REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2426/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Nagy, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Cvjetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, M. Marojice 17, radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-67/2022-4 od 12. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-980/2017 od 8. listopada 2021., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-67/2022-4 od 12. veljače 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-980/2017 od 8. listopada 2021. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja koja je tuženik u prijedlogu naznačio glase:
"1. Je li kod usmene oporuke uređene odredbom člankom 37. Zakona o nasljeđivanju mjerodavno postojanje izvanrednih okolnosti u trenutku - času - izjavljivanja usmene oporuke oporučitelja ili se postojanje izvanrednih okolnosti ne utvrđuje i nije mjerodavno u trenutku - času - izjavljivanja usmene oporuke;
2. Utječe li okolnost da je ostaviteljica prije sastavljanja usmene oporuke bila u mogućnosti sastaviti pismenu oporuku na valjanost usmene oporuke, ako su u momentu sastavljanja usmene oporuke postojale iznimne prilike (izvanredne okolnosti);
3. Kod utvrđivanja postojanja izvanrednih okolnosti (iznimnih prilika) kod usmene oporuke (kojih može biti jedna ili više, a dovoljna je jedna) zbog kojih oporučitelj nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, je li mjerodavno njegovo subjektivno i objektivno stanje u trenutku izjavljivanja usmene oporuke i to: subjektivno stanje (njegov osjećaj njegovog zdravstvenog stanja, stanje svijesti, volja, želja, njegov osjećaj, strahovi, njegov osjećaj bolesti, predosjećaj ishoda liječenja i strah od smrti), objektivno stanje (njegovo zdravstveno stanje, njegovo znanje ili osjećaj da nije u mogućnosti na njemu lak i prihvatljiv način iznijeti svoju posljednju volju i iz kojeg razloga), a sve kako bi se utvrdilo postojanje izvanrednih okolnosti (iznimnih prilika) koju zahtijeva usmena oporuka;
4. Predstavlja li valjanu izvanrednu okolnost (iznimnu priliku) u kojoj se ima i može izjaviti usmena oporuka svijest i osjećaj samog oporučitelja u trenutku izjavljivanja usmene oporuke koji zna za svoju dijagnozu i predosjeća blizinu smrti i u očekivanju smrti učini izjavu posljednje volje u usmenom obliku zato što mu se baš takav oblik u danim uvjetima (nemogućnost dolaska bilježnika ili odvjetnika) nameće kao oblik bližeg, jednostavnijeg i manje napornog postupka u usporedbi s pismenom oporukom;
5. Je li za postojanje iznimnih prilika mjerodavno vrijeme - trenutak - čas u kojem je učinjena izjava posljednje volje, a ne vrijeme poslije toga i vrijedi li usmeno učinjena izjava posljednje volje kao pravovaljana oporuka iako su se poslije toga prilike promijenile;
6. Ako nije vještačeno zdravstveno stanje oporučiteljice putem sudskog vještaka medicinske struke u trenutku izjavljivanja usmene oporuke u predmetu, a na temelju predane dokumentacije koja se nalazi u spisu, može li se uopće donijeti zakonita odluka o postojanju izvanrednih okolnosti članak 37. ZN u trenutku izjavljivanja usmene oporuke,
7. Predstavlja li u parnicama radi osporavanja oporuke i to poglavito usmene oporuke, nesaslušanje stranaka bitnu povredu postupka i utječe li na pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja posebno ako je jedna od parničnih strana bila uz oporučitelja i upoznata je s njegovim i objektivnim i subjektivnim stanjem, odnosno, trebala bi biti.".
2. Kao razlog zbog kojeg bi bilo važno dopustiti reviziju predlagatelj ukazuje na nepodudarnost pobijane presude s praksom Vrhovnog suda (Gž-263/76, Rev- 2432/1992, Rev-2060/1998), zatim na neujednačenost prakse drugostupanjskih sudova (ukazano na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4063/2010), nezakonitost pobijane presude i potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu.
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
4. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
5. Prvo i drugo naznačeno pitanje sugeriraju da u postupku nisu utvrđivane pretpostavke valjanosti predmetne usmene oporuke u trenutku njezina sastavljanja, što ne odgovara utvrđenom činjeničnom stanju, jer su sudovi upravo utvrdili pretpostavke valjanosti oporuke usmene na dan kada je oporuka bila sastavljena, a ne u vremenu koje je prethodilo sastavu oporuke, iako je i ono popisano u okviru utvrđenog činjeničnog stanja. Tako je utvrđeno da se u okolnostima konkretnog slučaja nije radilo o izvanrednoj okolnosti jer je na dan sastavljanja usmene oporuke oporučiteljica bila u stanju potpisati se i bila je prisebna, iako fizički izrazito loše. Ona je bolovala duže vremensko razdoblje (nekoliko mjeseci), pa pogoršanje njezinog zdravstvenog stanja nekoliko dana prije smrti (od 31. listopada do 5. studenoga 2012.) nije okarakterizirano nepredvidivom i neuobičajenom okolnošću koja bi ju spriječila u redovom oporučivanju. Sudovi, naime, smatraju da je izvanredna okolnost sama po sebi nepredviđena i neuobičajena okolnost u kojoj se može naći osoba oporučitelja, a zbog koje nepredviđenosti oporučitelj ne može oporučiti u niti jednom od redovnih oblika propisanih zakonom, dok je upravo suprotno utvrđeno u ovom postupku.
6. Sve naprijed navedeno vrijedi i za peto naznačeno pitanje, jer ono sugerira da sudovi postojanje iznimnih prilika nisu utvrđivali u vrijeme u kojem je učinjena izjava posljednje volje, što nije točno i suprotno je sadržaju pobijane presude.
7. Što se, pak, tiče trećeg, četvrtog, šestog i sedmog naznačenog pitanja, razlozi važnosti na koje ukazuje predlagatelj ne govore u prilog zaključku da je u istim činjeničnim i pravnim okolnostima nekoj stanci pružena pravna zaštita drugačijeg sadržaja od onog koji je strankama pružen pobijanom presudom, kao ni da bi nekoj stranci u istim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koja bi predlagatelju bila uskraćena u ovom postupku. Utoliko razlozi važnosti na koje ukazuje predlagatelj nisu odgovarajući okolnostima konkretnog slučaja.
8. U odnosu na nezakonitost kao razlog važnosti, valja odgovoriti da nezakonitost pobijane presude, u pravilu, nije odlučna za ocjenu sadržava li revizija neko važno pitanje zbog kojega bi je trebalo dopustiti. To stoga zato što revizija po novom konceptu koji je prihvaćen u domaćem parničnom postupku, u smislu spomenute zakonske odredbe, ne služi kontroli zakonitosti kao što je služila ranije redovna revizija kojoj je to zbog privatne funkcije te revizije bila primarna svrha. Reviziji po dopuštenju, pak, primarna je svrha ujednačavanje sudske prakse putem donošenja odluka s precedentnim učinkom. Osim toga, kod činjenice da su sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika detaljno obrazlažući razloge za presudu kakvu su donijeli, to se pobijana presuda ne može smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnom.
9. Imajući na umu da predlagatelj ističe i da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.
10. U takvim je okolnostima valjalo odbiti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. i 2. i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
