Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3450/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Sumić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matulić Sumic & partneri d.o.o. iz Splita, Lička 4a, protiv tužene TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Dejan Bilić, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1722/2020 od 28. travnja 2023. i dopunskoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1722/2020 od 14. svibnja 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene TĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1722/2020 od 28. travnja 2023.

II. Odbija se žalba tužene TĆ kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1722/2020 od 14. svibnja 2024.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik čest. 2918 ZU SV.L, vrt površine 433 m2 2769 KO [katastarska općina], za 66/433 idealnog dijela upisanog na ime tužene (toč. I. izreke). određeno je, da je tužitelj na temelju presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na čest. 2918 SV.L, vrt površine 433 m2 ZU 2769 KO [katastarska općina], za 66/433 idealnog dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene (toč. II. izreke). Naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.572,77 euro / 11.850,00 kuna, u roku 15 dana sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč. III. izreke).

2. Dopunskom presudom odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka

3. Protiv navedene presude i dopunske presude žali se tužena.

4. Tužena se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže presudu i preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Tužena se žali protiv dopunske presude zbog svih žalbenog razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. ZPP. Predlaže dopunsku presudu i preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Žalbe tužene su neosnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je suvlasnik čest. 2918 ZU SV.L, vrt površine 433 m2 2769 KO [katastarska općina], za 66/433 idealnog dijela upisanog na ime tužene, uz ovlaštenje da temeljem presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva tog suvlasničkog dijela na njegovo ime, uz prethodno brisanje tog prava s imena tužene.

8. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje slijedeće:

-da je predmet spora nekretnina oznake čest. 2918 k. o [katastarska općina] formirana od nekadašnje cijele 1558/10 koja je položena sjeverno u odnosu na spornu nekretninu, te sjevernog dijela čest. 1558/16

-da su prednici stranaka prethodno sklopili Ugovor o diobi suvlasničke zajednice od 29. svibnja 2006. (dalje. Ugovor o diobi) i Aneks tog ugovora od 23. svibnja 2006. kojim su utanačili da će dio nekretnine stare oznake 1558/16 (vlasništvo prednika tužene) i to njezin sjeverni dio širine 2,80 m i po cijeloj dužini pripasti u vlasništvo prednika tužitelja

-da je u postupku obnove zemljišne knjige došlo do formiranja nove čest. 2918 koja je nastala od nekadašnje čest. 1558/10 (vlasništvo prednika tužitelja) i sjevernog dijela čest. 1558/16 u površini od 66 m2

-da je kao rezultat toga zaostao upis prednika tuženika na dijelu od 66 m2 koji je prema kazivanju tužitelja u diobi majke i strica pripao njegovoj majci

-dakle da nekretnina opisana u Aneksu Ugovora o diobi kao "sjeverni dio čest. 1558/16 k. o [katastarska općina] u širini od 2,80 metara i u cijeloj dužini" predstavlja sporni vrt južno od kuće tužitelja, a navedeno potvrđuje ne samo ugovor o diobi već i način formiranja nove čestice koja je nastala od jedne cijele i sjevernog (sada spornog dijela) druge susjedne čestice

-da je na temelju Ugovora o darovanju od **.**.2018. DĆ darovala sinu, ovdje tužitelju među ostalim i čest. 2918 (stari broj 1558/10) za 367/433 dijela

-da se tužitelj poziva i na ugovor o diobi i na posjed unazad 35 godina, a tužba glasi na utvrđenje prava vlasništva to iz navedenog proizlazi da se tužitelj poziva na dugotrajan, pošten posjed za koji ima zakonsku osnovu-ugovor o diobi.

9. Polazeći od iznesenog, sud prvog stupnja utvrđuje:

-da su prednici stranaka izvršili diobu o čemu je sastavljena pisana isprava koju su iste potpisale, a iz navedenog pravnog posla proizlaze prava i obveze kojih su se ugovorne strane dužne pridržavati, da tim Ugovorom svaka strana drugoj priznaje zakoniti i materijalni posjed otprije pa nisu prihvaćeni navodi tužene da ista ima ikakva prava na posjed predmetne nekretnine samo zbog toga što tuda prolaze njezini gosti, a s druge strane navedeno prolaženje ne mora niti smetati tužitelju u izvršavanju njegovih vlasničkih prava pa niti to je li na istome dijelu posađena smokva ili šimšir te je li pogodno za sadnju ili ne,

-da je prihvaćen iskazu tužitelja kada navodi da je u dugogodišnjem posjedu za cijelo nekretnine čest. 2918 na kojoj je sagrađena kuća te da sporna nekretnina koja se nalazi sjeverno od kuće tuženika predstavlja nekretninu koja je diobom pripala prednici tužene opisana kao "sjeverni dio čest. 1558/16 k. o [katastarska općina] u širini od 2,80 metara i u cijeloj dužini" a predstavlja sporni vrt južno od kuće tužitelja jer navedeno potvrđuje ne samo ugovor o diobi već i način formiranja nove čestice koja je nastala od jedne cijele i sjevernog (sada spornog dijela) druge susjedne čestice

-da je dugotrajan posjed tužitelja je naveden i priznat od strane prednika tužene u samom ugovoru, a prava volja prednika stranaka da prenese pravo vlasništvo predmetne nekretnine na prednika tužitelja iskazana je u nikad pobijanom Ugovoru

-da je irelevantno za ovaj postupak što tužitelj niti njegova majka nisu uložili prigovore na upis sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (čl. 197 i čl. 198. ZZK) niti su tužitelji upućeni na pokretanje parnice, niti se ovdje radi o brisovnoj tužbi već o deklaratornoj tužbi na podnošenje koje tužiteljima nije ugašeno pravo nepodnošenjem prigovora u zemljišnoknjižnoj stvari slijedom čega je prigovor zastare neosnovan

-da je tužiteljev posjed otprije sklapanja ugovora trajao preko 35 godina, da na predmetnoj nekretnini ima sagrađenu kuću, a pri čemu nije sporno bilo među prednicima stranaka da je tužiteljeva majka u posjedu predmetne nekretnine koja predstavlja vrt iza tuženikove kuće, a sa nekretninom tužitelja po novoj izmjeri čini jednu cjelinu te kada se uzme u obzir da su se prednici stranaka suglasili o tome da svaka ugovorna strana sve što je stečeno diobom dobiva u materijalni posjed i vlasništvo, to su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću na temelju odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14-dalje: ZV) i odlučuje kao u izreci presude.

10. Sud prvog stupnja dopunskom presudom (čl. 339. i čl. 340. ZPP) odbija zahtjev tužene za naknadu troškova postupka jer je tužena izgubila spor u cijelosti (čl. 154. st. 1. ZPP).

11. Odluke suda prvog stupnja pravilne su i zakonite, a žalbeni navodi neosnovani.

12. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP, na koje povrede ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti.

13. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354 st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužena u svojoj žalbi.

14. Prema odredbi čl. 369. st. 4. i 5. ZPP prekoračenje tužbenog zahtjeva postoji ako je sud odlučio o nečem drugom, a ne o onome što je traženo ili kad je dosuđeno više od onoga što je traženo.

15. Na žalbene navode tužene da nije jasno je li činjenična osnova ovog spora u tužbi bila stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla ili na temelju zakona (dosjelost), valja reći kako je iz spisa razvidno da je tužitelj cijelo vrijeme postupka pozivao na ugovor o diobi i na dugogodišnji posjed (unazad 35 godina), dakle tužitelj se poziva na dugotrajan, pošten posjed za koji ima zakonsku osnovu-ugovor o diobi, a koja činjenična osnova je relevantna za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a o kojem zahtjevu je sud prvog stupnja i odlučio pobijanom presudom. Tako u postupku nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP na koju određeno ukazuje tužena u svojoj žalbi.

16. U odnosu na žalbeni navod tužene da je predložila izvođenje dokaza saslušanjem više svjedoka (ne navodeći o kojim svjedocima je riječ), koje dokaze sud nije izveo valja reći slijedeće. U skladu s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke, ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Osim toga, iz sadržaja spisa proizlazi da je po prijedlogu tužene saslušan svjedok IĆ, da je tužena od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka BĆ odustala na ročištu održanom dana 9. ožujka 2023. i prije zaključenja glavne rasprave nije inzistirala na saslušanju ostalih predloženih svjedoka.

17. Suprotno navodima žalbe sud prvoga stupnja nije počinio ni povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP jer je dokaze koji su odlučni za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja koje se odnosi na stjecanje prava vlasništva tužitelja ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, te je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost, a druga je stvar što tužena smatra da ti razlozi nisu valjani te ih ne prihvaća.

18. Također nije osnovan žalbeni navodi tužene kojima upiru na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a time ni pogrešne primjene materijalnog prava pri odlučivanju o osnovanosti prijedloga tužitelja.

19. Tijekom postupka, a sada i po žalbi tuženice sporno je je li tužitelj mogao podnijeti tužbu za utvrđenje prava vlasništva jer je prednica tužitelja sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige pa stoga je li osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.

20. U odnosu na žalbeni prigovor vezanosti rješenjem iz postupka obnove zemljišnih knjiga, valja odgovoriti da je tužitelji u ovoj pravnoj stvari podnio vlasničkopravnu tužbu na utvrđenje prava vlasništva sukladno odredbama ZV, a ne tužbu na ispravak sukladno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK).

21. U odnosu na žalbeni navod tužene da je prednica tužitelja sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige valja reći da iz sadržaja Zapisnika Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u [adresa] od 18. lipnja 2012. proizlazi da navedenom ročištu prednica tuženika DĆ nije prisustvovala (već tuženik, ali bez ovjerene punomoći za zastupanje), te da je u nazočni ĐĆ (prednik tužene) istakao da je 66 m2 njegovo vlasništvo u sklopu novoformirane čest. 2918 i predstavlja južni dio nekretnine, dok je preostali dio suvlasništvo prednice tužitelja AĆ, pa slijedom navedenoga iz same tužbe razvidno je da se radi o drugoj činjeničnoj osnovi od one isticane u postupku preoblikovanja zemljišni knjiga.

22. U sudskoj praksi zauzeto je shvaćanje da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv tog rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK.

23. U postupku obnove zemljišnih knjiga radi se o sumarnom postupku u kojem postupku se ne ulazi u meritum pravne stvari i ne primjenjuju se pravila dokazivanja, već se radi o postupku koji se temelji isključivo na ispravama i službenoj evidenciji te isti predstavlja formalni postupak u kojem se ne provode personalni dokazi, odnosno u navedenom postupku se ne utvrđuje jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva.

24. Postupak obnove zemljišne knjige i njezinog preoblikovanja utječu na postupak radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću samo u pogledu činjenice da stranke postupka sudjelovanjem u tom postupku stekle saznanja da nekretnine nisu upisane u zemljišnim knjigama na njihovo ime, pa time postaju nepošteni posjednici. Time je njihov posjed prekinut jer se ne može smatrati da od tog trenutka i dalje ne znaju ili nisu mogli znati da im ne pripada pravo na posjed.

25. Naime, nije sporno da je predmet spora nekretnina oznake čest. 2918 k. o [katastarska općina] formirana od nekadašnje cijele čest.1558/10 koja je položena sjeverno u odnosu na spornu nekretninu, te sjevernog dijela čest. 1558/16

26. Prednici stranaka prethodno su sklopili Ugovor o diobi i Aneks tog Ugovora kojim su utanačili da će dio nekretnine stare oznake čest. 1558/16 (vlasništvo prednika tužene) i to njezin sjeverni dio širine 2,80 m i po cijeloj dužini pripasti u vlasništvo prednice tužitelja s tim da su u materijalni posjed uvedeni i ranije (što proizlazi iz čl. IV Aneksa), a da je namjera stranaka bila prenijeti vlasništvo tog dijela na prednicu tužitelja potvrđuje i činjenica da je novoformirana čest. 2918 nastala od stare čest. 1558/10 (nekretnina tužitelja) i sjevernog dijela čest. 1558/16 (nekretnina tužene), slijedom čega bi proizlazilo da su prednici stranaka pristali na takvu izmjenu imajući na umu prethodno sklopljeni sporazum odnosno Ugovor o diobi te Aneks tog Ugovora.

27. Nadalje, u postupku obnove zemljišne knjige formirana je nove čest. 2918 koja je nastala od nekadašnje čest. 1558/10 (vlasništvo prednika tužitelja) i sjevernog dijela čest. zem [katastarska čestica] u površini od 66 m2 i u tom postupku proveden je upis prednika tužene na dijelu od 66 m2, koji je prema kazivanju tužitelja u diobi majke i strica pripao njegovoj majci.

28. Podnesena tužba je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, dok je pravni temelj posjedovanja Ugovor o diobi nekretnina i Aneks tog Ugovora sačinjen između prednika stranaka.

29. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke, stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

30. Naime, odredbom čl. 159. ZVDSP propisane su pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, te je u st. 2. tog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništvo dosjelošću na nekretnini protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja te nekretnine, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to određuje st. 3. istog članka.

31. S obzirom na navedene zakonske odredbe u ovom parničnom postupku radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, a posljedično tome i pravilne primjene materijalnog prava pravilno je sud prvog stupnja morao utvrditi traje li posjed tužitelja dovoljno vremena od početka posjedovanja, njega i njihovih prednika da bi bile zadovoljene pretpostavke iz čl. 159. ZV, dakle jesu li ostvarene sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

32. Utvrdivši da je majka tužitelja s ocem tužene sklopila Ugovor o diobi i Anex tog Ugovora kojim su između ostalog podijelili i suvlasništvo predmetne nekretnine na način da će dio nekretnine stare oznake čest. 1558/16 (vlasništvo prednika tužene) i to njezin sjeverni dio širine 2,80 m i po cijeloj dužini pripasti u vlasništvo prednika tužitelja, koji Anex tog Ugovora nije proveden u zemljišnoj knjizi (zbog nedostatka ovjere potpisa ugovornih stranaka), ali je po svemu prikazanom izvršen, to je posjed prednice tužitelja kao i tužitelja bio zakoniti.

33. Osnovano je sud prvog stupnja poklonio vjeru iskazu tužitelja kojim je utvrđeno da su se prednici tužitelja i tužene i prije sklapanja Ugovora o diobi i Aneksa tog Ugovora nalazili u posjedu predmetna nekretnine (otprilike 35 godina), da predmetna nekretnina predstavlja vrt koji se nalazi iza kuće tužene, a s nekretninom tužitelja prema novoj izmjeri predstavlja cjelinu, kao i da su prednici stranaka, kako to proizlazi iz sadržaja Ugovora o diobi i Aneksa tog Ugovora bili suglasni o tome da svaka ugovorna strana sve što je stečeno diobom dobiva u materijalni posjed i vlasništvo.

34. Ovi zaključci proizlaze iz svih izvedenih dokaza, a tužena žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja.

35. Osim toga, i sama tužena je na ročištu održanom dana 26. svibnja 2021. iskazala da joj je poznat sadržaj Aneksa tog Ugovora i da je isti u pogledu zemlje DB [adresa] (dakle i predmetne nekretnine) ispoštovan.

36. U odnosu na žalbene navode da sud prvog stupnja nije cijenio iskaz svjedoka IĆ, koji je potvrdio da je upravo tužena bila u posjedu predmetne nekretnine, valja reći da je sud sve provedene dokaze cijenio pojedinačno i u njihovoj ukupnosti.

37. Iskaz svjedoka IĆ sud je cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, te isti nije u cijelosti izostavio u obrazloženju pobijane presude, kako to tvrdi tužena, jer je u obrazloženju presude sud naveo da je za pravo na posjed bez utjecaja je li na dijelu predmetne nekretnine posađena smokva ili šišmir, pri čemu i nije bilo sporno da taj dio nekretnine nije pogodan za sadnju. Osim toga, navedeni svjedok o diobi i sadržaju dogovora između prednika stranaka nema neposrednih saznanja, već samo posrednih saznanja (iz priče punca).

38. Odredbom čl. 130. st. 2. ZV propisano je da se vlasništvo nekretnina stečeno na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

39. Drugim riječima kada se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, dakle na temelju zakona, tako stečeno pravo vlasništva ne može imati prednost prema onom vlasništvu koje je stečeno na temelju povjerenja u zemljišne knjige.

40. Po prirodi stvari kod stjecanja prava vlasništva uz načelo povjerenja u zemljišne knjige radi se o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, gdje pravni slijednik pouzdajući se u potpunost i istinitost zemljišne knjige stječe pravo vlasništva na temelju pravnog posla od upisanog pravnog prednika (čl. 115. ZV), dok je nasljeđivanje drugačiji pravni temelj stjecanja prava vlasništva (čl. 114. ZV) od onog koji se utemeljuje na pravnom poslu kao što su to odluke suda ili druge nadležne vlasti te zakona.

41. Time što su tužena stekli pravo vlasništva nasljeđivanjem nisu prestala stvarna prava koja tužitelju pripadaju na predmetnoj nekretnini (čl. 128. st. 3. ZV) pa se tužena ne može pozivati na rješenje o nasljeđivanju bez da je dokazala da je predmetna nekretnine zaista i činile ostavinsku imovinu onih iza kojih su ta rješenja donesena. Stoga se stjecanje prava vlasništva tuženika na temelju nasljeđivanja ne može suprotstaviti pravu vlasništva tužitelja na temelju zakona (dosjelošću).

42. Cijeneći sve navedeno, i prema ocjeni ovog suda, tužitelj je vlasništvo spornog dijela nekretnine stekao preko svojih prednika protekom vremena propisanog ne samo za redovnu dosjelost (10 godina) nego i za izvanrednu dosjelost (20 godina), pa je sud prihvaćanjem zahtjeva tužitelja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 159. ZV.

43. Stoga, bez obzira što su stranke u zemljišnim knjigama evidentirane kao suvlasnice sporne nekretnine, na što tužiteljica u žalbi upire, to stanje ne odgovara stvarnom stanju, budući iz spisa predmeta jasno proizlazi da su stranke još preko svojih pravnih prednika podijelile spornu nekretninu, odnosno izvršile faktičnu diobu, na način da sporna nekretnina pripala u materijalni posjed i vlasništvo upravo prednici tužitelja.

44. Tužitelj je uspio u sporu u cijelosti pa mu je tužena dužna naknaditi prouzročene parnične troškove u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP Utoliko su neosnovani žalbeni navodi kojima tužena osporava dopunsku presudu kojom je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova postupka.

45. Odluku o troškovima parničnog postupka (toč. III. izreke) tužena osporava samo kroz osporavanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva ne navodeći druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti.

46. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke ove presude.

47. Tužena nije uspjela sa žalbama pa joj ne pripadaju troškovi žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP)

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović