Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3922/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Gabriele Topić Kordej i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Porsche Leasing d.o.o., Zagreb, [osobni identifikacijski broj], zastupani po Tomislavu Buliću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, posl. br. P-1184/2019-26 od 6. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, posl. br. P-1184/2019-26 od 6. lipnja 2024. i predmet vraća na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom su pod točkom I. i II. izreke utvrđene ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te je pod točkom III. izreke tuženiku naložena isplata sa zakonskim zateznim kamatama od 31. srpnja 2013. do isplate te je tužitelju dosuđen parnični trošak sa zateznom kamatom od 6. lipnja 2024. do isplate.

2. Presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22

- u daljnjem tekstu ZPP). Predlaže, pobijanu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplata preplaćenog novčanog iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

5. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su stranke sklopile Ugovor o kreditu dana 31. srpnja 2006., kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit za kupnju vozila u iznosu od 15.860,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti i kamatnu stopu od 6,00 % godišnje, promjenjivu te uz valutnu klauzulu,

- da je u odnosu na prijepor presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača

6. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da su određene odredbe ugovora o kreditu ništene u dijelu kojem je odrediva kamatna stopa i valutna klauzula vezana uz CHF, a isti stav potvrđuje i sud Europske unije u predmetu C-186/16 CSP i dr. protiv Banca Romaneasca SA. Nadalje, da je pravu tuženik da nije bio stranka kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača, slijedom čega presude donesene u tom kolektivnom sporu nemaju direktni obvezujući učinak u ovom postupku, a u smislu odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 41/14 i 110/15; dalje ZZP/14), no da pravna shvaćanja zauzeta u presudama donesenima u tom kolektivnom sporu su primjenjiva i na prava i interese ovdje tužitelja kao potrošača, a budući su navedena pravna shvaćanja utemeljena na Direktivi Vijeća 93/13 EEZ, te odredbama ZZP/03 i ZZP/07. Također da je točno kako to ističe tuženik, da isti u formalno pravnom smislu nije banka, no nedvojbeno je da je tuženik kao pravna osoba registrirana u [adresa], i obavlja djelatnost potrošačkog kreditiranja. Iz navedenih pravnih utvrđenja presude za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a koja utvrđenja se primjenjuju i ovom postupku, slijedi zaključak da stranke nisu pregovarale o sadržaju ugovornih odredaba, niti je tužitelj kao korisnik kredita imao utjecaj na sadržaj ugovora, pa je time, suprotno načelima obveznoga prava tužitelju, kao potrošaču, nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora glede ekonomskih posljedica ugovaranja zaštitne klauzule u CHF. Prvostupanjski sud navodi da se o odredbama ugovora o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo i jer su te odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu prvostupanjski sud zaključuje i iz iskaza svjedoka ČS, zaposlenika tuženika.

7. Nadalje, s pozivom na odredbu čl. 81. st. 1. ZZP-a kojom je propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a stavkom 2. je propisano, kako se smatra da ako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ i odredbi unaprijed formiranog standardnog ugovora trgovaca, prvostupanjski sud je ocijenio da je odredba čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena ugovorna odredba u smislu citiranog čl. 81. st. 1 ZZP-a , slijedom čega je ista ništetna i zbog čega je sud odnio pobijanu odluku.

8. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio ništetnost ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

9. Odredba čl. 118. ZZP/14 ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19) mjerodavnog prema vremenu podnošenja predmetne tužbe) propisuje da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stav. 1. ZZP/14, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz tog članka obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem (tamošnjih) tuženika. Prvostupanjski sud je imao u vidu da tuženik nije bio stranka ranije izloženog kolektivnog spora niti da je banka, te smatra da se učinci te presude odnose i na tuženika kao pravnu osobu registriranu u [adresa] koja obavlja djelatnost potrošačkog kreditiranja na koju se proteže pravni učinak donesene presude u kojima su pravna shvaćanja utemeljena na Direktivi Vijeća 93/13 te odredbama ZZP/03 i ZZP/07.

10. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženika u granicama razloga navedenih u žalbi valja reći da tuženik osnovano ukazuje kako nema mjesta izravnoj primjeni utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom posl. br. P-1401/12 jer se taj postupak odnosio na zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji su ugovorili kredite u valuti švicarskog franka (Chf) s tuženicima u tom postupku kao kreditorima u kojem postupku tuženik nije sudjelovao zbog čega se učinci odluka donesenih u navedenom kolektivnom sporu ne odnose na ugovorni odnos s ovdje tuženikom. No u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1., 2. i 4. te čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07 i 125/07, dalje: ZZP/07) koje su za predmetni ugovor od 31. srpnja 2006. mjerodavne po načelu tempus regit actum, i čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO).

11. Prema čl. 96. st. 2 ZZP/07 se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca odnosno tuženika. Uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ZZP/07, prema čl. 87. ZZP/07 nepoštenom se može, između ostalih, smatrati odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

12. Budući da je predmetni ugovoru o kreditu sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju kojeg je pripremio i predložio tuženik, primjenom čl. 96. st. 2. ZZP/07 smatra se da se o valutnoj klauzuli u Chf nije pregovaralo, pri čemu tuženik nije dokazao suprotno a na njemu je prema čl. 96. st. 4. ZZP/07 bio teret tog dokaza.

13. U svom sadržaju odredba o valutnoj klauzuli u Chf i promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu koju je dopušteno ocjenjivati jer ona, suprotno čl. 99. ZZP/07 nije jasna ni lako razumljiva niti je lako uočljiva. U čl. 96. st. 1. ZZP/07 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Bez obzira što su odredbe čl. 102. st. 1. u vezi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. ZZP/07 kao i odredbe čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO bile važeće u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora a prisilno pravne naravi su i kao takve su obvezivale tuženika, potrebno je utvrditi je li spornom odredbom o valutnoj klauzuli u Chf i promjenjivoj kamatnoj stopi, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovana značajna neravnoteža na štetu prednika tužitelja. Ovo stoga jer se smatra nepoštenom ona odredba koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. O tome je li sporna ugovorna odredba uzrokovala značajnu neravnotežu na štetu prednika tužitelja kao potrošača a suprotno načelu savjesnosti i poštenja, u presudi suda prvog stupnja nisu dani razlozi jer u tom smislu nije proveden test nepoštenosti. Zbog navedene bitne povrede odredaba postupka prvostupanjska se presuda ne može ispitati i stoga je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.

15. Posljedično će odluka o naknadi parničnog troška ovisiti o odluci u ponovljenom suđenju tako da je valjalo primjenom čl. 380. toč. 3 ZPP ukinuti i odluku o naknadi parničnog troška

16. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka te će u skladu s pravilima o teretu dokazivanja utvrditi odlučno činjenično stanje i pri donošenju nove odluke ocijeniti i ostale navode iz žalbe tuženika.

17. U stavku II izreke odlučeno je o zahtjevu za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.