Posl.br.P-2190/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, 10.000 Zagreb, OIB:84397956623, protiv tuženika IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Katarini Zrilić odvjetnica u Splitu, radi isplate, nakon zaključene rasprave dana 21. studeni 2024 godine na ročištu za objavu presude, dana 14. siječnja 2025 g.,

p r e s u d i o  j e

I "Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na račun Državnog proračuna RH, IBAN broj: [broj bankovnog računa], model HR26, pozivom na broj:5908-43-19-03349517616, iznos od 983,16 eur/7.407,64 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe 2. lipnja 2021 god. pa do 31.12.2022.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi tuženoj je nepripadno isplaćena obiteljska mirovina za razdoblje od 01.08.2020 do 30.09.2020., u utuženom iznosu što je utvrđeno rješenjem tužitelj KLASA/UP/I-140-03/20-01/03349517616 od 28.10.2020.g. te potvrđeno drugostupanjskim rješenjem KLASA:UP/II 140-03/20-01//03349517616 od 25.11.2020.Tužena nije uplatila dugovanu svotu utvrđenu naprijed citiranim rješenjima pa je temeljem obavijesti Odjela za obračun mirovinskih primanja i doplatka za djecu od 23.12.2020. u Odjelu za pravne poslove pokrenut postupak za naplatu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja.

2.Temeljem odredbe članka 166 Zakona o mirovinskom osiguranju u stavku 1 propisano je da osoba koja primio mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnova što je u ovome slučaj. Tužena je pozvana na izvansudsko namirenje duga, tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

3.U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu. Predmetno Rješenje tužitelja Klasa: UP/I 140-03/20-01/03349517616, Urbroj:341-18-05/3-20-42197, od 28. listopada 2020. godine kao i Rješenjem Klasa: UP/II 140-03/20-01/03349517616, Ur.broj: 341-99-05/3-20-9057, od 25. studenog 2020.g. nisu ovršna obzirom da je protiv istih pokrenut Upravni spor koji se pred Upravnim sudom u Splitu vodi pod

4.Tužitelj se protivi navodima odgovora na tužbu. Nije sporno da je tužena pokrenula pred Upravnim sudom u Splitu upravni spor koji se vodi pod posl. br.Usl- 90/21 u kojem je donesena prvostupanjska presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice. Tuženik pogrešno navodi da tužitelj nije ovlašten tražiti uplatu utuženog iznosa u korist Državnog proračuna. Sukladno odredbama Zakona o proračunu svi prihodi i rashodi tužitelja vrše se preko sustava Državne riznice odnosno preko jedinstvenog računa riznice pa su navodi tužene potpuno pogrešni i pravno neutemeljeni. Presuda Županijskog suda u Bjelovaru pod posl.br.Gž-589/2022-2 nije mjerodavna u ovoj pravnoj stvari obzirom da je u istoj odlučivano o korištenju rodiljnog dopusta.

5.Tužitelj kao pravna osoba s javnim ovlastima dužna je vodi brigu o propisanom rokovima u kojim njegovi korisnici imaju prava na novčane potpore bile one obiteljske mirovine, rodiljini dopusti ili nešto treće. Nije razumno očekivati da tuženik kao neuka stranka imati saznanja koliko dugo i u kojem iznosu joj pripada pravo na obiteljsku mirovinu pripada. Nadalje, tužitelj u svom podnesku navodi kako do nepripadne isplate nije došle uslijed pogreške nadležnog tijela jer nadležno tijelo može obustavit isplatu mirovine samo kad su za to nastupile okolnosti od utjecaja na priznato pravo, odnosno da je isplata obustavljane sa 30. rujnom 2020.g., jer dijete koje koristi pravo na obiteljsku mirovinu ima pravo na istu do navršene 26. godine ali i nakon tih godina, ali najviše onoliko vremena koliko je zbog bolesti izgubljeno za redovito školovanje.

6.Iz naprijed navedenog proizlazi kako tužitelj priznaje pravo tuženoj na isplatu obiteljske mirovne za utuženo razdoblje, odnosno priznaje neosnovanost tužbenog zahtjeva! Isplata utuženog novčanog iznosa predstavlja prekomjerni teret za tuženu koja je nezaposlena majka malodobnog djeteta od svega godinu dana, obzirom da je tužena od svoje osamnaeste godine bila korisnica obiteljske mirovine iza svog pok oca ista nije imala razloga očekivati da ju ne bi trebala pripadati mirovina isplaćena za kolovoz i rujan 2020.godine. Tužena ne poriče da je pravomoćno izgubila upravni spor protiv tuženika, međutim isti nije od utjecaja na ovaj parnični spor, jer u suprotnom bi tužitelj prisilnim putem mogao naplatiti svoje potraživanje od tužene. Dapače, predmetni postupak je okončan van raspravno bez saslušanja stranka i dostavom dodatnih dokaza Sukladno naprijed navedenom predlaže se Naslovnom sudu da odbaci ovu tužbu, a podredno da istu odbije te naloži tužitelju naknadu parničnog troška.

7.Tužitelj navodi nije točno da se u odluci ŽS u Bjelovaru posl. br. Gž- 5897/2022-2 od 28. lipnja 2022 god. radi o identičnoj pravnoj stvari budući su u istoj korisnici bolovanja i rodiljnog dopusta isplaćene naknade u periodu od 2. svibnja 2017 godine do 31. ožujka 2018.god. dakle u trajanju od 11 mjeseci u većem iznosu nego je pripadao a sve temeljem rješenja nadležnog tijela da, nije bilo razumno zaključiti da je tuženici bilo poznato ili moralo biti poznato da joj se isplaćuje naknada i potpora u iznosima većim od iznosa naknade i potpore na koje je imala pravo u utuženom periodu kako je navedeno u toč.10 obrazloženja citirane presude.

8.U ovom konkretnom predmetu radi se o nepripadnoj isplati obiteljske mirovine koju je tužena primila u razdoblju od 01.08.2020 do 30.09.2020 god. dakle 2 mjeseca nakon što je navršila 26 godina života budući je rođena **.**.1994. god. Tužena je svakako znala, morala i mogla znati da joj pravo na obiteljsku mirovinu ne pripada doživotno nego do kraja redovitog školovanja odnosno najduže do navršene 26 godine života iako je isplatu mirovne tužena primala temeljem rješenja nadležnog tijela, obiteljska mirovina nije doživotno i bezuvjetno pravo. Iza 15 godine života dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu ako se školuje u statusu redovitog učenika i studenta te ako nastupi potpuni gubitak radne sposobnosti za vrijeme dok traje potpuni gubitak radne sposobnosti.

9.Tužitelj ističe da do nepripadne isplate nije došlo uslijed pogreške nadležnog tijela jer nije nadležno tijelo, ovdje tužitelj, priznalo pravo na veći iznos mirovine nego korisnici pripada, a niti može obustaviti isplatu mirovine unaprijed već samo kada utvrdi da su nastupile okolnosti od utjecaja na priznato pravo npr. temeljem čl.70 st.2 ZOMO ako je redovito školovanje prekinuto zbog bolesti, dijete ima pravo na obiteljsku mirovinu i koristi se tim pravom za vrijeme bolesti-do navršene 26 godine života, kao i nakon tih godina-ali najviše onoliko vremena koliko je zbog bolesti izgubljeno za redovito školovanje, ako je ona nastavljeno prije navršene 26 godina života. Slijedom navedenog isplata je obustavljena tek 30.09.2020.god. kada završava studentska školska godina 2019/2020. Nadalje prema Zakona u obveznim odnosima čl.1111 st.3. obveza vraćanja nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja je ostvarila ili je kasnije otpala.

10.Nadalje, u ovom konkretnom slučaju tužitelj temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju i to čl.166 traži da tužena vrati isplaćene mirovine koje je ne pripadaju zbog stjecanja bez osnove s ciljem da zaštiti sredstva Državnog proračuna RH na čiji teret se isplaćuju sve mirovine u RH te je u ovom slučaju javni interes iznad interesa pojedinca. Čl.1 Protokola 1 jamči se pravo na mirno uživanje svojega vlasništva svakoj pravnoj i fizičkoj osobi, međutim, st.2 ni na koji način ne umanjuje pravo države da primjeni zakone koje smatra potrebnim da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesima. Da bi korisnica mirovine ovdje tužena, isplaćene svote mogla smatrati svojom imovinom koja je zaštićena čl.1 Protokola 1 uz konvenciju trebala bi imati dostatnu osnovu za legitimno očekivanje u nacionalnom pravu.

11.Tužena nije mogla legitimno očekivati da je nakon 26-te godine pripada pravo na isplatu obiteljske mirovine. Dakle, nisu postojale zakonske pretpostavke da tužena stekne imovinsko pravo na isplaćenim mirovinama nakon navršene dobi od 26 godina pa u ovom slučaju ne postoji "imovina" odnosno vlasništvo koje štiti čl.1. Protokola 1 uz Konvenciju. U ovoj pravnoj stvari radi se o klasičnom institutu stjecanja bez osnove zbog propusta korisnice mirovine da u skladu s odredbama čl.102 ZOMO, u roku od 15 dana dojavi Zavodu da su nastupile okolnosti zbog kojih ne bi imala daljnje pravo primanja obiteljske mirovine. Tužiteljica ovdje tužena pravomoćno je izgubila upravo spor protiv tuženika, ovdje tužitelja, odlukom Usž- 3189/21-2 od 14. rujna 2021.god ( u prilogu) te rješenje tužitelja o nepripadnoj isplati egzistira i pravilno je. U prilog iznesenog navodima i citat iz vodiča kroz članak 1 Protokola br.1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima kroz članak 1 Protokola br.1 Zaštite vlasništva koji je vodič izdan Europski sud za ljudska prava glasi:Međutim, kada određena osoba ne udovoljava (I, Huertas i Vialatte protiv Francuske stavak 5) zakonskim uvjetima utvrđenim domaćim pravom za dodjelu bilo kojeg posebnog oblika socijalne naknade ili mirovine ili ih prestane ispunjavati, ne postoji miješanje u prava na temelju članak 1 Protokola br.1 (Rasmussen protiv Poljske, stavak 71).

12.Tijekom postupka sud je dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju koja prileži spisu.

13.Predmet spora tužbeni zahtjev za isplatu kao u izreci pozivom na odredbu čl.166 Zakona o mirovinskom osiguranju u st.1 propisano je da osoba koja je primila mirovinu ili neka druga primanja iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Nije sporno da je tuženik postupio u skladu s donesenim rješenjem u upravnom postupku i navedeno rješenje je postalo konačno i pravomoćno, a iz podataka u spisu ne proizlazi da je stavljeno van snage. Stoga za utuženo razdoblje postoji pravni osnov koji se tužbom traži pa tužitelju pripada pravo na isplatu utuženog iznosa.

14.Dakle, tuženiku je isplaćena obiteljska mirovina za razdoblje od 1. kolovoza 2020 do 30 rujna 2020 u utuženom iznosu u skladu s rješenjem donesenim na temelju važećih propisa, u konkretnom slučaju ne može kao prethodno riješiti pitanje o kojima je nadležno tijelo već donijelo pravomoćnu odluku jer je odredbom članka 12 stavka 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine", broj 53/91, dalje:ZPP) propisano da kada odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a u tom još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisom nije drugačije određeno. 15.Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/5,41/08,125/11,7815,29/18- dalje ZOO.), određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je odredbom članka 1115. ZOO-a, između ostalog određeno da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

16.Shodno na rečenom, a kako iz dokaza priloženih spisu proizlazi kako je utuženi iznos isplaćen bez valjane pravne osnove, u konkretnom slučaju ostvarili su se uvjeti propisani odredbom članka 1111. ZOO-a, tuženica nema pravne osnove za stjecanje utuženog iznosa, pa je shodno tome, a sukladno navedenoj zakonskoj odredbi isti dužna vratiti.

17.Nadalje, a sukladno odredbi članka 1115. ZOO, tuženica je dužna isto vratiti zajedno za zateznim kamatama, i to od trenutka kada je ista postala nepošten stjecatelj. Sukladno navedenoj odredbi tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, jer se taj dan nedvojbeno može smatrati danom podnošenja zahtjeva, a što je i u konkretnom slučaju dosuđeno. Ukoliko su navodi tuženika točni ima pravo tražiti ukidanje potvrde pravomoćnosti predmetnog rješenja osporavati pravnim lijekovima propisanim Zakonom u upravnom postupku i Zakonu o upravnim sporovima te za slučaj uspjeha u upravnom postupku tražiti ponavljanje parničnog postupka. Utuženo potraživanje je građansko pravni zahtjev koji spada u stvarnu nadležnost općinskih sudova i to po odredbi čl.34 stavak 2 ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci. Odluka o trošku je izostala budući ga tuženik nije popisao, niti zatražio.

U Splitu, 14. siječanj 2025.godine

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (Članak 348 ZPP-a). Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

-tužitelju,

-pun. tuženika,

-u spis,