Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-303/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PFZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Mirti Šuici Caktaš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ad 1. Grada Zagreba, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, i tuženika ad 2. PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Cahunu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama tuženika ad 1. i ad 2. podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 99 P-9339/2021-20 od 20. veljače 2023., dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Uvažavaju se žalbe tuženika ad 1. i ad 2. te preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 99 P-9339/2021-20 od 20. veljače 2023. na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji od 9. listopada 1992. godine br. SU- 19082/92 sklopljen između Grada Zagreba – Fonda grada Zagreba za vodoprivredu, promet i stambeno i komunalno gospodarstvo, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kao prodavatelja i PF iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupaca, kojim je prodan stan na I. katu, koji se sastoji od četiri i pol sobe i sporednih prostorija u površini od 111,60 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest.br. 2338/9, po novoj izmjeri br. 7322 k. o. [katastarska općina], upisan u Knjigu položenih ugovora Grad Zagreba, [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Utvrđuje se da su uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u [broj poduloška] u Knjizi položenih ugovora Grad Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stan na I. katu, koji se sastoji od četiri i pol sobe i sporednih prostorija u površini od 111,60 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest.br. 2338/9, po novoj izmjeri br. 7322 k. o. [katastarska općina]) izvršene temeljem navedenog Ugovora o kupoprodaji iz toč. I. ove Presude, pod poslovnim brojem Zs-12115/92, pravno nevaljana.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe pod poslovnim brojem Zs-12115/92, kojim je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u [broj poduloška] u Knjizi položenih ugovora, Grad Zagreb zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stan na I. katu, koji se sastoji od četiri i pol sobe i sporednih prostorija u površini od 111,60 m2, u stambenoj zgradi [adresa], sagrađena na čest.br. 2338/9, po novoj izmjeri br. 7322 k. o. [katastarska općina]) u korist PF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

IV. Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka uvećane za zakonske zatezne kamate utvrđene za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku ad 1. Gradu Zagrebu parnični trošak u iznosu od 53,09 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja drugostupanjske presude 14. siječnja 2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika ad 1. za naknadu troška.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku ad 2. PF parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika ad 2. za naknadu troška.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev kako je naveden pod točkom I. izreke ove presude, te je naloženo tuženicima da naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 802,97 eura / 6.050,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 20. veljače 2023. do isplate.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli tuženici zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima, odnosno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

2.1. U odgovoru na žalbe tuženika tužitelj je osporio žalbene navode kao neosnovane i predložio drugostupanjskom sudu da odbije žalbe i potvrdi prvostupanjsku presudu.

3. Žalbe tuženika su osnovane.

4. Ispitujući osnovanost žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, zbog čega nisu u pravu tuženici kada ističu da je presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

4.1. Nadalje, nije utemeljen ni navod tuženika ad 2. da je u konkretnom slučaju odlučeno o zahtjevu u sporu koji ne ide u sudsku nadležnost, već u nadležnost upravnog tijela, čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2. ZPP, jer je protivno takvom prigovoru za utvrđenje ništetnosti ugovora prema članku 34. stavku 2. ZPP nadležan upravo općinski sud.

4.2. Kako, dakle, nisu ostvarene u žalbama istaknute povrede, a ni neke druge bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalbe podnesene zbog navedenog razloga ocijenjene su neosnovanima.

5. S druge strane, u pravu su tuženici kada u žalbama navode da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji od 9. listopada 1992., sklopljenog između tuženika ad 1. kao prodavatelja i tuženika ad 2. kao kupca, čiji je predmet stan na I. katu stambene zgrade na adresi [adresa], sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica], upisan u Knjigu položenih ugovora Grada Zagreba, [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (dalje: Ugovor o kupoprodaji), koji zasniva na tvrdnji da je spomenuti stan prodan protivno tada važećoj zabrani raspolaganja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo konfiskacijom.

6.1. Tužitelj također traži da se utvrdi nevaljanom uknjižba prava vlasništva u korist tuženika ad 2., koja je izvršena na temelju Ugovora o kupoprodaji, kao i da se uspostavi prijašnje zemljišnoknjižno stanje na način da se izbriše predmetna uknjižba.

7. Iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

-da je tužitelj unuk i jedini nasljednik iza pokojne PMF;

-da je MF bila vlasnica 2400 dionica trgovačkog društva Privreda d.d.;

-da je Gradski narodni odbor u Zagrebu, Povjereništvo za trgovinu i opskrbu, Sekretarijat, provodeći likvidaciju privatnih dioničkih društava 23. veljače 1949. podnio Kotarskom sudu za II. i III. rajon grada Zagreba prijedlog za konfiskaciju 2400 dionica društva Privreda d.d. u vlasništvu MF, jedine dioničarke;

-da se imovina Privrede d.d. prema izvještaju likvidatora RF sastoji od zemljišta i zgrade u [adresa], zemljišta i zgrade u [adresa] (kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška]), zemljišta i zgrade u [adresa], te gotovine kod Narodne banke

Zagreb i Ljubljanske kreditne banke Zagreb;

-da je rješenjem Kotarskog suda za II. i III. rajon grada Zagreba od 31. ožujka 1949. utvrđeno, između ostalog, da je konfiscirana imovina MF, koja obuhvaća spomenutih 2400 dionica, prema odredbi članka 1. stavka 2. Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o državnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i o sekvestru nad imovinom koju su okupatorske vlasti prisilno otuđile ("Službeni list FNRJ" br. 63/46, 74/46 i 105/46, dalje: Zakon o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine) prešla u vlasništvo države 21. studenog 1944.;

-da su tuženik ad 1., u svojstvu prodavatelja, i tuženik ad 2., u svojstvu kupca, sklopili Ugovor o kupoprodaji stana u skladu sa Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te je tuženik ad 2. na temelju spomenutog ugovora upisan u Knjigu položenih ugovora, [broj poduloška], zk. ul. [broj ZK uloška], kao vlasnik stana na prvom katu u stambenoj zgradu na adresi [adresa], sagrađenom na kat. čest. [katastarska čestica].

8. Prvostupanjski sud na temelju naprijed iznesenih činjenica zaključuje da je Ugovor o kupoprodaji ništetan jer je sklopljen protivno članku 1. stavku 1. Zakona o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba ("Narodne novine" broj 53/90, 61/91, 25/93, 70/93 i 92/96, dalje: Zakon o zabrani), koji je bio na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora.

8.1. Naime, spomenutim člankom zabranjuje se prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretninama koje su postale društveno vlasništvo (državno vlasništvo, odnosno općenarodna imovna) na temelju taksativno navedenih zakona, među kojima je i naprijed spomenuti Zakon o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine (alineja 6), dok je člankom 4. stavkom 1. Zakona o zabrani propisano da je pravni posao sklopljen protivno odredbama tog zakona ništav glede nekretnina koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske.

8.2. Utvrdivši da iz rješenja Kotarskog suda za II. i III. rajon grada Zagreba od 31. ožujka 1949. proizlazi da je imovina MF konfiscirana upravo na temelju Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, prvostupanjski sud zaključuje da je Ugovor o kupoprodaji ništetan jer je takva pravna posljedica Zakonom o zabrani predviđena upravo za one ugovore koji su sklopljeni protivno članku 1. tog zakona.

9. S uspjehom tuženici u žalbama dovode u pitanje pravilnost takvog zaključka, ističući da su u postupku konfiskacije pravnoj prednici tužitelja oduzete dionice društva Privreda d.d., a ne nekretnine koje su bile u vlasništvu tog trgovačkog društva, od kojih je jedna predmet Ugovora o kupoprodaji, te pritom ukazujući na pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da je imatelj dionica ili poslovnih udjela u nekom trgovačkom društvu ujedno i vlasnik imovine tog trgovačkog društva.

10. Kako iz naprijed citiranog članka 1. stavka 1. Zakona o zabrani jasno proizlazi da se zabrana prijenosa prava raspolaganja i korištenja odnosi upravo na nekretnine koje su konfiskacijom postale društveno vlasništvo, dok je u ovom postupku, pak, utvrđeno da su na temelju Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine MF oduzete dionice trgovačkog društva Privreda d.d., a ne nekretnine, stav je ovog suda da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ocijenio sporni Ugovor o kupoprodaji ništetnim, a samim time je pogrešno utvrdio nevaljanom uknjižbu koja je izvršena na temelju tog ugovora te naložio uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

10.1. Štoviše, osnovano su tuženici u tijeku postupka, a sad i u žalbi, ukazivali na okolnost da je prijelaz predmetne nekretnine u društveno vlasništvo ostvaren u kasnijem postupku likvidacije trgovačkog društva Privreda d.d., koji je proveden po Povjereništvu za trgovinu i opskrbu Gradskog narodnog odbora grada Zagreba, što je pak vidljivo iz povijesnog zemljišnoknjižnog uloška broj [broj ZK uloška] u kojem je uknjižba kat. čest. [katastarska čestica] kao općenarodne imovine, a Poduzeća državnih stambenih zgrada II Rajona u Zagrebu kao organa upravljanja (upis broj Z-961/50 od 19. lipnja 1950.) provedena upravo na temelju rješenja spomenutog Povjereništva od 18. siječnja 1950. donesenog u postupku likvidacije.

11. Kako iz svega naprijed navedenog proizlazi da nekretnina koja je predmet Ugovora o kupoprodaji nije prešla u državno vlasništvo na temelju članka 1. stavka 1. Zakona o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za primjenu članka 4. stavka 1. istog zakona i utvrđenje spornog ugovora sklopljenog između tuženika ad 1. i ad 2. ništetnim, stoga je trebalo uvažiti osnovane žalbe tuženika te uz pravilnu primjenu materijalnog prava preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (članak 373. točka 3. ZPP).

12. Konačno, budući da je prvostupanjska presuda preinačena, o troškovima cijelog postupka odlučeno je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP, stoga su tuženicima ad 1. i ad 2. koji su uspjeli u sporu sukladno članku 154. stavku 1. i 155. ZPP dosuđeni opravdani troškovi, i to tuženiku ad 1. na temelju Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) trošak sudske pristojbe na žalbu, s kojom je u cijelosti uspio, u iznosu od 53,09 eura prema Tar. br. 3. stavku 2. u vezi Tar. br. 1. stavka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/2019, 92/2021 i 37/2023), sa zatraženim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od donošenja ove presude do isplate prema članku 151. stavku 3. ZPP, dok trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu nije priznat tuženiku ad 1. budući da obveza njegovog plaćanja nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici (članak 4. točka 2. ZSP), stoga navedena obveza ne tereti tuženika ad 1. koji je u cijelosti uspio u sporu.

12.1. Tuženiku ad 2. je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova prema Tbr 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa), zatim zastupanja na ročištu 7. studenog 2022. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u visini od 50 bodova prema Tbr 9. toč. 2. te trošak zastupanja na ročištu 1. veljače 2023. u visini od 100 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, dok tuženiku ad 2. s druge strane nije priznat trošak sastava "podneska očitovanje", jer iz prvostupanjskog spisa ne proizlazi da je takav podnesak dostavio sudu u tijeku postupka, kao ni trošak "eventualne sudske pristojbe na odgovor na tužbu i presudu" jer za taj trošak nije određeno naveo visinu, stoga uz pripadajuću vrijednost boda (Tbr. 54. Tarife) ukupan parnični trošak koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku ad 2. iznosi 500,00 eura.

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Šibeniku, 14. siječnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić