Poslovni broj: P-216/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu pojedincu Đuri Drušku, u građanskopravnoj stvari tužiteljice DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, J. J. Strossmayera 14C, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, [adresa], kojega zastupaju punomoćnici, odvjetnici u odvjetničkom društvu METELKO, KNEŽEVIĆ & PARTNERI d.o.o., Ul. Radoslava Lopašića 6, Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 10. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice, na temelju odredbe članka 335. stavka 4. ZPP-a, 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan članak 2. ugovora o kreditu broj: 3210233485 od 16. srpnja 2007., kojega su sklopili tužiteljica DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, [adresa], kao kreditor, u dijelu kojime je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu broj: 3210233485 od 16. srpnja 2007., kojega su sklopili tužiteljica DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, [adresa], kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, [adresa], da tužiteljici DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati novčani iznos od 3.993,27 eura / 30.087,27 kuna (slovima: tri tisuće devetsto devedeset tri eura i dvadeset sedam centi / trideset tisuća osamdeset sedam kuna i dvadeset sedam lipa)[1] zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 85,95 eura / 647,59 kuna od 09.04.2020. godine pa do isplate,

- 85,95 eura / 647,59 kuna od 11.05.2020. godine pa do isplate,

- 218,67 eura / 1.647,59 kuna od 26.06.2020. godine pa do isplate,

- 85,95 eura / 647,59 kuna od 09.07.2020. godine pa do isplate,

- 85,95 eura / 647,59 kuna od 10.08.2020. godine pa do isplate,

- 85,95 eura / 647,59 kuna od 09.09.2020. godine pa do isplate,

- 85,95 eura / 647,59 kuna od 06.10.2020. godine pa do isplate,

- 261,81 eura / 1.972,59 kuna od 11.11.2020. godine pa do isplate,

1 Fiksni tečaj konverzije 7, 53450

- 115,81 eura / 872,59 kuna od 10.12.2020. godine pa do isplate,

- 115,81 eura / 872,59 kuna od 11.01.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 10.02.2021. godine pa do isplate,

- 115,81 eura / 872,59 kuna od 11.03.2021. godine pa do isplate,

- 248,80 eura / 1.874,59 kuna od 26.04.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 10.05.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 10.06.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 09.07.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 10.08.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 09.09.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 08.10.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 09.11.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 09.12.2021. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 10.01.2022. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 09.02.2022. godine pa do isplate,

- 127,76 eura / 962,59 kuna od 22.03.2022. godine pa do isplate,

- 154,30 eura / 1.162,59 kuna od 29.04.2022. godine pa do isplate,

- 114,49 eura / 862,59 kuna od 10.05.2022. godine pa do isplate,

- 141,03 eura / 1.062,59 kuna od 23.06.2022. godine pa do isplate,

- 141,03 eura / 1.062,59 kuna od 11.07.2022. godine pa do isplate,

- 141,03 eura / 1.062,59 kuna od 10.08.2022. godine pa do isplate,

- 154,30 eura / 1.162,59 kuna od 23.09.2022. godine pa do isplate,

- 167,53 eura / 1.262,57 kuna od 10.10.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1.1.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, [adresa], da tužiteljici DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.398,19 € (slovima: dvije tisuće trista devedeset osam eura i devetnaest centi), u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica DG je 10. listopada 2022. podnijela tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako slijedi: "Tužitelj i tuženik zaključili su dana 16.07.2007. godine ugovor o namjenskom kreditu, broj: 3210233485., kreditna partija: 7103734632., koji je potvrđen dana 30. 07.2007. godine od strane javnog bilježnika Zorka Čavajda iz Zagreba, pod brojem: OV-18113/2007., prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 50.100,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan isplate kredita. Predmetnim ugovorom, ugovoren je rok otplate kredita od 16 godina kroz otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima. Predmetni ugovor o kreditu nije konvertiran u valutu EUR. Predmetnim ugovorom, ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva, a koja se sa početnih 4,90 % godišnje, tokom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužitelja. Nadalje, tuženik prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule CHF, odnosno o rizicima vezanim uz rast tečaja CHF u odnosu na kunu. Tečaj CHF u odnosu na kunu skočio je tijekom otplate kredita i do 50% u odnosu na početno ugovoreni tečaj. Tuženik je tako u ugovor o kreditu ugradio odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva i to na osnovu jednostrane odluke tuženika, a o kojoj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, kao i odredbe kojima je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije kao trgovac tužitelja u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedene odredbe su protivne načelu savjesnosti i poštenja te su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Slijedom toga, navedene odredbe o promjenljivim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli protivne su kogentnim odredbama članka 81. i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 i dr.) te članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.), koji su bili na snazi kako u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, tako za vrijeme njegovog izvršavanja, s tim da je posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe njezina ništetnost (članak 102. Zakona o zaštiti potrošača). O ništetnosti navedenih ugovornih odredbi već su se pravomoćno izjasnili domaći sudovi i to povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega o pravnoj osnovi ove tužbe već postoje pravomoćne presude: - Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:

Pž-7129/13-4, od 13.06.2014. godine kojom je utvrđeno kako je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, - Visokog trgovačkog suda RH, broj: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. godine kojom je u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, i tuženik, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Obzirom da je pravomoćnim presudama VTS-a utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope u skladu sa jednostranom odlukom banke za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 10.09.2003. -31.12.2008. godine, kao i ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008. godine, to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi ugovora, s općim zastarnim rokom od 5 godina, računajući taj rok od svake izvršene uplate od strane tužitelja. Tužitelj je pred Naslovnim sudom vodio parnicu protiv tuženika povodom istog ugovornog odnosa i u kojoj parnici je potraživao preplate po osnovu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF za razdoblje od početka otplate kredita do 1. travnja 2020. godine, a koja parnica je vođena pod poslovnim brojem P- 258/221, i u kojem postupku je sud dana 27. rujna 2022. godine donio pravomoćnu presudu Gž431/2022. Ovom tužbom tužitelj potražuje preplate po osnovu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF za razdoblje od 1. travnja 2020. godine do podnošenja ove tužbe. Prema čl. 1111. st.1. ZOO-a, „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.“. Sukladno st. 3. istog članka „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala“. Prema čl. 1115 ZOO-a „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva“. Tužitelj je do potraživanog iznosa došao na način da je zbrojio sve razlike stvarno plaćenih kunskih anuiteta i kunskih anuiteta prema prvom otplatnom planu (uz primjenu početnog tečaja CHF) za razdoblje od 1. travnja 2020. pa do podnošenja ove tužbe (uzimajući u obzir i tečajne razlike koje su bile na štetu tuženika). Člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14) propisano je da „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“ Prema čl 6. st 3. Zakona o sudovima (NN 28/13) propisano je da je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu: I. Utvrđuje se da je ništetan članak 2. Ugovora o kreditu broj 3210233485 od dana 16.07.2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj DG iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., kao korisnik kredita i tuženik ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa]., OIB: 92963223473., kao kreditor, u dijelu kojime je određeno da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke. II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 3210233485 od dana 16.07.2007. godine, kojeg su sklopili tužitelj DG iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj]., kao korisnik kredita i tuženik ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa]., OIB: 92963223473., kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da ista ne proizvodi ikakve pravne učinke.". Tužiteljica je tužbenim zahtjevom također zatražila isplatu iznosa od 24.000,00 kn s pripadajućom kamatom, kao i naknadu troška postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vukovaru, jer su stranke prema članku 21. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost Općinskoga suda u Osijeku. Smatra kako je tužiteljica imala pravnu mogućnost postaviti u tužbi određeni tužbeni zahtjev. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice, jer uplate nisu vršene samo od strane tužiteljice, već i od strane nekih drugih osoba. Protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva te smatra kako je pozivanje tužiteljice na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u cijelosti promašeno. Navodi kako su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF tužiteljici bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svima njima pojedinačno pregovaralo te da iste nisu u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Ističe kako je tužiteljica potpisom ugovora o kreditu izjavila da je upoznata sa svim uvjetima kredita, a i da je predmetni ugovor solemniziran po javnom bilježniku, dok je tuženik sa svoje strane poduzeo sve da tužiteljici budu pružene sve informacije, kao i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF. Ukazuje kako je tuženik poštovao sve zakonske odredbe koje reguliraju zaštitu potrošača i bankarsko pravo, a da nije životno uvjerljivo kako tužiteljica nije bila svjesna da u razdoblju od šesnaest godina, na koje vrijeme je sklopljen ugovor, neće doći do promjene tečaja CHF. Napominje kako je sve promjene kamatne stope vršio sukladno pozitivnim propisima, kako je kamatna stopa zakonito struktuirana, kako tužiteljica zapravo želi izmijeniti sadržaj ugovornoga odnosa te kako tuženik spori da bi tužiteljici nastupila šteta. Smatra kako tuženik nije nepošteni stjecatelj, što utječe na tijek zakonskih zateznih kamata. Ističe prigovor zastare, kao i prigovor da se tužiteljica sredstvima kredita nije koristila isključivo u potrošačke svrhe.

4. Tužiteljica je podneskom od 24. studenoga 2022. u spis dostavila promet po predmetnom kreditu.

5. Podneskom od 19. siječnja 2023. tužiteljica navodi kako tuženikovi navodi iz odgovora na tužbu nisu osnovani te ukazuje na praksu sudova u ovakvim predmetima. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Dana 21. veljače 2023. u ovoj pravnoj stvari održano je pripremno ročište, na kojem je donesen plan upravljanja postupkom, kako slijedi: - sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva - dokazi za utvrđivanje spornih činjenica: dokumentacija tuženika, saslušanje tužiteljice, vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, - rok za pribavljanje dokaza: 15 dana za provođenje vještačenja - rok za podnošenje pisanih očitovanja: 15 dana nakon provedenog vještačenja. Stranke su se suglasile s planom upravljanja postupkom.

7. Na pripremnome ročištu sud je, u smislu odredbe članka 292. stavka 3. Zakona o parničnome postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) usvojio dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanje tužiteljice, na okolnost je li zaposlenik tuženika tužiteljicu prilikom sklapanja ugovora o kreditu detaljno upoznao s kreditnim proizvodom, odnosno objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i koji je njezin cilj i svrha, te koje su ekonomske posljedice promjenjive kamatne stope i eventualnog porasta vrijednosti CHF na njezine kreditne obveze, odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF, kao i dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđenja preplate rata kredita nastalih radi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu kao i radi povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj prema kojemu je kredit isplaćen pri čemu će vještak posebno iskazati ove dvije pretplate i to za razdoblje od 1. travnja 2020. pa do 1. listopada 2022. godine. Punomoćnica tuženika izjavila je kako bi vještak prilikom izrade vještačkog nalaza i mišljenja trebao u obzir uzeti i negativne razlike kada je tečaj CHF, odnosno kamatna stopa bila niža od početno ugovorene, dok se punomoćnik tužiteljice nije protivio ovakvome načinu izrade vještačkoga nalaza. Prethodni postupak je zaključen.

8. Dana 31. listopada 2023. u ovoj pravnoj stvari održano je ročište glave rasprave, na kojemu je saslušana tužiteljica, koja je izjavila kako slijedi: "Mene osobno nitko nije obavijestio da će biti kamata promjenjiva i da postoji rizik od rasta valute CHF. Pročitala sam ugovor te sam pretpostavila da će biti određenih oscilacija posebice vezano za kamatnu stopu, no nisam očekivala da bi takve oscilacije mogle biti ogromne. Također nisam očekivala da će švicarski franak toliko narasti. Ugovor o kreditu sam sklopila jer su mi trebali novci, no nije mi usmeno objašnjeno od strane djelatnika banke što bi se moglo dogoditi s otplatom kredita, odnosno da bi rata kredita mogla toliko visoko narasti. Pristala sam na uvjete kredita koji su bili navedeni u ugovoru o kreditu i koje nisam mogla mijenjati, jer mi je trebao novac. Kredit sam digla 2007. godine u iznosu od 50.100,00 CHF s rokom otplate od 16 godina. U to vrijeme radila sam u školi kao nastavnik te nisam imala nikakav drugi prihod osim svoje plaće. U to vrijeme nisam imala otvoren obrt, nisam imala udio u trgovačkom društvu te nisam koristila poreznu olakšicu vezano za predmet kredita. Kredit sam podigla radi kupovine obiteljske kuće pa je stoga kredit bio stambeni. Kada sam došla u banku ugovor je bio već unaprijed pripremljen te nisam mogla utjecati na sadržaj njegovih odredbi. Mogla sam utjecati jedino na rok otplate i iznos kredita. Osobni bankar mi je nudio opciju kredita u CHF kao najpovoljniju opciju za stambeni kredit, i što se tiče promjenjive kamatne stope i što se tiče valutne klauzule u CHF. Nisam imala nedoumica prilikom sklapanja ugovora, jer sam u razgovorima s osobama koje poznajem utvrdila kako je uzimanje kredita u valuti CHF veoma povoljno. Nisam bila svjesna rizika valutne klauzule, jer je u to vrijeme CHF slovio kao najpovoljnija valuta i najstabilnija valuta u kojoj se može podignuti kredit.".

9. Stalni sudski vještak Darijo Dumančić je podneskom od 21. studenoga 2023. u spis dostavio nalaz i mišljenje vještaka, u kojem je naveo kako je tuženik Zagrebačka banka d.d. tužiteljici DG od mjeseca siječnja 2014. godine računao kamatnu stopu u iznosu od 3,23 % godišnje te nije došlo do razlike između ugovorne i naknadno obračunate kamatne stope po ugovoru o namjenskome kreditu broj: 3210233485 sklopljenom 16. srpnja 2007. u vremenskome razdoblju od dana 1. travnja 2020. pa do 1. listopada 2022. Razlika tečaja CHF kojega je tuženik Zagrebačka banka d.d. primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta po ugovoru o namjenskome kreditu broj: 3210233485 sklopljenom 16. srpnja 2007. za vremensko razdoblje od 1. travnja 2020. pa do 1. listopada 2022. naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,444896 iznosi 30.087,27 kuna, odnosno preračunato po fiksnom tečaju kn/EUR 3.993,27 EUR-a. Utvrđene svakomjesečne razlike u kunama vještak je pobrojao na stranicama 11 - 12 pismenoga nalaza i mišljenja.

10. Podneskom od 24. studenoga 2023. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da ga uređuje s nalazom i mišljenjem vještaka.

11. Tuženik je u podnesku od 2. travnja 2024. naveo kako je tužiteljica ustvari podneskom od 24. studenoga 2023. povisila tužbeni zahtjev te da tuženik s time nije suglasan. Ponovio je i prigovor zastare.

12. Podneskom od 4. travnja 2024. tužiteljica je navela kako je preinaka tužbe nakon provedenoga vještačenja u cijelosti dopuštena i sukladna mjerodavnim odredbama ZPP-a.

13. Dana 10. prosinca 2024. održano je ročište za glavnu raspravu, na kojem je sud rješenjem dopustio preinaku tužbenoga zahtjeva, na način kako je to tužiteljica učinila podneskom od 24. studenoga 2023., na način da je povećala tužbeni zahtjev nakon provedenoga financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, jer sud smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (čl.190. st. 3. ZPP-a).

14. Na istome ročištu izveden je dokaz saslušanjem knjigovodstveno- financijskoga vještaka Darija Dumančića, koji je izjavio: "U cijelosti ostajem pri svom nalazu i mišljenju kojega sam dostavio ovome sudu 21. studenoga 2023., navedenom nalazu i mišljenju nemam ništa novoga za dodati. To je sve što imam za izjaviti.“. Prisutna punomoćnica tužiteljice nije imala pitanja niti primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

15. Na glavnoj raspravi su se također izveli dokazi čitanjem svih isprava priloženih u sudski spis, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

16. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u financijsko-knjigovodstveno vještačenje od 5. svibnja 2021., u ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između stranaka 16. srpnja 2007. i solemniziran po javnom bilježniku Zorki Čavajdi iz Zagreba pod brojem: OV-18113/2007 30. srpnja 2007., u izvadak iz zemljišne knjige na str. 18 spisa, u izvadak iz sudskoga registra za društvo PBZ-NEKRETNINE d.o.o., u presudu ovoga suda poslovni broj: P-258/2021-8 od 10. ožujka 2022., u presudu Županijskoga suda u Zadru poslovni broj: 5 Gž-431/2022-3 od 27. rujna 2022., u dokumentaciju koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu (sudsku praksu, dokumentaciju banke, pregled promjena kamatnih stopa po kreditu, promete po kreditu / specifikacije uplate), u promet po kreditu, u nalaz i mišljenje vještaka Darija Dumančića zaprimljenoga 21. studenoga 2023., kao i saslušanje tužiteljice na ročištu glavne rasprave od 31. listopada 2023. i saslušanje vještaka Darija Dumančića na ročištu glavne rasprave održanoga 10. prosinca 2024.

17. Na temelju brižljive i savjesne ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnoga postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.

18. Prvenstveno, neosnovan je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskoga suda u Vukovaru.

19. Odredbom čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03.) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.).

20. Identične odredbe sadrži i čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 19/22.), koji je na snazi u ovom trenutku, a navedeni Zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva).

21. Prema čl. 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2.).

22. Odredba čl. 21. ugovora o kreditu, kojom je ugovorena stvarna nadležnost suda u Osijeku, kao odredba unaprijed formuliranoga ugovora, o kojoj nije bilo posebno pregovarano, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača.

23. Primjenom sporne ugovorne odredbe tužiteljica bi bila onemogućena i na ostvarenje prava na mjesnu nadležnost suda temeljem čl. 19.l st. 1 Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15. i 52/16.), kojom je propisano pravo potrošača na pokretanje postupka pred sudom mjesta njegovoga prebivališta u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, a na kojoj odredbi tužiteljica očito zasniva svoje pravo na pokretanje postupka pred prvostupanjskim sudom. Tužiteljica ima prebivalište u [adresa] pa je nadležan Općinski sud u Vukovaru.

24. Izneseni pravni stav u sličnoj pravnoj situaciji zauzeo je i Županijski sud u Bjelovaru u rješenju poslovni broj: Gž-825/2019-2 od 2. srpnja 2020.

25. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženik 16. srpnja 2007. sklopili ugovor o kreditu za iznos od 50.100,00 CHF uz rok otplate od 16 godina s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Nije sporno niti da je Općinski sud u Vukovaru pravomoćnom presudom poslovni broj: P-258/2021-8 od 10. ožujka 2022. u istoj pravnoj stvari, ali za vremensko razdoblje od 1. studenoga 2007. do 1. travnja 2020., naložio tuženiku da tužiteljici, zbog ništetnosti ugovornih odredbi predmetnoga ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, isplati iznos od 105.032,91 kn s pripadajućom kamatom.

26. Naprotiv, između stranaka je sporno je li u ugovoru o kreditu ugovorena nepoštena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i s tim u vezi je li se na ovaj spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presude Trgovačkoga suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi Hrvatskoga saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" kao tužitelja protiv više banaka između ostalih i Zagrebačke banke d.d. kao tuženika poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., presude Vrhovnoga suda Republike Hrvatske Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015., kao i presude i rješenja Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., je li osnovan prigovor zastare potraživanja koji je istaknuo tuženik, je li tužiteljica aktivno legitimirana, s obzirom na navode tuženika da uplate nisu vršene samo od strane tužiteljice, već i od strane nekih drugih osoba te je li tužiteljica u tužbi postavila određeni tužbeni zahtjev.

27. Prvenstveno, sud je utvrdio kako je tužiteljica u tužbi postavila određeni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.185,40 € / 24.000,00 kn s pripadajućom kamatom tekućom na pojedinačno navedene iznose od 1. svibnja 2020. do 1. listopada 2022. zbog ništetnosti ugovornih odredbi predmetnoga ugovora o kreditu vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF pa nisu osnovani navodi tuženika o tome da tužiteljica u tužbi nije postavila određeni tužbeni zahtjev.

28. Neosnovan je i prigovor tuženika kako tužiteljica u ovome parničnom postupku nije aktivno legitimirana, jer je već pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj: P-258/2021-8 od 10. ožujka 2022. takav prigovor tuženika otklonjen na način da je sud naveo kako je o prigovoru nedostatka aktivne legitimacije odlučeno primjenom odredbe čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15) kojom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Budući da iz citirane zakonske odredbe proizlazi da postupak u vezi s ugovorom o kreditu može pokrenuti potrošač po stajalištu ovog suda tuženik neosnovano ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice kao korisnika kredita iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužiteljice nego i od strane drugih osoba jer u smislu odredbe čl. 161. st. 1. Zakona o obveznim odnosima obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba. Navedeno pravno shvaćanje izneseno u pravomoćnoj presudi ovoga suda poslovni broj: P-258/2021-8 od 10. ožujka 2022. prihvaća i ovaj sud.

29. Nadalje, Visoki trgovački sud RH u presudi poslovni broj: Pž – 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv tuženika i drugih banaka, radi zaštite kolektivnih interesa utvrđuje se u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno, u točki 1. izreke preinačuje navedenu prvostupanjsku presudu Trgovačkoga suda u Zagrebu i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

30. Međutim, Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odbija revizije tuženika od 1-7 među kojima i tužene Zagrebačke banke d.d., a koje su izjavljene protiv presude Visokoga trgovačkog suda RH broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom su potvrđene navedene odluke glede promjenjive kamatne stope, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

31. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odlukama poslovni broj: U-III- 2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015, U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016. djelomično usvojio ustavnu tužbu te je ukinuo odluku Vrhovnoga suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13– 4 od 13. lipnja 2014., a kojom je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici "povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo".

32. U ponovljenome odlučivanju o reviziji tužitelja Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1-7 tužene povrijedile kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koju je vezana glavnica CHF.

33. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u ponovljenom odlučivanju o žalbi tuženika donio novu presudu poslovni broj: Pž-6632/2017-10 14. lipnja 2018. kojom se odbija žalba tuženih banaka i potvrđuje presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

34. Prema tome, pravomoćnom presudom je utvrđeno da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano za CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkoga suda u Zagrebu. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Druga osnova odnosi se na valutnu klauzulu kod koje je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to porasta njegove vrijednosti došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF, čija je vrijednost u kritičnom razdoblju značajno porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama.

35. Konačno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je povodom revizija koje su podnijele tužene banke donio odluku poslovni broj: Rev-2221/2018-11 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

36. U obrazloženju presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske navodi se kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke odnosno kad sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora i slično mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na navedeni način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koju pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Navedeno stajalište je u skladu s odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12. i 56/13.), koji propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja je uzrokovana postupanjem tuženika (koje obuhvaća i povrede učinjene kod potrošačkog kreditiranja).

37. Odredbu čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača sud je ranije citirao, dok prema odredbi čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok prema odredbi čl. 87. toga Zakona nepoštena ugovorna odredba je ništava (stavak 1.). Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (stavak 2.).

38. Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da odredba čl. 2. predmetnoga ugovora o kreditu, kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja se može povećavati ili smanjivati aktom tuženika, ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takvoga akta primijeniti te je stoga nerazumljiva, nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

39. Analizom predmetnoga ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj i ako tuženik tvrdi suprotno na njemu je da to dokaže shodno odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača, što tuženik tijekom parnice nije dokazao.

40. Shodno navedenome, a u skladu s odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO/05), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

41. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud utvrđuje da je takva odredba za tužiteljicu kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer joj nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu promjenjive kamatne stope.

42. Na temelju ugovora o kreditu i druge dokumentacije koje su stranke dostavile u spis sud je utvrdio da je ugovorna odredba kojim se glavnica veže za valutu švicarski franak prosječnom potrošaču nerazumljiva, nepoštena pa prema tome ništetna jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temelji na održavanju stabilnoga nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a), o tome da je rast tečaja švicarskoga franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan te o povećanom riziku koji donosi ugovaranje valutne klauzule.

43. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač ne zna za rizik tečaja švicarskoga franka, nego misli da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik te je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

44. Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskoga franka.

45. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojega potrošač kao dužnik ima obvezu vratiti banci i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a ugovori o namjenskim kreditima kao predmetni ugovor su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna. Nuđenjem niže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

46. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu članka 4. ZOO/05 općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužne međusobno postupati obzirno, uvažavati interese obiju strana, prilikom zasnivanja obveznoga odnosa biti otvoreni i iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznoga odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi.

47. Ocjenjujući ugovornu odredbu predmetnoga ugovora o kreditu s obzirom na sve naprijed navedeno ovaj sud utvrđuje da je takva odredba za tužiteljicu kao prosječnog klijenta banke nerazumljiva jer joj nije na valjan način objašnjena posljedica i doseg takve ugovorne odredbe kao potrošaču, dok je tužena banka kao trgovac bila svjesna rizika po tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja ovoga kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF.

48. Sve gore navedeno vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF proizlazi i iz iskaza tužiteljica s ročišta glavne rasprave od 31. listopada 2023., kojom prilikom je ista izjavila kako ju osobno nitko nije obavijestio da će biti kamata promjenjiva i da postoji rizik od rasta valute CHF. Pročitala je ugovor te je pretpostavila da će biti određenih oscilacija posebice vezano za kamatnu stopu, no nije očekivala da bi takve oscilacije mogle biti ogromne. Također nije očekivala da će švicarski franak toliko narasti. Ugovor o kreditu je sklopila jer su joj trebali novci, no nije joj usmeno objašnjeno od strane djelatnika banke što bi se moglo dogoditi s otplatom kredita, odnosno da bi rata kredita mogla toliko visoko narasti. Pristala je na uvjete kredita koji su bili navedeni u ugovoru o kreditu i koje nije mogla mijenjati, jer joj je trebao novac. Kredit je digla 2007. godine u iznosu od 50.100,00 CHF s rokom otplate od 16 godina. U to vrijeme radila je u školi kao nastavnik te nije imala nikakav drugi prihod osim svoje plaće. U to vrijeme nije imala otvoren obrt, nije imala udio u trgovačkome društvu te nije koristila poreznu olakšicu vezano za predmet kredita. Kredit je podigla radi kupovine obiteljske kuće pa je stoga kredit bio stambeni. Kada je došla u banku ugovor je bio već unaprijed pripremljen te nije mogla utjecati na sadržaj njegovih odredbi. Mogla je utjecati jedino na rok otplate i iznos kredita. Osobni bankar joj je nudio opciju kredita u CHF kao najpovoljniju opciju za stambeni kredit i što se tiče promjenjive kamatne stope i što se tiče valutne klauzule u CHF. Nije imala nedoumica prilikom sklapanja ugovora, jer je u razgovorima s osobama koje poznaje utvrdila kako je uzimanje kredita u valuti CHF veoma povoljno. Nije bila svjesna rizika valutne klauzule, jer je u to vrijeme CHF slovio kao najpovoljnija valuta i najstabilnija valuta u kojoj se može podignuti kredit.

49. Sukladno navedenim utvrđenjima navedene ugovorne odredbe predmetnoga ugovora o kreditu su ništetne temeljem odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača.

50. U odnosu na prigovor tuženika da se tužiteljica ne može pozivati na gore navedene presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, za navesti je da je predmetni ugovor sklopljen radi kupovine kuće, a kako to proizlazi iz članka 6. ugovora o kreditu.

51. Ocjena je suda da tuženik pokušava tužiteljici osporiti status potrošača iz članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača, prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, koji navodi tuženika su neosnovani.

52. Naime, tužiteljica je kao fizička osoba sklopila s tuženikom kao pravnom osobom – bankom ugovor o kreditu kojim je tuženik odobrio kredit tužiteljici u obliku zajma za kupnju kuće, zbog čega tužiteljica svakako ima status potrošača u smislu članka 3. točke 1. Zakona o zaštiti potrošača. Pri tome, svojstvo tužiteljice kao potrošača u konkretnom slučaju je već utvrđeno pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj: P-258/2021-8 od 10. ožujka 2022.

53. Status tužiteljice kao potrošača proizlazi i iz njezinoga iskaza na ročištu glavne rasprave od 31. listopada 2023., kojom prilikom je tužiteljica izjavila da je kredit digla 2007. godine u iznosu od 50.100,00 CHF s rokom otplate od 16 godina. U to vrijeme radila je u školi kao nastavnik te nije imala nikakav drugi prihod osim svoje plaće. U to vrijeme nije imala otvoren obrt, nije imala udio u trgovačkome društvu te nije koristila poreznu olakšicu vezano za predmet kredita. Kredit je podigla radi kupovine obiteljske kuće pa je stoga kredit bio stambeni.

54. U konkretnome slučaju ovaj sud nije našao okolnosti koje bi izlazile na bilo koji način izvan općih činjeničnih okvira unutar kojih su sudovi u Republici Hrvatskoj već zauzimali svoja pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/14 od 9. travnja 2015. i Ustavnoga suda Republike Hrvatske broj: U-III-2605/15 od 13. prosinca 2016. u pogledu promjenjive kamatne stope te odluke Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene odlukom Vrhovnoga suda Republike Hrvatske broj: Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u pogledu nepoštene primjene valutne klauzule, iz kojega razloga je ta stajališta primijenio u ovom sporu.

55. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja navesti da pokretanjem parničnoga postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a navedena presuda Trgovačkoga suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u pogledu promjenjive kamatne stope u odnosu na tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. Prema ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnoga suda Republike Hrvatske rok za restituciju kod ništetnog ugovora teče od svake pojedine isplate, a takvo pravno shvaćanje Vrhovnoga suda Republike Hrvatske je izrazio u presudi i rješenju broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. kojom je odbio reviziju Zagrebačke banke d.d. Zagreb koja je izjavljena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku Gž-820/17-3 od 29. lipnja 2017., a predmet koje je bilo utvrđenje ništetnosti i isplate dakle u istovjetnoj pravnoj stvari.

56. Na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od 5 godina (članak 225. ZOO/05) pa kako je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje. Za navesti je i da je zastarijevanje ponovno otpočelo nakon što je navedena presuda Trgovačkoga suda postala pravomoćna donošenjem presude VTS RH broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a kako je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 10. listopada 2022., sud je utvrdio kako je, u odnosu na isplatu razlike iznosa glede promjenjive kamatne stope, protekao petogodišnji rok do podnošenja tužbe tako da bi prigovor zastare vezano za promjenjivu kamatnu stopu bio osnovan kada bi po toj osnovi postojala preplata, no iz nalaza i mišljenja vještaka na str. 224 spisa proizlazi kako po predmetnome ugovoru o kreditu od 16. srpnja 2007., u vremenskome razdoblju od 1. travnja 2020. do 1. listopada 2022. (utuženo razdoblje) nije došlo do razlike između ugovorene i naknadno obračunate kamatne stope te se cjelokupni utuženi iznos od 3.993,27 € odnosi isključivo na više plaćene anuitete zbog povećanja tečaja CHF, odnosno odnosi se na tečajnu razliku tako da je prigovor zastare tuženika vezano za iznos koji bi se odnosio na promjenjivu kamatnu stopu, a koji iznosi 0,00 €, bespredmetan. Napominje se kako se sukladno odredbi članka 328. ZOO/05 pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

57. Glede zastare vezano za isplatu razlike iznosa koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, na predmetno potraživanje primjenjuje se zastarni rok od 5 godina pa kako je zastara također prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava 4. travnja 2012. proizlazi da je podnošenjem iste prekinuto zastarijevanje te su potraživanja tužitelja zastarjela ona koja su dospjela do 4. travnja 2007., a kako tužiteljica tužbom u ovom predmetu potražuje isplatu od 9. travnja 2020., očigledno je da je prigovor zastare glede valutne klauzule neosnovan. Za navesti je i da je zastarijevanje ponovno otpočelo nakon što je navedena presuda Trgovačkoga suda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. donošenjem presude VTS RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu, a kako je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 10. listopada 2022., razvidno je da nije protekao petogodišnji rok do podnošenja tužbe tako da se prigovor zastare glede valutne klauzule u CHF u cijelosti odbija kao neosnovan.

58. Odlučujući o prigovoru zastare, ovaj sud je imao u vidu i objedinjeno pravno shvaćanje objavljeno 1. ožujka 2022. na internetskim stranicama Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

59. Visinu novčanog potraživanja tužiteljice sud je utvrdio provođenjem knjigovodstveno - financijskog vještačenja.

60. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno - financijske struke Darija Dumančića od 21. studenoga 2023., na koji stranke nisu imale primjedbi, tako da sud taj nalaz i mišljenje u cijelosti prihvaća kao objektivan i stručan, utvrđeno je kako je tuženik Zagrebačka banka d.d. tužiteljici DG od mjeseca siječnja 2014. godine računao kamatnu stopu u iznosu od 3,23 % godišnje te nije došlo do razlike između ugovorne i naknadno obračunate kamatne stope po ugovoru o namjenskome kreditu broj: 3210233485 sklopljenom 16. srpnja 2007. u vremenskome razdoblju od dana 1. travnja 2020. pa do 1. listopada 2022. Razlika tečaja CHF kojega je tuženik Zagrebačka banka d.d. primjenjivao prilikom plaćanja svakoga anuiteta po ugovoru o namjenskome kreditu broj: 3210233485 sklopljenom 16. srpnja 2007. za vremensko razdoblje od 1. travnja 2020. pa do 1. listopada 2022. naspram tečaja za CHF koji je primjenjivao tuženik na dan isplate kredita i to tečaja 4,444896 iznosi 30.087,27 kuna, odnosno preračunato po fiksnom tečaju kn/EUR 3.993,27 EUR-a. Utvrđene svakomjesečne razlike u kunama vještak je pobrojao na stranicama 11 - 12 pismenoga nalaza i mišljenja.

61. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO/05 u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvoga ugovora, zbog čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužiteljici iznose koje je primio u pogledu ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u utvrđenome iznosu od 3.993,27 €, a prema razlici više uplaćenih mjesečnih anuiteta.

62. O tužbenome zahtjevu sud je također odlučio primjenom odredbi čl. 1111. st. 1. i čl. 1115. ZOO/05, zatim čl. 502.c ZPP-a i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača.

63. O zateznoj kamati odlučeno je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO/05 tako da je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana plaćanja svakoga pojedinog anuiteta kredita. Naime, dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate te dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje u smislu čl. 183. st. 1. ZOO/05.

64. O stopi zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. odlučeno je na temelju čl. 3. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15.), kojom je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata (u ostalim odnosima) određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

65. O stopi zatezne kamate od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023. odlučeno je na temelju čl. 2. st. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22.) i na temelju čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 156/22.), kojima je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

66. O stopi zatezne kamate od 30. prosinca 2023. pa do isplate odlučeno je na temelju čl. 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 155/23.), kojim je izmijenjena odredba čl. 29. st. 2. ZOO/05 tako da ista glasi da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

67. O parničnim troškovima odlučeno je imajući u vidu čl. 151., 154., 155. i 164. ZPP-a, polazeći od vrijednosti predmeta spora u visini od 3.185,40 € (do preinake tužbe podneskom od 24. studenoga 2023.) te u visini od 3.993,27 € (nakon preinake tužbe podneskom od 24. studenoga 2023.), kao i na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23., dalje: OTRH).

68. Tužiteljici, koja je zastupana po punomoćnici odvjetnici sukladno OTRH i navedenoj vrijednosti predmeta spora, priznat je, imajući u vidu konačno postavljeni zahtjev za naknadu troška na glavnoj raspravi održanoj 10. prosinca 2024., trošak sastava tužbe u smislu Tbr. 7.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak podneska od 12. listopada 2022. (ostali podnesci) u smislu Tbr. 8.4. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak podneska od 24. studenoga 2022. (ostali podnesci) u smislu Tbr. 8.4. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 19. siječnja 2023. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 21. veljače 2023. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 31. listopada 2023. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak podneska od 3. studenoga 2023. (ostali podnesci) u smislu Tbr. 8.4. OTRH u iznosu od 50,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 24. studenoga 2023. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak obrazloženoga podneska od 4. travnja 2024. u smislu Tbr. 8.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište održano 10. prosinca 2024. u smislu Tbr. 9.1. OTRH u iznosu od 200,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak pristupa na ročište za objavu presude u smislu Tbr. 9.3. OTRH u iznosu od 100,00 € s pripadajućim PDV-om (Tbr. 46. OTRH), trošak vještačenja u iznosu od 270,00 € te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u zatraženome iznosu od 65,69 € u smislu Tbr. 1.1. i 2.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/23.), što ukupno čini zatraženi iznos od 2.398,19 € pa je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

69. Kako, slijedom iznesenoga, tuženik nije uspio u sporu, valjalo je odbiti kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka i odlučiti kao u izreci presude pod točkom V.

70. Iz iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 14. siječnja 2025.

Sudac

Đuro Druško

Uputa o pravnome lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnome županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici, putem punomoćnice

2. Tuženiku, putem punomoćnika

3. Kalendar 30 dana