Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-889/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Sanje Joka Umićević, predsjednice vijeća, mr.sc. Iris Gović Penić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Dušanu Piskavici, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Ekoplus društvo s ograničenom odgovornošću za gospodarenje otpadom, Viškovo, Marčelji, Pogled 2/4, OIB: 10434882946, zastupanog po Ani Sabljar odvjetnici u Šenkovcu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-349/2022-18 od 6. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-349/2022-18 od 6. rujna 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"Odbija se tužbeni zahtjev sa sadržajem:

1) Utvrđuje se nedopuštenom i nezakonitom Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu od 14. siječnja 2020.

3) Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.109,44 eura, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga i traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Posebno treba istaknuti da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio i materijalno pravo.

6. Tužitelj je 27. veljače 2020. podnio tužbu u kojoj navodi da je temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2018. bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Voditelja transporta u Radnoj jedinici [naziv], da je 14. siječnja 2020. tuženik donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovan otkaz) s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu, da je temeljem čl. 133. Zakona o radu 26. siječnja 2020. uložio zahtjev za zaštitu prava na koji da se tuženik 12. veljače 2020. očitovao na način da je navedeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Tužitelj osporava navedenu Odluku u cijelosti kao nezakonitu i nepravilnu. Tvrdi da je netočno i ničim dokazano utvrđenje tuženika, vezano uz novu sistematizaciju radnih mjesta kojom je ukinuto radno mjesto voditelja transporta koje da je on do tada obavljao, da mu je ponuđen novi ugovor na poslovima vozača koji ne odgovara njegovoj stručnoj spremi (VI stupanj strukovne spreme), a za posao vozača da je dovoljan IV stupanj stručne spreme, a da su sva druga radna mjesta po sistematizaciji popunjena i da nema upražnjenih mjesta, poziva se na čl 135. st. 3. ZR-a (teret dokaza postojanja opravdanog razloga za otkaz da je na poslodavcu). Smatra da tuženik nije dokazao na koji način odnosno iz kojih gospodarskih razloga je došlo do smanjenja obima posla obzirom da se radi specifičnoj djelatnosti – komunalnoj djelatnosti u javnom interesu, a koja se obavlja neovisno o krizi ili gospodarskim problemima, da tuženik nije dokazao tehničke i organizacijske razloge koji bi opravdavali otkazivanje, kao ni koje okolnosti su se promijenile u 18 mjeseci da je morao sastavljati novu sistematizaciju radnih mjesta. Nadalje, da se novom sistematizacijom uvodi radno mjesto Voditelja jedinice [naziv], a koje radno mjesto u cijelosti odgovara njegovim poslovima Voditelja transporta u radnoj jedinici (nadalje: RJ) [naziv] te da su tim poslovima još dodani poslovi iz RJ [naziv], a u kadrovskom smislu da su radnicima ranije RJ [naziv] pridodani radnici ranije RJ [naziv] tako da se radi o praktično istom radnom mjestu s tim da je povećan broj radnika i opseg poslova, a uvjeti za radno mjesto Voditelja jedinice [naziv] da je bio VI stupanj stručne spreme. Smatra da bi se omogućilo ranijem voditelj RJ [naziv], CŽ, da može konkurirati za radno mjesto voditelja jedinice [naziv], a time istodobno i stvorili uvjeti za njegovu diskriminaciju, da je nova sistematizacija iz 2019. kao uvjet za obavljanje poslova Voditelja jedinice [naziv] (RJ koja je obuhvatila organizaciju, poslove i radnike ranijih dviju jedinica [naziv] i [naziv]) navodi IV stupanj strukovne spreme, iako je posao Voditelja jedinice [naziv] složeniji i organizacijski i po broju poslova i broju radnika od ranije jedinice [naziv]. Ističe da je namjera pogodovanja radniku CŽ razvidna iz činjenice da je i prema Sistematizaciji iz 2018. i po novoj sistematizaciji iz 2019. za sva radna mjesta rukovoditelja ili voditelja kao uvjet potreban najmanje VI stupanj stručne spreme osim za posao Voditelja jedinice [naziv] za koji je dovoljan uvjet IV stupanj stručne spreme. Tužitelj navodi da mu se nudi posao vozača za koji je dovoljan IV stupanj stručne spreme. Smatra da su se iz tehničkih i organizacijskih razloga povećale potrebe tuženika za radnim mjestom koje bi po svojoj sposobnosti i stručnim kvalifikacijama mogao obavljati, a na to mjesto da je zaposlen povlašteni djelatnik koji nema odgovarajući stručnu spremu. Predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje nedopuštenom o nezakonitom Odluka o otkazu ugovora o radu te da se naloži zaključenje Ugovora tužitelja i tuženika na radno mjesto Voditelja jedinice [naziv].

7. Dakle, predmet ovog spora je dopuštenost otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora.

8. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da je tužba tužitelja sukladno članku 133. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17 i 98/19; dalje: ZR) dopuštena. Tužitelj je protiv Odluke o otkazu 26. siječnja 2020. podnio zahtjev za zaštitu prava kojim je, između ostalog, odbio ponudu za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za radno mjesto vozača. Tuženik je taj zahtjev zaprimio 29. siječnja 2020. Tuženik je 12. veljače 2020. odbio zahtjev tužitelja, a tužitelj je nakon zaprimanja tog dokumenta u daljnjem roku od petnaest dana pravovremeno zatražio zaštitu svojih prava iz radnog odnosa tužbom podnesenom sudu 27. veljače 2020.

9. Člankom 115. stavak 1. točka 1. i stavak 2. ZR-a regulirano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odredbom članka 123. stavak 1., stavak 3. i st. 4. ZR-a normirano je da se odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). O ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana. U slučaju otkaza iz stavka 1. ovoga članka, rok iz članka 133. stavka 1. ovoga Zakona teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima ili od dana isteka roka koji je za izjašnjenje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac, ako se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se izjasnio nakon isteka ostavljenog roka.

10. Sukladno članku 135. st. 3. ZR-a, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu.

11. Među strankama je nesporno;

- da je tužitelj bio tuženikov radnik po osnovi ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2018. na radnom mjestu Voditelj transporta u RJ [naziv]; - da je tuženik 14. siječnja 2020. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja (poslovno uvjetovan otkaz) s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu za radno mjesto Vozač u RJ [naziv];

- da tužitelj tu ponudu nije prihvatio;

- da je prethodno donošenju Odluke od 14. siječnja 2020. tuženik u prosincu 2019. donio novi Pravilnik o radu (str. od 144 do 236 spisa) kojim je, između ostalog, izmijenio sistematizaciju radnih mjesta i vrste radnih jedinica tako da po novom više ne postoji u organizacijskoj strukturi tuženika RJ [naziv] i radno mjesto Voditelj transporta za koje je tužitelj imao sklopljen ugovora o radu na neodređeno vrijeme;

- da je tužitelj prije zaključenja ugovora od 1. siječnja 2018. kod tuženika radio na radnom mjestu Vozač temeljem Ugovora o radu od 20. kolovoza 2015.

12. Prethodno donošenju sporne Odluke 14. siječnja 2020. tuženik je 23. prosinca 2019. donio Pravilnik o radu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020.

13. U odnosu na zakonitost Pravilnika o radu treba istaknuti da sukladno članku 27. St. 6. ZZR-a samo radničko vijeće odnosno sindikat (čiji je povjerenik preuzeo funkciju radničkog vijeća) imaju aktivnu legitimaciju osporavati zakonitost pravilnika o radu.

Zbog navedenoga su pravno neodlučni tužbeni i žalbeni navodi tužitelja vezani uz zakonitost pravilnika o radu kojim je izmijenjena sistematizacija radnih mjesta.

14. Iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik novom sistematizacijom radnih mjesta ukinuo organizacijsku radnu jedinicu (RJ)[naziv], a time i radno mjesto voditelja transporta. Objedinjavanjem RJ [naziv] i RJ [naziv] u novu RJ [naziv] smatra sukladno navodima iz Odluke o otkazu da će se «postići objedinjavanje prihvata otpada s pretovarnih stanica do predaje otpada u MBO na proizvodnju ili direktno na odlagalište sa ciljem da se svi poslovni procesi odvijaju u jednoj radnoj jedinici pod nadzorom jednog rukovoditelja. Objedinjavanjem navedenih jedinica poboljšana je komunikacija prema komunalnim društvima, kao korisnicima usluga Poslodavca. Ciljevi reorganizacije su postizanje uštede u poslovanju Poslodavca, uspostava učinkovitijeg poslovanja i bolje organizacije rada, a sv u cilju uspješnijeg odnosno ekonomičnijeg poslovanja».

15. Imajući u vidu navedeno, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tuženik dokazao da je došlo do «smanjenja obima posla» kao i da je autonomno poslodavčevo pravo odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, uključujući i pravo na osnivanje i ukidanje pojedinog radnog mjesta za koje ocjeni da organizacijski nije opravdano i za koje nema objektivne potrebe (Ustavni sud RH, U-III-1453/2016 od 14.8.2017. i Vrhovni sud RH, Revr-888/15 od 15. rujna 2015.). Sud nema ovlast miješati s u poslodavčevu poslovnu politiku, a ni radnik nema ovlast odlučivati o poslovnom ustrojstvu poslodavca, jer je to u nadležnosti odgovarajućih poslodavčevih tijela. To zato što je pravo poslodavca organizirati poslovanje na način koji on smatra najboljim (Vrhovni sud RH, Revr-829/07 od 14. svibnja 2008.).

16. Nadalje, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je otkaz ugovora o radu posljedica diskriminacije tužitelja.

Prema članku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, br. 85/08 i 112/12: dalje – ZSD) diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Tužitelj nije jasno naveo zabranjeni temelj diskriminacije iz čl. 1. ZSD-a pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje diskriminacije

17. S obzirom da je tuženik ukinuo radno mjesto tužitelja, pri donošenju odluke o otkazu tužiteljevog ugovora o radu u smislu članka 115. stavak 2. ZR-a, tuženik nije niti bio dužan provoditi uspoređivanje radnika u pogledu kriterija trajanja radnog odnosa, starosti i obveza uzdržavanja koje terete radnika.

Zbog navedenoga su pravno neodlučni tužbeni i žalbeni navodi tužitelja vezani uz utvrđivanje okolnosti i primjenu zakonskih kriterija sukladno članku 115. stavak 2. ZR- a.

17.1. Ponuda tuženika CŽ da bude zaposlen kao voditelj RJ [naziv] nije od utjecaja na dopuštenost tužiteljevog ugovora o radu jer je riječ o građanskopravnoj ponudi tuženika trećoj osobi koja nije u uzročnoj vezi s otkazom tužiteljevog ugovora o radu, a izostanak iste ponude tužitelju također nije od utjecaja na dopuštenost otkaza jer se dopuštenost otkaza procjenjuje prema pravno relevantnim činjenicama vezanim uz sam otkaz ugovora o radu, nevisno o ponudi odnosno ponudama sklapanja novog ugovora o radu.

18. Pozivanje tužitelja na odredbu članka 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, br. 121/17 i 98/19; dalje ZHBDR) kojim je regulirano pravo prednosti hrvatskim braniteljima u zapošljavanju pod jednakim uvjetima (čl. 102. st.1 f) i st. 3. ZHBDR-a) pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje neosnovanim.

Naime, pored toga što eventualne nezakonitosti vezane uz zapošljavanje CŽ nisu od utjecaja na dopuštenost tužiteljevog otkaza ugovora o radu, kako je to prethodno već i obrazloženo, tuženik nije provodio postupak zapošljavanja u smislu objave oglasa, javnog natječaja ili internog oglasa, a što je osnovna pretpostavka za primjenu ZHBDR-a u tom dijelu.

19. Tuženik je dopisom sindikalnog povjerenika od 4. siječnja 2020. dokazao i da je proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci o redovitom otkazu Ugovora o radu radniku DŽ s ponudom izmijenjenog ugovora. Navedeno potvrđuje i svjedok sindikalni povjerenik ŽŽ koji se složio s prijedlogom tuženika, a nakon što je razgovarao sa svojim zamjenicima (zamjenici glavnog sindikalnog povjerenika) FŽ i ĐŽ.

20. Pravno su neodlučni i navodi tužitelja vezani uz sudjelovanje CŽ u postupku savjetovanja pri donošenju Pravilnika o radu tuženika jer se poslodavac ne smije miješati u sindikalno organiziranje i djelovanje, pa niti eventualne nezakonitosti u radu sindikata odnosno sindikalnih povjerenika ne mogu ići na štetu poslodavca u smislu utjecaja na ocjenu dopuštenosti otkaza ugovora o radu iz razloga vezanih uz postupak savjetovanja.

21. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena i prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom čl. 368. t. 1. ZPP-a.

22. Trošak sastava žalbe tužitelju nije priznat jer s žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević