Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-9/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Gregović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnice Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović, odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 29. studenoga 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Vande Štimac Uravić, odvjetnice u Rijeci i punomoćnice tuženika te objave od 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 11.045,56 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 8.849,90 eura od 11. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- 2.195,66 eura od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati 484,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 15. lipnja 2021. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.",

kao i u dijelu u kojem tužiteljica zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos od 8.849,90 eura za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 10. siječnja 2024. te na iznos od 2.195,66 eura za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 13. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.207,73 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška te zahtjev tuženika za naknadom troška u cijelosti odbijaju kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla tužbu za iznos od 300,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 11. siječnja 2024. ustala tužbom u kojoj navodi da je 2. travnja 2021., kao kupac, pala u Trgovačkom centru Plodine – Supermarket Marinići krećući se po mokroj i skliskoj površini. Površina za kretanje, mokra i skliska, nije bila sigurna za kretanje kupaca, a što je i dovelo do ozljeđivanja tužiteljice i zadobivanja ozljeda. Padu tužiteljice svjedočili su brojni svjedoci. Kako trgovačko društvo PLODINE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92510683607 ima osiguranu odgovornost iz djelatnosti kod tuženika, to je neprijeporna njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari. Prethodno podnošenju tužbe, tužiteljica se obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete koji joj je, kao nesporan iznos, isplatio 2.734,09 eura/20.600,00 kn, a koji iznos nije primjeren zadobivenim ozljedama i posljedicama koje tužiteljica i danas osjeća. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila udarac u slabinski dio kralježnice i trtičnu regiju, posttraumatsku lumboišijalgiju (bolovi u slabinskom dijelu kralježnice sa širenjem u noge po traumi LS dijela), kao posljedica došlo je i do nemogućnosti potpunog kontroliranja stolice i uriniranja te PTSP. Neposredno nakon štetnog događaja tužiteljica je zaprimljena na HMT KBC Rijeka gdje joj je pružena prva pomoć te je obrađena od liječnika specijalista. Tijekom liječenja tužiteljica je odlazila na specijalističke preglede te je, radi stabilizacije i poboljšanja zdravstvenog stanja, odlazila na višestruke fizikalne terapije i rehabilitacije. Kroz dugi vremenski period tužiteljica je trpjela bolove, a koji i danas perzistiraju. Neposredno nakon ozljeđivanja tužiteljica je trpjela jake bolove, kao i prilikom prvih dana terapija, a koji su trajali minimalno 2 dana, bolovi su potom bili srednjeg intenziteta i bili su prisutni nakon procesa liječenja te su trajali minimalno 30 dana da bi potom prešli u bolove lakog intenziteta koji su trajali minimalno 60 dana, koji se i danas javljaju, a što je i razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Kao posljedica traume zaostao je i strah sa trajnim posljedicama. Obzirom na dinamiku štetnog događaja koji je bio vrlo traumatičan za tužiteljicu, kod iste se u trenutku samog štetnog događaja javio strah za život i zdravlje. Strah jakog intenziteta trajao je 2 dana, strah srednjeg intenziteta minimalno 30 dana dok je strah slabog intenziteta trajao još minimalno 180 dana.Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta pa će ista imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti. Naime, kod tužiteljice su, i nakon završenog liječenja te provedene fizikalne terapije, zaostale brojne tegobe poput bolova u kroničnoj fazi u slabinskom dijelu kralježnice uz iradijaciju u obje noge te ograničene kretnje u slabinskoj kralježnici i slabiju kontrolu urina i stolice, a što tužiteljica osjeća i danas nakon dugotrajnog liječenja i provođenja postupka fizikalne terapije i iste iznose minimalno 15%. Obzirom da je Naslovni sud dužan prilikom određivanja visine pravične novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a valorizirati činjenice koje sud vezuju na temelju čl. 186. st. 1. ZPP-a i koje predstavljaju pravni temelj zahtjeva oštećenika za naknadu povreda prava osobnosti kao neimovinske štete, važno je tužiteljicu detaljno saslušati radi individualizacije pretrpljenih povreda prava osobnosti. Zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužiteljici je nastala imovinska šteta pa (čl. 1095. ZOO- a) stoga ista od tuženika potražuje naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege i troškova puta i liječenja. Imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda tužiteljici je bila potrebita tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji prilikom provođenja vježbi nakon otpuštanja iz bolnice, a i prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapiju. Predmetna je pomoć tužiteljici bila potrebna u vremenskom razdoblju od 30 dana po 4 sata dnevno te još daljnjih 90 dana po 3 sata dnevno.Jedan sat nestručne tuđe pomoći i njege potražuje se, sukladno sudskoj praksi, u visini od 4,00 eura. Na ime troškova puta i liječenja tužiteljica potražuje 700,00 eura (odlasci na terapije, kontrole i preglede, troškovi lijekova i krema), a koji troškovi su bili neophodni budući je tužitelj morao provoditi fizikalnu terapiju te odlaziti na specijalističke preglede i zbog toga je bio izložen dodatnim troškovima. Zateznu kamatu tužitelj potražuje sukladno čl. 1103. ZOO-a, odnosno od 15. lipnja 2021. kao datuma kada je tuženik zaprimio odštetni zahtjev. Stoga tužitelj, primjenom odredbe čl. 19. ZOO-a, precizira zahtjev za naknadu gore opisane neimovinske i imovinske štete te potražuje kako slijedi: radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 5.150,10 eura (nesporno plaćeno 2.150,10 eura), ukupno 3.000,00 eura, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege 1.204,34 eura ( nesporno plaćeno 504,34 eura), ukupno 700,00 eura, na ime imovinske štete s osnova troškova puta i liječenja 779,63 eura (nesporno plaćeno 79,63 eura), ukupno 700,00 eura. Slijedom navedenog, predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da tužiteljici plati 4.400,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2021. do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako nije sporno da je dana 2. travnja 2021. godine tužiteljica u svojstvu kupca pala u trgovačkom centru Plodine, Supermarket Marinići kojom prilikom je zadobila tjelesne ozljede. Na dan štetnog događaja TD Plodine d.d. imao je sa tuženikom zaključeno osiguranje od javne odgovornosti temeljem police osiguranja br. [broj police osiguranja]. Nije sporno da je u predmetnoj nezgodi tužiteljica zadobila tjelesne ozljede u vidu natuka trtice i desnog kuka. Tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev dana 15. lipnja 2021. godine, da bi kasnije, kroz razdoblje od dvije godine dostavljala daljnju medicinsku dokumentaciju, te račune liječenja i troškove prijevoza. U postupku rješavanja odštetnog zahtjeva tuženik je tužiteljici isplatio dana 13. rujna 2021. iznos od 2.150,11 eura/16.200,00 kn, a dana 28. rujna 2021. daljnji iznos od 583,98 eura/4.400,00 kn. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tuženik smatra da dugotrajno liječenje tužiteljice i tegobe na koje se žali nisu u uzročnoposljedičnoj vezi sa inicijalnom ozljedom, već su posljedica njezinog zdravstvenog stanja, odnosno bolesti i drugih ozljeda (npr, migrena, prijelom sternuma 2011. godine, diskopatija L5/S1 uz protruziju diska dorzalnolateralno desno, idr.), a koje tegobe su se manifestirale i prije predmetnog štetnog događaja, kao i kasnije, ali nevezano za traumu od 2. travnja 2021. Tuženik osporava da tužiteljici pripada zatezna kamata od podnošenja zahtjeva, tj. od 15. lipnja 2021. godine. Naime, tužiteljica se liječila kroz razdoblje od tri godine, a u vezi same nezgode cijelu 2021. godinu. Dakle, u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje nije bilo završeno i tuženik nije mogao doći u zakašnjenje sa ispunjenjem obveze na isplatu naknade štete sa danom 15.06.2021. godine (dva mjeseca nakon pada), jer u tom trenutku tužiteljičina šteta nije bila dospjela. Stoga tužiteljičino pravo na isplatu zatezne kamate može biti osnovano najranije od dana završetka liječenja koje je u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 02. travnja 2021. godine. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev i naloži tužiteljici plaćanje prouzročenog parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Na pripremnom ročištu tuženik se očitovao kako odgovornost njegova osiguranika nije sporna.

4. Po provedenom vještačenju tužiteljica je specificirala (povisila) tužbeni zahtjev te potražuje kao u izreci presude. Sud je tu preinaku dopustio raspravnim rješenjem od 29. studenoga 2024., iako je izjavljena nakon zaključenja prethodnog postupka jer tužiteljica prije provedenog vještačenja nije niti mogla znati točan iznos svog potraživanja, a svrsishodno je za konačno razrješenje odnosa među strankama, sve na temelju članka 190. stavak 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a). Nadalje, tužiteljica je, nakon što je preinaka tužbe dopuštena, snizila tužbeni zahtjev (djelomično povukala tužbi) radi naknade štete na ime troškova puta i liječenja za iznos od 300,00 eura (sa 700,00 na 400,00 eura), na što je tuženik pristao, pa je odlučeno kao u izreci rješenja, pozivom na članak 193. stavak 2. ZPP-a.

5. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužiteljice radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 11.529,56 eura pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 2. travnja 2021., kada je tužiteljica pala Trgovačkom centru Plodine – Supermarket Marinići krećući se po mokroj i skliskoj površini.

6. Nije sporno da se predmetni štetni događaj dogodio na način opisan u tužbi, a nesporni su i odgovornost tuženikovog osiguranika te pasivna legitimacija tuženika kao i visina štete na ima troškova puta i liječenja u iznosu od 400,00 eura. Sporno je jesu li posljedice koje tužiteljica trpi posljedice upravo ovog štetnog događaja, a posljedično je sporna visina štete, kao i tijek kamata.

7. Sud je na sporne okolnosti proveo dokaz uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju, zdravstveni karton tužiteljice, saslušana je tužiteljica i provedeno je medicinsko vještačenje. Sud nije provodio dokaze o činjenicama koje među strankama nisu sporne, pa tako nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka ZD, JD, ĐD, uvid u njihove izjave, očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka zaštite na radu/građevinske struke, jer su ti dokazi predloženi radi utvrđenja dinamike štetnog događaja i odgovornosti tuženikovog osiguranika, a nije proveden niti dokaz uvidom u policu i uvjete osiguranja budući da je tuženik priznao da je na dan štetnog događaja TD Plodine d.d. imao s tuženikom zaključeno osiguranje od javne odgovornosti temeljem police osiguranja br. [broj police osiguranja]

8. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Tužiteljica je iskazala da je pala u Plodinama na Marinićima, poskliznula se se na neku tekućinu i odmah po ozljeđivanju osjetila je trnjenje gornjeg dijela nogu, koje se širilo prema donjem dijelu leđa. Na hitnoj pomoći nakon rengenskog snimanja posumnjalo se na frakturu trtičnog kralješka no po izvršenom CT-u utvrđeno je da je došlo do devijacije kralješka i rascjepa diska. Postavljene su još neke dijagnoze no tužiteljica kao nestručna osoba nema detaljnih saznanja o tome, uglavnom radilo se o problemima u trtici. Zbog pandemije koronavirusa nije zadržana na liječenju nego je otpuštena na kućnu njegu uz propisane lijekove- radilo se o jakim analgeticima. Tri dana je ležala u krevetu. Od te ozljede je i prije vremena dobila menstruaciju, a za to vrijeme dok je ležala nije imala ni stolicu. Otprilike četvrti dan od ozljede se išla javiti svojoj liječnici i vidjela je da ne može kontrolirati stolicu i mokraću. Bila je u šoku i osjećala je strašnu nelagodu, pogotovo jer je to vidio njezin sin četrnaestogodišnjak, koji je to morao i očistiti. To joj se dogodilo i kod doktorice. Liječnici su potvrdili da je došlo do inkontinencije kao posljedice ozljede. Tužiteljica je zbog toga bila upućena i kod psihologa i psihijatra kako bi mogla prihvatiti to stanje. Radilo se o vrlo neugodnom stanju. Tužiteljica je zbog toga izbjegavala bilo kakve izlaske iz kuće, odlazila je samo na preglede. To je trajalo 8 do 9 mjeseci, a kasnije je krenulo lagano poboljšanje, iako se i danas zna rijetko dogoditi. Zbog toga svega patio joj je i intimni život, nije imala odnose sa suprugom skoro dvije godine, što zbog inkontinencije, što zbog nedostatka osjeta. Nedostatak osjeta osjetila je tri do četiri dana nakon ozljede, osjećala je kao da joj je taj dio tijela anesteziran. Radilo se o gornjem dijelu nogu do struka. Liječnici su joj preporučili da spava isključivo na boku, a to je utjecalo na kvalitetu njezinog spavanja. Tako je mogla spavati samo 3-4 sata po noći, unatoč tome što su joj bili propisani antidepresivi i lijekovi za spavanje koje je redovito uzimala. Trpjela je intenzivne bolove i ograničenja koja je opisala sigurno godinu i pol dana, unatoč svim tabelatama koje su joj bile propisane i koje je redovno uzimala. Sad je stanje malo bolje iako i danas zna osjećati bol, osobito kod promjene vremena. Zbog mirovanja su joj atrofirali mišići, jako je smršavila te je morala uzimati dodatke prehrani koji su joj bili propisani. Do ozljede je obavljale sve obveze koje je morala obavljati kao supruga i majka, održavala je kućanstvo, odlazila u nabavku, kuhala. Zbog ozljede to nije mogla činiti. S kuhanjem je počela dva mjeseca nakon nezgode, iako je i to obavljala otežano. Čistila nije duže vremena, a ni sad ne pere prozore jer joj je rečeno da se ne može istezati. Za to vrijeme su joj pomagali suprug, sin i majka. Morala je odlaziti i na fizikalne terapije, obavila je jednu u trajanju od mjesec dana na Pehlinu, i jednu u trajanju od 20 dana u Opatiji, a upućena je i nadalje da ide i čeka slobodni tremin. Na fizikalne terapije je odlazila ili taksijem ili ju vozili članovi obitelji, sve na njihov trošak. Isto tako je morala obavljati magnetne rezonance kako bi se vidio tijek oporavka. Nije mogla dobiti temin u KBC-u Rijeka te je sama platila četiri pregleda u Medicu Rijeka, jedan je koštao oko 1.200 kuna. Jednom je uspjela dobiti termin u KBC–u Gospić, troškove puta je sama snosila, vozio ju je otac. U trenutku nesreće nije imala dopunsko zdravstveno osiguranje te je morala nadoplaćivati propisane lijekove, a unazad godinu dana ima dopunsko osiguranje.

10. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica kao posljedicu štetnog događaja zadobila ozljede contusio regionis lumbosacralis cum deformatio os sacralis et ossa coccig, lumboischialghia acuta posttraumatica, haernia disci (L5/S1) traumatica, te incontinentio partialis alvi et urinae. Od tih se ozljeda liječila 21 mjeseca, od 2. travnja 2021. do konca 2022 godine. Tužitelja je trpjela bolove jakog intenziteta 13 do 15 dana (uglavnom tijekom prvih 2 mjeseca od ozljede), srednjeg intenziteta oko 30 do 35 dana (tijekom prva 3 mjeseca liječenja i tijekom 8 i 9 mjesec 2021.), slabog intenziteta 6-7 mjeseci, u to ulaze i nastale psihičke promjene (anksioznost i depresija, poremećen san, inkontinencija, gubitak tjelesne težine). Tužiteljica je trpjela primarni slabog intenziteta u trajanju do 10 minuta, onda kad se nezgoda dogodila. Sekundarni strah i zabrinutost srednjeg do jakog intenziteta kada je krenula stolica bez osjećaja, par puta se događalo van kuće, tijekom svibnja i lipnja 2021. Vještak je u dopuni nalaza pojasnio da se ocjena straha odnosi na period trajanja liječenja i uglavnom intenzitet i trajanje ovisi o jačini pretrpljenih bolova tijekom liječenja i novim saznanjima na kontrolnim pretragama. Vještak ističe strah ili pojačanu zabrinutost tužiteljice srednjeg intenziteta koji se pojavio u travnju i svibnju 2021 godine, koji se temelji na nalazu discus hernie, a ne više lumboischialgije kao na početku, zatim pojačanim bolovima te kasnije i pojavi nekontroliranih iznenadnih stolica. Isto tako u lipnju iste godine MR pokazuje deformitet sakralne i trtičnih kostiju. Tako da tijekom trajanja liječenja od oko 20 mjeseci sekundarni strah srednjeg intenziteta je tužiteljica trpjela oko 4 mjeseca. Ostalo vrijeme liječenja oko 16 mjeseci strah je bio slabog intenziteta. Što se tiče umanjenja životnih aktivnosti kod tužiteljice je bolni sindrom u donjem dijelu leđa zaostao u lakšem do srednjem intenzitetu prilikom sjedenja, opterećenja težinom, hodanja uzbrdo i nizbrdo, i kod vremenskih promjena. Sagibanje iz stajaće visine ne uspijeva, mora prvo čučnuti. Vještak je na temelju ovakvog nalaza dao mišljenje da kod tužiteljice ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 14-16 %. Tuđa pomoć i njega tužiteljici je bila potrebna tijekom prvih 5 mjeseca liječenja dnevno 3-4 sata.

11. Vještak je iznoseći usmeno nalaz i mišljenje naveo kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i dopune od 8. listopada 2024. Vještak je istaknuo da je u svom nalazu dao mišljenje samo o posljedicama ovog štetnog događaja. Naveo je da se tužiteljica ranije liječila zbog migrene i iz tog razloga je uzimala Brufen protiv bolova, išla je i psihijatru te joj je bio dijagnosticiran anksiozni poremećaj, što je uobičajeno stanje. Iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da je ranije imala bilo kakvih bolesti ili tegoba vezanih za zdjelicu. Zbog ovog štetnog događaja, odnosno ove ozljede kod tužiteljice je nastupilo pogoršanje njezinog psihičkog stanja, a te su posljedice teže upravo zbog toga što je ranije imala anksiozni poremećaj. Vještak je istaknuo i to da je tužiteljica prije ove nezgode protiv bolova uzimala lijek Brufen koji se propisuje za slabije bolove, dok joj je nakon nezgode bio propisan lijek Sudeksa koji se daje protiv jakih bolova. Vještak je naveo da je smanjenje životne aktivnosti tužiteljice ocijenio sa 14 do 16 % budući da je kod tužiteljice došlo do ozljede trtične i sakralne kosti te kralježnice u predjelu L-5 /S1, došlo je do puknuća diska i pritiska na leđnu moždinu. Prilikom ozljede došlo je do pomaka trtične i sakralne kosti za 1 cm što je u tom predjelu tijela veliki pomak s obzirom na okolne strukture. Tu se nalaze maternica, cijev rektuma, mokraćni vod i drugo. Zbog toga je tužiteljica zbog bolova trpjela i druge nuspojave kao što je nemogućnost kontroliranja stolice i mokraće te gubitak menstuacije. Takvo stanje je kod tužiteljice trajalo 20 mjeseci, s time da je to stanje prešlo u kronično stanje zbog toga što je ovaj pomak u sakralnoj i trtičnoj kosti koji se dogodio trajan. Tužiteljica i sada ima otežan hod, ne može se saginjati ne može dugo sjediti. Također tužiteljica je zatrudnjela, a zbog ovih ozljeda otvoreno je pitanje hoće li roditi prirodnim putem ili carskim rezom. Sve ove posljedice dokazane su magnetskom rezonancom, tužiteljica je tu pretragu učinila najmanje 5 puta. Što se tiče troškova liječenja u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice postoje podaci o više desetina recepata koji su tužiteljici izdani, ima ih više od stotinu. Po navodima vještaka, lom prsne kosti tužiteljice, koju ozljedu je ranije zadobila u prometnoj nezgodi, nije u ni u kakvoj vezi sa ovim ozljedama tužiteljice i nije u konkretnom slučaju utjecala na ocjenu boli, straha i smanjenja životne aktivnosti.

12. Sud je ovakav nalaz prihvatio, jer ga je ocijenio stručnim i objektivnim, pri čemu je vještak argumentirano odgovorio na zadaću i na sve primjedbe parničnih stranaka. Po ocjeni suda, vještak je dao jasne i uvjerljive razloge koji potkrepljuju dano mišljenje. Vještak je na razumljiv i logičan način pojasnio koje su posljedice kod tužiteljice zaostale uslijed ozljeda koje je zadobila prilikom pada i zašto su nastale upravo te posljedice (zbog mjesta ozljede i okolnih struktura), razgraničio je to posljedice od stanja tužiteljice prije nezgode, dao je i jasne razloge te objasnio način na koji su utvrđene trajne posljedice (magnetskom rezonancom) na temelju kojih je dao ocjenu smanjenja životne aktivnosti tužiteljice.

13. Stoga je na temelju vještačenja utvrđeno da je tužiteljica kao posljedicu štetnog događaja trpjela bolove i strah te duševne boli zbog smanjenja općeg životnog aktiviteta, odnosno štetni joj je događaj prouzročio povredu prava osobnosti u smislu odredbe članka 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO-a) i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, dakle neimovinsku štetu u smislu članka 1046. ZOO-a.

14. U pogledu imovinske štete sud je imao u vidu da je prema dostavljenoj opsežnoj dokumentaciji tužiteljica u svezi posljedica nezgode u više navrata posjećivala liječnika i odlazila na fizikalnu terapiju te uzimala propisane lijekove te je jasno da joj radi toga nastali troškovi puta odnosno prijevoza te troškovi liječenja i lijekova. Na temelju nalaza vještaka utvrđeno je i to da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega i to u razdoblju od 5 mjeseci od nezgode 3 do 4 sata dnevno.

15. Prema članku 1100. stavak 1. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2. istog članka).

16. S tim u svezi, ocjena je suda da u konkretnom slučaju težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a. Sud je na temelju nalaza vještaka, a prema kriterijima za određivanje novčane naknade, odredio da tužiteljici pripada po kriteriju fizičkih bolova 5.000,00 eura jer su po utvrđenju vještaka jaki bolovi kod tužiteljice trajali 15 dana, bolovi srednjeg intenziteta 35 dana te bolovi slabijeg intenziteta 7 mjeseci. Po kriteriju pretrpljenog straha sud je tužiteljici odmjerio naknadu u iznosu od također u iznosu od 5.000,00 eura jer iz nalaza vještaka proizlazi da je kod tužiteljice primarni strah jakog intenziteta trajao nekoliko minuta, sekundarni strah jakog intenziteta 4 mjeseca, strah srednjeg intenziteta tri dana, a strah blagog intenziteta trajao je daljnjih pet dana. Prilikom odluke je sud u obzir uzeo jačinu i trajanje bolova i straha te ograničenja u obavljanju svakodnevnih aktivnosti koje je tužiteljica radi toga trpjela. Kod tužiteljice su, naime, u dugom vremenskom periodu (oko 20 mjeseci) postojale tegobe koju su ju zaista uvelike ograničavale u temeljnim životnim aktivnostima. Inkontinenciju koju je tužiteljica trpjela utjecala je ne samo na njezino psihičko stanje, već i na njezin društveni i intimni život tužiteljice (nije izlazila iz kuće, nije imala odnose sa suprugom), kako je to tužiteljica iskazala, a sud je iskaz ocijenio istinitim, jer je i po općem životnom iskustvu jasno i logično da nemogućnost kontroliranja tih funkcija predstavlja zapreku i ograničenje za sudjelovanje u društvenom životu na uobičajeni način. Tužiteljica je i izgubila osjet u dijelu tijela i uslijed mirovanja pretrpjela atrofiju mišića, što su sve okolnosti koje su tužiteljici zasigurno narušile kvalitetu života. Sud je s tim u svezi u obzir uzeo i procjenu pretrpljenog straha naročito u vidu brige za ozdravljenje odnosno bojazni hoće li posljedice trajno zaostati, sve dok se nije uspostavilo definitivno stanje. Što se tiče procjene duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti, vještak je istu brojčano izrazio s 14-16% i to uslijed otežanog hoda koji je zaostao kod tužiteljice, bolnog sindrom u donjem dijelu leđa koji je zaostao u lakšem do srednjem intenzitetu prilikom sjedenja, opterećenja težinom, hodanja uzbrdo i nizbrdo, i kod vremenskih promjena te jer se tužiteljica više ne može sagibati iz stajaće visine, a radi se o kroničnom stanju jer je pomak u sakralnoj i trtičnoj kosti koji se dogodio trajan. Kod ocjene smanjenja životne aktivnosti i naknade za duševne boli zbog smanjenja živote aktivnosti sud je uzeo u obzir da je tužiteljica mlada osoba (1981. godište) te će se zaostale posljedice odražavati na tužiteljicu ostatak života i to u raznim aspektima života, kao što je sada primjerice njezina trudnoća, kod koje se po navodima liječnika ne zna hoće li upravo zbog ovih posljedica porod teći prirodnim putem ili sekcijom. To po stavu suda opravdava dosuđenje naknade u iznosu od 2.300,00 eura. Međutim, tužiteljica je naknadu zahtijevala u ukupnom iznosu od 11.000,00 eura, s time da joj je tuženik nesporno na ime povrede prava osobnosti platio 2.150,10 eura, pa ovom tužbom tužiteljica potražuje po toj osnovi iznos od 8.849,90 eura te joj je taj iznos i dosuđen, pozivom na članak 2. stavak 1. ZPP-a. Stajalište je suda da se naknadom u ovakvom iznosu ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i svrhom kako to propisuje odredba članka 1100. stavak 2. ZOO-a.

17. Što se tiče imovinske štete- nastalih troškova prijevoza i liječenja, tužiteljica ima pravo na tu naknadu jer su joj ti troškovi nastali radi odlazaka k liječniku i na terapije te radi kupnje propisanih lijekova, a sve u svezi ove nezgodom, i to u visini od 400,00 eura, koja među strankama nije sporna.

18. Uvažavajući mišljenje vještaka o potrebi tuđe njege i pomoći (ukupno 5 mjeseci, 3 do 4 sata dnevno pomoći po nestručnoj osobi) sud je odredio naknadu u iznosu od 2.300,00 eura, s tim što je ocjena ovog suda da cijena satnice na tržištu za osobe koje se bave pružanjem takve i slične nestručne pomoći iznosi 4,00 eura, pa je sud slobodnom ocjenom uz primjenu odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio visinu ove naknade. Budući da je tužiteljici nesporno plaćen iznos od 504,34 eura, tužiteljici po ovoj osnovi pripada naknada od 1.795,66 eura.

19. Slijedom svega iznijetoga, po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu odredbe članka 19. ZOO-a, za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 8.849,90 eura te isplatu imovinske štete s osnova troškova prijevoza i liječenja u iznosu od 400,00 eura i s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.795,66 eura, u ukupnom iznosu od eura. U preostalom dijelu, do iznosa od 11.529,56 eura, odnosno za iznos od 484,00 eura, tužiteljičin je zahtjev, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama, valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Tužiteljici na dosuđeni iznos pripadaju i zatezne kamate. Na dosuđeni iznos neimovinske štete određena je kamata od 11. siječnja 2024. kao dana podnošenja tužbe, u skladu s odredbom čl. 1103. ZOO-a. Naime, prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja 2016. godine, a kojeg prihvaća i ovaj sud, zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Na iznos naknade neimovinske štete nastale kasnije, odnosno one koja je ranije predvidiva, zatezne kamate teku od podnošenja zahtjeva za isplatu te štete, odnosno podnošenja tužbe. Budući da je tužiteljici neimovinska šteta nastala završetkom liječenja kada je postao poznat puni opseg te štete, odnosno krajem 2022. , a u postupku niti jedna stranka nije iznijela činjenicu da je ta šteta ranije bila predvidiva, odnosno nepredvidiva, tužiteljica slijedom gore iznijetog pravnog stava ima pravo na zatezne kamate od podnošenja tužbe, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva, koji je podnesen prije završetka liječenja.

21. Na dosuđeni iznos imovinske štete kamata također teče od dana presuđenja. Naime, na naknadu nenovčane imovinske štete, koja nije reparirana, zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja prvostupanjske presude, jer opseg naknade nenovčane imovinske štete može biti poznat tek kada nenovčana obveza dobije značenje novčane obveze, odnosno kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu, jer je tek tada, donošenjem prvostupanjske presude, tuženik doznao za opseg svoje obveze kojom je visina naknade određena, pa od tog dana teku zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je i primjenom članka 29. stavak 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

22. Tužiteljica je, međutim, zateznu kamatu zatražila od podnošenja odštetnog zahtjeva, pa je sukladno gore navedenim razlozima valjalo je odbiti njezin zahtjev u pogledu isplate zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete za razdoblje od 15. lipnja 2021. do uključivo 11. siječnja 2025., a na dosuđeni iznos imovinske štete za razdoblje od 15. lipnja 2021. do uključivo 13. siječnja 2025. Kamatna stopa određena je u skladu s člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

23. Sud je, pozivom na članak 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, odlučio da je tuženik dužan nadoknaditi sve potrebne troškove koje je tužiteljica imala u postupku, jer tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Troškovi su tužiteljici odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.), a prema vrijednosti predmeta spora koja je najprije iznosila 4.400,00 eura, a potom od 10. listopada 2024. 11.529,96 eura, s time da promjena vrijednosti predmeta spora nema utjecaja na visinu naknade jer se u konkretnom slučaju radi o istom tarifnom razredu prema spomenutoj Tarifi.

24. Tužiteljici su odmjereni sljedeći troškovi:

– za sastav odštetnog zahtjeva 200,00 eura

– za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1.Tarife)

– sastav podneska od 15.10.24. (očitovanje na odgovor na tužbu) 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife)

– sastav podneska od 14.6.22. (očitovanje na nalaz vještaka) 200,00 eura (Tbr. 8 t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 12.4.2024. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 8.7.2024. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

– zastupanje na ročištu 29.11.2024. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

Sve navedeno ukupno iznosi 1.400,00 eura, što uvećano za PDV od 25% iznosi 1.750,00 eura, a uvećano za pristojbu na tužbu od 45,23 eura i troškove vještačenja i pribave zdravstvenog kartona u iznosu od 412,50 eura, sveukupno 2.207,73 eura. Tužiteljici ne pripada daljnji iznos od 87,50 eura na ime troška vještačenja jer će taj iznos nije utrošen i bit će joj vraćen. Na priznati parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku