REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1186/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Ivani Požar, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa Dražen Crnković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražen Crnković & Alen Pešušić u Zagrebu, protiv tuženika PČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Filipčić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Kebet, odvjetnice iz Zagreba i punomoćnice tuženika, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvd-11708/04 od 15. rujna 2004.g. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33,34 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,17 EUR od 2. listopada 2003.

- na iznos od 4,30 EUR od 2. studenoga 2003.

- na iznos od 13,47 EUR od 2. prosinca 2003.

- na iznos od 7,41 EUR od 3. siječnja 2004.

do 31. prosinca 2007. po stopi sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvd-11708/04 od 15. rujna 2004. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6,57 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2003. do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 154,19 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. studenoga 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja Općinski sud u Zagrebu donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrvd-11708/04 od 15. rujna 2004. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 15. lipnja 2004. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 39,91 EUR (300,68 kn) s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor u kojem u bitnome ističe prigovor zastare utuženog iznosa te navodi da na utuženoj adresi nije prebivao u vrijeme za koje ga tužitelj tereti.

3. Slijedom navedenog, rješenjem ovog suda poslovni broj Ovrvd-11708/04-33 od 27. studenoga 2023. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je podneskom od 10. lipnja 2024. naveo da je ovršni prijedlog sačinjen na temelju izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, a koji predstavlja vjerodostojnu ispravu te da je vidljivo koji računi nisu podmireni i u kojem iznosu. Također, tužitelj dostavlja preslike utuženih računa i izvadak iz matičnih evidencija iz kojih proizlazi da je tuženik bio evidentirani korisnik usluga na predmetnoj adresi u utuženom razdoblju pod šifrom objekta 05888646, a koja šifra odgovara onoj naznačenoj u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga. Tužitelj ujedno ističe i da iz uvjerenja o prebivalištu list 46 spisa proizlazi da je tuženik na predmetnoj adresi u [adresa] imao prijavljeno prebivalište. Nadalje navodi da tuženik, ako nije koristio predmetni stan, o istome je trebao obavijestiti tužitelja, i to u pisanom obliku, a kako ga isti ne bi i dalje teretio za potrošenu vodu. U odnosu na istaknuti prigovor zastare tužitelj je naveo da je isti djelomično osnovan, stoga je povukao svoje potraživanje za prvi utuženi račun u iznosu od 49,48 kn / 6,57 EUR, dok za preostali utuženi iznos od 251,20 kn / 33,34 EUR ostaje kod svog potraživanja. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže donijeti presudu kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovrvd-11708/04 od 15. rujna 2004. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo plaćanje iznosa od 33,34 eura sa zateznim kamatama koje teku od idućeg dana od dana svakog pojedino utuženog iznosa pa sve do isplate.

5. Očitujući se na podnesak tužitelja, tuženik je naveo da se ne protivi povlačenju dijela tužbe, ali traži naknadu prouzročenih troškova postupka. U odnosu na glavno potraživanje, tuženik je naveo da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je tuženik stavio svoj zahtjev za evidentiranje sebe kao korisnika usluga tužitelja, pa je stoga potraživanje tužitelja spram tuženiku u cijelosti neosnovano. Predlaže odbiti tužbu uz naknadu troškova postupka.

6. U tijeku postupka sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 2 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 24-25 i 35-36 spisa), prijepise računa (list 57-61 spisa), matične evidencije – bilješke (list 62-65 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika (list 66-68 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-647/14 od 30.12.2014. (list 69-73 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-2893/15 od 16.11.2017. (list 74- 77 spisa), izvansudsku nagodbu (list 78-79 spisa), smjernice (list 81-91 spisa) i Odluku o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (list 92-93 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom u stambenom prostoru u [adresa], sistemski broj objekta: 05888646 u razdoblju dospijeća od mjeseca listopada 2003. do mjeseca travnja 2024. u ukupnom iznosu od 33,34 EUR.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija te je li nastupila zastara utuženog iznosa.

10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare prvotno valja navesti da je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05 – dalje ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučenu vodu, kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva. Na temelju odredbe čl. 215. ZOO zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok se na temelju odredbe čl. 241. ZOO zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. S obzirom da je tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku 30. lipnja 2004., a utuženi računi, u odnosu na koje tužitelj nije povukao tužbu, dospijevaju na naplatu od 1. listopada 2003. do 2. siječnja 2004. to je prigovor zastare valjalo odbiti kao neosnovan.

11. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga od 15. lipnja 2004., matičnih evidencija- bilježaka, prijepisa računa i knjigovodstvenog stanja, sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio evidentiran kao obveznik plaćanja usluge opskrbe vodom za stambeni prostor na adresi u [adresa], sistemski broj objekta: 05888646, da je utuženo potraživanje u iznosu od ukupno 33,34 eura dospjelo na naplatu te da nije plaćeno do datuma dospijeća.

12. Sud je ujedno utvrdio da naznačeni iznosi i datum dospijeća u izvatku iz poslovnih knjiga odgovaraju onima navedenim u utuženim računima, a na koji način je utvrđena visina tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata tekućih od idućeg dana od dana dospijeća svakog utuženog računa pa sve do isplate.

13. S obzirom da je među strankama sporno je li je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku za stambeni prostor na adresi u [adresa] , za utuženo razdoblje, a koji prigovor tuženik temelji na činjenici da nije bio u posjedu predmetnog stana u utuženom razdoblju, to je sud primijenio Odluku o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda (Službeni glasnik grada Zagreba broj 04/03; u daljnjem tekstu: Odluka) koji je bio na snazi u sporno razdoblje.

14. Sukladno čl. 3. Odluke vlasnik nekretnine ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca u kojem je kopijom ugovora odnosno pisanim putem obavijestio isporučitelja usluge o prenošenju obveze na korisnika.

15. Člankom 4. Odluke propisano je da u slučaju promjene vlasnika nekretnine, dotadašnji vlasnik ostaje u statutu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca u kojem je kopijom ugovora, odnosno pisanim putem obavijestio isporučitelja usluge o prenošenju obveze na novog vlasnika.

16. Člankom 5. Odluke navedeno je da su korisnik nekretnine, odnosno novi vlasnik dužni obavijestiti isporučitelja usluge o promjenama iz čl. 3. odnosno članka 4. Odluke te da odgovaraju solidarno za plaćanje komunalne usluge.

17. Nadalje, odredbama točke 2.5. do 5. Smjernica za dobavu vode iz javnog vodovoda (dalje u tekstu: Smjernice) jasno je definirano da je prijavljeni organ upravljanja u obvezi za potrošenu vodu za cijelo vrijeme dok nije predao pismenu odjavu. Također toč.1.9. Smjernica organ upravljanja je definiran kao organ koji upravlja nekretninama odnosno njen vlasnik, korisnik ili potrošač, iz čega proizlazi kako za status korisnika nije relevantno s koje osnove koristi nekretnina na koju se odnosi potrošak vode. Navedeno je razvidno i iz odredaba Odluke o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, Službeni glasnik br.4/03, gdje je u čl.2.toč.2. i čl.6. korisnik nekretnine široko određen kao najmoprimac, odnosno podnajmoprimac, stanar, zakupac, odnosno podzakupac, kao i osoba koja se bez valjane pravne osnove koristi nekretninom.

18. Stoga je za ovaj predmet irelevantna odjava prebivališta tuženika u MUP-u sa adrese [adresa], na adresu [adresa], jer se u smislu navedenih Smjernica, tuženik nije pisano odjavio kao korisnik potrošnje vode na predmetnom mjernom mjestu.

19. S obzirom da je sud uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa kao vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04 i 88/05 – dalje OZ) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik nije uspješno osporio, neprijeporno utvrdio da je tuženik evidentiran kao prijavljeni korisnik komunalne usluge opskrbe vodom za stambeni prostor na navedenoj adresi, za utuženo razdoblje, a imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP) iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik kao prijavljeni korisnik podmirio dugovanje ili se u smislu odredbe čl. 5. Odluke obraćao tužitelju radi promjene korisnika usluge, to je sud nedvojbeno utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnose na utuženo razdoblje za koje ju tereti tužitelj u ovom postupku.

20. Naime, tužitelj je za razliku od tuženika, u prilog svoje tvrdnje da je tuženik pasivno legitimiran kao obveznik plaćanja predmetne komunalne usluge dostavio u sudski spis ovjerovljeni izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise računa, a koje je isprave u svrhu dokaza sud u cijelosti prihvatio, zatim, matične evidencije-bilješke i knjigovodstveno stanje kojima tužitelj dokazuje kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva.

21. Slijedom navedenog, sud je prigovore tuženika dane tijekom postupka ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na otklanjanje svoje građanskopravne obveze prema tužitelju.

22. Na temelju odredbe čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je u savjesno u svemu kako ona glasi.

23. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO. Stoga je sud našao osnovanim zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 33,34 EUR-a tekućih od idućeg dana od dana dospijeća svakog utuženog iznosa pa sve do isplate, sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO.

24. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 29. ZOO-a, čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

25. S obzirom na navedeno, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužitelja te je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, platni nalog održan na snazi za isplatu iznosa od 33,34 EUR, dok je u odnosu na povučeni iznos glavnice ukinuo platni nalog za isplatu iznosa od 6,57 EUR te je utvrdio da je u tom dijelu tužba povučena, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

26. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tužitelju su stoga priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 138/22 – dalje OT), što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr.54 OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR te trošak izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 15,92 EUR. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tužitelju pripada ukupan iznos od 154,19 EUR, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

28. Sud nije našao osnovanim zatraženi trošak tužitelja za svaku pojedinu radnju imajući na umu da je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga slijedom čega se radi o jedinstvenom postupku te tužitelju pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak. Osim navedenog, sud je utvrdio neosnovanim zatraženi trošak tužitelja na ime sastava podnesaka od 9. kolovoza 2004., 7. veljače 2006., 27. srpnja 2006., 21. rujna 2006., 21. veljače 2008., 16. travnja 2019., 25. lipnja 2020., 24. svibnja 2023. , 16. lipnja 2023. i 24. listopada 2023., i iz razloga što navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je već u prijedlogu na ovrhu trebao navesti ispravnu adresu tuženika (tada ovršenika), na koji način bi se izbjegli nepotrebni troškovi postupka, a postupak bi se znatno ubrzao. Slijedom navedenog, propust tužitelja ne može ići na štetu tuženika.

29. Također, sud je utvrdio neosnovanim zatraženi trošak tuženika za povučeni dio tužbenog zahtjeva budući da djelomičnim povlačenjem tuženiku nije nastao dodatni trošak. Naime, povlačenjem iznosa od 6,57 eura vrijednost predmeta spora ostala je u istom tarifnom razredu, a kako je sud prethodno pojasnio, tužitelju ionako pripada trošak u visini jednokratne nagrade. Ujedno treba navesti da sud odluku o trošku donosi prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, kako se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe nema mjesta primjeni čl. 154. st. 5. već je sud primjenom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a utvrdio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Ivana Požar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu

2. pun. tuženika