REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-480/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića i Dragana Katića, članova vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Žmikić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA d.o.o., Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587, koga zastupa punomoćnik Leo Buljat, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-64/2023-4 od 28. veljače 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2934/2019-77 od 23. studenog 2022., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA d.o.o., Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587, da tužitelju OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu neimovinske štete u iznosu od 161.500,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate i to u roku od 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA d.o.o., Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587, da tužitelju OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.800,00 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to u roku od 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe. III. Nalaže se tuženiku HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA d.o.o., Zagreb, Rooseveltov trg 2, OIB 85167032587, da tužitelju OČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to u roku od 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe." Konačno, pod toč. II izreke pobijane odluke, nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 40.625,00 kn / 5.391,90 eura."
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3066/2023-2 od 11. listopada 2023. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-64/2023-4 od 28. veljače 2023. u odnosu na povredu temeljnog ljudska prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda).
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je protiv navedene presude podnio reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku, a podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete jer da je na radu kod tuženika bio izložen dugotrajnom psihičkom zlostavljanju, omalovažavanju i šikaniranju, odnosno ponašanju koje ima za cilj obezvrijediti tužitelja, njegov rad, ugled i dostojanstvo zbog čega da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja.
9. Prvostupanjski je sud utvrdio da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi nadređeni TČ ili MČ fizički ili psihički uznemiravali tužitelja, da temeljem svih provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tuženik kao poslodavac, odnosno nadređeni tužitelja, na bilo koji način uznemiravali tužitelja, odnosno vršili mobing, postupanjem na način koji bi povrijedio njegovo pravo osobnosti, tim više što niti tužitelj u svom iskazu nije naveo kada, tko, u kojim prilikama je omalovažavan, niti je tužitelj učinio vjerojatnim da se prema njemu postupalo kako tvrdi. Stoga je prvostupanjski sud sukladno čl. 221.a ZPP zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje štetne radnje kao pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu i odbio je tužbeni zahtjev u cijelosti.
10. Drugostupanjski je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti sukladno čl. 375. st. 1. ZPP te je u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu. Drugostupanjski je sud ocijenio da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženik, kao poslodavac, na bilo koji način uznemiravao tužitelja odnosno vršio mobing na način koji bi povrijedio njegovo pravo osobnosti. Drugostupanjski je sud ocijenio da događaji koje tužitelj navodi ne predstavljaju uznemiravanje tužitelja jer tužitelj kao mobing navodi svoje neslaganje s organizacijom rada dok se upozoravanje tužitelja na ispunjavanje radnih obveza ne može smatrati uznemiravanjem jer je radnik obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavljati posao u rokovima koje je predvidio poslodavac. Drugostupanjski je sud istaknuo da je mobing specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički ili moralno zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njena ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta i u takvom slučaju radnik bi imao pravo na naknadu štete od poslodavca sukladno općim propisima obveznog prava. Međutim u ovom sporu, drugostupanjski je sud na temelju utvrđenja iz prvostupanjske presude, ocijenio da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da je bio izložen mobingu na radnom mjestu jer ni sam nije individualizirao radnje kojima bi se prema njemu postupalo na način kako je tvrdio. Stoga je zakonitim ocijenio odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja.
11. Slijedom iznesenog nije došlo do povrede temeljnog ljudska prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) jer je drugostupanjski sud obrazložio svoju odluku sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.
12. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
