REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1072/2020-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Dragana Katića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Boćkai, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-1/2020-2 od 27. siječnja 2020. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr- 209/2019-72 od 6. prosinca 2019., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-1/2020-2 od 27. siječnja 2020. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr- 209/2019-72 od 6. prosinca 2019.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revr-1311/14 od 13. srpnja 2016, Revr-906/16 od 7. veljače2018., Revr-881/2015 od 23. listopada 2018., Revr-134/2018 od 19. prosinca 2018., Revr-1317/14 od 22. studenog 2016., Revr-413/17 od 24. travnja 2018. te Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. prema kojima je životno i logično da tužitelj kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice rada na terenu ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara osam sati dnevno, da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno određenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom i da se prilikom isplate plaće ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata. To stoga jer iz pobijane presude proizlazi da je sud umanjio potraživanje tužitelja-djelatne vojne osobe koja radi sedam dana po 24 sata na ime prekovremenih sati za 8 sati odmora koji čine trećinu utvrđenih sati rada u stražarskoj službi.
5. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije te je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
