Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-995/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv prvotuženika Rebeka & Rebeka d.o.o. iz Zagreba, Ulica Vjekoslava Klaića 9a, OIB: 46728414908, zastupanog po punomoćniku Miljenku Jekiću, odvjetniku u Zagrebu i drugotuženika IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1009/2023-16 od 29. listopada 2024., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1009/2023-16 od 29. listopada 2024. i sudi:
Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili: REBEKA & REBEKA d.o.o., Ulica Vjekoslava Klaića 9a, 10000 Zagreb, OIB: 46728414908 i IO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan.
II. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eura.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je Ugovor o radu, a kojeg su sklopili: REBEKA & REBEKA d.o.o., Ulica Vjekoslava Klaića 9a, 10000 Zagreb, OIB: 46728414908 i IO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan.“
II. Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura u roku od 15 dana.“
2. Protiv presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o radu sklopljenog između prvo i drugotuženika 16. siječnja 2023., s obzirom da tužitelj tvrdi i dokazuje da je pobuda sklapanja takvog Ugovora bila isključivo ta da drugotuženik besplatno stekne status zdravstveno osigurane osobe, namjerno izbjegavajući ispunjavanje obveza za stjecanje tog statusa, koje su propisane odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
6. Pobijanom presudom, a niti postupkom, koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
7. Tijekom postupka sud je ispitao sve okolnosti, koje su važne za zakonito presuđenje spora, ali je iz činjenica, koje je utvrdio, izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, na kojima je utemeljio presudu te posljedično takvom utvrđenju pogrešno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev (čl. 356. ZPP-a).
8. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev uz obrazloženje da iz svih provedenih dokaza utvrđuje da su tuženici sklopili Ugovor o radu za obavljanje poslova prijevoza i prijenosa stvari; da je drugotuženik navedeni posao i obavio 16. siječnja 2023. i za obavljeni posao dobio je naknadu plaće te da su potom sutradan, 17. siječnja 2023. stanke sporazumno raskinule radni odnos, odnosno Ugovor o radu, radi čega smatra da navedeni Ugovor o radu nije ništetan.
9. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud.
10. Naime, upravo pravilnom ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a kao izvjestan se nameće zaključak, a koji proizlazi kako iz iskaza zakonske zastupnice prvotuženika, tako i iz iskaza drugotuženika, da je za prvotuženika trebalo obaviti isključivo jedan posao, koji je bio obavljen u jednome danu, a to je da drugotuženik kombijem preveze slike-grafike iz jedne lokacije na drugu, što je isti i učinio i za što je primio i honorar u iznosu od 40,00 eura, s time da drugotuženik potvrđuje da nakon što je izvršio posao prijevoza toga dana, drugog posla više nije bilo pa da je s direktoricom dogovorio sporazumni raskid Ugovora o radu, nakon čega da je dobio zdravstvenu iskaznicu. Za dodati je da drugotuženik napominje da je prostor u kojem je radio bio prilično devastiran, ali ne navodi ono što u svom iskazu spominje direktorica prvotuženika na način da je drugotuženik inzistirao na sporazumnom raskidu, jer da se nije lagodno osjećao raditi u prostoru koji je bio oštećen od potresa. Objašnjenje zz prvotuženika nije prihvatljivo jer nije bila niti intencija da drugotuženik na adresi u [adresa] radi (nije jasno niti što bi on to tamo radio), već da jedino iz tog prostora preveze kombijem grafike na drugu lokaciju.
11. Nadalje, odredbom čl. 15. st. 1. ZR-a propisan je obavezni sadržaj Ugovora o radu koji između ostaloga treba sadržavati naziv posla, odnosno narav ili vrstu rada, na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova, što sporni Ugovor sklopljen između stranaka ne sadržava, s time da je čl. 1. st. 3. Ugovora o radu ugovoreno da „u slučaju da zaposlenik ne započne s radom kod poslodavca na dan naznačen u stavku 2. tog članka (16. siječnja 2023.) smatrati će se da Ugovor nije niti sklopljen, osim ako se ugovorne strane drugačije ne sporazumiju.“
12. Iz svega navedenoga kao izvjestan se nameće zaključak, a što tužitelj i tvrdi u tužbi, da se radi o ništetnom ugovoru, koji je kako prividan (čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO-a), jer po svim karakteristikama pod kojima je obavljen određeni jednokratni posao za prvotuženika (prijevoz slika u jednom danu) zapravo prikriva ugovor o djelu (čl. 590. ZOO-a), a uz navedeno isti je sklopljen pod nedopuštenom pobudom, odnosno s namjerom da temeljem istoga drugotuženik stekne svojstvo osigurane osobe, bez da je za isto platio bilo kakvu naknadu, koja činjenica je bila poznata prvotuženiku, radi čega isti ne proizvodi pravne učinke (čl. 273. st. 2 ZOO-a), radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.
13. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te odbiti zahtjev prvotuženika za njegovom naknadom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 373. toč. 2. ZPP-a).
U Zagrebu 14. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac
