na pod zbog čega su članovi njegove obitelji tražili da dođu pomoći podići ga na krevet, pa bi ona otišla dozvati nekoliko ljudi odraslih muškaraca jer je trebalo barem troje ili četvero ljudi zbog njegove težine da ga podignu na krevet. O obiteljskim odnosima nema neposredna saznanja. Vidjela je nekoliko puta dolazak hitne pomoći i svaki puta su nazočni bili HU i njegova supruga, a da li su ujedno otišli zajedno sa JU u bolnicu kolima hitne pomoći, to njoj nije poznato. Nadalje je iskazala da osobno poznaje VU, zna da je dolazila u posjet ocu tijekom zime svake godine te da je neposredno prije smrti oca bila kod oca, da od trenutka kada je ona saznala da je ŠU bolestan pa do njegove smrti nije prošlo više od dva mjeseca i unutar tog perioda je viđala kola hitne pomoći.
13. Tužiteljica VU je u spis predala jedan primjerak preslike ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg osporava jer smatra da je cilj i namjera ugovora bila da se nju isključi iz ostavine, a ne uzdržavanje oca obzirom da je bolest nastupila naglo, a pogotovo joj nije jasno na koji način je taj ugovor sklopljen obzirom da se otac par dana prije smrti nije mogao kretati. Ugovor je sklopljen naime 29.7. a otac je umro **.**.2021. Kada je otac prije smrti u nazočnosti njezinog brata rekao kako namjerava podijeliti imovinu, ona ga je zatražila da joj ostavi donji dio kuće na što je njezin otac pristao i rekao da će prizemlje biti njezino, a bratu će ostaviti gornji dio kuće, a brat se tome usprotivio. U jednom trenutku je njoj htio predati svežanj papira vjerojatno ugovora i slično i rekao joj da mu da sve što ima otac i ako je to uzmem i odlučim tu živjeti i raditi da će se on odseliti, ali je povukao papire natrag. Brat joj nije određeno rekao da je otac jako teško bolestan samo joj je rekao da dođe u Sveti Križ Začretje i to negdje 16. ili 17.7.2021., a ona je preko prijatelja saznala da je smrtno bolestan i da neće još dugo. Ona je na to odmah došla u Sveti Križ Začretje. Došla je 23.7. i ostala do 28.7. kada ju je brat izbacio. Za to vrijeme je ocu pomagala u svemu dolazila je i patronažna sestra. Tog dana 28.7. bratova nevjenčana supruga je pozvala policiju radi sukoba s njezinim suprugom, a vezano za nošenje japanki ukući, kada je ona inzistirala da ih skine o čemu ne može detaljnije iskazivati jer nije bila nazočna kao niti njezin brat. ČU je pozvala policiju no policijski službenici nisu po njezinom mišljenju čak niti napisali zapisnik jer su vidjeli da prijava nema smisla no njezin brat se tada jako razljutio počeo je vikati pred policijskim službenicima da se njih izbaci van iz kuće, da je kuća njihova i da oni tu nemaju što raditi. Prije dolaska policije njezina kćer je sišla sa kata kuće gdje se igrala sa sestričnom i plačući rekla njoj i supruga da ju je ČU udarila na što je njezin suprug krenuo stepenica na kat, što je osobno vidjela, i prije nego što se je popeo do kraja ČU ga je napala na način da ga je gurnula rukom pa je suprug posrnuo i pao na nju no nju je zid zadržao da oboje ne padnu. Nakon toga je ČU počela izbacivati iz sobe njihove stvari. Nakon odlaska policije ona je sa suprugom i kćerkom otišla kod njezine majke gdje je ostala do smrti oca i njegovog pogreba. Slijedećeg dana po njezinom odlasku iz kuće sklopljen je ugovor o doživotnom uzdržavanju što je čudi između ostaloga i zbog toga što je otac bio nepokretan, a navodno je došao u takvom stanju kod javnog bilježnika i to u Pregradu. Otac se naime nije mogao samostalno kretati, bilo ga je potrebno pridržavati prilikom odlaska na WC, lijeganja u krevet i bilo koje druge radnje, hraniti se također nije mogao sam. Nije se više usudila doći u kuću već je slijedećeg dana razgovarala s ocem na mobitel, a poslije toga se više nije na mobitel javljao. Dana 28.7. došla je poslijepodne ponovno u očevu kuću kako bih s bratom pokušala postići neki dogovor, bili su nazočni njezin suprug, ČU, zatim otac te bratova kćer B, brat je prvo razbio čašu, a onda je nju fizički napao na način da ju je zaprimio s obje ruke za glavu, tri puta je protresao zatim ju je otvorenim dlanom lupio u prsa čime ju je odgurnuo, a kako ona nije reagirala iako su sjedili za istim stolom jedan nasuprot drugom on se je ustao od stola krenuo prema njoj i opet je odgurnuo odnosno udario šakom u prsa. Njezin suprug se je umiješao i rekao da je dosta, a otac je cijelo to vrijeme plakao. Nakon toga su suprug i ona otišli iz kuće. Oca više nije vidjela samo je kasnije čula da je dan prije smrti došla hitna pomoć jer se je srušio i slijedećeg jutra je umro u bolnici. Nadalje je iskazala da se brat usprotivio ocu kada je otac rekao da bi prizemlje kuće trebalo pripasti njoj, a bratu kat kuće, izjavio je da ja nemam tu što tražiti, da je ona ja otišla iz kuće, dalje o tome nisu raspravljali, do dan nakon ovog razgovora došlo je do sukoba kako sam prethodno navela kada je došla policija. Navela je da je ona otišla u Dubrovnik prije 10 godina gdje se je udala, a brat je veći dio vremena radio u Njemačkoj, a kući se vratio tek kada mu je otac prepustio tvrtku. Odnosi između nje i brata su dosta loši već dugi niz godina, odnosno brat ju ignorira kada bi dolazila kod oca i bila po mjesec dana kod njega gotovo nikada nije dolazio radi zajedničkog druženja. Prema ocu je također bio distanciran. Otac je bio vrlo samostalan nije mu trebala nikakva naročita pomoć, sam je kuhao no nije volio čistiti plaćao je spremačice, a brat je povremeno zvao njihovu majku da dođe očistiti kuću, no kako njezin otac majku nije volio i nije želio da dolazi, znao joj je reći da joj zabrani dolazak u kući. Brat ju je usprkos tome zvao jer mu je ona povremeno čuvala djecu. Njihova majka je puno više vezana za sina, mislim da ga više voli. Što se tiče majke više godina su suprug i ona dolazili kod nje dok nisu imali dijete, a u kući od oca nije bilo slobodne sobe za njih no poslije je majka rekla da joj više ne odgovara njihov dolazak pa su se smjestili kod oca. Nadalje je iskazala da je od odlaska u Dubrovnik svake godine dolazila po mjesec i pol dana kod oca u božićno vrijeme kada je suprug mogao dobiti godišnji odmor, kako bi se s njim družila i pomagala mu. Na ostavinskoj raspravi je saznala za postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju. Njezin otac je u njezinoj nazočnosti i bratovoj izrijekom rekao da će njoj pripasti prizemlje kuće, a drugi puta kada je sa njima bila i majka je rekao pred svima da kćer ne želi razbaštiniti i da će joj ostavili stan ili prizemlje kuće ovisno o tome kako se oni dogovore. Ne može se sjetiti kojeg je to dana bilo i da li je bilo uopće istog dana pa sa nekoliko sati razmaka ili slijedećeg dana. Za bolest oca saznala je 17.7. od brata kada ju je brat nazvao i rekao da otac neće još dugo. Sa ocem je komunicirala video pozivima i tijekom godine i nije imala nikakva saznanja s njegove strane o bolesti. Nije znala za očevu bolest odnosno rak, njegovu liječničku dokumentaciju je vidjela kada je došla u kuću. Iz dokumentacije je uspjela shvatiti da mu se rak proširio po cijelom tijelu. Što se tiče tog ugovora smatra se oštećenom minimalno za prizemlje obiteljske kuće zajedno sa prilazom, što joj je uostalom otac obećao prije smrti. Na upit da li je zainteresirana za ostalu imovinu koja nije ušla u ugovor o doživotnom uzdržavanju imajući u vidu moguće rješenje spora, iskazala je da je trenutno zainteresirana za sve što joj po zakonu pripada.
14. Tuženik HU je iskazao da je kod oca radio u njegovom obrtu po završetku srednje škole sa dva prekida, jednom sam otišao u Ameriku na 6 mjeseci prije 12 godina, a drugi put 2016. kada je bio sa sadašnjom suprugom u Njemačkoj dok je ona rodila dijete i završavala fakultet. Sa ocem se nije uvijek slagao oko poslovanja i on je do mirovine 2018. godine vodio obrt, a tada ga je prenio na njega iako je do 2020. i dalje bio aktivan oko vinograda. Kada je prenio obrt na njega on je dobio zemljište na kojem je posađen vinograd, podrum od 80 m2. Posrijedi je 6- 7 hektara zemljišta pod vinogradima. Prije očeve smrti razgovarali su svi zajedno uključujući njihovu majku oko podijele ostavine i u prvom trenutku je VU tražila jednu sobu u kući i nešto zemlje no već idućeg dana da traži pola kuće, a možda je to bilo i dva tri dana nakon prvotnog razgovora, ne može se točno sjetiti. Između ta dva razgovora, a napomenuo je da je otac u biti bio vlasnik stana u kojem živi njihova majka jer je taj stan od nje otkupio i koji stan je prema njihovom prvom razgovoru trebao pripasti VU, sestra je otišla kod majke nakon što je ocu iz ladice uzela svu dokumentaciju i rekla majci da joj ona prepiše taj stan na što joj je majka poderala papire. Misli da je nakon toga VU promijenila svoju odluku odnosno tražila cijelo prizemlje kuće. Sada je taj stan svakako od majke, jer je majka poderala papire koji su bili određen dokaz da je stan otkupio otac. Ovo sam sve čuo od majke, a otac mu je samo rekao da su mu nestali papiri u kojima je bio i dokaz o njegovom vlasništvu stana. Otac je vidio da između njih neće biti nikakovog dogovora vidio je svađu koja je izbila i zato ga je pitao na koji način bi riješio pitanje ostavine, a kako on ne bih imao problema sa VU pa su se dogovorili da ga odvede kod bilježnika i da sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju. Raspitivao se je naokolo što bi bilo najefikasnije. Njegovo mišljenje je da nije u redu da njegova sestra potražuje dio kuće jer je on radio zajedno sa ocem u vinogradu, ulagao je u kuću, ne samo svoj rad već i novac koji je zarađivao, a njegova sestra se je odselila od kuće, dolazila je jedanput godišnje i ništa nije ulagala. Sestru je pozvao čim je saznao da je tumor metastazirao po cijelom tijelu i da će otac u dogledno vrijeme umrijeti. Misli da je otac bio svjestan težine svoje bolesti, ali o tome nije želio govoriti odnosno bio je osoba koja je željela do kraja živjeti punim plućima,a ne se podvrgavati nekim dugotrajnim tretmanima koji bi mu produžili život koji ne bi imao željenu kvalitetu. Nije utjecao na odluku oca da sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju. Sam se je raspitao koji bi način bio najjednostavniji i da njemu pomogne da stekne imovinu, a bez dodatnih poteškoća. Otac mu je i obrt odnosno dio nekretnina koje nisu ušle u imovinu obrta, a bile su u funkciji obavljanja obrta prenio također ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Sestra se je sa time upoznala prilikom ostavinske rasprave i nije se protivila ovom prvom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Prilikom razgovora o podijeli imovine otac ga je pitao i rekao je da bi ostale nekretnine odnosno zemljišta trebale pripasti sestri odnosno da on ne bih tražio da se dijele između njih, a također je čuo želju oca da stan kojeg je on po vlastitom iskazu u cijelosti otplatio da stan u kojem živi majka i kojeg je otac nazvao svojim vlasništvu pripadne njegovoj sestri. Kada je sestre došla u očevu kuću došlo je do nekih manjih konflikata između njenog supruga i njegove supruge vezano za red i čistoću u kući no smatra da je to sve stvar osobne kulture i određene nevoljnosti da se odnosi održavaju na nekoj zadovoljavajućoj razini. Između sestre i njega je izbio konflikt jer je ona došla u kuću i počela je nešto govoriti iz čega sam zaključio da ocu želi reći da je na samrti zbog čega je u tom trenutku "pukao" i počeo nju i šogora gurati van iz kuhinje. Otac se je rasplakao i govorio " G nemoj". Sa sestrom je u lošim odnosima naročito od kada se ona udala i otišla u Dubrovnik, nikada ga nije zvala odnosno dva puta je bio sve ove godine u Dubrovniku. Nadalje je iskazao da je otac za vrijeme trajanja zadnje faze bolesti bio uglavnom samostalan i pokretan osim kada je pao u šećernu komu kada je trebala intervencija hitne. Od saznanja za dijagnozu on ga je vozio kod doktora svaki put kad je trebalo. Otac je kuhao gotovo do same smrti, sve dok je mogao stajati na nogama, a i očistio je za sobom kuhinju odnosno stavljao suđe u perilicu, a za ostale poslove je imao pomoć za peglanje, pranje, čišćenje kuće i drugo. Nadalje je iskazao da nije razmišljao konkretno u čemu bi se sastojala pomoć i njega koju bi on dao ocu, a kako je to navedeno u ugovoru, sad može o tome reći da ne bi branio ocu da kuha ako on to voli, a za sve ostalo bi se vjerojatno sa ocem dogovorio što bi njemu trebalo pomoći. Iskazao je da je otac bio u terminalnoj fazi i da će vrlo brzo umrijeti pa je zbog toga i pozva sestru kao i obitelj i prijatelje da obiđu oca prije smrti. Sve je to bilo jasno i njegovom ocu jer se je u biti i razgovaralo o ostavini, a osim toga u posjet su mu došli i mnogi ljudi pa je prema tome i otac sigurno znao da će umrijeti. Prilikom sklapanja prvog ugovora o doživotnom uzdržavanju nisu uopće razgovarali o obiteljskoj kući. Na upit zašto nije pok. otac išao u bolnicu kada je njegova liječnica izdala uputnicu 27.7. za prijem u bolnicu, iskazao je da je otac bio već u bolnici par dana prije toga i da je na njegovo traženje ga vratio kući jer mu je u bolnici bilo loše pa je otac izričito odbio tog 27.7. ponovni odlazak u bolnicu. Nadalje je iskazao da mu nije poznato što bi bio ugovor o darovanju, a za oporuku zna da je to nešto što se može poništiti na sudu. Razgovarao je s ocem o mogućoj oporuci, a otac je odlučio nakon što se je i sam raspitao da sklope ugovor o doživotnom uzdržavanju. Na upit na koji način je oca pokopao, a obzirom da je to sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju iskazao je da je sve napravo prema mjesnim običajima u najboljoj namjeri, ali grobno mjesto nije mogao kupiti jer u tom trenutku nije bilo slobodnog mjesta dok se ne napravi novo groblje, ali obvezao se i namjerava prenijeti ga u zasebnu grobnicu u koju svrhu je i kupio metalni lijes kako bi se to lakše moglo izvršiti i sam je platio pogreb. Otac se je slagao sa VU i volio ju je i bili su u dobrim odnosima.
15. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 18. 08. 2020. godine na listu 134 do 136 spisa, utvrđeno je da su stranke ugovora ŠU i ŠU HU i kojim ugovorom su uredili svoje međusobne odnose te u čl. 1. utvrđuju kako su u rodbinskom odnosu (otac i sin) te da kao ugovaratelji zajedno investiraju u nekretnine koje su predmet ovog ugovora i zajedno snose sve troškove vezane uz te nekretnine već dugi niz godina iako je formalno u zemljišnim knjigama na navedenim nekretninama u većem dijelu kao vlasnik upisan samo ŠU (otac), a u manjem dijelu HU (sin). Istim člankom uređeno je da kako ŠU ne bi ostao bez svojih prava u slučaju smrti GU kako HU ne bi ostao bez svojih prava u slučaju smrti BU i kako bi se osigurali od neosnovanih zahtjeva trećih osoba isti sklapaju predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju isključivo sa namjerom da predmetne nekretnine iz ovog ugovora nakon smrti jedne od stranaka ostanu isključivo u vlasništvu druge stranke bez da bi itko treći mogao polagati bilokakva prava na istu nekretninu po bilo kojoj osnovi i na taj način eventualno otežavati život bilo kojoj ugovornoj strani a sve s obzirom da isključivo jedan i drugi investiraju i ulažu u predmetne nekretnine iz vlastitih sredstava koja nemaju nikakve veza sa eventualno trećim osobama. U čl. 2. navedenog ugovora ugovoreno je da ugovarali naizmjenično u svojstvu davatelja uzdržavanja i primatelja uzdržavanja ugovaraju obveze davatelja uzdržavanja GU u odnosu na BU kao primatelja uzdržavanja te da će do smrti uzdržavati i brinuti o istom te mu biti na svakoj pomoći a u slučaju smrti sahraniti ga po mjesnim običajima a njegova se obveza sastoji u svakoj vrti pomoći koja bude potrebna primatelju uzdržavanja u njegovom budućem životu, tj. materijalnoj i fizičkoj pomoći. Primatelj uzdržavanja ŠU nakon svoje smrti ostavlja davatelju uzdržavanja u vlasništvo nekrentine upisane kod OS u Zlataru, Z.k. odjel Zabok u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čkbr. [katastarska čestica] gospodarska zgrada, dvorište i vinograd sa 3 jutra, odnosno 17961 m2, čkbr. [katastarska čestica] vinograd od 2 jutra odnosno 138104 m2, čkbr. [katastarska čestica] pašnjak od 1410 m2, čkbr. [katastarska čestica] vinograd od 1 jutra odnosno 9135 m2, odnosno ukupno 6 jutara, 42310 m2.
15.1. Z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] vinograd od 1895 m2 i z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čkbr. [katastarska čestica] oranica sa 2424 m2.
15.2. Istim ugovorom se davatelj uzdržavanja ŠU obvezuje GU kao primatelja uzdržavanja uzdržavati do smrti i o njemu brinuti i biti na svakoj pomoći materijalnoj i fizičkoj i u slučaju smrti sahraniti ga po mjesnim običajima time da primatelj uzdržavanja HU ostavlja davatelju uzdržavanju nakon svoje smrti u vlasništvo nekretnine upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] pašnjak od 2604 m2, čkbr. [katastarska čestica] u naravi oranica od 1018 m2, upisanu u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Isti ugovor potvrđen je od Javnog bilježnika Javorke Martinić dana 18. kolovoza 2020. godine te je u potvrdi JB utvrđeno da je prednju privatnu ispravu javni bilježnik ispitao i utvrdila da ona po svom obliku odgovara propisima javnobilježničkim ispravama a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta. Isto su tako sudionici pravnog posla upozoreni od strane javnog bilježnika da u slučaju neizvršavanja obveza iz ugovora od strane davatelja uzdržavanja primatelj uzdržavanja može tražiti raskid ugovora.
16. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
17. Predmet ovog spora je zahtjev na utvrđenje da je ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između BU kao primatelja uzdržavanja i GU kao davatelja uzdržavanja, a koji je potvrđen dana 29. srpnja 2021. godine po JB Gordani Večerić uz nalog da se uspostavi prijašnje z.k. stanje na ime sada pok. BU uz obvezu naknade troškova postupka tužiteljici.
18. Prije svega sud je ispitao u smislu odredaba čl. 579. do 585. ZOO-a da li su ispunjeni uvjeti za ništetnost (valjanost) tog ugovora.
18.1. Iz predmetnog ugovora, a koji prileži na listu 68 i 69 spisa proizlazi da su navedeni ugovor od 29. srpnja 2021. godine potpisali ŠU kao primatelj uzdržavanja i HU kao davatelj uzdržavanja, te je istog dana navedeni ugovor dostavljen na potvrdu JB Gordani Večerić iz Pregrade a koja je u potvrdi navela da je navedenu privatnu ispravu ispitala i utvrdila da po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju da odgovara propisima o sadržaju javnobilježničkog akta te je potvrdila da su sudionici tog ugovora u njezinoj nazočnosti vlastoručno potpisali ugovor te da potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta. Dakle, sama formalna valjanost ugovora nije sporna, budući da je isti u smislu čl. 580. ZOO-a sastavljen u pisanom obliku i potvrđen odnosno solemniziran po javnom bilježniku a pri čemu je javni bilježnik ugovarateljima ugovor pročitao i upozorio ih na njegove pravne posljedice.
18.2. Ugovor o doživotnom uzdržavanju sadržava obilježja ugovora na sreću, a to isključuje ništavost ugovora zbog odstupanja od načela jednake vrijednosti činidaba. Valja navesti da ugovor o doživotnom uzdržavanju je po svom pravnom značenju aleatoran ugovor (ugovor na sreću) te zato nije pravno relevantno da li je davatelj uzdržavanja na osnovi takvog ugovora dobio više nego što je dao na temelju svoje obveze uzdržavanja i to nije temelj na kojem bi se moglo osnovano zahtijevati poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno to ne utječe na pravnu valjanost tog posla, a sama činjenica na koju tužiteljica upire tijekom cijelog postupka da je osnovna pobuda za sklapanje toga ugovora bila rješavanje imovinsko pravnih odnosa (a ne uzdržavanje) i izigravanje prava na nasljeđivanje ostalih nasljednika, ne čini sama po sebi taj ugovor ništavim, te osim toga takove svoje tvrdnje tužiteljica tijekom postupka i nije dokazala.
19. Nesporna je činjenica a što je sud utvrdio kroz saslušanje svjedoka kao i stranaka da su ŠU i HU živjeli u istoj kući dugi niz godina tj. da je ŠU živio u prizemlju kuće a tuženik sa svojom obitelji na katu iste kuće, te su u zajedničkom suživotu bili upućeni jedni na druge, obzirom da je BU već ranije dijagnosticiran dijabetes, a radi kojeg mu je bila potrebna pomoć sina GU koji je živio na istoj kućnoj adresi. Iz medicinske dokumentacije u spisu proizlazi da je tek u otpusnom pismu KB Sveti Duh od 22. srpnja 2021., a gdje se je ŠU nalazio od 17.07.2021. postavljena dijagnoza karcinoma koji je metastazirao, dok se u zdravstvenom kartonu za BU nigdje ranije ne navodi niti ne utvrđuje navedena dijagnoza što znači da za istu dijagnozu niti je mogao znati tuženik, a niti tužiteljica te je tek po saznanju za istu o tome obavijestio tužiteljicu obzirom da je svako daljnje liječenje BU bilo bespredmetno te mu je propisana samo palijativna skrb.
20. U kontekstu vremena sačinjavanja ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su stranke zaključile 29. srpnja 2021. godine kao i činjenice da je primatelj uzdržavanja ŠU umro dana **.**.2021. dakle pet dana nakon zaključenja predmetnog ugovora, valja reći da su HU i ŠU već i prije ovog ugovora imali sklopljen ugovor o dož.uzdržavanju kojeg su zaključili dana 18. kolovoza 2020. godine time da je u čl. 1. navedenog ugovora bilo točno navedeno radi čega se takav ugovor zaključuje (da bi se osigurali od neosnovanih zahtjeva trećih osoba) te sud smatra da se ovaj potonji ugovor logično veže na prethodni ugovor to tim više što je potonji ugovor zaključen neposredno nakon saznanja o uznapredovalom stadiju raka kod primatelja uzdržavanja.
20.1. Logično je i životno sasvim prihvatljivo da se ugovor o doživotnom uzdržavanju po prirodi stvari skalpa u trenutku kada primatelj uzdržavanja treba određenu asistenciju u životu odnosno pred sam kraj života, jer se podrazumijeva da je prije toga osoba sama sposobna se brinuti o svojim potrebama a koja situacije se evidentno dogodila i na strani primatelja uzdržavanja jer iz iskaza preslušanih svjedoka proizlazi kako je primatelj uzdržavanja ŠU redovito obavljao svoje poslove vezane uz spremanje hrane, dok mu je eventualno pomoć u čišćenju i spremanju pružala stručna osoba što se tiče većih zahvata po kući.
20.2. Kroz medicinsku dokumentaciju koja je sudu bila dostupna za primatelja uzdržavanja nigdje se ne spominje da bi kod pok. BU postojale kakve mane volje za sklapanje spornog ugovora vezano uz njegovo duševno stanje, te niti nije sporno da je pok. ŠU itekako dobro znao da potpisuje ugovor o dož.uzdržavanju obzirom da je htio njegovo zaključenje jer u protivnom solemnizacija takvog ugovora niti ne bi bila moguća.
21. Iz cjelokupne situacije obiteljskih odnosa očito je da je ŠU izrazio želju za zaključenjem takovog ugovora sa GU budući da je sa njim živio u zajedničkom domaćinstvu dok je kćer nesporno živjela sa svojom obitelji u Dubrovniku i jednom godišnje dolazila obići oca, kod kojeg se zadržavala tijekom otprilike mjesec dana nakon čega se vraćala u Dubrovnik. Ne može se sa uspjehom imputirati tuženiku da je ugovor zaključen radi postizanja nesrazmjerne imovinske koristi iskorištavanjem lošeg zdravstvenog stanja primatelja uzdržavanja i drugo da je tuženik na taj način želio isključiti tužiteljicu iz nasljeđivanja imovine koja je obuhvaćena ugovorom odnosno da je davatelj uzdržavanja bio nepošten.
22. To zato jer tužiteljica ovakvim postupanjem nije isključena iz nasljedstva jer su istoj ostale za naslijediti druge nekretnine pok. BU u opsegu od 40.000,00 m2, a za koje očito od strane tužiteljice ne postoji interes jer se radi o poljoprivrednom zemljištu koje je potrebno obrađivati, a za što tužiteljica nije zainteresirana.
23. Nije dokazana tvrdnja tužiteljice da je otac u njezinom prisustvu kao i prisustvu tuženika i njihove majke naveo kako bi njoj pripao donji dio kuće odnosno prizemlje jer takva tvrdnja tužiteljice nije potkrepljena nikakvim materijalnim dokazom pa je i u direktnoj suprotnosti sa iskazom HUB koja je u svom iskazu navela i potvrdila volju pok. BU da kuća ostane tuženiku, a da se tužiteljica ima namiriti iz ostale imovine iza pok. primatelja uzdržavanja.
24. Dakle, nesporno je utvrđeno da su tuženik i pok. ŠU sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju 29. srpnja 2021. te da je primatelj uzdržavanja umro pet dana nakon zaključenja toga ugovora te da unatoč te činjenice navedeni ugovor po ocijeni ovog suda nije ništav niti u formalnom smislu, a niti se tuženiku kao nesavjesnom stjecatelju i nepoštenom stjecatelju ne može imputirati ta kvalifikacija radi činjenice da bi takav ugovor bio suprotan moralu jer da je očigledan nesrazmjer vrijednosti činidba koje je izvršio tuženik u odnosu na onu koju je izvršio pok. ŠU, a to iz razloga jer je ugovor o doživotnom uzdržavanju aleatoran ugovor što znači da postoji neizvjesnost trajanja činjenica o kojima ovisi realizacija tog ugovora.
25. U svezi sa prednje navedenim posebno treba imati na umu da je tuženik i ranije sa primateljem uzdržavanja imao zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju a koji je zaključio 2020. godine, te da je ovaj drugi ugovor samo logičan nastavak prethodnog ugovora, kod kojeg je osnovni motiv primatelja uzdržavanja bio taj da tuženik nastavi sa radom u poslu kojeg su prethodno ranije vodili, te mu ostavljanjem predmetne imovine omogućava dobivanje kreditnih poticaja iz Europske unije i drugih izvora.
26. S tim u vezi a kako su svi preslušani svjedoci i stranke potvrdili činjenicu da su primatelj uzdržavanja i tuženik živjeli u istom kućanstvu i to unazad dugi niz godina prije samog zaključenja ugovora, da ugovor nema svojih formalnih nedostataka u smislu odredbe čl. 579. do 581. ZOO-a, da su tuženik i primatelj uzdržavanja i ranije 2020. godine zaključili ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim su regulirali međusobno svoja prava i obveze, da se predmetni ugovor o dož.uzdržavanju od 29. srpnja 2021. godine po ocijeni ovog suda ne može smatrati ništetnim, jer znanje davatelja uzdržavanja za izvjesnu skoru smrt primatelja uzdržavanja samo po sebi ne čini ugovor ništavim kao i to da tužiteljica ovakovim postupanjem tuženika i primatelja uzdržavanja nije izigrana u svojim nasljednim pravima budući da kuća koja je predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju nije jedina imovina pok. BU koja iza njegove smrti ulazi u njegovu ostavinsku imovinu, nego su u pitanju i druge vrijedne nekretnine poljoprivrednog karaktera u površini od oko 40.000,00 m2.
27. Slijedom navedenog, sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presudio kao pod točkom I. izreke presude.
28. Sud je tuženiku koji je zastupan po odvjetniku dosudio parnični trošak i to za sastav odgovora na tužbu od 28.02. 2022. po tar.br. 7/I – 200 eura, za pristup ročištu 04.04.2022., 23. 05. 2022., 30. 08. 2022., 25. 10. 2022., 23. 09. 2024., te 05.11.2024., sve po tar.br. 9/I, a svako po 200 eura, te za sastav žalbe u iznosu od 225,00 eura, što ukupno iznosi 1.825,00 eura na koji iznos je obračunat PDV od 25% u iznosu od 456,25 eura, što ukupno iznosi 2.281,25 eura, uvećanu za trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i iznosu od 200 eura slijedom čega je tuženiku sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.481,25 eura, dok je tužiteljica obzirom da je u cijelosti izgubila postupak odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
29. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.
U Zaboku, 14. siječnja 2025.
Sutkinja
Nives Škudar
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, pismeno u tri primjerka.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Nino Šuk, Ulica Andrije Gradičaka 1, Oroslavje,
2. Odvjetnica Tamara Barišić Tomše, Argentinska 4, Zagreb,
3. e-oglasna ploča suda
