Pr-412/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sudu Splitu, po sucu tog suda Jerki Kovačić Garac, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijalista LM, u pravnoj stvari tužitelja LMN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa pun. Martina Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Spinčićeva 1, Split, radi isplate, dana 14.siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.06.2019. do 30.04.2024. u ukupnom iznosu od 246,08 EUR-a neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 15,93 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- 9,16 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

- 4,65 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- 18,18 EUR teče od 15. ožujak 2020.

- 11,41 EUR teče od 15. travanj 2020.

- 11,41 EUR teče od 15. svibanj 2020.

- 22,70 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- 9,16 EUR teče od 15. kolovoz 2020.

- 9,16 EUR teče od 15. ožujak 2021.

- 13,67 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- 13,67 EUR teče od 15. listopad 2021.

- 6,90 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- 18,18 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- 11,41 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- 0,00 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- 15,93 EUR teče od 15. kolovoz 2022.

- 6,16 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- 10,40 EUR teče od 15. veljača 2023.

- 11,00 EUR teče od 15. rujan 2023.

- 7,00 EUR teče od 15. prosinac 2023.

- 13,00 EUR teče od 15. ožujak 2024.

- 7,00 EUR teče od 15. svibanj 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 82,50 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženih 62,50 eura zahtjev za naknadom troška odbija.

Obrazloženje

1.Dana 2.srpnja 2024. kod ovog suda zaprimljena je tužba u kojoj tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika, te da ima prebivalište koje je udaljeno više od 2 km od mjesta rada. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o. autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada I.tarifnoj zoni. Odredbom iz čl.66.st.1.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), čl.65.st.1.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i čl.75.st.1.TKU-a (NN br.29/2024) je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom iz čl.66.st.7.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), čl.65.st.9.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i čl.75.st.10.TKU-a (NN br.29/2024) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. S obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za I. tarifnu zonu javnog prijevoznika PROMET d.o.o. iz Splita, koji iznos nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Naime, s obzirom da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, sukladno odredbi iz čl.66.st.17.TKU-a (NN br.128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), čl.65.st.23.TKU-a (NN br.56/2022, 127/2022, 58/2023, 128/2023) i čl.75.st.24.TKU-a (NN br.29/2024) je propisano: ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, tužitelju je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini, pa naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr. bolovanje), kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Radi navedenog, tužitelj tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.

.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1.Podnescima od 9.listopada 2024. tuženik je naveo da ne osporava visinu tužbenog zahtjeva te smatra bespredmetnim provođenje financijskog vještačenja kao i bilo kojeg drugog dokaza, već da ostaje za meritorno odlučiti ima li tuženik pravo umanjivati visinu cijene mjesečne pokazne karte za dane nedolaska na posao ili ne te ima li tužitelj pravo potraživati da se isplata parničnog troška može izvršiti samo i jedino na privatan račun njegova punomoćnika, a kako je to zatraženo podneskom tužitelja od 2.kolovoza 2024.

3.Radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.

4.Odredbe čl.461a st. 3. i 4. (ZiD ZPP, NN 80/22) propisuju slijedeće:

Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

5.S obzirom na pisane navode stranaka, posebice podneska tuženika kojim priznaje visinu tužbenog zahtjeva te pregledom cijelog spisa, sud nije našao potrebnim za održavanjem ročišta budući spisu prileži cjelokupno dokazno gradivo temeljem kojeg je moguće utvrditi odlučne činjenice u ovom postupku i donijeti presudu, a sve u cilju ekonomičnosti postupka.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike manje isplaćenih troškova prijevoza u razdoblju od 01.06.2019. do 30.04.2024. u ukupnom iznosu od 246,08 eura.

7.Sporno je pitanje ima li tuženik pravo umanjivati visinu cijene mjesečne pokazne karte za dane nedolaska na posao.

8.U dokazne svrhe pregledana je slijedeća dokumentacija: Ugovor o radu "Split, 05.03.2013.", Odluka tuženika Klasa:121-01/22-01/391, Ur.broj:2181-147- 47/J.Š.22-1 od 18.08.2022., Odluka tuženika Klasa:121-01/22-01/250, Ur.broj:2181- 147-47/J.Š.22-1 od 24.05.2022., Odluka tuženika Klasa:121-01/18-01/07, Ur.broj:2181-147-02/ZD-18-1 od 06.04.2018., HAK udaljenost, Odluka tuženika Klasa:121-01/14-01/74 od 25.07.2014., Izjava o načinu ostvarivanja prava na naknadu za troškove prijevoza od 03.06.2014., plana rada i evidencija rada za tužiteljicu za 2019., 2020., 2021., 2022. 2023., 2024., Cjenik Promet i Tarifne zone d.o.o.; obavijesti Promet d.o.o.

9.Tužbeni zahtjev je osnovan. Tužiteljica je popisala parnični trošak. 10.Iz Odluke klasa: 121-01/22-01/07, Ur.broj:2181-147-02/ZD-18-1 od 6.travnja 2018. razvidno je kako tužiteljica ima pravo na naknadu troškova mjesnog prijevoza po cijeni mjesečne pokazne karte za I. zonu javnog gradskog prijevoznika tvrtke Promet d.o.o., a sve s obzirom na mjesto prebivališta koje je do mjesta rada udaljeno 4,31 km.

11.Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće jer predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU/17 ) i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, dalje u tekstu TKU/22).

12.U predmetnoj pravnoj stvari su s obzirom na utuženo razdoblje u primjeni odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a (''NN'' 128/17), a koji je u primjeni od 01.12.2017. do 30.04.2022., te odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN''56/2022-u daljnjem tekstu TKU- a), a koji je u primjeni od 01.05.2022. U tom smislu temeljem odredbe članka 66. st.1. TKU-a (''NN'' 128/17) je propisano da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Nadalje, temeljem odredbe članka 66. st.7. istog TKU-a je propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Nadalje je člankom 66. st.8. istog TKU-a definirano što se smatra organiziranim javnim prijevozom te je u tom smislu propisano da se pod organiziranim javnim prijevozom smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji zaposleniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

12.1.Temeljem odredbe članka 65. stavka 1. TKU-a (''NN'' 56/2022), a koji je u primjeni od 01.05.2022. je također propisano podjednako kao i odredbom čl.66. st.1. TKU-a (''NN'' 128/17) da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Također je temeljem odredbe čl.65. st.9. TKU-a (''NN'' 56/22) propisano da ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte. Što se smatra organiziranim javnim prijevozom je propisano odredbom čl.65. st10. TKU-a (''NN'' 56/22).

12.2.Nadalje, odredbom čl.65. st.21. TKU-a (''NN'' 56/2022) je propisano da se zaposleniku naknada troškova prijevoza isplaćuje najkasnije do 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da se neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog i roditeljskog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dane kada zaposlenik više od dva radna dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Naposljetku je odredbom čl.65. st.23. TKU-a (''NN'' 56/2022) propisano da ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

13.Zajedničko Povjerenstvo za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama donijelo je Tumačenje TKU br.32/2018 od 28.lipnja 2018. koje glasi: Zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

13.1.Tumačenje broj 1/52 od 15.srpnja 2022. glasi: Uzimajući u obzir da je odredbom čl. 52. stavka 12. Kolektivnog ugovora ugovoreno ostvarivanje prava na naknadu troškova prijevoza u situacijama kada ga službenik i namještenik ne koristi, odredba stavka 20. Kolektivnog ugovora prema kojoj se naknada neće isplatiti za dane kada službenik i namještenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao ne odnosi se na službenike i namještenike kojima se isplaćuje naknada troškova prijevoza u visini 1/12 godišnje karte ili u visini cijene mjesečne karte. Sukladno članku 53. stavku 21. Kolektivnog ugovora, radi korištenja godišnjeg odmora onih službenika i namještenika koji ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza u visini mjesečne karte, naknada se neće isplatiti samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koriste pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troškova prijevoza službeniku i namješteniku koji to pravo ostvaruje u visini cijene mjesečne karte, neće se isplatiti niti za onaj mjesec u kojem nijedan dan nije bio nazočan na poslu.

14.1.Tumačenja Komisije imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora i dostavljaju se podnositelju upita i svim potpisnicima ovog Ugovora, koji su se dužni pridržavati istih. Tumačenja zajedničke komisije objavljuju se na web stranici Ministarstva pravosuđa i uprave (čl.19.st.6 TKU /17, odnosno čl.19.st.7 TKU/22).

15.Dakle tužiteljicu, a s obzirom na činjenicu da postoji organizirani javni prijevoz od njenog mjesta prebivališta do mjesta rada, u utuženom razdoblju pripada naknada troška prijevoza za 1. zonu PROMET d.o.o. koji obavlja prijevoz na tom području, osim za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

16. S obzirom da je tuženik priznao visinu tužbenog zahtjeva i kao i na sve ostalo što je navedeno u obrazloženju, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev te donijeti presudu u pisanom postupku sukladno čl.461 ZPP-a. Na pojedinačne iznose tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).

17.Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. i čl.155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 138/2023, dalje Tarifa) te je tužiteljici valjalo priznati slijedeći trošak: za sastav zahtjeva za dostavu dokumentacije 20,00 eura, za sastav tužbe 50,00 eura+PDV, ukupno 82,50 eura. Tužiteljici nije priznat sastav podneska od 2.kolovoza 2024. jer se ne radi o obrazloženom podnesku prema odredbama Tarife niti je navedeni podnesak bio potreban za vođenje parnice (čl.155 ZPP) jer je tužiteljica mogla već u tužbi zatražiti isplatu parničnih troškova na račun punomoćnika.

17.1.U odnosu na prigovor tuženika ima li tužitelj pravo potraživati da se isplata parničnog troška može izvršiti samo i jedino na privatan račun njegova punomoćnika, a kako je to zatraženo podneskom tužitelja od 2.kolovoza 2024., ističe se kako je punomoćnica tužiteljice sukladno odredbi čl.94. st.1 ZPP-a ovlaštena za primanje novaca i novčanih vrijednosti u ime tužiteljice sve prema priloženoj punomoći (sve prema rješenju Županijskog suda u Osijeku Gž R-227/2024 od 3.10.2024.). Stoga je odlučeno kao u toč. II izreke.

Split, 14. siječnja 2025.

SUDAC

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke, u 3 primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja- uz podneske tuženika od 9.10.2024.

- tuženik