Poslovni broj Gž Ovr-491/2024-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja-protuovršenika ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dejanu Režić, odvjetniku iz Rijeke, protiv ovršenice-protuovrhovoditeljice AL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Aleinu Khan, odvjetniku iz Rijeke, radi naplate, rješavajući žalbu ovršenice-protuovrhovoditeljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-389/2021-17 od 01. srpnja 2024., 14. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

1. Odbija se žalba ovršenice-protuovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj Ovr-389/2021-17 od 01. srpnja 2024.

2. Odbija se zahtjev ovršenice-protuovrhovoditeljice za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I izreke, odbijen je prijedlog ovršenice-protuovrhovoditeljice (u daljnjem tekstu ovršenice) za protuovrhu u ovoj ovršnoj stvari. Točkom II izreke naloženo je ovršenici da namiri ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 132,72 eura dok je točkom III izreke odbijen zahtjev ovršenice za naknadom troškova ovršnog postupka u iznosu od 250,00 eura.

2.Protiv tog rješenja da žali se ovršenica ne pozivajući se određeno na žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 381. ZPP-a i člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17.i 131/20. dalje-OZ).

3.U žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja povrijedio njezino pravo na pravično suđenje jer da se pobijano rješenje ne može ispitati i da mu je onemogućio pristup sudu jer da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

4.Predlaže uvaženje žalbe.

5.Žalba ovršenice nije osnovana.

6.Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 62. st. 1. OZ-a za protovrhom jer da nije ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način utvrđeno da je bez učinka i nije utvrđeno da bi tijekom ovršnoga postupka ovrhovoditelj namirio tražbinu u većem iznosu, odnosno da bi mimo suda namirio predmetnu tražbinu pa da bi bio dvostruko namiren.

7.Nisu osnovani žalbeni navodi da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti su jasni i razumljivi i navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama. Nisu istinite ni žalbene tvrdnje da bi sud onemogućio ovršenici pristup sudu i pravo na pravično suđenje.

8.Drugostupanjski sud je rješenjem Gž-269/2023. ukinuo rješenje suda prvog stupnja kojim je odbačen prijedlog ovršenice za provedbom protuovrhe temeljem utvrđenja da je takav prijedlog ovlaštena podnijeti ovršenica i pri tom nije ulazio u ispitivanje osnovanosti tog prigovora jer mu to pravo kraj takvog utvrđenja (odbacivanja prijedloga) u žalbenoj fazi postupka nije pripadalo. Stoga je osnovano sud prvog stupnja sukladno uputi ovog žalbenog suda u ponovnom postupku utvrđivao osnovanost tog prijedloga.

9.Prvostupanjski sud je u ponovnom postupku održao ročište i omogućio ovršenici da navede odlučne činjenice i dokaže ispunjenje pretpostavki osnovanosti protuovrhe što ovršenica nije učinila.

10.Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog za protuovrhu i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.

11.Naime, odredbom članka 62. stavak 1. OZ-a je propisano da nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio: 1) ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka,2) ako je tijekom ovrhe namirio ovrhovoditelju novčanu tražbinu izvan ovrhe tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren,3) ako je rješenje o ovrsi pravomoćno ukinuto i prijedlog za ovrhu odbačen ili odbijen, odnosno ako je rješenje o ovrsi pravomoćno preinačeno i 4) ako je ovrha koja je provedena na određenom predmetu ovrhe pravomoćno proglašena nedopuštenom.

12.Budući da ovršenica, a kako pravilno utvrdio sud prvog stupnja, nije dokazala da bi bila ispunjena bilo koja od navedenih pretpostavki pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev za provedbu protuovrhe kao neosnovan.

13.Slijedom obrazloženog, svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članka 380. stavak 1. točke 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

14.Ovršenica koja nije uspjela s žalbom ne ostvaruje ni pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 166. uvezi sa člankom 154. stavak 1. i 181. ZPP- a te člankom 21. stavak 1. OZ-a) pa je odbijen njezin zahtjev za naknadu tih troškova.

U Rijeci 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Brankica Malnar