REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4066/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1) RP pok. R, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) SP rođ. RP, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 3) RPJ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sve tužitelje zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice UP pok. S, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Babić & Babić u Splitu, radi utvrđenja i razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-805/2024-2 od 4. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3541/2022-15 od 27. listopada 2023., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-805/2024-2 od 4. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3541/2022-15 od 27. listopada 2023., a ujedno je naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 75,00 EUR. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja tuženica ocjenjuje da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a pitanja glase:

"1. Može li zaključak suda o činjenicama koje nisu utvrđene, odnosno čiji je značaj sadržan u sudskom spisu posve drugačiji, suglasno naznačenim zakonskim propisima biti osnova presuđenja;

2. Može li presuda zasnovana na nezakonito utvrđenim činjenicama egzistirati, unatoč činjenici da je tuženica svojom žalbom na isto ukazala;

3. Može li sud svoje odluke zasnivati na pogrešnoj primjeni materijalnog prava;

4. Postupa li Županijski sud u Splitu zakonito kada žalbu tužitelja prihvaća pravovremenom, iako je ista izjavljena sedamnaest dana nakon objave pobijane presude;

5. Je li Županijski sud u Splitu ili bilo koji sud ovlašten tumačiti odredbu članka 348. ZPP tako da istoj daje neki drugi značaj od onoga kojeg sadrži naznačeni zakonski članak;

6. Treba li parnična stranka, u ovom slučaju tuženica, u svom prijedlogu za dopuštenje revizije bilo što drugo dokazivati o nepravovremenosti žalbe tužitelja, osim činjenice kada je ista izjavljena sedamnaest dana nakon objave presude, a ne u roku od petnaest dana kako propisuje ZPP, a što Županijski sud nije smatrao zaprekom da istu žalbu razmatra i u dijelu uvaži;

7. Jesu li prethodna tri pitanja u skladu sa zakonskim zahtjevom iz članka 387. stavak 3. ZPP, a ako nisu zbog čega nisu?''.

2. Prijedlog se podnosi zbog toga što predlagateljica smatra da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka Županijskog suda u Splitu nije u skladu sa zakonskim propisima, odstupa od zakonskih rješenja, kao i od prakse Vrhovnog suda (Rev- 288/2009-3 od 9. rujna 2010.), a kao razlog zbog kojeg bi bilo važno dopustiti naznačena pravna pitanja istaknuta je i nezakonitost pobijane presude.

3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda

5. Prvim dvama naznačenim pitanjima u osnovi se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a revizija po dopuštenju se ne može dopustiti zbog činjeničnih, već samo zbog pravnih pitanja jer tako propisuje odredba članka 385.a stavka 1. ZPP.

6. Treće naznačeno pitanje polazi od pretpostavke da je pobijana presuda nezakonita zbog pogrešne primjene materijalnog prava čime predlagateljica ukazuje na nezakonitost pobijane odluke kao razlog zbog kojeg bi reviziju valjalo dopustiti. Međutim, nezakonitost pobijane presude, sve i kada bi postojala, u pravilu nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti. To stoga zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu spomenute zakonske odredbe, ne služi kontroli zakonitosti kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to zbog privatne funkcije te revizije bila primarna svrha. Reviziji po dopuštenju, pak, primarna je svrha ujednačavanje sudske prakse putem donošenja odluka s precedentnim učinkom, a u skladu s njezinom javnom funkcijom, a predlagateljica i ne ukazuje da je u istim činjeničnim i pravnim okolnostima nekoj stranci pružena pravna zaštita koja bi njoj pobijanom presudom bila uskraćena. Osim toga, kod činjenice da je tuženici u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužitelja i ravnopravno sudjelovati u postupku, kao i kod daljnje činjenice da su sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice detaljno obrazlažući razloge za presudu kakvu su donijeli, to se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom.

7. Što se tiče preostalih pitanja, njima se osporava zaključak suda o pravovremenosti žalbe tužitelja, a ova pitanja polaze od pretpostavke da je drugostupanjski sud žalbu tužitelja neosnovano ocijenio pravovremenom. Međutim, drugostupanjski je sud utvrdio da je rok za žalbu tužitelja istekao 11. studenoga 2023., odnosno u subotu koja je neradni dan. Stoga je krajnji rok u kojem su tužitelji imali pravo izjaviti žalbu prvi sljedeći radni dan, to je 13. studenoga 2023., odnosno ponedjeljak koji je bio radni, a tada su tužitelji žalbu i izjavili. Drugostupanjski je sud na taj način primijenio odredbu članka 112. stavka 4. ZPP u skladu s praksom revizijskog suda, (Rev- 851/2012-2 od 29. ožujka 2017.), prema kojoj, u bitnom, kada zadnji dan roka pada u subotu, kao dan kada sud nije radio, to se radi toga zadnji dan roka, valja produžiti na prvi sljedeći radni dan (ponedjeljak).

8. Kod takvog stanja stvari, za dopuštenje revizije nisu ostvarene pretpostavke propisane odredbom članka 387. stavka 1. ZPP, pa je prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil