REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-1/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari maloljetnog tužitelja KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici HT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Pavao Palaversić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sandri Šolaja, odvjetnici iz Zagreba, radi plaćanja uzdržavanja i naknade za uskraćeno uzdržavanje, odlučujući o žalbama maloljetnog tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: P Ob-296/2022-11 od 29. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba maloljetnog tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: P Ob-296/2022-11 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke.

II Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj: P Ob-296/2022-11 od 29. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, IV i VI izreke.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi maloljetnog tužitelja i tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak sastava žalbi.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev maloljetnog tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na trošak sastava njegovog odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda (u kojoj je pogrešno navedeno prezime parničnih stranaka „ĐT“, umjesto ispravno „ZT“, a koju će očitu pogrešku u pisanju sud prvog stupnja nastavno ispravit prema odredbi članka 342. Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 – dalje: ZPP) suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje u razdoblju od studenog 2017. do dana podnošenja ove tužbe isplatiti mlt. tužitelju AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po majci i zakonskoj zastupnici, ukupan iznos od 7.620,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od

- 127,00 EUR od 1. prosinca 2017.,

- 127,00 EUR od 1. siječnja 2018.,

- 127,00 EUR kuna od 1. veljače 2018.,

- 127,00 EUR kuna od 1. ožujka 2018.,

- 127,00 EUR kuna od 1. travnja 2018.,

- 127,00 EUR od 1. svibnja 2018.,

- 127,00 EUR od 1. lipnja 2018.,

- 127,00 EUR od 1. srpnja 2018.,

- 127,00 EUR od 1. kolovoza 2018.,

- 127,00 EUR od 1. rujna 2018.,

- 127,00 EUR od 1. listopada 2018.,

- 127,00 EUR od 1. studenog 2018.,

- 127,00 EUR od 1. prosinca 2018.,

- 127,00 EUR od 1. siječnja 2019.,

- 127,00 EUR od 1. veljače 2019.,

- 127,00 EUR od 1. ožujka 2019.,

- 127,00 EUR od 1. travnja 2019.,

- 127,00 EUR od 1. svibnja 2019.,

- 127,00 EUR od 1. lipnja 2019.,

- 127,00 EUR od 1. srpnja 2019.,

- 127,00 EUR od 1. kolovoza 2019.,

- 127,00 EUR od 1. rujna 2019.,

- 127,00 EUR od 1. listopada 2019.,

- 127,00 EUR od 1. studenog 2019.,

- 127,00 EUR od 1. prosinca 2019.,

- 127,00 EUR od 1. siječnja 2020.,

- 127,00 EUR od 1. veljače 2020.,

- 127,00 EUR od 1. ožujka 2020.,

- 127,00 EUR od 1. travnja 2020.,

- 127,00 EUR od 1. svibnja 2020.,

- 127,00 EUR od 1. lipnja 2020.,

- 127,00 EUR od 1. srpnja 2020.,

- 127,00 EUR od 1. kolovoza 2020.,

- 127,00 EUR od 1. rujna 2020.,

- 127,00 EUR od 1. listopada 2020.,

- 127,00 EUR od 1. studenog 2020.,

- 127,00 EUR od 1. prosinca 2020.,

- 127,00 EUR od 1. siječnja 2021.,

- 127,00 EUR od 1. veljače 2021.,

- 127,00 EUR od 1. ožujka 2021.,

- 127,00 EUR od 1. travnja 2021.,

- 127,00 EUR od 1. svibnja 2021.,

- 127,00 EUR od 1. lipnja 2021.,

- 127,00 EUR od 1. srpnja 2021.,

- 127,00 EUR od 1. kolovoza 2021.,

- 127,00 EUR od 1. rujna 2021.,

- 127,00 EUR od 1. listopada 2021.,

- 127,00 EUR od 1. studenog 2021.,

- 127,00 EUR od 1. prosinca 2021.,

- 127,00 EUR od 1. siječnja 2022.,

- 127,00 EUR od 1. veljače 2022.,

- 127,00 EUR od 1. ožujka 2022.,

- 127,00 EUR od 1. travnja 2022.,

- 127,00 EUR od 1. svibnja 2022.,

- 127,00 EUR od 1. lipnja 2022.,

- 127,00 EUR od 1. srpnja 2022.,

- 127,00 EUR od 1. kolovoza 2022.,

- 127,00 EUR od 1. rujna 2022.,

- 127,00 EUR od 1. listopada 2022.,

- 127,00 EUR od 1. studenog 2022.,

pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužitelja, IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženiku ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], plaćati za uzdržavanje mlt. tužitelja AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici, iznos od 127,00 EUR mjesečno počevši od studenog 2022. do veljače 2023., zatim iznos od 20,00 EUR mjesečno od ožujka 2023. do ožujka 2024. te iznos od 127,00 EUR mjesečno počevši od travnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, i to na način da dospjele iznose isplati odjednom u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, a da dospijevajuće iznose plaća do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog dospjelog, a neplaćenog iznosa uzdržavanja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. tužitelja, IBAN: [broj bankovnog računa], otvoren kod ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 4.953,15 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje mjesečni iznos uzdržavanja preko dosuđenog iznosa od 127,00 EUR mjesečno od dana podnošenja tužbe pa do veljače 2023. te od od travnja 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje iznos uzdržavanja preko dosuđenog iznosa od 20,00 EUR mjesečno u razdoblju od ožujka 2023. do ožujka 2024., kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku ĐT, OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti mlt. tužitelju AT, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po majci i zakonskoj zastupnici, troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

V U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

VI Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“

2. Protiv navedene presude (u odbijajućem dijelu pod točkom III izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi maloljetni tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je iznos od 127,00 eura mjesečno na ime uzdržavanja djeteta od 15 godina apsurdno nizak, potpuno neusklađen sa stvarnim potrebama djeteta, visinom životnih troškova, inflacijom te sposobnostima zdravog i mladog čovjeka, ovdje tuženika, da privređuje i skrbi o vlastitoj djeci; da neovisno o prijavljenoj razini primanja i broju uzdržavanih osoba, tuženik ima mogućnost dodatne zarade, kao što je i majka maloljetnog tužitelja, pored svojeg redovnog posla medicinske sestre, morala raditi poslove ispod razine njezine stručne spreme kako bi osigurala egzistencijalni minimum za svoja dva maloljetna djeteta; da, obzirom da samo troškovi učeničkog doma i prijevoza maloljetnog tužitelja KT iznose najmanje 120,00 eura mjesečno, kad bi majka doprinosila za uzdržavanje maloljetnog tužitelja svega 127,00 eura, koliko se osporavanom presudom nalaže ocu da doprinosi svaki mjesec, to znači da bi za sve ostale potrebe djeteta ostalo ravno 134,00 eura, to jest 4,46 eura dnevno, što nije dovoljno niti za jedan kvalitetan obrok svaki dan.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanomu dijelu pod točkom III izreke preinači na način da se prihvati i dio tužbenog zahtjeva kojim maloljetni tužitelj potražuje uskraćeno uzdržavanje u iznosu od 4.953,15 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje mjesečni iznos uzdržavanja preko dosuđenog iznosa od 127,00 eura mjesečno od dana podnošenja tužbe pa do veljače 2023. te od travnja 2024. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao i dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje iznos uzdržavanja preko dosuđenog iznosa od 20,00 eura mjesečno u razdoblju od ožujka 2023. do ožujka 2024. odnosno, podredno, da se u tomu dijelu ukine točka III izreke pobijane presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude (u dijelu pod točkom I, II, IV i VI izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je nejasno osnovom kojih dokaza sud prvog stupnja zaključuje da on u razdoblju od 2017. pa do podnošenja tužbe 23. studenoga 2022. nije plaćao uzdržavanje za maloljetnog tužitelja; da je on suglasan sa određenom visinom uzdržavanja, ali ne i s razdobljem za koje ga se obvezuje da plati „uskraćeno” uzdržavanje koje je već platio jer je cijelo vrijeme pridonosio za uzdržavanje maloljetnog KT na način kako je bilo dogovoreno između stranaka pa je, posljedično tomu, u dogovoru s majkom kupovao odjeću, školske bilježnice, opremu za tjelesni, davao džeparac, plaćao instrukcije, ekskurzije i školske izlete; da je na ročištu održanom 12. ožujka 2024., na kojemu izvodio dokaz saslušanjem tuženika i majke i zz maloljetnog tužitelja, on bio bez punomoćnika te je njegov iskaz pogrešno interpretiran pri unosu u zapisnik pa je na upit je li plaćao uzdržavanje za maloljetnog tužitelja od 2017. naveo da nije, jer je iskreno odgovorio i doslovno mislio na uplatu novca, jer dogovor stranka je bio, sve do podnošenja ove tužbe, da on pridonosi za uzdržavanje maloljetnog tužitelja na način da mu kupuje ono što majka i zz zatraži, odjeću, školske bilježnice, opremu za tjelesni, da mu daje džeparac, plaća instrukcije, ekskurzije, školske izlete, s tim da je maloljetni KT veliki dio vremena provodio s tuženikom i njegovom obitelji te kod bake po tuženiku pa je stoga on počeo na račun uplaćivati uzdržavanje za maloljetnog KT kada je taj dogovor počeo izostajati; da je majka i zz maloljetnog tužitelja navela njegove potrebe, ali u spis, s tim u svezi, nije dostavila niti jedan materijalni dokaz, dok je on svoje navode potkrijepio i materijalnim dokazima; da je majka i zz tužitelja HT u vrijeme davanja iskaza pred sudom prvog stupnja na ročištu od 12. ožujka 2024. neistinito navodila potrebe maloljetnog tužitelja, plaćanje najamnine i sl., iako je znala i nije joj moglo ostati nepoznato da je već prije toga dobila odluku Kliničke bolnice „Sveti Duh” u Zagrebu Ur. broj: 01-03-1695 od 4. ožujka 2024., osnovom koje je izabrana za rad na radnom mjestu „prvostupnik sestrinstva“, na neodređeno vrijeme u toj zagrebačkoj bolničkoj ustanovi i da se seli u Zagreb zajedno s maloljetnim tužiteljem; da je maloljetni tužitelj uspio u sporu nešto više od 60 % sa svojim tužbenim zahtjevom pa je sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku trebalo odrediti najmanje u tomu razmjeru, iako je sudska praksa u ovakvim predmetima jasna i određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan i tužiteljicu obveže da tuženici naknadi prouzročeni joj parnični trošak zajedno s troškovima žalbenog postupka odnosno, podredno, da pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Sa žalbama maloljetnog tužitelja i tuženika postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP.

5. Samo je maloljetni tužitelj odgovorio na žalbu tuženika predlažući da se njegova žalba, kao neosnovana odbije. Ujedno zahtijeva i naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njegove žalbe i njegovog odgovora na žalbu tuženika.

6. Žalbe maloljetnog tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda obojice žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

8. Prije svega, prvostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, a kako niti sami žalitelji ni izrijekom, a niti sadržajno ne navode koje je točno bitne povrede odredaba parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, navodeći da žalbe podnose i iz ovog zakonskog žalbenog razloga, to je žalbe žalitelja u ovomu dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

9. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora je zahtjev maloljetnog tužitelja da mu tuženik za uskraćeno uzdržavanje, za razdoblje od studenoga 2017. do dana podnošenje tužbe (24. studenoga 2022.), isplati ukupan iznos od 12.573,15 eura (i to za razdoblje od studenoga 2017. do prosinca 2017. iznos od po 150,91 eura mjesečno, za razdoblje od siječnja 2018. do prosinca 2018. iznos od po 158,21 eura mjesečno, za razdoblje od siječnja 2019. do prosinca 2019. iznos od po 165,56 eura mjesečno, za razdoblje od siječnja 2020. do prosinca 2020. iznos od po 171,40 eura mjesečno, od siječnja 2021. do prosinca 2021. iznos od po 179,52 mjesečno te od siječnja 2022. do listopada 2022. iznos od po 208,16 eura mjesečno) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i da se tuženiku naloži da na ime uzdržavanja od dana podnošenja tužbe (24. studenoga 2022.) pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti plaća doprinos za njegovo uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 221,42 eura, a koji utuženi iznosi predstavljaju minimalne iznose za mjesečno uzdržavanje djeteta prema dobi djeteta propisane prema odredbama članka 314. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19 i 47/20 – u daljnjem tekstu: ObZ).

11. Tijekom postupka prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj spor, pravno relevantnih činjenica utvrdio (članak 8. ZPP):

- da je maloljetni tužitelj rođen **.**.2008. i da je tuženik njegov otac;

- da je izvanbračna zajednica majke i zakonske zastupnice maloljetnog tužitelja HT i tuženika prestala ubrzo nakon rođenja maloljetnog tužitelja i da je nakon prestanka te izvanbračne zajednice maloljetni tužitelji ostao živjeti s majkom;

- da u utuženomu razdoblju od studenoga 2017. do dana podnošenje tužbe (24. studenoga 2022.) tuženik nije doprinosio za uzdržavanje malodobnog tužitelja plaćanjem mjesečnog iznosa uzdržavanja, a da je počevši od ožujka 2023. pa do zaključenja glavne rasprave za njegovo uzdržavanje doprinosio mjesečnim iznosom od po 107,00 eura;

- da je majka i zakonska zastupnica maloljetnog tužitelja HT majka i maloljetnog IT rođenog **.**.2014., dok je tuženik osim maloljetnog tužitelja otac i maloljetnog PT rođenog **.**.2013., maloljetnog JT rođenog **.**.2016. i maloljetne CT rođene **.**.2019.

- da je majka i zakonska zastupnica maloljetnog tužitelja HT, zaposlena kao medicinska sestra, zajedno sa djecom živi u unajmljenom stanu za čiji najam plaća mjesečni iznos od 500,00 eura mjesečno, dok za režijske troškove plaća oko 120,00 eura mjesečno, a obveznica je plaćanja i kreditnih obveza od po 250,00 eura mjesečno;

- da tuženik živi zajedno sa svojom izvanbračnom suprugom i troje maloljetne djece (PT, JT i CT) u kući svoje majke te ne plaća podstanarstvo, osim režija od oko 200,00 eura mjesečno i namirnica;

- da je tuženik zdrav, zaposlen i ostvaruje mjesečna primanja od oko 1.000,00 eura („cijelo vrijeme je zaposlen osim što je bio nezaposlen tijekom korone“), međutim, „ima blokadu na Financijskoj agenciji te mu se s plaće mjesečno prisilno skida iznos od 250,00 do 300,00 eura mjesečno“, dok je tuženikovoj supruzi Grad Zagreb bio priznao status roditelja odgojitelja te aktualno prima naknadu od 350,00 eura mjesečno, dok je ranije, za vrijeme prijašnjeg gradonačelnika, primala naknadu u iznosu od 5.000,00 ondašnjih kuna mjesečno;

- da je u razdoblju od studenoga 2017. do studenoga 2022. maloljetni tužitelj pohađao osnovnu školu i to od 2021. u Puli, da je majka plaćala marendu za njega u školi u iznosu od 120,00 kuna, da je odlazio sa školom odlazio na izlete, u kazalište, a što se dodatno plaćalo, da je prije srednje škole trenirao judo i stolni tenis, što se mjesečno plaćalo oko 400,00 kuna (250,00 kuna za judo i 150,00 kuna za stolni tenis), da se trenutno maloljetni tužitelj školuje u Ugostiteljskoj srednjoj školi u Opatiji, da je smješten u učeničkom domu koji se mjesečno plaća 83,00 eura, da ima trošak gradskog prijevoza u iznosu od 20,00 eura mjesečno, da povratna karta za dolazak kući vikendom iznosi 22,00 eura, da je trošak kupovine uniforme i obuće za praksu iznosio 130,00 eura, a da je, osim toga, istomu potrebno redovito kupovati odjeću, obuću odnosno jakne, tenisice, donje rublje (a koji troškovi iznose oko 100,00 eura mjesečno), da on aktualno puno jede i raste i dobrog je zdravlja te školske knjige dobiva od grada dok trošak kupovine radnih bilježnica i školskog pribora kupuje iznosi oko 100,00 eura godišnje.

12. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 288. i članka 289. stavka 1. u vezi sa odredbom članka 307. ObZ obvezao tuženika da je na ime uskraćenog uzdržavanja malodobnog tužitelja za razdoblje od studenoga 2017. do dana podnošenje tužbe, isplati ukupan iznos od 7.620,00 eura sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I izreke), dok je počevši od studenoga 2022. do veljače 2023. dužan doprinositi mjesečnim iznosom od 127,00 eura, od ožujka 2023. do ožujka 2024. mjesečnim iznosom od 20,00 eura te počevši od travnja 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti za njegovo uzdržavanje dužan doprinositi mjesečnim iznosom od 127,00 eura (točka II izreke), dok je u preostalomu dijelu zahtjev maloljetnog tužitelja odbijen kao neosnovan (točka III izreke) te je tuženiku naloženo da maloljetnom tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 497,71 euro s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate (točka IV izreke), dok je u preostalomu dijelu zahtjev maloljetnog tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka V izreke), a zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je u cijelosti odbijen kao neosnovan (točka VI izreke).

13. Suprotno žalbenim navodima obojice žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice pravno relevantne za odluku u ovomu postupku, a za što je ovomu sudu dao jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti maloljetni tužitelj svojom žalbom, budući temeljem tih istih činjenica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio iznos sredstava potrebnih za njezino uzdržavanje i mogućnosti tuženika doprinositi za to uzdržavanje niti tuženik kada u svojoj žalbi smatra da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio kada je utvrdio da on nije doprinosio za uzdržavanje maloljetnog tužitelja za utuženo razdoblje „uskraćenog uzdržavanja“.

14. Obzirom na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima obojice žalitelja i pravilno primijenio materijalno pravo. 15. Naime, na temelju odredbe članka 288. stavka 1. ObZ propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete. Radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

15.1. Odredbom članka 289. stavka 1. ObZ propisano je da je roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

15.2. Temeljem odredbe članka 310. stavka 1. ObZ propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

15.3. Na temelju odredbe članka 311. stavka 1. ObZ propisano je da ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

15.4. Odredbom članka 313. ObZ propisano je da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje (stavak 1.). Roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja (stavak 2.). Ako procijeni da je to potrebno, sud može od Ministarstva financija – Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obrane, Središnjeg registra osiguranika, Financijske agencije i drugih fizičkih i pravnih osoba zatražiti podatke kojima raspolažu uz odgovarajuću primjenu odredbi Ovršnog zakona (stavak 3.). Kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz stavka 2. ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja (stavak 4.). Novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stavak 5.).

15.5. Prema odredbi članka 314. stavka 1. ObZ ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

15.6. Odredbom članka 314. stavka 2. ObZ propisano je da se minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:

1. za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće

2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i

3. za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće.

15.7. Sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta iz 2017. („Narodne novine“ broj: 28/17) minimalni iznos potreban za uzdržavanje djeteta od 7 do 12 godina iznosio je 1.137,00 kuna, u 2018. iznosio je 1.197,00 kuna („Narodne novine“ broj: 30/18), u 2019. Iznosio je 1.248,00 kuna („Narodne novine“ broj: 32/19), u 2020. iznosio je 1.291,00 kuna („Narodne novine“ broj: 39/20), dok je minimalni iznos potreban za uzdržavanje djeteta od 13 do 18 godina iznosio 1.487,86 kuna u 2021. („Narodne novine“ broj: 30/21), u 2022. Iznosio je 1.568,38 kuna („Narodne novine“ broj: 37/22), u 2023. iznosio je 223,46 eura („Narodne novine“ broj 48/23), a u 2024. iznosio je 252,56 eura („Narodne novine“ broj 49/24).

15.8. Prema odredbi članka 314. stavka 3. ObZ iznimno od stavka 2. ovoga članka, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma:

1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili

2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja.

16. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima obojice žalitelja i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da je na ime uskraćenog uzdržavanja za utuženo razdoblje dužan isplatiti maloljetnom tužitelju ukupni iznos od 7.620,00 eura i da je za njegovo buduće uzdržavanje dužan doprinositi mjesečnim iznosom od po 127,00 eura (osim za razdoblje od ožujka 2023. do ožujka 2024. za koje je obvezan tuženik samo na isplatu razlike od uplaćenih iznosa od po 107,00 eura mjesečno do utvrđenog iznosa uzdržavanja od 127,00 eura), pri tomu pravilno cijeneći, u smislu odredbe članka 314. stavka 3. podstavka 1. ObZ, ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnog tužitelja u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma, uzimljući pri tomu u obzir da je tuženik, osim maloljetnog tužitelja, obveznik uzdržavanja još troje maloljetne djece.

17. Naime, suprotno žalbenim navodima maloljetnog tužitelja, prvostupanjski sud uz pravilnu odredbu članka 314. stavka 3. ObZ, pravilno utvrdio iznos uzdržavanja koji je za njegovo uzdržavanje dužan doprinositi tuženik (zaključujući „cijeneći u skladu s odredbom čl. 313. ObZ da tuženik živi u kućanstvu sa svojom izvanbračnom suprugom i njihovo troje zajedničke maloljetne djece, te da je pored tuženika i njegova izvanbračna supruga u obvezi doprinositi i skrbiti o njihovoj zajedničkoj djeci, da su i tuženik i njegova izvanbračna supruga radno sposobni i zdravi, te da žive u obiteljskoj kući tuženikove majke, ocjena je ovog suda kako tuženik može doprinositi za uzdržavanje mlt. AT iznosom od 127,00 eura mjesečno, a kojim iznosom će se prema mišljenju ovog suda moći zadovoljiti najosnovnije potrebe mlt. djeteta a da se pri tome neće ugroziti uzdržavanje tuženika i njegovih članova kućanstva“ – točka 16.2. obrazloženja pobijane presude) radi čega je žalbu toga žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovomu dijelu.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio kada je utvrdio da on nije doprinosio za uzdržavanje maloljetnog tužitelja za utuženo razdoblje „uskraćenog uzdržavanja“, valja istaknuti da iz iskaza samog tuženika, saslušanog kao parnične stranke, jasno proizlazi da on nije plaćao uzdržavanje u razdoblju od studenoga 2017. do studenoga 2022. tako da je, posljedično tomu, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 289. stavka 1. ObZ prema kojoj roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

19. U odnosu na žalbene navode tuženika da je majka i zz maloljetnog tužitelja dobila odluku Kliničke bolnice „Sveti Duh” u Zagrebu Ur. broj: 01-03-1695 od 4. ožujka 2024., osnovom koje je izabrana za rad na radnom mjestu „prvostupnik sestrinstva“, na neodređeno vrijeme u toj zagrebačkoj bolničkoj ustanovi i da se seli u Zagreb zajedno s maloljetnim tužiteljem, valja istaknuti da su za predmetni spor od odlučnog pravnog značaja „samo“ činjenice koje su egzistirale u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

20. U odnosu na odluku o troškovima postupka, valja istaknuti da nije u pravu tuženik kada prigovara odluci o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud, u okolnostima konkretnog slučaja (kada je tuženik u cijelosti neosnovano osporavao osnovanost osnova tužbenog zahtjeva za plaćanje naknade za uskraćeno uzdržavanje), pravilnom primjenom odredbe članka 366. stavka 1. ObZ pravilno odlučio i o troškovima postupka.

21. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe maloljetnog tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao pod točkom I i II izreke ove presude.

22. Kako su žalbe maloljetnog tužitelja i tuženika neosnovane, odbijen je kao neosnovan zahtjev tih žalitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na trošak sastava njihovih žalbi (članak 166. stavak 1. ZPP) i odlučeno kao u izreci pod točkom III ove presude.

23. Tijekom žalbenog postupka maloljetni tužitelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegovog odgovora na žalbu tuženika, ali je ovaj njegov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti, jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (članak 166. stavak 1. u vezi odredbe članka 155. stavka 1. ZPP).

U Puli – Pola 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan