Poslovni broj: Usž-185/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Jelene Rajić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Ecija Kuljiš-Bajić, odvjetnica u Splitu, Ćiril Metodova 38, protiv tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, Split, Mike Tripala 6, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 Us I- 216/23-6 od 7. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.  Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 Us I-216/23-6 od 7. lipnja 2023.

II.  Odbija  se  zahtjev  tužitelja  za  naknadu  troškova  žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22-02/782, URBROJ: 443-02-03-12-02-22-09 od 20. prosinca 2022., kao neosnovan, dok je rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe do pravomoćnog okončanja upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom 1. izreke, naređeno je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 90 (devedeset) dana, od dana zaprimanja ovog rješenja, uskladi rekonstruiranu dograđenu i nadograđenu stambenu građevinu, na lokaciji Zmainac, Gromin Dolac, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s glavnim projektom, zajedničke oznake projekta Z.O.P. 01/09 iz siječnja 2009., koji je sastavni dio Potvrde glavnog projekta, KLASA: 361-03/09-21/17, URBROJ: 2181/1-14-01-09-8 od 19. kolovoza 2009., izrađenog od ovlaštenog arhitekta prof.dr.sc. ČJ dipl. ing. arh. s brojem ovlaštenja A9, odnosno s odredbama Zakona o gradnji (“Narodne novine”, broj: 153/13. i 20/17.). Točkom 2. izreke osporavanog rješenja tuženika naloženo je, u roku od 15 (petnaest) dana od dana isteka roka iz točke 1. izreke, ako tužitelj ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke, uklanjanje bespravno izgrađenih dijelova rekonstruirane stambene građevine, koji su dograđeni i nadograđeni, na lokaciji Zmainac, Gromin DoIac, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji su građevinski i funkcionalno povezani, i to krovnog nadozida dvostrešnog krova visine 1,20 m, na rekonstruiranoj postojećoj građevini (istočno krilo); dograđene terase, locirane jugoistočno, ispred rekonstruirane postojeće građevine (istočno krilo), maksimalnih tlocrtnih dimenzija 6,60 x 5,30 m, s podrumskom prostorijom maksimalnih tlocrtnih dimenzija 5,80 x 4,00 m, visine 2,80 m, izgrađenom ispod terase; vanjskog dvokrakog stepeništa izgrađenog na sjevernoj strani zapadnog krila građevine, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 3,70 x 3,95 m, koje vodi od okolnog zemljišta do prohodne krovne terase zapadnog krila građevine; staklene stjenke dograđene ispred zapadnog krila građevine, u dužini od cca 12,90 m, te krovne konstrukcije iznad nje dužine 11,60 m i širine 1,30 m, a kojima je formirana topla veza - hodnik, koji vodi od istočnog u zapadni dio građevine; nadzemni preljevni zrcalni bazen, lociran južno od izgrađene gustirne, a ispred zapadnog krila građevine, tlocrtnih dimenzija 9,10 x 4,10 m, dubine od 1,60 do 1,80 m, dograđenu terasu oko bazena, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 17,65 x 2,30 m, s podrumskom prostorijom maksimalnih tlocrtnih dimenzija 4,80 x 4,80 m, visine 2,80 m, izgrađenom ispod terase, te jednokrakih stepenica za izlaz na terasu sa okolnog terena, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 3,80 x 1,30 m, a što je sve izgradio protivno glavnom projektu, koji je sastavni dio Potvrde glavnog projekta, KLASA: 361- 03/09-21/17, UR.BROJ: 2181/1-14-01-09-8 od 19. kolovoza 2009., na lokaciji Zmainac, Gromin Dolac, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3. Tužitelj pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.

3.1. Bitnu povredu pravila sudskog postupka nalazi u tome što sud nije izveo dokaz vještačenjem po sudskom vještaku građevinske struke. Smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je, prema mišljenju tužitelja, prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tužitelja zanemario u potpunosti, pri čemu za isto nije dao razloge. S tim u vezi tužitelj se poziva na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske. Smatra da su pobijanom presudom i rješenjem prvostupanjskog suda povrijeđena i ustavna prava tužitelja zajamčena člancima 14. stavkom 2. i člankom 19. stavkom 1., kao i člankom 5. stavkom 2., te člankom 29. stavkom 1. i člankom 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.), te prava zajamčena Europskom Konvencijom o ljudskim pravima uključena u ODJELJKU I. članak 6. (pravo na pošteno suđenje), članak 13. (pravo na djelotvoran pravni lijek), članak 17. (zabrana zloupotrebe prava) te Prvog protokola uz Konvenciju.

3.2. Nadalje, navodi da se predmetna građevna čestica nalazi izvan građevinskog područja naselja Hromin Dolac i na njoj je smještena postojeća stambena zgrada čija je rekonstrukcija u tijeku. Smatra da se članak 137. stavak 3. alineja 1. Prostornog plana uređenja Općine Jelsa („Službeni glasnik Općine Jelsa“, broj 5/18., dalje: PPUO Jelsa) ne odnosi na ovaj slučaj jer se predmetna zgrada ne rekonstruira prema odredbama prostornog plana, nego se rekonstruira prema pravomoćnoj potvrdi glavnog projekta iz 2009. (ekvivalent pravomoćnoj građevinskoj dozvoli) kojom nije određen rok za dovršenje zgrade jer zakon tada to nije propisivao. Odredbom članka 48.a točkom 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13., 65/17., 114/18., 39/19., 98/19., dalje: ZPU), u prostoru ograničenja izvan građevinskog područja omogućava se planiranje „gradnje pomoćne zgrade i druge građevine na građevnoj čestici postojeće zgrade koje se prema posebnom propisu grade na građevnoj čestici postojeće zgrade bez građevinske dozvole“. Smatra da se, u konkretnom slučaju, radi o građevnoj čestici postojeće zgrade, te se na istoj može graditi i uređivati prostor u funkciji osnovne stambene zgrade u skladu sa sadržajem i procedurom propisanom Pravilnikom o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22., dalje: Pravilnik).

3.3. Ističe da su utvrđenja, koja prvostupanjski sud pod točkom 35. obrazloženja navodi kao nesporna, za tužitelja upravo sporna i netočna. Nadalje, navodi da je podneskom od 23. svibnja 2023. predložio sudu odrediti prekid predmetnog postupka, jer smatra da donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za izmjenom i dopunom potvrde glavnog projekta predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku. Smatra da prvostupanjski sud o tom zahtjevu tužitelja nije uopće odlučivao, niti je ovaj prijedlog tužitelja barem spomenuo u obrazloženju pobijane presude.

3.4. Navodi da sud pogrešno zaključuje da predmetna nekretnina nije građevinska čestica te smatra da, s obzirom na pogrešno utvrđenje da u konkretnom slučaju nije riječ o građevinskoj čestici, sud pogrešno utvrđuje i da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti članak 137. stavak 3. PPUO Jelsa, koji je prihvatio slučajeve rekonstrukcije izvan građevinskog područja. Mišljenja je da, sukladno Pravilniku, za izgradnju pomoćne građevine tehnike i pomoćne građevine bazena iz 2018. nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu te da je sud pogrešno utvrdio da ostakljenje hodnika predstavlja dogradnju volumena građevine. Navodi da sud nije proveo građevinsko vještačenje kojim bi se utvrdila funkcija hodnika pa da je sud netočno utvrdio da hodnik ne obavlja funkciju lođe. Prema mišljenju tužitelja, sporni ostakljeni hodnik („sular“), u dužini od cca 12,90 m, te krovna konstrukcija iznad nje, dužine 11,60 m i širine 1,30 m, je, u arhitektonskom smislu, nadstrešnica do 20 m2, koja je izvedena u skladu s Pravilnikom, budući da je izgrađena na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje.

3.5. Nadalje, tužitelj osporava utvrđenje suda da su terasa ispred istočnoga krila građevine i u suterenu podrumski prostor bespravno izgrađeni, navodeći da je navedena terasa ispred dnevnog boravka legalna jer je prikazana u odobrenom glavnom projektu iz 2009. U međuvremenu je ispred dnevnog boravka izgrađena jednoetažna podrumska pomoćna zgrada, a ulogu terase preuzela pokrovna ploča podrumske pomoćne zgrade od 41,00 m2, dakle manje od 50,00 m2, a sve kako to dozvoljava Pravilnik.

3.6. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da je za izgradnju bazena bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Smatra da je predmetnu građevinu dozvoljeno graditi bez građevinske dozvole sukladno članku 4. stavku 1. točki 1. alineji c) Pravilnika, budući da ima jednu etažu tlocrtne površine 30,40 m2 neto zatvorenog prostora u kojoj je smještena bazenska školjka (26,15 m2) i kompenzacija bazenske vode (4,25 m2), te navodi da je ukapanje izvedivo na ravnim terenima, ali da je ukapanje neizvedivo kod velike kosine, dakle kod enormnoga pokosa terena, što je ovdje slučaj.

3.7. Smatra da sud neutemeljeno i bez da je pravilno i potpuno utvrdio činjenice, negira ekološko-energetsku opravdanost izvođenja prohodnog krova i stepeništa, paušalno navodeći, odnosno ponavljajući navode tuženika, da su se fotonaponske ćelije i paneli za potrošnu toplu vodu mogli postaviti i na kosinu krovišta, te na taj način dobiti i veća količina oborinske vode s kosog krovišta obzirom da zgrada nema vodovodnog priključka. Mišljenja je da sud nema stručna znanja da bi procjenjivao optimalnu poziciju fotonaponskih ćelija i panela za potrošnju vode niti je izvršio očevid. Nadalje, navodi da sud nije uopće cijenio da iz dodatka vanjskog stubišta na sjeverozapadnom rubu, preko kojeg se pristupa samoj ekološko-energetskoj platformi sa svrhom opsluživanja opreme za prikupljanje električne energije kao i za pripremu tople vode, osigurava nužna evakuacijska funkcija. Ova sigurnosna evakuacijska funkcija nužna je radi mogućnosti evakuacije na obje strane rekonstruiranog kompleksa u slučaju nepogoda i to sa istočne strane unutarnjim stubištem, a sa zapadnoga ruba s predmetnim dodatnim vanjskim evakuacijskima stubama.

3.8. U odnosu na nadozid na rekonstruiranoj građevini, smatra pogrešnim zaključak suda da se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Pravilnik, kao niti članak 137. stavak 3. alineja 1. PPUO Jelsa. Također, ističe da sud (a niti tuženik u provedbi nadzora) nije izvršio očevid niti bilo kakvo mjerenje iz kojeg bi se mogla utvrditi visina nadozida.

3.9. Nadalje, navodi da sud nije uzimao u obzir promjene materijalnog prava u tijeku izgradnje, odnosno promjene važećih prostornih planova Općine Jelsa, koje su neposredno utjecale na fizičke odrednice karakteristika izgradnje na terenu. Ističe da je od 2015. do 2018. izgradnja na čestici bila pod utjecajem njezine pripadnosti građevinskom području, te da je tužitelj na nekim dijelovima tako postupao u razdoblju od tri godine, a da su u Prostornom planu iz 2018., nakon pomicanja predmetne čestice izvan granica građevinskog područja, ostali elementi izvedeni na principima izgradnje u građevinskom području. Smatra da je u konkretnom slučaju, retroaktivno, na tužitelja primijenjen trenutno važeći Prostorni plan Općine Jelsa, protivno članku 90. stavku 4. Ustava RH.

3.10. Smatra da je sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem rješenja nastala teško nadoknadiva šteta.

3.11. Predlaže ovom Sudu poništiti pobijanu presudu i rješenje prvostupanjskog suda te otkloniti nedostatke i riješiti upravnu stvar. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iskazanom iznosu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5 Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužitelja time što je odbio tužbeni zahtjev.

7. To stoga jer, prema podacima spisa predmeta, u postupku nije došlo do bitnih povreda odredaba sudskog postupka koje bi bile od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela i tijekom upravnog spora. Prvostupanjski sud je, ispravnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava u sporu, pravilno ocijenio da je predmetnom rekonstrukcijom i dogradnjom bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja, povrijeđen članak 106. stavak 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZG), koju povredu je građevinski inspektor dužan spriječiti i sankcionirati sukladno članku 103. stavku 3. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18. i 107/21., dalje ZDI).

8. Iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 25. listopada 2022. i 5. listopada 2022., kojem prileže i fotografije te skice predmetne rekonstrukcije i dogradnje, proizlazi da je tužitelj odstupio od glavnog projekta, zajedničke oznake projekta Z.O.P. 01/09 iz siječnja 2009., koji je sastavni dio Potvrde glavnog projekta, KLASA: 361-03/09-21/17, URBROJ: 2181/1-14-01-09-8 od 19. kolovoza 2009., na način da je na rekonstruiranoj postojećoj staroj građevini podigao krovni nadozid te na taj način podigao projektiranu visinu strehe krova s 3,40 m na 4,50 m (za 1,10 m nadozida) i izradio otvor iz kojeg se izlazi na prohodnu terasu zapadno dograđene građevine; južno, ispred rekonstruiranog starog objekta dogradio je terasu ispod koje je izgradio podrumsku prostoriju nepoznatih dimenzija; umjesto kosog dvostrešnog krova na dogradnji izradio je prohodnu ravnu terasu te, sa sjeverne strane, izgradio stepenište za izlazak na tu terasu, čime je promijenio namjenu iz glavnog projekta; južno, ispred dograđene građevine, izradio je, u cijeloj dužini od cca 11,60 m, staklenu verandu širine 1,30 m te tako zatvorio otvoreni hodnik, čime je povećao zapadne dimenzije dograđene građevine s 4,00 m na 5,30 m i time odstupio od glavnog projekta; južno, ispred terase dograđene građevine, izgrađen je nadzemni preljevni zrcalni bazen dimenzija 9,10 x 4,10 dubine od 1,60 x 1,80 m, u sklopu čega je promijenjen i ulaz na terasu s okolnog terena, čime je također izvršena izmjena glavnog projekta koji je sastavni dio potvrde glavnog projekta.

8.1. Slijedom izloženog, osporavanim rješenjem tuženika tužitelju je naloženo u roku od 90 dana uskladiti predmetnu dogradnju i rekonstrukciju s glavnim projektom, a u slučaju da u roku od 90 dana ne postupi po naredbi za usklađenjem s glavnim projektom, tužitelju je naređeno uklanjanje bespravno izgrađenih dijelova rekonstruirane stambene građevine koji su dograđeni i nadograđeni, te građevinski i funkcionalni povezani, kako je to pobliže definirano točkom 2. izreke osporavanog rješenja tuženika.

9. Tužitelj osporava primjenu materijalnog prava, smatrajući da je predmetnu rekonstrukciju trebalo sagledati u okviru promjena prostorno - planskih, normativnih i drugih definicija, koji su utjecali na projektne odluke o zahvatu rekonstrukcije stambene zgrade, koja rekonstrukcija traje već 11 godina, kao i činjenicu da građevinski zahvat (rekonstrukcija) još nije dovršen, a da je donošenjem predmetnog rješenja tužitelj spriječen da u cijelosti dovrši arhitektonski koncept u vremenu koje prethodi uporabnoj dozvoli, te da tada uskladi sva eventualna neslaganja s prostorno - planskim odredbama koje su po dovršetku izgradnje stupile na snagu za to područje, ujedno ističući da je određene građevine mogao graditi u skladu s odredbama Pravilnika.

10. Kako je u konkretnom slučaju nesporno da se postojeća građevina nalazi unutar prostora ograničenja (unutar 1000 m od obalne crte), odnosno na području od interesa za državu, dakle da se ne radi o građevinskoj parceli unutar građevinske zone, to se na predmetnu građevinu odnosi odredba članka 137. stavka 3. alineje 1. PPUO Jelsa, koja propisuje da se postojeća zgrada, koja se nalazi unutar linije ograničenja, može rekonstruirati na način da se ne povećava veličina zgrade (vanjski gabarit nadzemnog i podzemnog dijela zgrade) te se omogućava i gradnja pomoćne zgrade i druge građevine na građevnoj čestici postojeće zgrade, koje se prema posebnom propisu grade na građevinskoj čestici postojeće zgrade bez građevinske dozvole.

11. Iz činjeničnog stanja spisa proizlazi da je tužitelj izvršio predmetnu rekonstrukciju i dogradnju protivno glavnom projektu iz 2009. te je protivno odredbama PPUO Jelsa povećao veličinu predmetne građevine (vanjski gabarit nadzemnog i podzemnog dijela zgrade), pri čemu je u postupku pravilno utvrđeno da se ovdje ne radi o građevinama i radovima koji bi se mogli izvoditi sukladno odredbama Pravilnika, a kako to neosnovano tužitelj smatra.

12. Naime, člankom 1. stavkom 2. Pravilnika propisano je da su se, u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz stavka 1. ovoga članka, investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu, ako što je ovdje slučaj kako to proizlazi iz PPUO Jelsa.

12.1. Ovo iz razloga jer je tužitelj, podizanjem krovnog nadozida na rekonstruiranoj postojećoj stambenoj građevini, podigao projektiranu visinu vijenca krova s 3,40 m na 4,60 m, protivno odredbama PPUO Jelsa, a pored navedenog, takva gradnja nije dozvoljena Pravilnikom te ne predstavlja niti jednu od iznimki propisanih člankom 1. stavkom 3. Pravilnika, kojim su propisane mogućnosti gradnje protivno odredbama prostornog plana.

12.2. Nadalje, ovaj Sud nalazi pravilnim i zaključak da su terasa, dograđena ispred istočnog krila građevine i podrumski prostori u suterenu ispod terase, dodatni volumeni koji nisu prikazani glavnim projektom iz 2009. te su bespravno izrađeni. Naime, predmetna građevina, koja predstavlja građevinski funkcionalnu cjelinu s osnovnom rekonstruiranom postojećom stambenom građevinom, ne može se smatrati pomoćnom građevinom kakvu bi bilo dozvoljeno graditi sukladno odredbama Pravilnika bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja. Sukladno odredbi članka 4. stavka 1. točke 1. a) Pravilnika, bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, može se graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje, za potrebe te zgrade i to pomoćna zgrada koja ima jednu etažu do 50 m² tlocrtne površine. Osim što tužitelj za predmetnu gradnju nesporno nije ishodio nikakav akt o odobrenju gradnje, pa tako niti glavni projekt, ista se, po ocjeni ovog Suda, ne može smatrati jednoetažnom građevinom, s obzirom da se radi o terasi s podrumskim prostorom ispod nje, pa na istu nisu primjenjive odredbe Pravilnika za pomoćnu građevinu.

12.3. Vanjsko dvokrako stepenište izgrađeno na sjevernoj strani zapadnog krila građevine koje vodi od okolnog zemljišta do prohodne krovne terase zapadnog krila građevine također nije bilo predviđeno glavnim projektom, niti je takvo stepenište dozvoljeno graditi bez glavnog projekta sukladno odredbama Pravilnika.

12.4. Staklena stjenka dograđena ispred zapadnog krila građevine te krovna konstrukcija iznad nje, kojima je formirana topla veza – hodnik, koji vodi od istočnog u zapadni dio građevine, i po ocjeni ovog Suda, ne predstavlja ostakljenje lođe (jer se niti prije ostakljenja nije radilo o lođi), već dogradnju postojećeg volumena građevine, čime čini zatvoreni dio građevine, na koji način je tužitelj također odstupio od glavnog projekta.

12.5. Nadzemni preljevni zrcalni bazen, lociran južno od gustirne, a ispred zapadnog krila građevine, dograđena terasa oko bazena, s podrumskom prostorijom izgrađenom ispod terase te jednokrake stepenice za izlaz na terasu s okolnog terena, također, predstavljaju bespravnu gradnju protivno glavnom projektu. Naime, sukladno članku 4. stavku 1. točki 1. c) Pravilnika, bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, može se graditi bazen tlocrtne površine do 100 m² ukopan u tlo. U konkretnom slučaju predmetni bazen nedvojbeno nije ukopan u tlo pa ga takvog nije dozvoljeno graditi sukladno odredbama Pravilnika bez građevinske dozvole. Uz to, predmetni bazen je neodvojivo povezan s terasom i podrumskom prostorijom ispod terase, a koja građevina, po ocjeni ovog Suda, ne predstavlja jednoetažnu pomoćnu građevinu kakvu je dozvoljeno graditi sukladno odredbi članka 4. stavka 1. točke 1. a) Pravilnika.

13. U odnosu na navod tužitelja da su terasa ispred istočnoga krila građevine i u suterenu podrumski prostor legalni jer su prikazani u odobrenom glavnom projektu iz 2009., a da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su bespravno izgrađeni, ovaj Sud takav navod tužitelja nalazi neosnovanim. Naime, iz dokumentacije spisa predmeta proizlazi da je legalna terasa iznad gustirne, ali terasa ispred istočnog krila građevine i podrumski prostori u suterenu predstavljaju bespravno izgrađene dodatne volumene koji nisu prikazani glavnim projektom iz 2009. godine.

14. Neosnovano tužitelj navodi da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir prijedlog tužitelja za određivanje prekida predmetnog upravnog spora s obzirom na činjenicu da je tužitelj podnio zahtjev za izmjenu i dopunu potvrde glavnog projekta, budući da je prvostupanjskom presudom obrazloženo da takav zahtjev nije od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja tuženika, nego na izvršenje tog rješenja, o čemu je tužitelj obavješten dopisom tuženika od 24. siječnja 2023., u kojem je upozoren na primjenu članka 14.g Naputka o načinu rada građevinske inspekcije ("Narodne novine", broj: 46/20. i 80/20.).

15. Sukladno odredbi članka 33. ZUS-a, sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja jer je raspolagao s relevantnim podacima iz spisa javnopravnog tijela iz kojih, i prema ocjeni ovog Suda, nedvojbeno proizlazi da dogradnja i rekonstrukcija, kako je opisana točkom 2. izreke osporavanog rješenja tuženika, predstavlja građevinski funkcionalnu cjelinu izgrađenu protivno glavnom projektu iz 2009., a ne radi se o građevinama i radovima koje bi bilo dozvoljeno graditi bez odgovarajućeg akta kojim se odobrava gradnja sukladno odredbama Pravilnika.

16. Nije od utjecaja na drukčiji ishod ovog upravnog spora niti prigovor tužitelja vezano za promjene prostorno planske dokumentacije, sukladno kojoj je predmetna čestica u određenom periodu, prema navodima tužitelja, pripadala u građevinsko područje, imajući u vidu da tužitelj nesporno u konkretnom slučaju nema odgovarajući akt kojim se odobrava predmetna rekonstrukcija i nadogradnja.

17. Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog Suda, ispravno je prvostupanjski sud, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, pregledom dokumentacije priložene sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene spisu tuženika te primjenom odredaba ZG-a i ZDI-a, citiranih prvostupanjskom presudom, ocijenio da se osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

18. Ovaj Sud ne nalazi osnovanim navode tužitelja u pogledu povrede prava zajamčenih Ustavom RH i Europskom konvencijom o ljudskim pravima, jer je predmetna tužba pravilno odbijena kao neosnovana.

19. Kako tužitelj ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe protiv presude iz razloga na koje upire tužitelj.

20. Žalbu tužitelja protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe ovaj Sud nije posebno razmatrao jer je žalba protiv osporene presude odbijena pa je ocjena zakonitosti rješenja o odgodnom učinku tužbe postala bespredmetna.

21. Budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, to je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen točkom II. izreke ove presude, primjenom odredbe članka 79. stavak 4. ZUS-a.

22. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24.), odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković