Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Trg sv. Josipa 12, 33520 Slatina

Poslovni broj: P-436/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji Marici Bićanić, u parnici tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Krešimir Slamić, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Iris Šanjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane 2. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. st. 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 sklopljenog 16. svibnja 2006., između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (pravnog slijednika Slavonske banke d.d.) kao davatelja kredita, potvrđenog 18. svibnja 2006., po javnom bilježniku Dubravki Filipović- Kovačić pod brojem OV-11313/06, u dijelu u kojem je ugovoreno da se mjesečni anuiteti kredita podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, te se nalaže tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.682,04 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, koja se obračunava za razdoblje do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske Narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01. kolovoza 2015., do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te za razdoblje od 01. srpnja 2023., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, koja teče na iznos od:

-4,82 eur od 11. studenog 2008., do isplate,

-6,05 eur od 13. siječnja 2009., do isplate,

-8,84 eur od 10. veljače 2009., do isplate,

-10,43 eur od 10. ožujka 2009., do isplate,

-7,11 eur od 09. travnja 2009., do isplate,

-4,01 eur od 12. svibnja 2009., do isplate,

-5,86 eur od 09. lipnja 2009., do isplate,

-3,21 eur od 09. srpnja 2009., do isplate,

-4,01 eur od 12. kolovoza 2009., do isplate,

-5,73 eur od 14. rujna 2009., do isplate,

-4,80 eur od 13. listopada 2009., do isplate,

-3,61 eur od 11. studenog 2009., do isplate,

-5,60 eur od 10. prosinca 2009., do isplate,

-7,99 eur od 14. siječnja 2010., do isplate,

-9,85 eur od 10. veljače 2010., do isplate,

-10,11 eur od 09. ožujka 2010., do isplate,

-13,70 eur od 09. travnja 2010., do isplate,

-13,16 eur od 11. svibnja 2010., do isplate,

-14,62 eur od 09. lipnja 2010., do isplate,

-23,52 eur od 09. srpnja 2010., do isplate,

-21,66 eur od 10. kolovoza 2010., do isplate,

-31,22 eur od 09. rujna 2010., do isplate,

-28,16 eur od 11. listopada 2010., do isplate,

-22,72 eur od 09. studenog 2010., do isplate,

-35,94 eur od 10. prosinca 2010., do isplate,

-42,04 eur od 12. siječnja 2011., do isplate,

-35,94 eur od 09. veljače 2011., do isplate,

-37,53 eur od 09. ožujka 2011., do isplate,

-32,35 eur od 11. travnja 2011., do isplate,

-35,54 eur od 10. svibnja 2011., do isplate,

-48,02 eur od 08. lipnja 2011., do isplate,

-45,89 eur od 07. srpnja 2011., do isplate,

-62,48 eur od 08. kolovoza 2011., do isplate,

-57,57 eur od 08. rujna 2011., do isplate,

-90,78 eur od 13. listopada 2011., do isplate,

-53,62 eur od 08. studenog 2011., do isplate,

-52,16 eur od 08. prosinca 2011., do isplate,

-54,55 eur od 10. siječnja 2012., do isplate,

-57,60 eur od 08. veljače 2012., do isplate,

-57,47 eur od 09. ožujka 2012., do isplate,

-56,14 eur od 11. travnja 2012., do isplate,

-56,94 eur od 11. svibnja 2012., do isplate,

-58,53 eur od 14. lipnja 2012., do isplate,

-56,94 eur od 13. srpnja 2012., do isplate,

-56,94 eur od 14. kolovoza 2012., do isplate,

-55,74 eur od 14. rujna 2012., do isplate,

-52,82 eur od 15. listopada 2012., do isplate,

-55,88 eur od 15. studenog 2012., do isplate,

-55,48 eur od 14. prosinca 2012., do isplate,

-56,81 eur od 15. siječnja 2013., do isplate,

-52,96 eur od 15. veljače 2013., do isplate,

-54,28 eur od 15. ožujka 2013., do isplate,

-212,49 eur od 15. travnja 2013., do isplate,

-1.729,81 eur od 23. travnja 2013., do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 2.740,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do isplate, koja teče od 14. siječnja 2025., do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je 16. svibnja 2006., s prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d. Osijek, zaključio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006, da mu je na temelju ugovora kreditor stavio na raspolaganje kunsku protuvrijednost 23.000,00C HF prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, da je ugovoren rok vraćanja kredita deset godina, u mjesečnim anuitetima po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan plaćanja, da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu, da je došlo do rasta tečaja CHF, te da je kredit otplaćen u cijelosti.

1.1.Tužitelj ističe da ga kao potrošača, prednik tuženika kao trgovac, prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije u potpunosti informirao o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti glede valutne klauzule po kojoj je glavnica vezana za švicarski franak, rizika sklapanja takvog ugovora, niti promjenjive kamate jednostranom odlukom banke, da su nepoštene i ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci kreditora i o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, o kojim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, da je prednik tuženika na taj način postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, što je rezultiralo znatnom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja kao potrošača, te da je time prednik tuženika povrijedio odredbe čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) odnosno čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), čije odredbe se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

1.2. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno da su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, te na odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, temeljem kojih odredbi, presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i promjenjive kamatne stope iz predmetnih ugovora.

1.3. Tužitelj navodi da je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, prekinuta zastara temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva nastupa protekom pet godina, da nepoštene i ništetne ugovorne odredbe djeluju ex tunc, s posljedičnom uspostavom pravne i činjenične situacije kao da takvih odredaba nije ni bilo, te da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od sklapanja ugovora. Predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju ništetnim dijelovi odredbi čl. 3. st. 3. ugovora o kreditu, kojima je ugovoreno da se mjesečni anuiteti kredita podmiruju u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća, te zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa s osnova tečajne razlike, prema vlastitom izračunu, u iznosu od 3.482,22 eur (26.236,81 kn) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinog iznosa do isplate. Potražuje trošak postupka sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od donošenja presude do isplate.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističe prigovor zastare, navodi da se tužitelj neutemeljeno poziva na presude iz tzv. kolektivnog spora, iz razloga što Slavonska banka d.d., s kojom je tužitelj zaključio ugovor o kreditu, nije obuhvaćena kolektivnom tužbom, da eventualnu štetu tužitelju nije prouzrokovao tuženik, već eventualno kreditor Slavonska banka d.d., da nije utvrđeno da bi Slavonska banka d.d. u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovaranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF, da nema mjesta primjeni članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), odnosno 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, „ZZP/07"), niti članka 502.c, zatim, da su odredbe Ugovora o kreditu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, da je tuženik kamatnu stopu mijenjao u skladu s važećom propisima, te da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije ništetna, jer je valutna klauzula propisana odredbom čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, ističe da je tužitelj dobrovoljno pristao i na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, ta da, sve kada bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan, tužitelj bi eventualno imao pravo na iznos navodne preplate koji je umanjen za tzv. negativne razlike. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i obveže tužitelja na plaćanje parničnog troška.

3. Tužitelj ističe da je 2009., Slavonska banka d.d. Osijek pripojena Hypo Alpe- Adria-Bank d.d., koja je jedan od tuženika u kolektivnom sporu, te da je tuženik slijednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

4. Nakon provedenog vještačenja, podneskom od 29. listopada 2024., tužitelj je postavio određeni zahtjev za isplatu na iznos od 3.682,04 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, čemu se tuženik nije protivio, te se i nakon toga upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi.

5. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja kao stranku, pročitao je Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 od 16. svibnja 2006., (str. 302 do 308), financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju po predmetnom kreditu, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Angeline Horvat od 10. svibnja 2024., dopunu nalaza i mišljenja od 22. listopada 2024., (str. 621 do 630, 649 do 654), na temelju čega je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek, kao davatelj kredita, zaključili su 16. svibnja 2006., ugovor o kreditu broj 5140030250- 69800010497/2006 na iznos kunske protuvrijednosti za 23.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita,

-ugovoreni rok otplate kredita je deset godina, u mjesečnim anuitetima, plativo u kunama i obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, te da je dospijeće anuiteta svakog prvog u mjesecu,

-tijekom otplate kredita, visina kamatne stope se kretala u rasponu od 4,30% do 7,55 % godišnje,

-u fazi pregovaranja i u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu, odredbe o valutnoj klauzuli i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF tužitelju kao prosječnom potrošaču nisu obrazloženi, niti ga je prednik tuženika ikada upozorio da bi tu nižu početnu stopu nužno pratio rizik koji postoji kod ugovaranja obveze u valuti CHF u odnosu na ugovaranje kunskog kredita ili u valuti eur, također, ugovor ne sadrži parametre i metodologiju izračuna kamatne stope, niti je tužitelj o promjeni kamatne stope pregovarao s prednikom tuženika, već je kamata mijenjana jednostrano odlukom banke, zatim, tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za CHF, što navedene odredbe čini nerazumljivima, o njima se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene su i posljedično tome ništetne, te je takvim postupanjem prednika tuženika, tužitelj kao potrošač oštećen i stekao je pravo na povrat iznosa koji je preplatio zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, te su, stoga, dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli suprotne načelu savjesnosti i poštenja, i uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača,

-ugovor o kreditu je potrošački, jer dobivena kreditna sredstva tužitelj nije koristio za potrebe svoje profesije, već za osobne potrebe,

-kredit je otplaćen u cijelosti 23. travnja 2013.,

-temeljem ništetnih ugovornih odredbi, tužitelj je preplatio tuženiku ukupno 4.386,44 eur, od čega s osnove valutne klauzule u CHF iznos od 3.682,04 eur, te zbog promjenjive kamate 704,40 eur,

-negativna tečajna razlika anuiteta iznosi 165,69 eur i odnosi se na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tj. od 4,681697 kn.

6. Saslušanjem tužitelja utvrđeno je da je klijent Slavonske banke od prije 2006., da se banci obratio radi kredita za renoviranje kuće, da nije imao razloga sumnjati u izjavu službenika banke da je kredit u CHF najpovoljniji, pa je, stoga, odlučio zaključiti predmetni ugovor o kreditu, da je po obrazovanju automehaničar, da nije znao stvarni sadržaj pojmova promjenjive kamatne stope po odluci banke, ni valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, da mu u banci nije predočeno da Hrvatska narodna banka štiti tečaj eur a ne i CHF, niti mogućnost rasta tečaja CHF, da nije upoznat s parametrima po kojima se mijenja visina kamatne stope, da ga je službenik banke, protekom 3-4 dana obavijestio da je ugovor gotov, da se radilo o tipskom ugovoru, na čiji sadržaj nije mogao utjecati, da je imao opciju "uzmi ili ostavi" ponuđeni kredit, da prije potpisivanja nije čitao ugovor, i da se, s obzirom na nepoznavanje ekonomskih kategorija, ništa ne bi promijenilo sve i da je pročitao ugovor, zatim, da je mjesečni anuitet, nakon početnih oko 1.300,00 kn, porastao do 2.400,00 kn, da ne bi zaključio predmetni ugovor, da je pravodobno bio upoznat sa svim rizicima koje nosi sklapanje ugovora s takvom valutnom klauzulom i promjenjivom kamatom, da je kreditna sredstva u cijelosti utrošio za adaptaciju obiteljske kuće, da je kredit otplatio vlastitim sredstvima i to zapljenom plaće, te da u vrijeme zaključenja ugovora nije bio nositelj OPG-a, vlasnik obrta, niti je imao udio u trgovačkom društvu.

7. Iz ugovora o kreditu broj 5140030250-69800010497/2006, od 16. svibnja 2006., proizlazi da je Slavonska banka d.d. Osijek, Podružnica [adresa], kao kreditor, odobrila tužitelju kao potrošaču kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, da je rok otplate deset godina u mjesečnim anuitetima, od kojih prvi dospijeva 1. srpnja 2006., a svaki slijedeći uzastopno prvog u mjesecu, da su anuiteti u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, da je ugovorena redovna kamata po stopi od 4,30%, da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz valutnu klauzulu, da su izmjene kamatne stope sastavni dio ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa, te da se kamata obračunava u CHF i naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja.

8. Provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Angelini Horvat, utvrđeno je da je 18. svibnja 2006., po ugovoru o kreditu broj 5140030250-69800010497/2006 od 16. svibnja 2006., banka plasirala tužitelju kreditna sredstva u visini od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je na dan plasmana tečaj CHF iznosio 4,681697 kn, da je mjesečni anuitet trebao biti kunska protuvrijednost 236,52 CHF, što čini iznos od 1.107,31 kn, da je prvi anuitet dospio 1. srpnja 2006., i svaki naredni prvog dana u mjesecu, da je početno ugovorena kamatna stopa 4,30% godišnje, tijekom otplate kredita, rasla do 7,55% godišnje, da su, zbog rasta tečaja CHF i zbog promjenjive kamatne stope, mjesečni anuiteti iznosili više od 1.107,31 kn, da je kredit otplaćen 23. travnja 2013., da je na ime otplate kredita tužitelj platio tuženiku ukupno 21.725,45 eur, da je za otplatu, po početno ugovorenoj kamati i početno ugovorenom tečaju CHF, bilo dostatno 17.504,70 eur, da ukupna preplata tužitelja iznosi 4.386,44 eur, od čega zbog tečajne razlike 3.682,04 eur, te s osnove kamate 704,40 eur, te da negativna razlika, za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog 4,68169 kn, iznosi 165,69 eur.

9. S obzirom na stabilnu praksu redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja kolektivnog ugovora jer javni bilježnik pri ovjeri/solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, te nalazeći da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno, riješeno je da se neće provoditi dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika Dubravke Filipović-Kovačić.

10. Polazeći od načela parničnog postupka, riješeno je da se neće čitati izjava svjedoka UUM broj OV-5477/2020 od 24. kolovoza 2020.

11. Iskaz tužitelja sud cijeni uvjerljivim, logičnim i istinitim, te mu je povjerovao u cijelosti.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Angeline Horvat, jer su dani u skladu s pravilima struke, objektivni su, argumentirani i razložni, a na čiji matematički izračun nema primjedbi ni tuženik. Vještačenje je obavljeno na temelju dokumentacije tuženika i u skladu s nalogom suda. Neprijeporno je da stranke nisu ugovorile kredit s fiksnim tečajem i fiksnom kamatom, a izračun preplate temeljem visine tečaja CHF na dan plasmana kredita, posljedica je ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

13. Ostale pročitane pisane dokaze je sud prihvatio kao vjerodostojne.

14. Cijeneći svaki dokaz zasebno i u vezi s drugim provedenim dokazima, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23), sud je izveo zaključak da je osnovan određeno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Predmet spora je primjenjuju li se u ovoj parnici presude iz kolektivnog spora radi zaštite prava potrošača, ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u CHF Ugovora o kreditu broj 5140030250-69800010497/2006 od 16. svibnja 2006., te isplata više plaćenih iznosa temeljem istih odredbi.

16. Iz rješenja Hrvatske narodne banke broj O-744-020/12-08/ŽR od 9. prosinca 2008., (Narodne novine broj 15/2009) proizlazi da su Slavonska banka d.d. Osijek i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb podnijeli Hrvatskoj narodnoj banci prijavu namjere provedbe koncentracije te dvije banke, da je pravni temelj koncentracije Ugovor o pripajanju sklopljen 18. lipnja 2008., u Zagrebu, da je pravni oblik koncentracije pripajanje Slavonske banke d.d. Osijek Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, da će nakon provedenog postupka pripajanja, Slavonska banka d.d. Osijek prestati postojati kao pravna osoba i sva njezina prava, obveze i imovina prijeći će na Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. Zagreb, te da se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek, banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb

17. Nije dvojbeno da se u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, ne spominju explicite ugovori o kreditu, koje je s potrošačima sklapala Slavonska banka d.d. Osijek. No, u tom su kolektivnom sporu razmatrane činjenične okolnosti uz koje je Slavonska banka d.d. Osijek, kao pravni prednik Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i potom Addiko Bank d.d., sklapala ugovore o kreditu u razdoblju od 1. lipnja 2004., do 31. prosinca 2008., a upravo su u okviru toga roka, i to 16. svibnja 2006., tužitelj i Slavonska banka d.d. zaključili ugovor o namjenskom kreditu broj 5140030250- 69800010497/2006. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda, da se tužitelj osnovano poziva na presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, i te presude imaju obvezujući učinak na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, kako to proizlazi iz odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014, 110/2015 i 14/2019), te čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakona o parničnom postupku.

18. Na temelju čl. 327. i čl. 328. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), svaka zainteresirana osoba ovlaštena je na isticanje ništetnosti, koje se ne gasi, pa tužitelj, bez obzira na činjenicu što je ugovor prestao isplatom, ima pravo zahtijevati utvrđenje ništetnom odredbe ugovora koja se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu u CHF.

19. Prema presudama suda Europske unije Oceano Grupo Editorial SA i Salvat Editores SA v Rocio Murciano Quintero (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98), utvrđena je obveza da se ex offo ispituju nepoštenost spornih odredbi, bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama.

20. Zaključno, tuženik je postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90., tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03), a od 7. kolovoza 2007., do 31. prosinca 2008., protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

21. Prvostupanjski sud nije povrijedio pravo na jednakost oružja, u smislu Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2683/2021 od 21. rujna 2022., budući da tuženik nije ni predložio saslušanje svojih zaposlenika, na okolnost da je informirao tužitelja o riziku valutne klauzule prema kojoj je glavnica vezana za CHF, te je prvostupanjski sud odluku donio na temelju provedenih dokaza, sadržanih u spisu.

22. Sukladno odlukama Suda Europske unije u predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15, definirano je da potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ osigurava tek kumulativna primjena tri pravila i to su pravilo o ex tunc učincima, koje ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, zatim, pravilo da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju, te treće pravilo da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

23. Za slučaj djelomične ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetne odredbe.

24. Obveza vraćanja imovine vrši se po odredbama o stjecanju bez osnove i nastaje kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, sukladno čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.

25. Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit, i tijekom otplate je plaćao tuženiku veće anuitete, zbog povećanja redovne kamate i rasta tečaja CHF. Osnova plaćanja valute vezane za CHF, otpala je utvrđenjem ništetnim tih odredbi ugovora presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Stoga je tuženik na osnovi čl. 1111., u svezi s čl. 1115., i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, dužan izvršiti povrat primljenih, preplaćenih novčanih iznosa, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja do isplate, i u konkretnom slučaju to je iznos od 3.682,04 eur s osnova tečajne razlike.

26. Zastara tužiteljeve tražbine, prekinuta je 4. travnja 2012., podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, temeljem čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, te je, sukladno pravnom shvaćanju Sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-33/22 od 31. siječnja 2022., glede valutne klauzule, ponovno počela teći 14. lipnja 2018., tj. danom donošenja odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da je tužitelj podnio tužbu 7. lipnja 2023., to nije osnovan tuženikov prigovor zastare.

27. Vještačenjem je utvrđeno da, za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog 4,681697 kn, negativna razlika iznosi 165,69 eur. Tuženik podneskom od 25. studenog 2024., navodi da sve kada bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan, tada bi tužitelj eventualno imao pravo samo na onaj iznos navodne preplate koji je umanjen za tzv. negativne razlike. Dakle, tužitelj samo općenito osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu. Sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio manji od tečaja CHF na dan isplate kredita.

28. Odluka o kamati zasnovana je na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

29. Sukladno čl. 155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19, 92/21), sud tužitelju priznaje trošak i to 100 bodova (250,00 eur) za sastav tužbe - Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 42. Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za sastav obrazloženih podnesaka od 29. veljače 2024., od 3. lipnja 2024., 29. listopada 2024., i od 28. studenog 2024., - Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46 Tarife, 50 bodova (125,00 eur) za sastav podneska od 2. veljače 2024., - Tbr. 8. t. 3. i Tbr. 46 Tarife, po 100 bodova (250,00 eur) za zastupanje na ročištima 9. veljače 2024., 3. rujna 2024., i 2. prosinca 2024., - Tbr. 9. t.1. . i Tbr. 46 Tarife, 50 bodova (125,00 eur) za zastupanje na ročištu za objavu - Tbr. 9. t. 3. i Tbr. 46 Tarife, trošak vještačenja u iznosu od 450,00 eur, te 40,64 eur na ime plaćene pristojbu na tužbu, odnosno ukupno 2.740,64 eur.

30. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, pa je tuženik obvezan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.740,64 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od donošenja presude do isplate. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

31. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Slatini 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Marica Bićanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu, u roku 15 dana od primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja: Krešimir Slamić, odvjetnik u Virovitici,

2. Punomoćnik tuženika: Iris Šanjug, odvjetnik u Zagrebu.