REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4799/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, Dragana Katića i mr. sc. Senije Ledić članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆČ iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice ĆČS iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ante Kukoč, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, koju zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, zbog ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj Gž-266/2024-2 od 20. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3479/2019-23 od 4. prosinca 2023., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, broj Gž-266/2024-2 od 20. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-3479/2019-23 od 4. prosinca 2023., kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu, temeljem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te je naloženo tuženici isplatiti tužiteljima preplaćene iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, a ona glase:
''1. Je li, u slučaju kad utvrdi da su pojedine promjene ugovorne kamatne stope neodredive, sud ovlašten ukinuti ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu ili je dužan utvrditi na koji se način kamata trebala mijenjati?
2. Može li sud, u slučaju pravne praznine nastale u ugovornom odnosu utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe ugovora o kreditu s valutnom klauzulom o kojem ovisi ispunjenje obveze na plaćanje ugovorne kamate korisnika kredita, a kad tužitelj potražuje isplatu kao da se radi o ugovoru o kreditu bez valutne klauzule, vještaku naložiti izradu nalaza i mišljenja bez da odredi primjenu ugovorne kamate za kredite bez valutne klauzule?
3. Je li, prilikom tumačenja i primjene odredbe članka 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03.) u postupku utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe između potrošača i trgovca, potrebno utvrditi stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao?
4. Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?
5. Može li se nepoštenje ugovorne strane predmnijevati ili sud isto mora utvrditi na temelju činjenica i dokaza u pojedinačnom postupku, a kako bi se na konkretan pravni odnos primijenila odredba čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (opseg vraćanja)?“ , te je za njih iznijela određene razloge njihove važnosti.''
3. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Prvo i drugo pitanje nisu važni jer polazi od pogrešne pretpostavke da se radilo o pravnoj praznini u predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno da je sud ukinuo ugovorenu promjenjivost kamatne stope iz ugovora o kreditu i da je sud bio dužan utvrditi, na koji se način kamata trebala mijenjati, nego je, u svezi navedene problematike u cijelosti postupio u skladu s čvrstom i jedinstvenom sudskom praksom, pri čemu je drugostupanjski sud valjano i dostatno obrazložio djelomičnu ništetnost odredbe o visini stope ugovornih kamata.
6. I treće pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da sudovi nisu utvrđivali stupanj pažnje s kojim je potrošač postupao, ali i poštenje tuženice koja tužitelje nije u potpunosti informirala o kamatnoj stopi i valutnoj obvezi, a drugostupanjski sud je o tome dao dostatno obrazloženje.
7. Glede savjesnosti tuženice, drugostupanjski sud je, a vezano za četvrto i peto pitanje, dostatno pojasnio svoje shvaćanje, koje, prema utvrđenjima ovoga suda, ne odstupa od ustaljene i čvrste prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
8. Slijedom izloženog, a budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
