Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-116/2022-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Vinko Arelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grad Velika Gorica, OIB: 75834963344, Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 34, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon zaključene glavne rasprave 3. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice i tuženika, na ročištu za objavu presude 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Ispravlja se i određuje upis prava vlasništva VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], na vlasničkom dijelu 1/1, uknjiženog sada za korist Grada Velike Gorice, OIB: 75834963344, ovdje tuženika, a u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] 337609, na čestici označenoj kao zk.č.br. 134/2 koja u naravi predstavlja [adresa], dvorište ukupne površine 84 m2, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika s predmetnih 1/1 vlasničkog dijela.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužiteljice VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji glasi:

,,Prihvaća se prijava VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zaprimljena pod posl.br. Z-5135/2021 u dijelu u kojem se traži upis prava vlasništva, i to u vlasničkom omjeru 1/1 za tužitelja VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], na vlasničkom dijelu uknjiženom za korist Grada Velike Gorice, OIB: 75834963344, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] 337609, na čestici označenoj kao zk.č.br. 134/2 koja u naravi predstavlja [adresa], dvorište ukupne površine 84 m2, na vlasničkom dijelu 1/1 za koje je tužitelj odbijen rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-5135/2021 od 9. veljače 2022.'', kao nedopuštena.

II./ Nalaže se tuženiku Grad Velika Gorica, OIB: 75834963344, naknaditi tužiteljici VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 1.375,00Eur (slovima: jednutisućutristotinesedamdesetpeteura), u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. U tužbi, koja je ovome sudu dostavljena 22. ožujka 2022., tužiteljica VS, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tužiteljica) navodi da je ovosudnim rješenjem poslovni broj Z-5135/2021 od 09.02.2022. odlučeno o njenom prigovoru i prijedlogu na način da je odbijen prigovor i prijava upisa prava vlasništva te je upućena na pokretanje ovog postupka u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] 337609, na čestici označenoj kao zk.č.br. 134/2 koja u naravi predstavlja [adresa], dvorište ukupne površine 84 m2.

1.1. Naime, obnovom zemljišne knjige Općinskog suda u Velikoj Gorici, Zemljišnoknjižni odjel Velika Gorica, izvršen je upis u k. o. [katastarska općina] 337609, zk. ul. br. [broj ZK uloška], zk.č.br. 134/2, koja u naravi predstavlja [adresa], dvorište ukupne površine 84 m2, u vlasničkom dijelu 1/1 za korist Grada Velike Gorice, OIB: 75834963344. Ističe da Grad Velika Gorica nije dokazao pravo vlasništva na predmetnoj zemljišnoknjižnoj čestici već je ista vlasništvo tužiteljice. Naime, iz povijesti promjena na katastarskim česticama koje je izdala Državna geodetska uprava, Područni ured za katastar Zagreb, Odjel za katastar nekretnina Velika Gorica, navodi se da je uvidom u katastarski operat za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da je parcelacijom iz 2000. ista nastala od k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (skica izmjere RN 16/2000 k. o. [katastarska općina]). Uvidom u izvod iz katastarskog plana Državne geodetske uprave, Odjel za katastar nekretnina Velika Gorica, za k. o. [katastarska općina] 331643, k. č. br. [katastarska čestica] može se utvrditi kako ista po obnovi zemljišne knjige kako je gore navedeno, čini zk.č.br. 134/2 u k. o. [katastarska općina] 337609.

1.2. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama Odjela za katastar nekretnina Velika Gorica je utvrđeno da iz Knjige popisa parcela proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u popisu parcela bila upisana od 1973. u PL-409 na ĆS, [adresa]. Promjena upisa posjednika na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s dosadašnjeg posjednika ĆS mijenja se upis u katastarskom operatu na novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i upisuje se ĆS NS uvidom u popis promjena katastarske općine [katastarska općina], Br. 7/01 (god.). Promjena upisa posjednika na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], s dosadašnjeg posjednika GS mijenja se upis u katastarskom operatu (nasljeđivanje) na novog posjednika VS u 1/3, RS u 1/3, RS SS u 1/3 uvidom u popis promjena katastarske općine [katastarska općina], br. 18/02 (god.), a s dosadašnjeg posjednika VS u 1/3, RS u 1/3, RS SS u 1/3 mijenja se upis u katastarskom operatu (nasljeđivanje) na dosadašnjeg posjednika VS u 1/3 i SS u 2/3 uvidom u popis promjena katastarske općine [katastarska općina], Br. 15/06 (god.). Istim dijelom Povijesti promjena na katastarskim česticama nedvojbeno je da je tužiteljica temeljem odredbi Zakona o nasljeđivanju stekla u vlasništvo zk.č.br. 134/2 koja je bila predmet prigovora i prijave prijedloga za upis prava vlasništva u ispravnom postupku.

1.3. Također, predmetna čestica je u faktičnom posjedu tužiteljice, opisana namjena čestice je „dvorište“ te je čestica u potpunosti omeđena ogradom tako da čini jednu povezanu cjelinu zajedno sa zk.č.br. 134/1, a obje čestice su vlasništvo tužiteljice. Prema tome nedvojbeno je tužiteljica posjedujući predmetnu nekretninu kroz zakonom određeno vrijeme kao posljednji miran, istinit i pošten posjednik stekla vlasništvo predmetne nekretnine sukladno članku 159. i članku 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

1.4. Opreza radi, ističe kako predmetna nekretnina ne predstavlja „javnu cestu“ koji pojam proizlazi iz članka 2. stavak 1. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21) koji određuje da su ,,javne ceste“ ceste razvrstane kao javne ceste sukladno ovom Zakonu, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima,“ pri čemu ističe da javna cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole, odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu te se kao takva javna cesta upisuje u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole, kako to proizlazi iz članka 3. Zakona o cestama, a što u konkretnom predmetu vezano za nekretninu o kojoj je riječ nije slučaj.

1.5. Ujedno, ističe kako za predmetnu nekretninu nije primila nikakvu novčanu naknadu niti joj je dana u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina, pa tako niti njenom predniku, obzirom bi se na postupak izvlaštenja nekretnina radi građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta primjenjivali propisi o izvlaštenju, a kako je to propisano člankom 36. Zakona o cestama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da su neosnovani navodi tužbe kojima mu se spori vlasništvo predmetne čestice kao i da su neosnovani navodi da je tužiteljica vlasnica sporne čestice. Naime, iz Zapisnika posl. br. Z-5751/2019/1129 od 13.11.2020. donesen od strane zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Velikoj Gorici razvidno je da ovopredmetna k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] odgovara po staroj izmjeri zk.č.br. dio 127/1 u naravi oranica u [adresa], površine 85 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te ujedno čini nespornim navod tužiteljice da predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2.1. Međutim, u svrhu dokazivanja vlasničkih prava relevantna je zemljišnoknjižna čestica, način njezinog stjecanja te upisani zemljišnoknjižni vlasnik iste. U tom smislu, upućuje na odredbu čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja propisuje da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenima upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Obzirom na navedenu zakonsku odredbu dostavlja povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] iz kojeg je vidljivo da je 08.10.1993. temeljem rješenja Skupštine Općine Velika Gorica od 16.11.1989.g. br. UP/I-05- 2371/2-1988 i djelomičnog rješenja br. UP/I-05-2371/1988 pripisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] čestica označena kao dio 127/1, k. o. [katastarska općina], površine od 85 m2, a koja je čestica istodobno otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i s prava korištenja IS iz [adresa] u vlasništvo Općine Velika Gorica. Nadalje, 02.03.2000. temeljem uvjerenja od 01.12.1999. besteretno je iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] otpisan dio 127/1 površine 85 m2 i prenesen u novi zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva Grada Velike Gorice. Nastavno na izneseno razvidno je kako je tuženik jedini i isključivi vlasnik predmetne zk. čestice, da je istu stekao sukladno važećim zakonskim propisima te se u potpunosti osnovano u postupku obnove zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] upisao kao vlasnik novo formirane kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

2.2. Nadalje, tužiteljica u podnesenoj tužbi navodi i obrazlaže pravni slijed stjecanja posjeda čestice koja po staroj izmjeri nosi oznaku 136/14, k. o. [katastarska općina], međutim navedeni slijed nije relevantan za ovopredmetni postupak budući da se ispravak zemljišnoknjižnog upisa, odnosno utvrđivanje prava vlasništva temelji na činjenicama i dokazima iz kojih proizlazi osnov i povijest stjecanja prava vlasništva, a ne prava posjeda.

2.3. U odnosu na dio tužbe u kojem se predlaže utvrđenje da je tužiteljica pravo vlasništva sporne nekretnine stekla dosjelošću, ističe kako za isto nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti budući je znala da je tuženik vlasnik predmetne čestice te kao takav upisan u zemljišne knjige iz kojeg razloga posjed tužiteljice nije bio pošten, a samim time niti zakonit niti istinit.

2.4. Obzirom tužiteljica nije dokazala svoje pravo vlasništva to nema mjesta ispravka zemljišnoknjižnog upisa, niti je dokazala činjenicu da bi svoje pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stekla dosjelošću, pa predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan, uz dosudu parničnog troška.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi koji su predloženi od stranaka i to uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama, Klasa: 936-02/21-05/161, Urbroj: 541-12-07/10-21-2 od 15.04.2021. (list 5-6 spisa), izvod iz katastarskog plana za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (list 7-9 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (list 10-11 spisa), prijepis posjedovnog lista (list 11 spisa), popisni list 2817 (list 13 spisa), kopija katastarskog Plana za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (poleđina lista 13 spisa), zapisnik ovosudnog zemljišnoknjižnog odjela od 13. studenog 2020. (list 20 spisa), izvadak iz ručno vođene knjige za k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 21-24 spisa), proveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Vladimira Zelenike koji je 13. ožujka 2024. izradio i dostavio nalaz i mišljenje te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka JS, OS i ZS.

4. Uviđajem na licu mjesta 27. veljače 2024. utvrđeno je da se ispred predmetne nekretnine nalazi asfaltirani pločnik, a u nastavku kojeg pločnika je ograda koja je u jednom (manjem) dijelu više uvučena u parcelu te može činiti pristupni put za vozila, a u drugom dijelu se žičana ograda nalazi cca 0,5m od asfaltiranog pločnika.

5. Istovremeno s provedenim uviđajem izveden je dokaz vještačenjem po vještaku geodetske struke Vladimiru Zeleniki, ing. geodezije, koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je izvršio izmjeru predmetne čestice zk.č. 134/2 ispred koje se nalazi asfaltirani pločnik na udaljenosti otprilike 0,5m od postavljene žičane ograde, dok je u drugom dijelu ograda uvučena u predmetnu česticu te predstavlja šljunčani ulaz putem koje se pristupa čestici tužiteljice zk.č. 134/1. Preostali, veći dio, van šljunčanog ulaza predmetne čestice je dio dvorišta unutar žičane ograde koji zajedno s česticom tužiteljice kč. br [katastarska čestica] čini jednu cjelinu. Ujedno, uvidom u katastarsku digitalnu arhivu ovjerenih elaborata vidljivo je da je u prosincu 2015. izrađen geodetski elaborat izvedenog stanja nerazvrstanih cesta za [adresa] na zahtjev tuženika iz kojeg proizlazi da predmetna čestica nije ušla u nerazvrstanu cestu. Predmetna čestica je u vrijeme izrade navedenog elaborata bila u cijelosti omeđena ogradom, a što je vidljivo i na priloženim fotografijama s Google Street View-a s datumom iz studenog 2014. i svibnja 2021.

5.1. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vladimira Zelenike, ing. geodezije od 13. ožujka 2024., sud ocjenjuje objektivnim, jasnim, izrađenim u skladu s pravilima struke i postavljenim zadatkom, a istome niti stranke nisu prigovarale.

6. Saslušan na licu mjesta prilikom uviđaja u svojstvu svjedoka JS (rođen **.**.1961.) izjavio je da je on susjed tužiteljice, njegova nekretnina nalazi se s lijeve strane od nekretnine tužiteljice (gledajući s ceste), a na kojoj nekretnini je rođen. Sjeća se da je nekretnina tužiteljice bila omeđena žicom u cijelom njenom prednjem dijelu, sve do današnjeg pločnika. On je tada možda bio starosti 6-7 godina, sjeća se da je išao u osnovnu školu. Ne sjeća se točno kada je ranija živica zamijenjena žičanom ogradom, ali je zamijenjena svakako prije 40-ak godina. Ograda prema njegovoj nekretnini, za koju misli da je na međi, je također postavljena prije više od 40 godina. Nakon što je pločnik uređen prošle godine u 6. mjesecu tužiteljica je malo izmijenila položaj žičane ograde koja je do tada u cijelosti išla uz sadašnji pločnik, na način da je dio ograde ''uvučen'', pomaknut u parcelu tužiteljice, odnosno prema kući tužiteljice, sve kako bi vozila imala pristup. Poznato mu je da je predmetnu nekretninu tužiteljica naslijedila od majke, a istu je zajedno s obitelji uživala ''oduvijek'' odnosno od kada je obitelj tužiteljice tu, a njemu je poznato od njegova rođenja. Nadalje je izjavio da je posjed predmetne nekretnine u jednom periodu bio ograničen, odnosno oduzet od strane [adresa], misli da je to bilo oko 1980. kada je Grad svima, pa tako i njemu, oduzeo dio čestice u dubinu od 5m od tadašnje ceste, a za potrebe gradnje, odnosno proširenja ceste, ali do proširenja nikada nije došlo. Nije mu poznato da li su tužiteljica i njeni prednici znali za oduzimanje predmetne parcele od strane tuženika.

7. Svjedok OS u bitnom je izjavio da je on susjed tužiteljice s desne strane gledajući s ceste. Nekretninu na kojoj ima izgrađenu kuću je kupio 1987. od tužiteljice i dan-danas ima spor vezano uz tu nekretninu. U jednom periodu, ne sjeća se točno, tuženik je donio prostorni plan koji je uključivao proširenje ceste pa su sve nekretnine, uključujući i njegovu, uvučene od ceste za nekih cca 6m od tadašnje ceste. Međutim, nakon nekog vremena, tuženik je promijenio svoju odluku, donio formalnu odluku da do proširenja ceste ipak neće doći pa su svi vratili svoje vlasništvo u prvobitno stanje, tako i on. Ogradu je na navedeni način vratio otprilike kada se vratio iz Domovinskog rata, odnosno otprilike 1998. Kada je ušao u posjed svoje nekretnine, predmetna nekretnina bila je u cijelosti ograđena žičanom ogradom koja je i sada vidljiva na polovini predmetne nekretnine, dok je na polovini sada ta žičana ograda maknuta i postavljena je ograda za pristup vozilima, ispred koje je ostavljen prostor od cca 5m od novoizgrađenog pločnika, a što je tužiteljica učinila prošle godine kada je izgrađena nova cesta i već spomenuti pločnik.

8. Svjedok ZS izjavio je da je živio na nekretnini koja je dvije parcele od parcele tužiteljice i predmetne parcele s lijeve strane gledajući s ceste pa mu je poznato da od tada predmetnu nekretninu uživa tužiteljica i njeni prednici, otac i majka. Poznato mu je da je još u Jugoslaviji, ne sjeća se točno, misli negdje oko 70-ih godina prošlog stoljeća, tuženik donio odluku o proširenju ceste i tada je svima uzet dio nekretnine i to cca 6 m u dubinu od tada postojeće ceste, a i susjedima s druge strane ulice, ali u manjoj kvadraturi. Njemu i nekima je na ime tog oduzimanja isplaćena naknada, ali ne zna da li je tužiteljici i njenim roditeljima isplaćeno. Nakon formiranja RH, tuženik je promijenio odluku i odlučio izgraditi manju cestu, kako je učinjeno prošle godine, a dovršeno ove godine, prije toga tu je bio poljski put. Predmetna nekretnina žičanom ogradom ograđena je još 70-ih godina prošlog stoljeća, a sada je djelomično promijenjena jer je uvučena u predmetnu nekretninu i to tako od kada je tuženik odlučio da neće graditi ''široku cestu''. Nije mu poznato da li je tužiteljica ili njeni prednici znali za proširenje ceste kako je još u Jugoslaviji tuženik odlučio. Dodaje da su sve okolne nekretnine, uključujući i predmetne nekretnine, bile u vlasništvu obitelji ZS, koja kako se širila, tako su gradili i uživali posjed istih. Tuženik je na predmetnoj nekretnini postavljao cijevi i različitu infrastrukturu (cijevi za vodovod, kanalizaciju i slično), što je tužiteljici ili njezinim prednicima moralo biti poznato.

9. Iskaze svjedoka saslušanih na licu mjesta sud u cijelosti prihvaća i ocjenjuje vjerodostojnima nalazeći kako isti jasno, razumljivo, logično i nedvosmisleno identificiraju nekretninu koja je predmetom postupka, opisujući istu položajno u odnosu na druge nekretnine te ukazujući na činjenicu prema kojoj tužiteljica istu nekretninu uživa čitav svoj život te putem svojih prednika zasigurno više od 40 godina i to kao jedinstvenu cjelinu s nekretninom koja u vlasništvu tužiteljice (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) jer se prirodno nastavljaju jedna na drugu. Isto tako jasno i suglasno iskazuju u odnosu na činjenicu da je predmetna nekretnina 80-tih godina prošlog stoljeća, a temeljem odluke tuženika o proširenju ceste, oduzeta tužiteljici, odnosno njenim prednicima kao i svim ostalim susjedima u ulici u dijelu nekretnine i to cca 6 m u dubinu od tada postojeće ceste, a do kojeg proširenja nikada nije došlo te je tuženik je promijenio odluku i odlučio izgraditi manju cestu koja je dovršena ove 2024.

10. Temeljem provedenih dokaza u vidu personalnih dokaza, ali i temeljem materijalne dokumentacije utvrđeno je:

- da je predmet postupka tužba radi ispravka upisa na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] (kako je utvrđena u postupku obnove), a koja je istovjetna ranijoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja je parcelacijom iz 2000. nastala od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je po staroj izmjeri bila zk.č.br. dio 127/1 u naravi oranica u [adresa], površine 85 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

- da je k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u popisu parcela bila upisana od 1973. u PL- 409 na ĆS, [adresa]. s kojeg je izvršena promjena upisa i promijenjen je upis u katastarskom operatu na novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i upisan je NS (br. 7/01 (god.)), a s kojeg posjednika je promijenjen upis u katastarskom operatu (nasljeđivanje) na nove posjednike i to VS u 1/3, VS RS u 1/3, VS SS u 1/3 (br. 18/02 (god.)) te potom s navedenih posjednika je pod brojem 15/06. (god.) promijenjen upis u katastarskom operatu (nasljeđivanje) na VS u 1/3 i SS u 2/3

- da je predmetna nekretnina 8. listopada 1993. temeljem rješenja Skupštine Općine Velika Gorica od 16.11.1989. br. UP/I-05- 2371/2-1988 i djelomičnog rješenja br. UP/I-05-2371/1988 pripisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] čestica označena kao dio 127/1, k. o. [katastarska općina], površine od 85 m2, a koja je čestica istodobno otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i s prava korištenja [adresa] iz [adresa] u vlasništvo Općine Velika Gorica te da je 2. ožujka 2000. temeljem uvjerenja od 01.12.1999. besteretno iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] otpisan dio 127/1 površine 85 m2 i prenesen u novi zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s pravom vlasništva tuženika

- da je postupak obnove proveden za predmetnu nekretninu kod ovog suda pod poslovnim brojem Z-5751/2019 te je temeljem ovosudnog Rješenja pravo vlasništva iste upisano za korist tuženika, a u kojem postupku je tužiteljica protivila tako predloženom upisu uz obrazloženje da je ista oduvijek u vlasništvu njenih predaka, a osobno je istu naslijedila od oca

- da se ispred predmetne čestice zk.č. 134/2 nalazi asfaltirani pločnik na udaljenosti otprilike 0,5m od postavljene žičane ograde, dok je u drugom dijelu ograda uvučena u predmetnu česticu te predstavlja šljunčani ulaz putem koje se pristupa čestici tužiteljice zk.č. 134/1, dok preostali dio(veći dio) dvorište unutar žičane ograde koji zajedno s česticom, koja je isto tako u vlasništvu tužiteljice, katastarske oznake br. 134/1 čini jednu cjelinu

- da predmetna nekretnina predstavlja travnatu površinu koja je sigurno već prije 40-tak godina bila omeđena i to prvo živom ogradom (živicom) koja je zamijenjena žicom u cijelom njenom prednjem dijelu, sve do današnjeg pločnika te da je, nakon što je pločnik uređen prošle godine u 6. mjesecu, tužiteljica malo izmijenila položaj žičane ograde koja je do tada u cijelosti išla uz sadašnji pločnik, na način da je dio ograde ''uvučen'', pomaknut u parcelu tužiteljice, odnosno prema kući tužiteljice

- da su predmetnu nekretninu, koja u naravi predstavlja dvorište, kao jedinstvenu cjelinu s nekretninom koja je u vlasništvu tužiteljice na kojoj je izgrađen stambeni objekt- obiteljska kuća koristili prednici iste, njena majka i otac, a prije njih njen djed,

- da tuženik nikada nije ostvario, niti započeo sa ostvarivanjem svrhe (izgradnja ceste) radi koje je deposedacija predmetne nekretnine izvršena, niti je ikada poduzimao bilo kakve posjedovne čine na istoj

- da su susjedne nekretnine koje su radi ostvarivanja iste svrhe istovremeno s nekretninom tužitelja oduzete drugim vlasnicima/korisnicama vraćene ili su isti primili naknadu na ime navedenog oduzimanja

- da tužiteljica uživa predmetnu nekretninu osobno i po svojim prednicima više od 60 godina.

11. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice ovaj prvostupanjski sud primijenio je slijedeće materijalnopravne odredbe:

11.1. Odredbom čl. 205. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/2019.; dalje: ZZK) je propisano tko ima pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužbe za ispravak), rokovi za podizanje takve tužbe (čl. 205. st. 2. ZZK) te kako se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga (čl. 205. st. 3. ZZK).

11.2. Odredbom čl. 150. st. 1. ZZK propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten, radi zaštite toga svoga prava, zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

11.3. Odredbom čl. 10. Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine br. 54/1980., 42/1986., 41/1988., 16/1990., 53/1990.; dalje u tekstu: ZGZ) propisano je da prijašnjem vlasniku građevinskog zemljišta koje je preneseno u društveno vlasništvo pripada pravična naknada po odredbama Zakona o eksproprijaciji.

11.4. Odredba čl. 33. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.; dalje u tekstu: ZV) propisuje da ne bude li razlog radi kojega je bilo provedeno neko izvlaštenje ostvaren u propisanom, odnosno razumnom roku, izvlaštenik ima pravo zahtijevati da se uspostavi prijašnje pravno i faktično stanje koliko je to najviše moguće, ali tada smije zadržati samo onoliko od primljene naknade koliko je na gubitku u odnosu na stanje kakvo bi prema redovitom tijeku stvari bilo bez izvlaštenja.

11.5. Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu temeljnih ljudskih prava i sloboda člankom 1. (dalje u tekstu: Protokol 1. uz Konvenciju) je propisano: „Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.“

11.6. Odredbom čl. 159. ZV je uređeno izvorno stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti te je određeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. toga članka.

11.7. Odredbom čl. 160. ZV-a propisan je tijek vremena te određeno da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati. Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću. Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću. Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

11.8. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

12. Predmet postupka u konkretnom slučaju predstavlja tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži prihvaćanje njene prijave upisa prava vlasništva koji je odbijen ovosudnim rješenjem posl. br. Z-5135/2021 od 9. veljače 2022, zahtjev da se pogrešan upis uknjižbe prava vlasništva ispravi na način da se briše uknjižba prava vlasništva tuženika te provede uspostava prijašnjeg zk. stanja koji zahtjev se u materijalnom pravnom smislu temelji na odredbi čl. 205. u vezi čl. 150. ZZK. Ujedno, tužiteljica, u slučaju da sud navedeni zahtjev nađe neosnovanim, postavlja eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem dosjelosti.

13. Ovaj prvostupanjski sud prije svega ukazuje da postupak obnove zemljišne knjige ima za cilj utvrditi stvarnog vlasnika, odnosno onoga tko može biti nositeljem knjižnog prava, a radi kojeg utvrđivanja zemljišnoknjižni sud može provoditi sve dokaze prema pravilima izvanparničnog postupka. Ovaj sud je stava da navedena posebna vrsta zemljišnoknjižnog postupka isto kao i pojedinačni ispravni postupak predstavlja postupak koji je u pravni sustav uveden sa svrhom učinkovitog sredstva za usklađenje zemljišnog i katastarskog stanja u onim slučajevima u kojima stvarno i katastarsko stanje ne odgovara upisanom zemljišno knjižnom stanju.

14. Ujedno, tužba za ispravak predstavlja jedino pravno sredstvo kojim osobe koje smatraju da su oštećene u svojim pravima upisom provedenim temeljem odluke donesene na raspravi za ispravak o prijavi ili prijedlogu mogu štiti svoja prava odnosno koje su oštećene odbijanjem prigovora ili prijave za upis u ispravnom postupku kao neosnovanog. Aktivno legitimirane na podnošenje tužbe za ispravak zemljišnoknjižnog stanja su i osobe koje nisu prethodno bile upisane kao vlasnici sporne nekretnine u zemljišnim knjigama, imajući u vidu da je to jedini pravni put kojim osobe čije je prigovore u postupku osnivanja i obnove zemljišne knjige, odnosno pojedinačnog ispravnog postupka, sud odbio provesti, mogu štititi svoja prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev- 2743/12-2 od 7. rujna 2016.)

15. Provedenim postupkom nesporno je utvrđeno da se tuženik 8. listopada 1993. upisao kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem rješenja Skupštine Općine Velika Gorica od 16.11.1989. br. UP/I-05- 2371/2-1988 i djelomičnog rješenja br. UP/I- 05-2371/1988 (dalje u tekstu: Rješenje Općine), a koji upis je ostao i nakon provedenog postupka obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u kojem je tužiteljica bila pozvana sudjelovati i istom prilikom je izjavila prigovor povodom kojeg je upućena na pokretanje ovog postupka. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim da je prije tog upisa u zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina bila upisana za korist prednika tužiteljice DS, iz [adresa].

15.1. Nadalje, provedenim postupkom je utvrđeno da oduzimanje predmetne nekretnine nikada nije faktično izvršeno, kako za prednika tužiteljice tako niti za ostale sudionike predmetne deposedacije, a namjena radi koje je predmetna nekretnina deposedirana od prednika tužiteljice nikada nije ostvarena odnosno odluka o izgradnji prometnice-javne ceste u [adresa] je izmijenjena te je uviđajem na licu mjesta uz svjedočenje pozvanih svjedoka utvrđeno da je ista prometnica u novoizgrađena u površini koja uopće ne uključuje predmetnu nekretninu (niti susjedne nekretnine).

15.2. Ujedno, tuženik, na kojem je teret dokaza navedene činjenice, nije dokazao da bi prednicima tužiteljice bila isplaćena naknada za navedeno oduzimanje u postupku eksproprijacije ili temeljem sporazuma. Budući tuženik nije dostavio dokaz da bi takvo postupanje bilo izvršeno to se ima smatrati da oduzimanje nije cjelovito i propisno provedeno te ista činjenica utječe na, u ovom postupku, sporno poštenje prednika tužiteljice.

16. Naime, po ocjeni ovog prvostupanjskog suda, deposedacija zemljišta i određivanje naknade za tu deposedaciju čine jedinstvenu upravnu stvar (a što je u skladu i sa relevantnom upravnopravnom praksom), o kojoj se odlučuje u jednome upravnom postupku, koji se, prema pravnoj prirodi instituta deposedacije uređenog odredbama ZGZ-a, vodi po službenoj dužnosti. U prilog tom zaključku ide činjenica da je zakonodavac deposedaciju vezao uz pravo prijašnjeg vlasnika zemljišta na naknadu, pa se upravna stvar deposedacije ne može smatrati riješenom prije donošenja odluke o naknadi. Nadalje, u prilog navedenom zaključku ide i analogija s odredbom članka 25. točke 7. Zakona o izvlaštenju (kao zakona koji je zamijenio Zakon o eksproprijaciji) odnosno s odredbom čl. 37. danas relevantnog Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade kojom je kao sastavni dio rješavanja upravne stvari izvlaštenja propisano određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu. Iako ZGZ. ne sadrži takvu izričitu odredbu, stajalište je ovog suda da, uzevši u obzir naročito odredbu članka 50. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98. – proč. tekst, 113/00., 124/00. – proč. tekst, 28/01., 41/01. – proč. tekst, 55/01.-ispr., 76/10. i 85/10. – proč. tekst) te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, u stvarima javnopravne intervencije u vlasništvo u kojima je propisano pravo prijašnjeg vlasnika nekretnine na naknadu, određivanje naknade ne može činiti zasebnu upravnu stvar u odnosu na odluku o oduzimanju nekretnine.

16.1. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da bi posjed prednika tužiteljice, pa i tužiteljice nakon njih, bio nepošten jer upravni postupak deposedacije nije cjelovito proveden niti na način da je za deposediranu nekretninu dana odgovarajuća naknada niti da bi bila ostvarena svrha/namjena radi koje je postupak deposedacije pokrenut pa proizlazi da je nekretnina predniku tužiteljice deposedirana samo oduzimanja radi čime je predniku tužiteljice odnosno tužiteljici povrijeđeno pravo vlasništva kao legitimno očekivanje iz čl. 48. st. 1. Ustava RH i čl. 1. Prvog protokola Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji garantira da svaka fizička ili prana osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te je nezakonitim oduzimanjem nekretnine povrijeđeno načelo vladavine prava kao temeljne vrijednosti ustavnog poretka RH (odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske i Carbonara i Ventura protiv Italije).

17. S druge strane, stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti predstavlja stjecanje vlasništva na temelju zakona, što znači da određena osoba stječe navedeno pravo trenutkom ispunjavanja zakonom propisanih pretpostavki, i onda kada iste nisu u skladu sa stvarnim zemljišno – knjižnim stanjem. Za takvu vrstu stjecanja prava vlasništva je nužno utvrditi i ispuniti zakonom propisane uvjete za stjecanje vlasništva, a koji su kao takvi propisani odredbom čl. 159. ZV te se odnose ne samo na različite rokove stjecanja već i kvalitetu posjedovanja koja je različita za kvalificiranog posjednika u odnosu na posjednika koji je samo pošten i čije poštenje se kao takvo presumira.

18. U odnosu na osporeno poštenje tužiteljice i njenih prednika, pored navedenog u točki 16.1. ovog obrazloženja, ističe se pravno shvaćanje VSRH u odluci Rev-494/21 od 11. svibnja 2021., prema kojem:

,,činjenica da su prednici tužitelja i tužitelj kao posjednici nekretnina mogli znati ili pak znali za upis u zemljišnim knjigama, konkretno

- da su te nekretnine u tim knjigama u svom razdoblju njihova posjedovanja bile upisane kao vlasništvo tuženika ili njegovih prednika, ne čini samo za sebe posjed prednika tužitelja i tužitelja nesavjesnim ili nepoštenim

- ako su prednici tužitelja i tužitelj za tog razdoblja posjedovanja prema okolnostima konkretnog slučaja (primjerice: u situaciji kada im posjed nitko nikada nije osporavao iako su na nekretninama vršili i vlasničkopravna ovlaštenja - u vidu bitnog ulaganja u nekretnine, u obnovu objekta, a upisani je vlasnik svo vrijeme, pa čak i preko 60 godina - bio potpuno pasivan u iskazivanju ikoje vlasničke ovlasti na istim nekretninama, u svojatanju nekog prava na njima, u iskazivanju i znanja da je vlasnik

- pa nije vodio niti računa kako se koriste i gdje se one nalaze, to tim više ili pogotovo kada su posjednici i iz sadržaja pismena upisanog vlasnika imali razumnih razloga vjerovati da on nije vlasnik ili da im vlasništvo prepušta i da to manifestira ili potvrđuje svojom posvemašnjom pasivnošću ili nezainteresiranošću za nekretnine) imali razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovali da posjed vrše kao vlasnici.''

19. Temeljem rezultata provedenog postupka je utvrđeno da je posjed tužiteljice zakonit, pošten i istinit, pri čemu se naglašava da je pošten budući je imala razumnih razloga (nedovršen i neizvršen upravni postupak oduzimanja nekretnine) vjerovati da tuženik nije vlasnik, a koji je to upravo svojom posvemašnjom nezainteresiranosti za nekretninu i potvrdio, koju činjenicu su potvrdili i saslušani svjedoci kada su izjavili da tuženik nikada nije vršio nikakve posjedovne čini niti je itko tužiteljicu ili njene prednike u posjedu smetao ili ograničavao pa se izvodi zaključak da se zapravo posjed tuženika sastojao samo u činjenici upisa Rješenja o deposedaciji u zemljišne knjige (kako je već navedeno u toč. 16.1. obrazloženja ove odluke).

19.1. Iz rezultata postupka proizlazi i da je prednik tužiteljice još od najmanje 1973. bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, a koja je još od najmanje 1961. u faktičnom posjedu obitelji, sada u faktičnom posjedu tužiteljice (utvrđeno temeljem iskaza svjedoka JS), opisana namjena čestice je „dvorište“ te je u potpunosti omeđena ogradom tako da čini jednu povezanu cjelinu zajedno sa zk.č.br. 134/1, a obje čestice su vlasništvo tužiteljice.

20. Stoga je upravo takvo utvrđenje, o postojanju neprekidnog posjeda tužiteljice i njenih prednika kroz vremenski period u trajanju od više od 60 godina, kao i kvaliteta tog posjedovanja, od utjecaja na pitanje osnovanosti postavljenog glavnog tuženoga zahtjeva odnosno ukazuje na osnovanost istog u okviru kojeg je, kao prethodno pitanje, utvrđeno tužiteljičino stjecanje prava vlasništva dosjelošću slijedom čega sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

21. Iz iznesenog proizlazi kako dokazi koje je tužiteljica dostavila u ovom postupku predstavljaju opravdane razloge za ispravkom zemljišnoknjižnog stanja, obzirom da postupak obnove zemljišne knjige predstavlja usklađivanje stvarnog i katastarskog sa zemljišnoknjižnim stanjem temeljem isprava i svjedoka koje su ukazivale na opravdanost takvog postupanja.

22. Stoga je temeljem svega navedenoga odlučeno kao u izreci ove presude.

23. U odnosu na točku I. glavnog zahtjeva tužiteljice kojom predlaže sudu prihvatiti njenu prijavu za koju je odbijena rješenjem ovosudnog Zemljišnoknjižnog odjela posl. br. Z-5135/2021 od 9. veljače 2022. ista je odbačena kao nedopuštena jer je isti prijedlog predmet izvanparničnog postupka, odnosno nije sastavni dio tužbe za ispravak (koja je u cijelosti obuhvaćena točkom II. glavnog zahtjeva) slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

24. U odnosu na troškove postupka tužiteljici sukladno činjenici uspjeha u sporu pripada pravo na isti u smislu čl. 154., čl. 155. i čl. 164. ZPP, kao i temeljem odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.; dalje Tarifa), a koji trošak se odnosi na:

- sastav tužbe – 100bodova (Tbr. 8./1. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 8. prosinca 2022.- 100bodova (Tbr. 8./1. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

- zastupanja na ročištima 26. listopada 2023. i 3. prosinca 2024.- 100 bodova svaki, odnosno ukupno 200bodova (Tbr. 9./1. u svezi Tbr. 7./1., 3., 6. Tarife)

- nazočnost na uviđaju 27. veljače 2024. - 125bodova (Tbr. 9./7. u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife i Tbr. 39. Tarife)

- sastav podneska od 31. srpnja 2024. – 25 bodova (Tbr. 8./4. Tarife u svezi Tbr. 7./1., 4., 7. i 8. Tarife)

što zbrojeno čini ukupno 550 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda 2,00Eur (Tbr. 54. Tarife) daje iznos priznatog troška postupka od 1.100,00Eur, koji uvećan za trošak PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 1.375,00Eur. 25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

Velika Gorica, 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DN-a:

1. Tužiteljici, po punomoćniku

2. Tuženiku