Poslovni broj Povrv-509/2024-5

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. Zagreb, protiv tužene FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, u pisanom postupku bez održavanja ročišta, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz Zadra poslovni broj Ovrv-5228/2024, UPP/OS-Ovrv- 419/2024 od 02. srpnja 2024. kojim je tuženoj naloženo u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 84,96 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 10,62 Eura od 21.07.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.08.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.09.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.10.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.11.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.12.2023. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.01.2024. do isplate,

- na iznos od 10,62 Eura od 21.02.2024. do isplate,

te se tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tužene potražuje isplatu označenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 188,27 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatska radiotelevizija (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tužene FN OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužena), prije ovršenice, podnio je 15. svibnja 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Jeleni Skoblar u [adresa] koji je 02. srpnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5228/2024, UPP/OS-Ovrv-419/2024 kojim je tuženoj naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 84,96 Eura sa specificiranom zakonskom zateznom kamatom kao i naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 50,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave sada tužbi navodi da mu tužena duguje iznos od ukupno 84,96 Eura sa zakonskom zateznom kamatom po osnovi neplaćene rtv pristojbe za period od 07/2023 do 02/2024.

3. Protiv označenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužena ranije ovršenica podnosi pravodobni prigovor u kojem navodi da tužena ČN iz [adresa] nema nikakvu imovinu niti televiziju niti je dala svoje podatke niti išta potpisivala tužitelju. To da znači da tužitelj nema i da nije dokazao svoje svojstvo vjerovnika u ovoj stvari koje nije utemeljio na pravomoćnoj sudskoj odluci sukladno odredbama Ovršnog zakona, a pogotovo čl. 32. Ovršnog zakona te da tužena nema svojstvo dužnika jer da tužitelj nije dokazao da je tužena ČN iz [adresa] vlasnik televizije u [adresa], dodajući da je tužitelj dužan dostaviti dokaz da je tužena ČN iz [adresa] vlasnik televizije u [adresa].

4. Istaknimo ovdje da je u prijedlogu za ovrhu kao adresu ovršenice tužitelj kao ovrhovoditelj označio [adresa], međutim, da je javni bilježnik provjerom podataka MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu (list spisa 14) utvrdio da osoba koja je označena kao ovršenica ČN OIB: [osobni identifikacijski broj] ima prijavljeno prebivalište u [adresa], na kojoj je adresi istoj i izvršio dostava predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a ne na adresi navedenoj u prijedlogu za ovrhu [adresa].

5. Povodom pravodobnog prigovora tuženika ranije ovršenika Općinski sud u Zadru je rješenjem poslovni broj Povrv-509/2024-2 od 23. listopada 2024. stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz [adresa] poslovni broj Ovrv-5228/2024, UPP/OS-Ovrv-419/2024 od 02. srpnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo sve provedene ovršne radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.1. Za istaknuti je pri tome da je u rješenju poslovni broj Povrv-509/2024-2 od 23. listopada 2024. sud sukladno čl. 461.a st. 3. i st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave rješenja i prigovora tužene iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženu da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužna najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Također, stranke su upozorene da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će sud u postupku održati ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

6. U podnesku dostavljenom sudu 04. studenog 2024. i time u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovosudnog rješenja poslovni broj Povrv-509/2024-2 od 23. listopada 2024. i prigovora tuženika, tužitelj navodi da je tužena, kao vlasnik RTV prijemnika na području Republike Hrvatske imala zakonsku obvezu podmirivanja RTV pristojbe tužitelju, sukladno čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Tužena da se zakonske novčane obveze mogla osloboditi jedino odjavom prijemnika na propisani način, što da je tužena propustila učiniti. U odnosu na prigovor tužene, tužitelj ističe kako iz dostavljene dokumentacije jasno proizlazi da je tužena na temelju izvršene prijave prijamnika u utuženom razdoblju bila aktivni pretplatnik te da je kao takva dužna plaćati pristojbu. Nadalje tužitelj precizira tužbeni zahtjev te predlaže da sud donese presudu kojom održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-419/24 od 02. srpnja 2024. donesen od javnog bilježnika Jelena Skoblar kojim se tuženoj nalaže da tužitelju isplati iznos od 84,96 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama specificiranim u tom podnesku (i izreci ove presude) kao i u dijelu kojim je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 Eura sa zateznim kamatama tekućim od dana 02. srpnja 2024. do isplate. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 138,27 Eura sa zakonskim zateznim kamatama.

7. Tužena je podnesak tužitelja s prilozima od 04. studenog 2024. uredno zaprimila 11. studenog 2024. te je 19. studenog 2024. i time u roku od 15 dana od zaprimanja podneska tužitelja sudu dostavila podnesak u kojem osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kao u prigovor, da ona nema u posjedu TV prijemnik i da nije prijavila da bi imala u posjedu ili vlasništvu TV prijemnik na navedenoj adresi te predlaže ukinuti u cijelosti platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da je nejasno kako je tužitelj utvrdio da je tužena vlasnik odnosno posjednik TV prijamnika te na kojoj adresi. Citirajući odredbu čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, navodi da je sam zakon postojanje obveze plaćanja pristojbe vezao uz vlasništvo ili posjed radijskog ili televizijskog prijamnika. Tužitelj da tvrdi da tužena kao vlasnik RTV prijemnika na području Republike Hrvatske ima zakonsku obvezu podmirivanja RTV pristojbe tužitelju sukladno čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji na temelju izvršene prijave u utuženom razdoblju odnosno da tvrdi da je tužena bila aktivni pretplatnik te da je kao takva dužna plaćati pristojbu, ali tuženoj da nije poznato i da ne zna na kojoj točno adresi je tuženik bio vlasnik TV prijamnika te da ne zna odakle je tužitelju poznata činjenica da je tužena vlasnik TV prijamnika. Jednako tako da tužitelju nije poznato je li tužena sama prijavila TV prijamnik na navedenoj adresi ili je to tužitelj utvrdio po službenoj dužnosti. Tužitelj da kao dokaz navedene činjenice prilaže prijavu obveznika/prijamnika, ali iz navedene prijave da se ne može utvrditi da je doista tužena sama prijavila postojanje TV prijamnika kao i da je vlasnik ili posjednik istoga. Sama prijava da ne može biti dokaz vlasništva prijamnika budući da ista nije potpisana po tuženoj bez obzira na to što su na njoj navedeni ime i prezime, OIB i adresa na kojoj da tužena nema nikakav posjed, imovinu niti televiziju. Nadalje, tužitelj da visinu svoje tražbine dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga na dan 03. svibnja 2024. Međutim, sud da navedeno ne može uzeti kao dokaz visine potraživanja jer da je stajalište sudske prakse da izvadak iz poslovnih knjiga ne predstavlja dokaz o postojanju i visini tražbine tužitelja (tako i Županijski sud u Varaždinu u odlukama Gž-2583-14 od 01. listopada 2015., Gž- 555/2018 od 06. travnja 2020. i Gž-1765/2018 od 17. prosinca 2018.). Izvadci iz poslovnih knjiga i iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe da predstavljaju internu dokumentaciju tužitelja koja nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženice iz prigovora. Stoga da je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju teret dokazivanja osnovanosti i visine utuženog potraživanja. Okolnost da je tuženica u evidenciji pretplatnika navedena kao pretplatnik tužitelja, cijeneći činjenicu da ta evidencija predstavlja jednostrani akt tužitelja, da nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tužene prema tužitelju kao i dokaza o vlasništvu i posjedu TV prijamnika. U prilog navedenog tužena ističe presudu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-110/2022-11 od 16, travnja 2023., presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-5475/21-11 od 26. svibnja 2022. i presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-309/2021-2 od 21. travnja 2021.

8. U postupku je sud pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga Hrvatske radiotelevizije sa stanjem na 03. svibnja 2024. (list spisa 12), specifikaciju duga i nalog za nacionalna plaćanja adresiran na NN, [adresa] (list spisa 13), podatke o obvezniku plaćanja rtv pristojbe (list spisa 31), prijavu obveznika/prijamnika (list spisa 32) i sudsku praksu (list spisa 34-46). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, a kako niti jedna od stranaka obrazloženim podneskom nije predlagala održavanje ročišta radi provođenja dokaznog postupka, sud je ocijenio da za donošenje presude nije potrebno održati ročište radi provođenja dokaznog postupka.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.1. Isplatu iznosa u visini od 84,96 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tužitelj od tužene potražuje s osnova neplaćenih rtv pristojbi za razdoblje od 07/2023 do 02/2024 pa je tako predmet ovog spora obveza plaćanja rtv pristojbe, a kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu u iznosu do 1.320,00 Eura u ovom se postupku sukladno čl. 458. st. 1. ZPP radi o sporu male vrijednosti.

9.2. Odredba čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22, 20/23, dalje: Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji), kao zakonom važećim u vrijeme dospijeća na naplatu rtv pristojbi isplatu kojih tužitelj potražuje u ovom postupku, propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan Hrvatskoj radioteleviziji plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu člankom 35. stavkom 2. tog Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno. Pri tome, odredba čl. 34. st. 7. ovog Zakona propisuje da Hrvatska radiotelevizija vodi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj.

9.3. Sukladno odredbi čl. 35. st. 2. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje svojom odlukom Nadzorni odbor Hrvatske radiotelevizije uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije da je pristojba u skladu s Ugovorom iz članka 13. tog Zakona.

9.4. Konačno, odredba čl. 36. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji propisuje da osoba iz članka 34. stavka 1. tog Zakona ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi pri čemu način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje Hrvatska radiotelevizija svojom odlukom.

10. U postupku nije sporno da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan ovdje tužitelju plaćati mjesečnu pristojbu kao što nije sporno niti to da je Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji tužitelj kao javna ustanova ovlašten voditi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj.

10.1. Nadalje, u postupku nije sporno niti to da obveza plaćanja mjesečne rtv pristojbe postoji od trenutka kada vlasnik odnosno posjednik tv prijamnika izvrši prijavu istog tužitelju pa sve do trenutka odjave prijavljenog prijamnika, pri čemu način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje tužitelj svojom odlukom.

10.2. Međutim, kako tužitelj tvrdi da je tužena na temelju izvršene prijave prijemnika u utuženom razdoblju bila aktivni pretplatnik te dužna plaćati rtv pristojbu, a tužena osporava da ona ima u vlasništvu ili posjedu tv prijamnik kao i da je ikada ona osobno tužitelju prijavila da posjeduje ili ima u vlasništvu tv prijamnik te da bi ikada potpisala koju tužitelj dostavlja u spis, u postupku se kao sporno postavilo pitanje da li je u utuženom razdoblju od srpnja 2023. do uključno veljače 2024. tužena imala u vlasništvu ili posjedu televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa pa da bi bila u obvezi tužitelju plaćati mjesečnu rtv pristojbu, isplatu koje tužitelj potražuje u ovom postupku.

11. U prilog svojim tvrdnjama, tužitelj prilaže dvije isprave, podatke o obvezniku plaćanja rtv pristojbe (list spisa 31) i prijavu obveznika/prijamnika (list spisa 32).

11.1. Iz podataka o obvezniku plaćanja rtv pristojbe (list spisa 31) proizlazi da tužitelj u evidenciji obveznika mjesečne pristojbe koju je ovlašten voditi sukladno čl. 34. st. 7. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji pod šifrom obveznika 5040837 vodi NN, s označenom adresom [adresa], koja da je 06. rujna 2022. izvršila prijavu televizora. Iz navedenog se prema ocjeni ovog suda ne može kao nedvojbeno utvrditi da je osoba koju tužitelj vodi u evidenciji obveznika mjesečne pristojbe pod šifrom 5040837 upravo ovdje tužena budući osim imena i prezimena, iz ove isprave ne proizlazi niti jedan drugi osobni podatak temeljem kojeg bi sud kao nedvojbeno mogao utvrditi da se radi upravo o ovdje tuženoj (primjerice OIB), a sama adresa koja je evidentirana kao adresa obveznika ([adresa]) se nedvojbeno razlikuje od prijavljene adrese prebivališta ovdje tužene [adresa], što kao nedvojbeno proizlazi iz podataka u spisu (podaci MUP- a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu (list spisa 14) pribavljeni za potrebe vođenja ovršnog postupka). Osim toga, a što je bitno istaknuti, podaci o obvezniku plaćanja rtv pristojbe (list spisa 31) identično kao i izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga Hrvatske radiotelevizije sa stanjem na 03. svibnja 2024. (list spisa 12) predstavljaju jednostranu ispravu sastavljenu od strane samog tužitelja koja u ovom postupku, u kojem tužena osporava da je ikada tužitelju prijavila vlasništvo ili posjed tv prijemnika, ne predstavlja adekvatan dokaz iz kojeg bi sud kao nedvojbeno mogao utvrditi da je tužena bila vlasnica ili posjednica televizijskog prijemnika u utuženom periodu i da je stoga tužitelju za utuženi period dužna platiti rtv pristojbu (tako i Županijski sud u Zadru u presudi poslovni broj Gž-309/2021-2 od 21. travnja 2021.).

11.2. Osim toga, iz odredbe čl. 34. st. 5. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji prema tumačenju ovog suda proizlazi da se činjenica da fizička osoba u vlasništvu ili posjedu ima prijamnik dokazuje ispravom o prijavi vlasništva ili posjeda prijamnika izvršenoj od strane te fizičke osobe, a ne podacima iz evidencije obveznika mjesečne pristojbe koju vodi tužitelj. Tužitelj sudu dostavlja prijavu obveznika/prijamnika (list spisa 32) iz koje proizlazi da je 06. rujna 2022. izvršena prijava 1 televizora na obveznika NN, za koju nije označen OIB već je označena adresa [adresa] te na kojoj je prijavi na mjestu označenom za potpis vidljivo rukom napisano „ NN“. Kako međutim tužena u ovom postupku izrijekom osporava da je potpis na ovoj prijavi njezin potpis, a tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je prijavu obveznika/prijamnika (list spisa 32) potpisala upravo tužena, sud u ovom postupku nije našao nedvojbeno dokazanim da je tužena 06. rujna 2022. izvršila prijavu vlasništva odnosno posjeda 1 televizijskog prijemnika tužitelju pa da je ista kao vlasnica odnosno posjednica televizijskog prijemnika dužna tužitelju za utuženo razdoblje platiti rtv pristojbu.

11.3. Naime, u slučaju kada tuženik osporava da je on potpisao ispravu (u ovom slučaju prijavu prijemnika), na tužitelju je sukladno čl. 219. ZPP teret dokaza činjenice da je tuženik potpisao ispravu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 159/16-2 od 01. ožujka 2016. u kojoj se poziva na odluku Revt 170/06 od 07. listopada 2008.). Iako je tužena u ovom postupku osporila da je ona potpisala prijavu obveznika/prijamnika (list spisa 32), tužitelj nije predložio niti jedan dokaz kojim bi dokazao činjenicu da je tužena izvršila prijavu televizijskog prijemnika tužitelju i time činjenicu da je tužiteljica u utuženom period bila Avlasnik ili posjednik televizijskog prijemnika, primjerice grafološko vještačenje ili saslušanje kao svjedoka kontrolora tužitelja koji bi mogao posvjedočiti o ovoj činjenici.

11.4. Kako je sukladno čl. 34. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji obveznik plaćanja mjesečne pristojbe onaj tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, a tužitelj u ovom postupku nije nedvojbeno dokazao da je tužiteljica u utuženom periodu imala u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa, sud je utvrdio da tužena nema obvezu platiti tužitelju rtv pristojbu za utuženo razdoblje, slijedom čega je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelene Skoblar iz [adresa] poslovni broj Ovrv-5228/2024, UPP/OS-Ovrv-419/2024 od 02. srpnja 2024. kojim je tuženoj naloženo u roku od osam dana isplatiti tužitelju iznos od 84,96 Eura sa zakonskim zateznim kamatama specificiranim u izreci ove presude, odbivši kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj od tužene potražuje isplatu označenog iznosa sa zateznim kamatama.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka kao i troškova nastalih tužitelju u tijeku ovrhe, ovo jer se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka, utemeljena je na čl. 154. st. 1. ZPP, temeljem koje je odredbe sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova u iznosu od ukupno 188,27 Eura (prema specifikaciji tužitelja 50,00 Eura kao troškova ovršnog postupka + 138,27 Eura kao troškova parničnog postupka), ovo jer je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti što znači da je tužitelj izgubio u ovom sporu. Tužena kao stranka koja je uspjela u sporu nije zatražila naknadu određenog parničnog troška u skladu sa čl. 164. st. 1. do st. 3. ZPP.

U Zadru, 14. siječnja 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za drugostupanjski sud, pisano. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnog postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženoj.