REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3528/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tina Montak, odvjetnica u Bujama, Istarska 4, protiv tuženika HD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Buvinić, odvjetnik u Umagu, Ul. Trgovačka 3/I, radi ukidanja prava stvarne služnosti, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-37/2023-3 od 25. ožujka 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo poslovni broj P-275/2022-43 od 25. studenoga 2022., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-37/2023-3 od 25. ožujka 2024. odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-37/2023-3 od 25. ožujka 2024. odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-37/2023-3 od 25. ožujka 2024. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču – Parenzo poslovni broj P-275/2022-43 od 25. studenoga 2022.
1.1. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog četiri pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
1.2. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj se poziva na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev 3119/14-2 od 23. listopada 2018. uz tvrdnju da je shvaćanje iz nižestupanjskih odluka suprotno shvaćanju u navedenoj odluci.
1.3. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz tvrdnju da je zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. toč. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže prihvatiti prijedlog za dopuštenje revizije i tuženiku dopustiti podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Odgovor na prva dva postavljena pitanja usko je vezan za okolnosti konkretnog slučaja, načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni pa se postavljena pitanja ne mogu smatrati važnim za odluku u ovom sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Naprotiv, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, tada valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
4.2. Stoga i odluka revizijskog suda poslovni broj Rev 3119/14-2 od 23. listopada 2018. u kojoj je izraženo shvaćanje "da nekretnine koje formalno predstavljaju javo dobro kao što su nerazvrstane cesta, mogu izgubiti (faktični) značaj javnog dobra", jer je odluka u tom predmetu obrazložena specifičnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju, ne daje značaj važnosti postavljenih pitanja.
5. U odnosu na preostala dva pitanja podnositelj pitanjima ukazuje (na eventualnu) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštanje revizije, one u smislu čl. 382. ZPP jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5.1. Nadalje, tim postavljenim pitanjima predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke koja u postupku nije ostvarena jer je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP dakle, smatrao je da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo tako da se ni sadržajno ne radi o primjeni čl. 373.a ZPP a niti se radi o presudi iznenađenja time što je ocjena da je predmetna služnost izgubila svoju svrhu.
6. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su mu u ovom parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su mu ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.
6.1. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovore o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6.2. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo usljed preinačenja drugostupanjske presude valja napomenuti da je drugostupanjski sud na temelju istih činjenica koje je utvrđivao i prvostupanjski sud samo ocijenio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo pa je na temelju zakonskog ovlaštenja iz čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio prvostupanjsku presudu.
7. Ovaj sud smatra da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U nižestupanjskim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Te presude su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što drugostupanjski sud zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
8. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
9. Slijedom navedenog u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
