Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4701/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Blečić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Uniqa osiguranje d.d. Zagreb, Planinska 13a, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Vukasović, odvjetnik u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna službe u Opatiji, poslovni broj Pn-106/2020-42 od 22. rujna 2023., dana 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-106/2020-42 od 22. rujna 2023..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku da tužiteljici s osnova imovinske štete isplati iznos od 500,00 eur/ 3.767,25 kn, sa zateznom kamatom po stopi od 12 % godišnje od 5. studenoga 2018. pa do isplate te naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od 14. rujna 2023., do isplate po stopi od 12 % godišnje, sve u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.436,71 eur/ 10.824,89 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete zbog oštećenja na zidovima u kupaonici, hodniku, kuhinji i dnevnoj sobi u kući tužiteljice u [adresa], za koja tvrdi da su nastala uslijed puknuća cijevi.

6. Osnovano žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer je potpuno pogrešno utvrdio da je tuženik bilo što platio po predmetnoj šteti, budući da se navodi suda odnose na štetu koju je tužiteljica imala, ali na drugom katu iste nekretnine, a koja nema nikakve veze sa štetom koju tužiteljica potražuje u predmetnoj tužbi.

7. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je tu povredu odlučio otkloniti te donijeti presudu kao u izreci.

8. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je policom osiguranja broj [broj police osiguranja]-0106007-01 ugovoreno osiguranje Ekskluziv, a iz Posebnih uvjeta za osiguranje stambenih objekata po ovom parketu osiguranja osigurani su rizici požara, eksplozije, udara groma, pada letjelice, oluje, tuče, klizanja tla, izljeva vode iz instalacija, udara nepoznatog vozila, loma stakla, odgovornosti iz posjedovanja objekata ili zemljišta te rizici poplave, bujice i usporenja vodenih tokova u okviru pokrića "Pomoć u katastrofama",

- da su na okolnost nastanka utužene štete provedena dva očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke,

- da je vještak građevinske struke Dragan Blažević u svom nalazu i mišljenju zaključio da vlaga i plijesan na uzdužnom najdužem zidu veće prostorije stana ne može biti izazvana štetnim događajem puknuća izljevne kanalizacijske cijevi te da su navedena oštećenja rezultat nedovoljne temeljne hidroizolacije, a posebice nedovoljne debljine, a time i termo izolacije pregradnog zida prema negrijanom prostoru; da tako izveden zid predstavlja toplinski most od grijanog prostora stana prema negrijanom prostoru s druge strane pa to uzrokuje kondenzaciju zida prema grijanom prostoru stana, a samim time uslijed nedovoljnog provjetravanja uzrokuje pojavu tamnih mrlja pljesni po zidu, što je u ovom slučaju izraženo prema podu i u dijelu iza kauča i prema dijelu kuhinje; da se dodatna vlaga iz zraka nastala kuhanjem, također kondenzira na najhladnijem dijelu zida kao što je to ovdje slučaj; stoga, prema mišljenju vještaka Dragana Blaževića, vlaga na zidu ne može biti u korelaciji sa štetnim događajem, a na primjedbe tužiteljice vještak se pisano očitovao te je ustrajao kod nalaza i mišljenja,

- da je nakon ponovno provedenog očevida, a radi utvrđenja da li je do pojave plijesni na zidovima u kupaoncii, hodniku, kuhinji i dnevnoj sobi došlo uslijed puknuća cijevi, sudski vještak građevinske struke Neven Čačić u svom nalazu i mišljenju naveo da je na fotografijama uočena pojava plijesni i gljivica karakteristična za zidove koji imaju pojavu toplinskog mosta, odnosno koji odvajaju grijani ili negrijani dio prostora te nisu izolirani kako je slučaj s predmetnim zidom; da ovoj okolnosti pomaže neadekvatna učestalost prozračivanja prostora zbog čega dolazi do orošavanja kondenzata vodene pare na zidovima, što dugoročno stvara pojavu plijesni i gljivica; da dodatno pomaže i izvedba fasade zgrade izvedena EPS pločama na bazi stiropora koji ometaju prirodnu difuziju vodene pare pa je prostor potrebno redovito prozračivati te također navodi da okolnost pojave gljivica na zidovima može biti potpomognuta neadekvatno izvedenom izolacijom između grijanog i negrijanog dijela objekta, a može nastati i zbog loših izolativnih svojstava ili loše izvedenih detalja podne hidro izolacije,

koje nalaze i mišljenja je prvostupanjski sud prihvatio te je zaključio kako tužiteljica nije dokazala da je tuženik odgovoran za štetu temeljem odredbi čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima jer do štete nije došlo zbog puknuća odvodne cijevi već zbog konstrukcije građevine, a to nije bio osigurani rizik.

9. Opisana utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda žaliteljica nije uspjela dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

10. Tako žaliteljica u žalbi ističe kako nalazi oba vještaka „nedvosmisleno i jasno upućuju da je osnovana šteta zbog puknuća cijevi u iznosima u kojima su isti utvrdili visinu troškova popravka takve štete“.

10.1. Citirani žalbeni navod je netočan i neosnovan jer su vještaci Dragan Blažević i Neven Čačić jasno naveli u svojim nalazima i mišljenjima da šteta na zidovima nije posljedica puknuća cijevi, što znači da između puknuća cijevi i pojave gljivica na zidovima nema uzročne veze te oštećenja na zidu u vidu gljivica i plijesni ne predstavljaju osigurani slučaj u smislu čl. 14. Općih uvjeta za osiguranje imovine 8. rujna 2012. (list 14-17 spisa) jer se ne radi o događaju (oštećenje zidova zbog gljivica i plijesni) koji je prouzročen osiguranim rizikom (puknuće cijevi). Pored toga, šteta zbog gljivica i plijesni nije osigurana šteta (čl. 4.4. Posebnih uvjeta za osiguranje stambenih objekata od 11. prosinca 2014. /list 18-21 spisa).

11. Nadalje, pod točkom 11. obrazloženja je prvostupanjski sud naveo da je tužiteljica prijavila dvije štete, i to štetu od 31. listopada 2018., koja je predmet ovog postupka i za koju nije utvrđena odgovornost tuženika, s obzirom da uzrok oštećenja vlaženje zidova nije pokriveno zaključenom policom osiguranja, odnosno čl. 4 st.1 Posebnih uvjeta za osiguranje stambenih objekata, dok se druga šteta odnosi na puknuće cijevi koja je pokrivena policom osiguranja te je prijavljena 25. ožujka 2019.i priznata od strane tuženika te je isplaćena naknada 27.svibnja 2019. u iznosu od 4.008,17 kn. Nakon toga, sud prvog stupnja zaključuje kako ova šteta nije predmet postupka, dodajući „time da je vještak građevinske struke Neven Čačić ustanovio da ista iznosi 500,00 eur / 3.767,25 kn, dakle manje nego što je tuženik u mirnom postupku isplatio tužiteljici štetu za puknuće cijevi, a što tužiteljica nije osporila u tijeku postupka“.

11.1. Dakle, nakon što je pravilno zaključio da se naknada šteta koja je isplaćena tužiteljici odnosi na puknuće cijevi koje je prijavljeno 25. ožujka 2019. i nema veze s predmetnom štetom, proturječno tome navodi kako je vještak u ovom postupku utvrdio da utužena šteta iznosi 500,00 eura, što je manje od onoga što je tuženik isplatio tužiteljici u mirnom postupku. Okolnost da je tuženik isplatio tužiteljici naknadu štete zbog puknuća cijevi na temelju prijave štete od 27. svibnja 2019. nije ni u kakvoj vezi s utuženom štetom pa je ocjena suda da je tužiteljici u mirnom postupku isplaćeno manje nego je vještak u ovom postupku procijenio za štetu - nejasna i proturječna ispravama u spisu jer je vještak procjenjivao visinu štete po prijavi tužiteljice od 5. studenoga 2018. u prizemlju kuće, a tuženik je tužiteljici isplatio naknadu štete po prijavi od 27. svibnja 2019. koja je nastala na katu kuće.

11.2. Naime, iz isprava u spisu je vidljivo da je tužiteljici isplaćena naknada štete po odštetnom zahtjevu vođenom pod brojem ST08-1128/19 za štetni događaj od 25. ožujka 2019. (list 65 spisa), dok je odštetni zahtjev za predmetnu štetu (štetni događaj od 31. listopada 2018.) pod brojem ST08-3348/18 tuženik odbio kao neosnovan (list 57 spisa) te je među strankama nesporno da na ime utužene štete tuženik nije ništa isplatio pa je ovim dijelom obrazloženja drugostupanjske odluke otklonjena bitna povreda odredaba parničnom postupka koju je prvostupanjski sud počinio u pobijanoj presudi.

12. Budući da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, žalbeni navodi su u tom dijelu neosnovani.

13. Ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava po službenoj dužnosti, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a imajući u vidu da tužiteljica u odnosu na taj žalbeni razlog nije iznijela niti jedan konkretan razlog, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pobijanu presudu donio pogrešno se pozivajući na odredbe čl. 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) jer te odredbe reguliraju izvanugovornu štetu, dok su u konkretnom slučaju stranke sklopile ugovor o osiguranju.

13.1. Stoga je na temelju provedenih dokaza i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo zaključiti da nisu ispunjene pretpostavke iz odredba čl. 943. te čl. 949. st. 1. i 2.. ZOO-a za isplatu utužene naknade štete, zbog čega je tužbeni zahtjev neosnovan, a posljedično tome je neosnovana i žalba tužiteljice.

14. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tužiteljica je iznijela više proturječnih žalbenih navoda, ali svi su neosnovani iz razloga koji se u nastavku obrazlažu.

14.1. Tako je žaliteljica navela kako „s aspekta tuženika koji u postupku niti nema nikakav zahtjev, uopće se ne može govoriti o uspjehu u parnici, pa stoga presuda u ovoj parnici ne daje tuženiku pravo da na teret tužiteljice ostvaruje nadoknadu parničnih troškova“. Zatim je navela da bi se odluka o troškovima trebala temeljiti na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a prema kojoj se, s obzirom na postignuti uspjeh može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, da bi nakon sljedeća dva odlomka žalbe navela kako je prvostupanjski sud svojom presudom trebao obvezati tuženika da tužiteljici nadoknadi parnični trošak kako je to specificirano u troškovniku tužiteljice koji prileži spisu, da bi na kraju istakla da je i po načelu culpe valjalo obvezati tuženika da u cijelosti nadoknadi parnične troškove.

14.2. U pobijanoj presudi je prvostupanjski sud odluku o troškovima donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. U konkretnom slučaju je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu jer je u cijelosti odbijena s tužbenim zahtjevom pa je odluku o troškovima bilo moguće donijeti isključivo primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, kao što je to učinio sud prvog stupnja.

14.3. U skladu s odredbom čl. 154. st. 4. ZPP-a, na koju se poziva žaliteljica, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove u situaciji ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, što u ovom predmetu nije slučaj pa nisu postojale zakonske pretpostavke za primjenu te odredbe.

14.4. Konačno, po načelu culpe je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio (čl. 156. st. 1. ZPP-a), ali tužiteljica nije ni tvrdila niti dokazala da postoje troškovi koje je tuženik njoj eventualno uzrokovao u smislu te odredbe.

14.5. Neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud priznao tuženiku, suprotno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, i one troškove koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, odnosno nisu bili nužni. To iz razloga što je sud prvog stupnja tuženiku priznao troškove odgovora na tužbu, troškove pristupa na sedam ročišta (od čega su dva ročišta bili očevidi na licu mjesta u [adresa]) koji su održani i na koje je punomoćnik tuženika pristupio te dva podneska u kojima se tuženik očitovao na nalaze i mišljenja vještaka, tako da se radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka.

15. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a je valjalo potvrditi odluku o glavnoj stvari, a na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odluku o troškovima postupka te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Sudac:

Diana Preglej