Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-763/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat kao predsjednice vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku IG, odvjetniku iz [adresa] te punomoćnicima UK, RK, KK, DK, ĐK, dipl. pravnicama u NSZIVO iz [adresa], protiv tuženika NISKZ, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici TCG, odvjetnici iz OD C G & E, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8439/2021-54 od 12. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 8439/2021-54 od 12. lipnja 2024. te se sudi:

Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi: "Nalaže se tuženiku NISKZ, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da plati tužiteljici ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukupan iznos od 2.070,87 EUR bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:

- 81,37 EUR počevši od 16.03.2012. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.04.2012. pa do isplate;

- 76,09 EUR počevši od 16.05.2012. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.06.2012. pa do isplate;

- 81,43 EUR počevši od 16.07.2012. pa do isplate;

- 81,36 EUR počevši od 16.08.2012. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.09.2012. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.10.2012. pa do isplate;

- 78,72 EUR počevši od 16.11.2012. pa do isplate;

- 73,47 EUR počevši od 16.12.2012. pa do isplate;

- 78,72 EUR počevši od 16.01.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.02.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.03.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.04.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.05.2013. pa do isplate;

- 81,72 EUR počevši od 16.06.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.07.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.08.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.09.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.10.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.11.2013. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.12.2013. pa do isplate;

- 70,85 EUR počevši od 16.01.2014. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.02.2014. pa do isplate;

- 81,37 EUR počevši od 16.03.2014. pa do isplate;

- 68,22 EUR počevši od 16.04.2014. pa do isplate;

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.875,00 €, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 2.070,87 € bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima te tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.070,87 € na ime dodataka na plaću za rad u posebnim uvjetima u razdoblju od veljače 2012. do ožujka 2014.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žalitelj određeno navodi koje bi to bitne povrede bile učinjene. Međutim, osnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa je primjenom odredbe čl. 373. a. st. 1. i 2. ZPP prvostupanjsku presudu moguće preinačiti temeljem stanja spisa.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu službenik III. vrste preparator u Odjelu u središnjoj službi za zaštitu i pohranu temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2. travnja 2002.;

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu službenik III. vrste - restaurator majstor - Odjel zaštita i pohranu temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2016.;

- da tužiteljica nije bila uvrštena u Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada, a koje je tuženik kao poslodavac napravio za 2011., 2012. i 2013., a isto tako da u spornom razdoblju ili u razdoblju prije toga, nije izrađena procjena opasnosti kod tuženika,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je 2016. kod tuženika donesena nova sistematizacija radnih mjesta po kojoj više ne postoji radno mjesto preparatora već je uveden naziv radnog mjesta restaurator-majstor te da je tužiteljica obavljala iste poslove i po jednom i drugom Ugovoru o radu odnosno da nije došlo do promjene u načinu obavljanja poslova, uvjetima i da svakodnevno dolazi u doticaj s kemikalija kojima čisti stare knjige;

- da se tužiteljica ne može pozivati na procjenu rizika Revizija 0, RN 712- 026/16, budući je izrađena 30. lipnja 2016., dakle, nakon utuženog razdoblja te se ne odnosi na radno mjesto na kojem je tužiteljica radila u spornom razdoblju jer je sistematizacijom radnih mjesta zaključila ugovor o radu za radno mjesto restaurator majstor;

- da je tužiteljica na ročištu 14. ožujka 2022. povukla prijedlog za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu na okolnost utvrđenja da je radila tijekom utuženog razdoblja na poslovima s posebnim uvjetima rada;

- da iz iskaza svjedoka VK proizlazi da je od 2001. zaposlena u Ergonomici d.o.o. koja tvrtka je radila procjenu opasnosti kod tuženika u nekoliko navrata, te se koristila BG metoda i to je bilo do 2014., a isto obuhvaća razdoblje 2012. i 2013., dok tijekom 2014. Ergonomica više nije radila procjenu opasnosti kod tuženika, te je zakonodavac propisao novu metodu i misli da je bila drugačija u odnosu na BG metodu vršenja procjene opasnosti;

7. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da cijeneći iskaze svjedoka kao i stranaka, nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju faktično i stvarno obavljala poslove kod kojih postoji izloženost izvorima opasnosti (rad sa kemikalijama, rad na staroj građi koja je prašnjava, te puna plijesni koje se šire po zraku i sl.), a koje identične poslove tužiteljica i dalje obavlja u jednakim, nepromijenjenim uvjetima rada, te koje radno mjesto se prema novom Pravilniku nalazi na Popisu radnih mjesta sa posebnim uvjetima rada, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Međutim, takav zaključak suda prvog stupnja se ne može prihvatiti.

9. Najprije valja reći da je odredbom čl. 54. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine broj 142/2010, dalje: KU), propisano da zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl.58. st. 1. toga ugovora i popisa radnih mjesta iz čl. 58. st. 3. toga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, pripada dodatak na plaću u visini 7% - 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

10. Isto tako, odredbom čl. 58. st. 1. KU propisano je da će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu u svakoj ustanovi izraditi Procjena opasnosti dok je stavkom 2. cit. čl. propisano da je temeljem Procjene opasnosti iz prethodnog stavka poslodavac dužan primjenjivati pravila zaštite na radu kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti po zaposlenike na mjestima rada i u radnom okolišu za što poslodavac osigurava sva potrebna materijalna sredstva. Nadalje, st. 3. cit. čl. je određeno da će se na temelju procjene opasnosti iz stavka 1. toga članka u svakoj ustanovi izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima te je st. 4. cit. čl. propisano da će popis iz st. 3. toga članka učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, a st. 5. cit. čl. da je popis iz stavka 3. toga članka poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu u roku 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je u ustanovi izrađena Procjena opasnosti te će se jednom godišnje sačiniti reažuriranje podataka iz popisa.

11. Dakle, iz navedenih odredbi KU proizlazi da je za ostvarenje prava na dodatak na plaću potrebno da radnik radi s izvorima opasnosti, odnosno da je izravno ili neizravno izložen istima te da je ujedno njegovo radno mjesto utvrđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, odnosno s izvorima opasnosti, kao i da je radnik uvršten na popis radnih mjesta.

12. Pri tome, sam popis nije jedini dokaz kojim bi se utvrđivalo da li neka osoba radi s izvorima opasnosti, odnosno da li je izravno ili neizravno izložena izvorima opasnosti. Upravo je važno utvrditi da li poslovi radnika spadaju u opis poslova za koje postoji pravo na dodatak na plaću zbog izravne ili neizravne izloženosti izvorima opasnosti odnosno tužiteljica je ovlaštena dokazivati u postupku radi li na radnom mjestu sa posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 2307/15-2 od 13. srpnja 2016.)

13. Međutim, tužiteljica je na ročištu 14. ožujka 2022. povukla prijedlog za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu na okolnost utvrđenja da je radila tijekom utuženog razdoblja na poslovima s posebnim uvjetima rada.

14. Stoga u situaciji kada tuženik osporava da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na poslovima s posebnim uvjetima rada, a niti je bila uvrštena u Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima sa posebnim uvjetima rada, a koje je tuženik kao poslodavac napravio za 2011., 2012. i 2013. te na koji prilikom izrade nije bilo primjedbi od strane ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu te sindikalni povjerenika, tada je na tužiteljici bio teret dokaza da li je i prije procjene rizika Revizija O, RN 712-026/16 od 30. lipnja 2016. stvarno obavljala poslove na radnom mjestu sa posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada odnosno da li se radilo zaista o takvom radnom mjestu, a što je bilo u konkretnom slučaju moguće vještačenjem po vještaku zaštite na radu na okolnost da li je izravno ili neizravno izložena štetnim tvarima.

15. Naime, u konkretnom slučaju, iskazi svjedoka nemaju takvu dokaznu snagu da se na nedvojben način može utvrditi da li je neko radno mjesto zaista mjesto s posebnim uvjetima radima, kao i da li je tužiteljica bila izložena izvorima opasnosti te je u konkretnom slučaju bilo potrebno izvesti dokaz vještačenjem radi utvrđivanja činjenice za koje je potrebno stručno znanje. To pogotovo u situaciji kada najprije nije takvo radno mjesto uvršteno na popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, da bi kasnije, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka VK bila drugačija metoda u odnosu na BG metodu vršenja procjene opasnosti. Prema tome, u konkretnom slučaju u utuženom razdoblju izostaje formalno utvrđenje u Procjeni opasnosti odnosno popisima radnih mjesta da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na poslovima s posebnim uvjetima rada, a niti tužiteljica, niti bilo koji drugi radnik, radničko vijeće i/ili sindikalni povjerenik nikada nisu imali primjedbi tim popisima koji su sačinjavani temeljem uredno pribavljenih procjena opasnosti izrađenih po specijaliziranim vanjskim pružateljima usluga i uz sudjelovanje stručnjaka zaštite na radu i koji popisi proizvode pravne učinke.

16. Slijedom svega navedenog, tužiteljica nije dokazala da je faktično obavljala poslove s posebnim uvjetima rada kao i da je istima bila izložena od 25 do 50% svog radnog vremena, a na njoj je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan.

17. Stoga je valjalo usvojiti žalbu tuženika sukladno odredbi članka 373. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP-a i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev kao u točki I. izreke.

18. S obzirom da je preinačenjem pobijane presude tuženik u cijelosti uspio u postupku, treba mu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a priznati troškove nastale u sporu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023 - dalje Tarifa).

19. Tako je tuženiku priznat trošak za zastupanje po punomoćniku u skladu sa zatraženim troškovnikom, i to za odgovor na tužbu 100 bodova (Tbr.8/1), pristup na ročište 02.05.2017.-100 bodova (Tbr.9/1), sastav podneska od 12.07.2017. - 100 bodova (Tbr.8/1), pristup na ročište 06.09.2017. -100 bodova (Tbr.9/1), trošak sastava podneska od 27.02.2018. 100 bodova (Tbr.8/1), trošak sastava podneska od 27.03.2018. -100 bodova (Tbr.8/1), trošak pristupa na ročište 12.02.2019.- 50 bodova (Tbr.9/2 Tarife), trošak pristupa na ročište 08.03.2019. - 100 bodova (Tbr.9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište 08.04.2019.- 50 bodova (Tbr.9/2 Tarife), trošak pristupa na ročište 17. prosinca 2021. – 50 bodova (Tbr.9/2 Tarife), trošak pristupa na ročište 6.4.2022. – 50 bodova (Tbr.9/2 Tarife), trošak pristupa na ročište 10. 1.2023. – 50 bodova (Tbr.9/2 Tarife), trošak pristupa na ročište 14.3.2023. – 50 bodova, trošak pristupa na ročište 2.2.2024. – 50 bodova (Tbr.9/2 Tarife), trošak pristupa na ročište 8.4.2024. – 50 bodova (Tbr.9/2 Tarife) te trošak pristupa na ročište za objavu presude – 50 bodova odnosno 1150 bodova odnosno 2.300,00 € te uvećano za 25%, ukupno 2.875,00 € zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude, dok ostali troškovi nisu bili nužni niti potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

20. Kako je tuženik uspio sa žalbom, to su mu dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove zatraženog troška sastava žalbe u iznosu od 125 bodova - 250,00 € uz PDV (25%), ukupno 312,50 € te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat