REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-173/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PBI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Palić, odvjetnik Odvjetničkog društva Palić i partneri j.t.d. u Zagrebu, Crvenog križa 33, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, iz Zagreba, Martićeva 71, kojeg zastupaju punomoćnici Josip Mađarić i Hrvoje Lui, odvjetnici Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, Zelinska 4, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-299/2022-3 od 20. travnja 2022., kojim je ukinuta presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1375/2019-24 od 5. siječnja 2022. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskoga građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-486/2018 od 22. siječnja 2018. Nadalje je u točki II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.403,59 kuna (1.248,07 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako je specificirano u ovoj točki izreke. U točki III. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 9.500,00 kuna (1.260,86 EUR) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 5. siječnja 2022. do isplate, dok je u točki IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za nadoknadu troška u iznosu od 8.125,00 kuna (242,21 EUR).
2. Drugostupanjskim je rješenjem u točki I. izreke ukinuta prvostupanjska presuda i odbačena tužba od 15. ožujka 2019. kao nepravovremena, dok je u točki II. naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 8.022,00 kune (1.064,70 EUR).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-286/2023-2 od 28. ožujka 2023. dopuštena je tužiteljici revizija protiv drugostupanjskog rješenja zbog pravnog pitanja koje glasi:
''Je li rok iz članka 52. stavak 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) instruktivne ili prekluzivne prirode?''
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica podnosi reviziju protiv drugostupanjskog rješenja pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), pobijajući ga u cijelosti zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, s prijedlogom da se pobijano drugostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati istom sudu radi odlučivanja i donošenja meritorne odluke.
5. Tuženik je odgovorio na reviziju tužiteljice te ju je ocijenio neosnovanom i predložio odbiti.
6. Revizija nije osnovana.
7. Pobijano je rješenje, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitano samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. U postupku je pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv-486/2018 od 19. travnja 2018. upućena tužiteljica kao ovršenica u roku od petnaest dana pokrenuti parnicu protiv tuženika kao ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv-486/2018 od 22. siječnja 2018. nedopuštenom zbog razloga propisanih člankom 46. stavkom 1. točke 7. (''Narodne novine'' broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), a to je rješenje tužiteljica zaprimila 8. lipnja 2018., dok je tužbu podnijela 15. ožujka 2019. Prvostupanjski je sud ocijenio da rok od petnaest dana ostavljen tužiteljici kao ovrhovoditeljici za upućivanje u parnicu nije prekluzivne naravi i da ne rezultira gubitkom prava na podnošenje tužbe protekom zbog toga što OZ ne propisuje sankcije za slučaj nepodnošenja tužbe u ostavljenom roku.
9. Sud drugog stupnja, međutim, takvo pravno shvaćanje smatra pogrešnim te, polazeći od činjenice da OZ ne regulira pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe, ocjenjuje da je potrebno primijeniti odredbu članka 282. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 21. OZ kojom je propisano da će sud tužbu odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravodobno. Kako je tužba tužiteljice podnesena izvan roka od petnaest dana računajući od dana prijema rješenja kojim je upućena na parnicu u ovršnom postupku, prvostupanjska je presuda ukinuta i tužba odbačena na temelju odredbe članka 369. ZPP.
10. Neutemeljeno revidentica osporava pravilnost pobijanog rješenja jer je pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda o istom pravnom pitanju (primjerice, rješenja poslovni broj Rev-386/2017-2 od 3. svibnja 2017. i Rev-477/2021-3 od 17. listopada 2023.).
11. Prema tom pravnom shvaćanju, koje inače slijedi praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III/186/20 od 18. svibnja 2022.), za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom članka 52. OZ, kao i žalbe koju uređuje odredba članka 55. OZ, predviđen je isti rok od petnaest dana koji je prekluzivan i dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite. Naime, odredbom je članka 52. stavka 3. OZ propisano da će sud u povodu žalbe ovršenika koja je izjavljena zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točaka 7. i 9. do 11. OZ, u slučaju spora između stranaka o kojem ovršni sud ne može odlučiti po odredbama OZ (članak 52. stavak 4.), donijeti posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prema odredbi članka 21. stavka 1. OZ, u ovršnom se postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe parničnog postupka, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako odredbama OZ nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz članka 52. stavka 3. OZ, dolazi do primjene odredba članka 282. stavka 1. ZPP kojom je propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravodobno i ako je posebnim propisima određen rok za njezino podnošenje, a rok za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom članka 52. OZ, kao i žalbe koju uređuje odredba članka 55. OZ, određen je u trajanju od petnaest dana.
12. Budući da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano drugostupanjsko rješenje podudarno s praksom revizijskog suda, revizijski sud zaključuje da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, pa je reviziju tužiteljice po dopuštenju valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. stavka 1. u vezi s člankom 400. stavkom 3. ZPP.
13. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju, revizijski sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, radi čega je ovaj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
