Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-20/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RZ, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 2. i 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe okrivljenika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj: K-337/2024-13 od 7. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog RZ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni RZ za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11, zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, na temelju odredbe članka 326. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.
II. U preostalom dijelu žalba okrivljenika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim okrivljeni RZ zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 2. i 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom prvostupanjske presude, pa je na temelju odredbe članka 326. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.
2. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme oduzimanja slobode prije određivanja istražnog zatvora te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to sve od 30. lipnja 2024. pa nadalje.
3. Na temelju odredbe članka 557. i članka 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) , u svezi sa člankom 77. KZ/11: utvrđuje se da novčani iznos 150,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je okrivljeni RZ ostvario kaznenim djelom iz članka 326. stavka 2. i 1. KZ/11. Utvrđuje se da je novčani iznos od 150,00 eura imovina Republike Hrvatske. Nalaže se okrivljenom GZ da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 150,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
4. Na temelju odredbe članka 79. KZ/11 od okrivljenog UZ oduzima se mobilni uređaj marke "iPhone", IMEI brojeva [IMEI broj] sa SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], navedeno u potvrdi Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje granične policije Slavonski Brod o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 30. lipnja 2024.
5. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. ZKP, okrivljeni RZ oslobađa se u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
6. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio okrivljenik putem braniteljice Anje Perković, odvjetnice iz Slavonskog Broda, zbog svih žalbenih osnova. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno, da se preinači na način da se okrivljeniku izrekne blaža kazna.
7. U odgovoru na žalbu okrivljenika Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu predložilo je da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.
8. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
9. Žalba je djelomično osnovana.
10. Iako okrivljenik u žalbi ističe da žalbu pobija zbog svih žalbenih osnova, pa time i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, taj žalbeni osnov ne obrazlaže. Stoga je ovaj sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
11. Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
11.1. Okrivljenik u žalbi ističe da je bio u zabludi o biću kaznenog djela, smatrajući da prevozi poljoprivredne radnike, a ne osobe koje se nezakonito nalaze u Republici Hrvatskoj, a da je tome tako da upućuje i činjenica da je imovinska korist (iznos od 500,00 eura) koju je trebao primiti u nesrazmjeru sa radnjom koju je obavio.
11.2. Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon na štetu okrivljenika kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11. U žalbi se ističe da postoje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, jer da nije bio svjestan da prevozi osobe koje se nelegalno nalaze na području Republike Hrvatske, tvrdeći da je smatrao da vozi poljoprivredne radnike.
11.3. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kada je utvrdio da ne prihvaća obranu okrivljenika u dijelu gdje tvrdi da je prevozio poljoprivredne radnike, a ne osobe koje se nelegalno nalaze na području Republike Hrvatske, dajući o tome valjane razloge, pa ga je stoga ispravno proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. i 1. KZ/11, smatrajući da je svojim postupanjem osobama koje nisu državljani Republike Hrvatske iz koristoljublja omogućio nedozvoljeno kretanje u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela s osobama koje se nedozvoljeno kreću u Republici Hrvatskoj je postupao na nečovječan način zbog čega ga je ispravno proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. i 1. KZ/11 i o tome je dao u cijelosti valjane razloge koje prihvaća o ovaj drugostupanjski sud.
11.4. Zbog navedenog nije u pravu okrivljenik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.
12. Nije u pravu okrivljenik niti kada se žali zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
12.1. Prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. i 1. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Takovo činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio na temelju savjesne ocjene i analize svih izvedenih dokaza. Naime, ispravno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika u kojoj tvrdi da nije znao da ilegalno prevozi osobe koje su nezakoniti ušle u Republiku Hrvatsku, smatrajući da prevozi poljoprivredne radnike, jer je takova obrana okrivljenika, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.
12.2. Naime, ocjena je i ovoga drugostupanjskog suda da je nelogično i neživotno da bi okrivljenik koji tvrdi da je u Republiku Hrvatsku došao turistički te mu je prišla nepoznata osoba i ponudila mu da preveze poljoprivredne radnike do Zagreba, uz osiguranje auta, plaćanjem goriva, akontacije za pokriće troškova i naknadu za obavljenu uslugu, da bi za tu uslugu obratio se turistu koji se nalazi u Zagrebu, već bi za prijevoz poljoprivrednih radnika koristio uslugu javnog prijevoza ili privatnog prijevoza radnika. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, okrivljenik je bio svjestan da se radi o stranim državljanima koji su nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku te je bio svjestan da prevozi ilegalne migrante kojih je u vozilu bilo 35, među kojima su bila i djeca za koje okrivljenik zasigurno nije mogao misliti da se radi o poljoprivrednim radnicima. Stoga, zbog naprijed navedenog, a i iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice, kada je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. i 1. KZ/11, na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude, zbog čega ga je ispravno proglasio krivim i za takova svoja utvrđenja u pobijanoj presudi dao je u cijelosti valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
12.3. Zbog navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
13. Međutim, u pravu je okrivljenik kada tvrdio da mu je presudom prvostupanjskog suda izrečena prestroga kazna.
13.1. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da je osoba mlađe životne dobi, da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, njegovo djelomično priznanje počinjenja kaznenog djela, dok mu je kao otegotno cijenio da je u tovarnom prostoru vozila prevozio i djecu mlađu od godinu dana, koji su najranjiviji i najnezaštićeniji te da je iskazao upornost u počinjenju kaznenog djela.
13.2. Cijeneći tako ispravno utvrđene olakotne i otegotne okolnosti prvostupanjski sud je okrivljenika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, smatrajući da će se takvom kaznom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja. Okrivljenik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti na njegovoj strani, dok da je podcijenio olakotne okolnosti te smatra da bi se i blažom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.
13.3. Naime, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, kojima doduše nije dao primjeren značaj. Iako je okrivljenik prilikom počinjenja kaznenog djela iskazao upornost u činjenju kaznenog djela prevozeći u tovarnom prostoru vozila 35 stranih državljana, među kojima su bila i djeca, međutim, okrivljenik je osoba mlađe životne dobi, (25 godina) do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, te je ocjena ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, na koju kaznu je osuđen presudom ovog drugostupanjskog suda, u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, na način da će se s takvom kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.
14. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 486. ZKP.
U Zagrebu 14. siječnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
