REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-50/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Bojanu Zustoviću, odvjetniku iz Labina, protiv prvotuženika PJ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], drugotuženice LJ iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima Irene Zustović i Ingrid Zustović Batelić, odvjetnicama iz Labina i trećetuženika Grada Labina (OIB:19041331726) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku iz Labina, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu prvotuženice i drugotuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-204/2023-2 od 10. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-605/2019-26 od 18. listopada 2022., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog prvo i drugotuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog prvo i drugouženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog u iznosu od 263,27 eur.
Obrazloženje
1. Prvo i drugotuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-204/2023-2 od 10. srpnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj P-605/2019-26 od 18. listopada 2022. temeljeći ga na odredbi čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te sadržajno i na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, navodeći sedam pravnih pitanja koje smatraju važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te prigovor o povredi temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog predložio isti odbaciti kao nedopušten uz naknadu troška odgovora u iznosu 263,27 eur.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.1. Prvo procesno pravno pitanje, kojim se problematizira počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP polazi od pogrešne pretpostavke da presuda nije razumljiva. Po ocjeni ovoga suda pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama radi kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev, stoga o navedenom pitanju ne može ovisiti ishod ovoga spora. Naime, činjenica što je drugostupanjski sud, prihvativši pravna utvrđenja i ocjenu prvostupanjskog suda da je tužitelj stekao vlasništvo sporne nekretnine kupoprodajom, a odgovarajući na žalbene prigovore, naveo da bi pored kupoprodaje tužitelj stekao pravo vlasništva i dosjelošću, ali nije bilo potrebe za pozivanje na primjenu odredbu čl. 28. st. 2. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, ne čini istu nerazumljivom i neobrazloženom jer je sud jasno obrazložio razloge zašto je ocijenio da je tužitelj stekao nekretninu kupoprodajom.
3.2. Drugo navedeno pitanje je neodređeno i nejasno te ostavlja dvojbu o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ, stoga o tako naznačeno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.3. Treće, četvrto, peto i šesto postavljeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke, a kako je već navedeno, da je sud osnovanost tužbenog zahtjeva utemeljena na institutu dosjelosti, dok iz pobijane presude proizlazi da je osnovanost tužbenog zahtjeva utemeljena na institutu kupoprodaje jer je utvrđeno da je tužitelj stekao vlasništvo sporne nekretnine kupoprodajom.
3.4. Za sedmo navedeno postupopravno pitanje kojim se problematizira način dokazivanja činjenica, kada bi se i moglo uzeti da je dovoljno određeno pravno pitanje koje ne bi ovisilo o okolnostima konkretnog slučaja, a sve u smislu odredbe 385.a st. 1. ZPP, a ne može, predlagatelji nisu naveli nikakve razloge koji bi davali važnost istom u smislu navedene zakonske odredbe (određene odluke određenih drugostupanjskih sudova koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima povodom naznačenih pravnih pitanja ili određenu odluku ovoga suda u kojoj je zauzeto shvaćanje glede postavljenih pitanja suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci).
4. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, tako je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja kao neosnovan, pa je riješeno kao u toč. I. izreke.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP vezano uz prigovor o povredi temeljnih ljudskih prava na pristup sudu i obrazloženu odluku jer predlagatelji smatraju da su odluke arbitrarne i u suprotnosti sa dosadašnjim odlukama ovoga suda, ocijenjeno je da je prigovor iznesen paušalno i da nije utemeljen. Naime predlagatelji svojim navodima nisu dokazali da su im u postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a što bi dovelo do navodne povrede temeljnih ljudskih prava radi kojih tuženici nisu imali pravično suđenje. Po ocjeni ovoga suda u postupku pred nižim sudovima tuženicima je bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje te da su im povrijeđena njihova prava zajamčena odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
6. Kako, imajući u vidu izneseno, predlagatelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu trebalo je odbaciti sukladno odredbi čl. 389.a st. 4. i st. 5. ZPP, pa je riješeno kao u toč. II. izreke.
7. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP pa je riješeno kao u toč. III. izreke.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
