Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-580/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OM, zbog počinjenja u neubrojivom stanju protupravnog djela sa zakonskim obilježjima kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. te u vezi sa čl. 24. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-527/2024-1 od 3. prosinca 2024., nakon javne rasprave održane 14. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Božene Šoštar Mastelić, okrivljenog OM, branitelja okrivljenika Josipa Kozjaka, odvjetnika u [adresa], te oštećenika NM, ZM i ŽM, **.**.2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP/08),

u t v r đ u j e  s e

da je

okrivljeni OM, zvan " O", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i CM, rođene Z, rođen **.**.1948., u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, razveden, otac dvoje punoljetne djece, završio 6 razreda osnovne škole, ne posjeduje pokretnu imovinu, vlasnik kuće na adresi prebivališta, slabijeg imovnog stanja, s mirovinom oko 360,00 eura, vojsku služio u Beogradu, neodlikovan, bez čina, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, neosuđivan,

dana 13. listopada 2024. oko 14,00 sati, u [adresa], u stanju duševnog rastrojstva proizašlog iz aktivne paranoidne shizofrenije, uslijed čega nije mogao shvatiti značenje svojeg djelovanja niti upravljati svojim postupcima, nakon što je prethodno izvršio dojavu policiji prijavljujući susjede, te kada su zbog toga službenici policije obavljali razgovor s članovima obitelji NM, koji je sa suprugom ZM izašao na vrata svoje kuće i vidjevši ga na dvorištu, upitao ga u čemu je problem i zašto zove policiju a nitko mu ništa neće, u cilju da zastraši sve članove obitelji NM pa tako i njegovu majku ŽM i dvoje maloljetne djece Ž i HM, koji su se nalazili u kući, rekao im:"prerezal ti bum vrat i tebi i sinu, a sve ostale bum potukel",

dakle, u neubrojivom stanju drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela prijetnje je počinjeno prema većem broju ljudi, čime je u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. te u vezi sa čl. 24. KZ/11.

II. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Narodne novine, broj: 76/14 – dalje: ZZODS), određuje se prisilan smještaj okrivljenog OM u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je protiv okrivljenog OM u uvodu navedenu optužnicu zbog počinjenja u neubrojivom stanju protupravnog djela sa zakonskim obilježjima kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. te u vezi sa čl. 24. KZ/11.

2. Očitujući se na raspravi na optužbu, sukladno čl. 552. st. 3. ZKP/08, okrivljenik – za kojeg je na temelju nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka mr. sc. Nenada Horvata, dr. med., prethodno utvrđeno da je raspravno sposoban – izjavio je da nije počinio protupravno djelo za koje ga se tereti optužbom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su, uz suglasnost stranaka, zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 13. listopada 2024. (osim u dijelu izjave), zapisnik o pretrazi doma OM s potvrdama o privremenom oduzimaju predmeta od 14. listopada 2024., medicinska dokumentacija za OM od 11. listopada 2024., nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka mr. sc. Nenada Horvata, dr. med., od 4. studenog 2024., uz medicinsku dokumentaciju za OM, zapisnik o ispitivanju svjedoka AM od 25. studenog 2024., zapisnik sa dopunskim nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka od 27. studenog 2024. te službena zabilješka o dojavi PP Varaždin od 13. listopada 2024. Imenovani vještak i dopunski je ispitan na raspravi, na kojoj su ispitani i svjedoci-oštećenici NM, ZM i ŽM, čiji iskazi od 22. i 23. studenog 2024. su ujedno pročitani uz suglasnost stranaka, a u konačnici su pročitani izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika, dok je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegova ispitivanja u svojstvu osumnjičenika, njegova prvog ispitivanja od 14. listopada 2024. te njegova prvog ispitivanja od 27. studenog 2024. po čl. 550. ZKP/08.

3.1. Druge dokaze sud nije provodio jer nalazi da je činjenično stanje u ovom predmetu utvrđeno u mjeri koja je dostatna za donošenje pravilne i zakonite odluke, time da ni stranke nisu predlagale daljnje dokaze niti su imale primjedbi na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka osporio da bi prijetio, izazivao svađe s oštećenicima ili da bi im nabijao bilo kakve strahove. Kao i prilikom ranijih obrana, koje su uz suglasnost stranaka reproducirane, osporio je da bi počinio djelo koje mu se stavlja na teret, kao i da bi oštećenike na bilo koji način napadao, a istaknuo je da je oštećeni NM te zgode izašao van i on njemu prijetio uz riječi "čekaj, ve buš dobil dok ti ja dojdem tam". Dodao je da su mu oštećenici svaki dan prijetili bušenjem guma, time da mu je jedna guma i bila probušena. Kritičnog dana on je zvao policiju zbog prijetnji, i to sina UM koji mu je rekao da ga bude mrtvoga u raki zrezal, dok su mu iz kuće susjeda C prijetili da će mu probušiti kotač. Smatra da je lažno optužen, dok je na pitanje branitelja odgovorio da je inkriminirane zgode susjed NM došao na balkon, dok je on u to vrijeme bio na svojoj verandi te je susjed rekao "ve bum ja tebi došel", time da ne zna je li s NM te prilike bila i njegova supruga ZM. Zna da u kući susjeda NM žive ovdje prisutni NM, ZM i gazdarica ŽM, dok ne zna imaju li NM i ZM djece. Konačno, na pitanje zastupnice optužbe zašto je imao oružje i municiju koje mu je policija oduzela odgovorio je da on inače radi u šumi te je to oružje koristio u šumi na način da sam namjeravao pucati na lisice, ali da to nisam činio, da bi ipak potvrdio da je jednom pucao iz pištolja "duge devetke" u šumi, dodajući da nije imao pravo nositi to oružje odnosno da je isto ilegalno posjedovao.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da se inkriminiranog dana, 13. listopada 2024., nakon što je okrivljenik izvršio prijavu policiji, dogodio razgovor između okrivljenika i oštećenika NM, inače nesporno prvih susjeda, koji su se obojica nalazili izvan svojih kuća, no sporno je je li tom prilikom okrivljenik izrekao inkriminirani prijeteći sadržaj, u cilju da ustraši sve članove obitelji NM. Okrivljenik je u svojoj obrani porekao prijetnje, ukazujući da su oštećenici ti koji prijete njemu te da je u konkretnom slučaju oštećeni NM njemu uputio prijetnju, a ne obratno.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio protupravno djelo za koje je optužen. 7. Utvrđenje da je okrivljeni OM inkriminiranog dana 13. listopada 2024. postupio kako je opisano u činjeničnom opisu protupravnog djela, proizlazi prvenstveno iz opširnih, detaljnih i u bitnome suglasnih iskaza oštećenih svjedoka NM, ZM i ŽM.

7.1. Tako je oštećeni NM u bitnome naveo da je udaljenost između kuća njegove obitelji i okrivljenika oko 5 metara, da ih okrivljenik duže vrijeme neosnovano optužuje za različite stvari, a da mu je kritične zgode, kada su policijski službenici došli k njemu, a on zajedno sa suprugom izašao na stražnji izlaz iz kuće, vidio okrivljenika na dvorištu te ga pitao u čemu je problem, da zašto zove policiju, nakon čega mu je okrivljenik, držeći ruku u zraku rekao: "prerezal bum vrat tebi i tvom sinu, a ostale bum potukel". Nakon toga je ušao u kuću i policijskim službenicima rekao da mu je OM prijetio, te su ga policijski službenici uputili da može podnijeti kaznenu prijavu što je i učinio. Tom prilikom u kući je bio i susjed AM koji mu je potvrdio da je čuo okrivljenikovo vikanje, ali ne i sadržaj izgovorenog, a da je okrivljenik prijetio čula je i njegova majka ŽM, dok je za prijetnje rekao i svojoj djeci.

7.2. Oštećena ZM, supruga oštećenog NM, suglasno njemu potvrdila je da su sporne prigode, u vrijeme kada su policijski službenici bili u njihovoj kući zajedno sa suprugom izašla izvan kuće te je okrivljenik, nakon što ga je suprug upitao u čemu je problem, uputio prijetnje da će njemu i sinu prerezati vrat, a sve ostale pobiti, pri čemu smatra da se to, osim na nju, odnosi na supruga NM, svekrvu ŽM te djecu Ž i HM. Nakon toga vratili su se u svoju kuću, o prijetnjama obavijestili prisutne policijske službenike i nakon toga otišli na policiju prijaviti izrečene prijetnje.

7.3. Oštećena ŽM iskazala je da je okrivljenik inkriminiranog dana zvao policiju te su policijski službenici najprije došli k okrivljeniku pa k susjedima H, a u konačnici i k njima, da bi u jednom trenutku sin NM i snaha ZM izašli van iz kuće, a kada su se vratili NM je rekao da je okrivljenik prijetio, i to da će prerezati vrat njemu i sinu, a sve ostale da bude potukel. Ona taj razgovor nije čula neposredno, nego od sina NM, kada je on to pričao policijskim službenicima.

7.4. Iz iskaza svjedoka AM, pročitanog na raspravi uz suglasnost stranaka, proizlazi da on stanuje oko 100 metara od kuće okrivljenika i s njime nema problema, dok mu je poznato da si okrivljenik nije dobar sa susjedima ŽM i H, a isto da si nije dobar ni s kime u cijeloj ulici. Sjeća se da mu je OM znao govoriti da mu susjedi ŽM buše gume i pišaju po ogradi, dok je u odnosu na konkretan dan 13. listopada 2024. naveo da ga je telefonom nazvao NM i rekao da imaju probleme sa OM i da li bi mogao doći do njih, bilo je oko 14,00 ili 15,00 sati, nakon čega je došao u kuću NM u kojoj su se nalazila i dva policijska službenika te je čuo da je policijski službenik govorio NM da može podnijeti kaznenu prijavu ako to želi, i objašnjavali su mu na koji način to može učiniti. U kontekstu tog razgovora od NM je čuo da je OM izrekao prijetnje i zbog toga je dobivao ta objašnjenja od policajaca, u vrijeme kada se on tamo nalazio nitko od obitelji NM nije govorio na koji način je OM njima prijetio, ali je govorio nešto u smislu da se Franjinom ponašanju jednom mora stati na kraj. Znao je da OM posjeduje zračnu pušku koju je nedugo prije kupio na sajmu lova i ribolova, međutim nije znao za bilo kakvo drugo oružje da bi OM posjedovao, jer da je znao sigurno bi ga on sam prijavio. U vrijeme kada su policijski službenici bili kod NM i kada se i on tamo nalazio, vidio je da su svi vrlo uznemireni, dok on i članovi njegove obitelji nikad nisu imali s okrivljenikom nikakve probleme, time da smatra da je ponašanje OM u ovom slučaju moguće proizašlo iz njegove bolesti, jer ga on ne poznaje kao nasilnog i agresivnog čovjeka.

8. Dakle, za razliku od okrivljenika koji negira da bi izrekao prijetnje stavljene mu na teret, oštećenici NM i ZM dosljedno i neproturječno svjedoče da se događaj inkriminirane zgode dogodio upravo na način opisan u činjeničnom opisu. Iz njihovih iskaza proizlazi da bi okrivljenik, kao njihov neposredni susjed, nakon što ga je NM, kojemu su u kuću došlo policijski službenici kojima je okrivljenik ranije izvršio prijavu, upitao u čemu je problem, izrekao sporne prijetnje u smislu da će prerezati vrat NM i sinu, a ostale potući. Svjedokinja ŽM nije bila neposredno prisutna komunikaciji okrivljenika s njezinim sinom NM, ali je, po povratku njega i snahe ZM u kuću, bila prisutna Igorovu pričanju policijskim službenicima o tim prijetnjama, dok je i svjedok AM koji je po pozivu oštećenog NM te prilike došao u kuću obitelji NM iz razgovora potonjeg s policijskim službenicima čuo da bi okrivljenik izrekao prijetnje, time da ne zna o kakvim bi se konkretno prijetnjama radilo, a zbog čega je NM dobio objašnjenje policajaca da može podnijeti kaznenu prijavu. Pritom je svjedok AM opisao svoje zapažanje da su svi u vrijeme kada se on nalazio u toj kući bili vrlo uznemireni.

8.1. Navedene iskaze oštećenih NM, ZM i ŽM, kao i iskaz svjedoka AM, sud prihvaća ocjenjujući ih kao dosljedne, uvjerljive, nekontradiktorne i, kao takve, vjerodostojne. NM i ZM neposredno su čuli izrečene prijetnje, dok je ŽM, kako je navedeno, o sadržaju istih čula iz pričanja sina NM te je također dosljedno potvrdila njihov sadržaj. Svjedok AM, pak, nesrodan s okrivljenikom i oštećenicima, daljnji je susjed i u dobrim odnosima sa svima njima, a iz njegova iskaza proizlazi da je, prisutan spornog dana u kući ŽM, čuo kada je NM policijskim službenicima govorio da bi okrivljenik prijetio, kao i da je isti dobio objašnjenje policajaca da može podnijeti kaznenu prijavu, a dao je i zapažanje da su A u vrijeme kada se on nalazio u njihovoj kući bili vrlo uznemireni. Svjedok AM potpuno je nepristran svjedok za kojeg proizlazi da je, kao iznimka u susjedstvu, bio u dobrim odnosima s okrivljenim OM, te nema razloga lažno iskazivati, a njegov se iskaz ograničava isključivo na ono što je čuo iz pričanja oštećenog NM i ono što je zapazio. Isti se ne upušta u sadržaj prijetnji, jer mu isti nije poznat, ali potvrđuje da je NM govorio da su se prijetnje dogodile i da se ponašanju okrivljenika jednom mora stati na kraj, a ističe i da su oštećeni A bili uznemireni. Takav iskaz potonje navedenog svjedoka, koji o događaju ima ograničena saznanja i samo o istima iskazuje, uklapa se u kontekst iskaza oštećenih svjedoka i potvrđuje, kako je navedeno, da je bila riječ o prijetnjama od strane okrivljenika, ujedno svjedočeći o njihovoj znatnoj uznemirenosti te prilike. Potonje navedena okolnost potkrjepljuje iskaze oštećenika kada u bitnome suglasno i neproturječno svjedoče o prijetnjama jer je logično i životno posve prihvatljivo da osobe na koje se odnose prijetnje (konkretno usmrćenjem) odaju dojam uznemirenosti, dok posljedično nije prihvatljiva, pa se ne cijeni ni istinitom, obrana okrivljenika u kojoj on negira izricanje spornih prijetnji.

8.2. Oštećeni NM predmetni događaj prijavio je 13. listopada 2024. u 15,00 sati (kako to proizlazi iz zapisnika sa stranice 27, koji je u dokaznom postupku pročitan uz suglasnost stranaka, osim u dijelu izjave), dakle neposredno po njegovu dešavanju, dok službena zabilješka o dojavi od istog dana (stranica 219 spisa) potvrđuje činjenicu da je okrivljenik ranije toga dana policiji dojavio problem sa susjedima. Iz navedenog proizlazi potvrda da se okrivljenik ranije toga dana obratio policiji, da bi, po izlasku policijskih službenika i upita oštećenog NM prema njemu, došlo da spornih prijetnji, dok vrijeme podnošenja kaznene prijave upućuje na zaključak da oštećeni NM nije oklijevao niti taktizirao s prijavom policiji, već je postupio upravo onako kako je iskazao on, ali i svjedok AM, koji govore da su policijski službenici NM upoznavali s mogućnošću i načinom podnošenja prijave spornog događaja, a tako blisko vrijeme samom događaju uklapa se i u percepciju svjedoka AM o uznemirenosti NM, budući da je životno prihvatljivo da žrtve ovakvog kaznenog djela ako imaju priliku isto ubrzo i prijave, posebno kada su o mogućnosti i načinu prijave neposredno i upoznati po prisutnim policijskim službenicima.

8.3. Imajući u vidu prethodno navedeno, obranu okrivljenika koji negira da bi počinio predmetno protupravno djelo, ujedno ističući da je oštećeni NM prijetio njemu, sud u tom dijelu ne prihvaća kao istinitu. Ista, naime, nije ničime potvrđena, proturječna je iskazima svjedoka koji su cijenjeni kao vjerodostojni iz ranije prezentiranih razloga, a sadržaj obrane ujedno ukazuje na okrivljenikov osjećaj ugroženosti od strane njegovih susjeda (pri čemu iskazuje i da mu oštećenici svaki dan prijete bušenjem guma, da mu je jedna guma i bila probušena, da su mu izricane i prijetnje rezanjem mrtvoga), što se uklapa u dijagnozu paranoidne shizofrenije koja je u sporno vrijeme, kako proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka (o kojem će, detaljnije, biti riječ u daljnjem dijelu obrazloženja), bila u aktivnoj fazi. Iskaz okrivljenika na raspravi da u kući susjeda NM žive, na raspravi prisutni, NM, ZM i ŽM (koju titulira kao gazdaricu) suglasan je i iskazima samih oštećenih ŽM, dok dio tog iskaza okrivljenika iz kojeg bi proizlazilo da ne zna imaju li NM i ZM djece sud ne prihvaća kao istinit jer je nesporno da su okrivljenik i A dugogodišnji prvi susjedi, njihove kuće udaljene su 5 metara (te se i sam inkriminirani događaj zbio na potezu između njihovih nekretnina), a djeca U i HM rođena su još 2007. odnosno 2012., pa uslijed toga nije logično ni životno da okrivljenik ne bi znao da njegovi susjedi nemaju djecu.

9. Na temelju svega prethodno navedenog i provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika te provedenih dokaza, i to svakog zasebno, kao i u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme, nakon što je prethodno izvršio dojavu policiji prijavljujući susjede, u cilju da zastraši sve članove obitelji NM, s kojim je bila supruga ZM, pa tako i njegovu majku ŽM i dvoje maloljetne djece Ž i HM, rekao: "prerezal ti bum vrat i tebi i sinu, a sve ostale bum potukel".

9.1. Opisanim postupanjem okrivljeni OM ostvario je zakonska obilježja protupravnog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – i to usmrćenjem prema većem broju ljudi, opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11.

9.2. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema većem broju ljudi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja, koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je nebitno je li ta namjera doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

9.3. Nema dvojbe da su riječi koje je okrivljenik uputio inkriminirane zgode apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha, što je okrivljenik i htio, a s obzirom na ranije navedeno irelevantno je je li on kao počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje (obrana u završnom govoru ukazuje da okrivljenik nema namjeru prema bilo kome vršiti bilo kakvo fizičko nasilje). Predmetni prijeteći sadržaj upućen je, u cilju da ih zastraši, svim članovima obitelji HM, i to supružnicima NM i ZM koji su bili prisutni kada ga je okrivljenik izgovorio, ŽM koja živi u istoj kući, u odnosu na koje je okrivljenik, prisutan zajedno s njima na raspravi, potvrdio da žive u kući susjeda HM, sa sigurnošću navodeći da u toj kući žive „ovdje prisutni“ NM, ZM i gazdarica ŽM, dok je u odnosu na djecu Ž i HM, s obzirom da kao prvi susjed živi u njihovoj neposrednoj blizini i da su isti u vrijeme počinjenja djela imali 12 odnosno 17 godina, ranije obrazloženo da nije prihvatljiva okrivljenikova obrana da ne bi znao da NM i ZM imaju djecu. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik inkriminirane zgode prijetio većem broju osoba (da će NM i njegovu sinu prerezati vrat, a ostalo troje članova obitelji potući), time da iz iskaza NM proizlazi i da je i djeci rekao za prijetnje.

10. Tijekom postupka je, u skladu s odredbom čl. 325. st. 3. ZKP/08, provedeno psihijatrijsko vještačenje okrivljenika.

10.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr.sc. Nenada Horvata, dr. med. – koji je dan od strane stručne osobe, a sud ga u cijelosti prihvaća cijeneći ga potpuno jasnim, argumentiranim i objektivnim – proizlazi da je okrivljeni OM osoba s teškom formom duševne bolesti, s dijagnozom paranoidne shizofrenije u trajanju od više desetljeća koja je u sporno vrijeme bila u aktivnoj fazi i za sobom povlačila stanje duševnog rastrojstva, zbog čega je ostao bez sposobnosti shvaćanja suštine svojeg postupanja i bez sposobnosti upravljanja svojom voljom i postupcima. Dakle, mišljenje je vještaka da je okrivljenik u sporno vrijeme i u odnosu na sporno protupravno djelo bio neubrojiv, da se zbog aktivne psihopatologije ima smatrati opasnim za okolinu, kao i da su ispunjene kliničke i forenzičko-psihijatrijske pretpostavke potrebne za preporuku prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu.

10.2. Dopunski ispitan na raspravi, psihijatrijski vještak naveo je da u cijelosti ostaje kod forenzičkih utvrđenja koje je donio u pisanom nalazu i mišljenju. Ovo se odnosi kako na psihijatrijsku dijagnostiku okrivljenika, tako i na ocjenu njegovog psihičkog stanja tempore criminis, a ostao je i kod predloženog modaliteta forenzičkog tretmana neubrojive osobe u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, dodajući da je riječ o osobi sa shizofrenijom paranoidnog tipa koja je u kritično vrijeme bila u aktivnoj fazi i modelirala okrivljenikovo percipiranje, osjećanje, razmišljanje i ponašanje. Pod uplivom akutizirane simptomatologije duševne bolesti okrivljenik je, ostajući bez uvida, izgubio mogućnost da racionalno obradi situaciju te je istovremeno izgubio mogućnost da svoje ponašanje uskladi sa objektivnim oznakama situacije. Osim toga, analizirajući cijeli kazus utvrdio je da se iz različitih okolnosti u koje je okrivljenik uronjen mora pretpostaviti neprihvatljiv i visok rizik za kažnjivo ponašanje, koje da nažalost obuhvaća i ponašanje kojim prijeti. Liberalniji pristup u tretmanu ove opasnosti bio bi, prema vještaku, nedovoljno strukturiran i nedovoljno intenzivan pa tako i nedovoljno učinkovit, pa je stoga ostao kod prijedloga da se u početku okrivljeniku odredi prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu.

11. Stoga je, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra, sud nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni OM u vrijeme počinjena protupravnog djela bio neubrojiv, jer zbog teške duševne bolesti od koje boluje – shizofrenije paranoidnog tipa – nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja niti upravljati svojom voljom.

11.1. Budući da neubrojiva osoba nije kriva te joj se ne može izreći kazna (čl. 24. st. 1. KZ/11), ovaj sud je, posljedično, na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08 utvrdio da je okrivljenik u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. te u vezi sa čl. 24. KZ/11.

11.2. Ujedno je, u skladu s odredbama čl. 554. st. 1. ZKP/08 i čl. 51. st. 1. ZZODS, određen prisilan smještaj okrivljenog OM u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

11.3. Naime, prema odredbi čl. 51. st. 1. ZZODS, sud u kaznenom postupku odredit će prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci ako je na temelju mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji vjerojatnost da bi ta osoba zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, mogla ponovno počiniti teže kazneno djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njezino liječenje u psihijatrijskog ustanovi.

11.4. Iz naprijed izloženog vidljivo je da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik tempore criminis bio neubrojiv i to zbog teške duševne bolesti, paranoidne shizofrenije, koja je u sporno vrijeme bila u aktivnoj fazi, te da postoji neprihvatljivo visok stupanj opasnosti da bi zbog navedene teške duševne bolesti mogao počiniti teže kazneno djelo (pa i ponašanje kojim prijeti), kao i da je potrebno njegovo liječenje u psihijatrijskoj ustanovi. Pritom valja reći da iz nalaza vještaka proizlazi da okrivljenik ne priznaje svoju bolest, kao i da živi sam, bez mnogo doticaja s okolinom te je prepušten sam sebi, zbog čega je i potrebna najradikalnija forma forenzičke neutralizacije opasnosti koja postoji kod okrivljenika, dok pri tome valja ukazati i da iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora te potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (vjerodostojnost kojih isprava nije problematizirana) proizlazi da su kod okrivljenika, između ostalog, pronađeni zračna puška, 193 komada streljiva, pištolj i dva spremnika za pištolj. Stoga je trebalo odrediti prisilni smještaj okrivljenika u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

12. Sukladno čl. 554. st. 1. ZKP/08, kojim je propisano da će se u "utvrđujućoj" presudi izreći da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci, kao i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, odlučeno je kao u toč. III. izreke.

U Varaždinu 14. siječnja 2025.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-527/2024

2. Okrivljeni: OM, putem Zatvora u Varaždinu

3. Branitelj okrivljenika: Josip Kozjak, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećeni: NM, [adresa] - po pravomoćnosti

5. Oštećena: ZM, [adresa] - po pravomoćnosti 6. Oštećena: ŽM, [adresa] - po pravomoćnosti