Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1252/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice ĆČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Patricija Milas, odvjetnica u Zagrebu, Trg Vladka Mačeka 4, protiv tuženice Zagrebačke banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjaku, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-833/2022-53 od 3. studenoga 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-833/2022-53 od 3. studenoga 2023. pod točkom I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-833/2022-53 od 3. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"I. Nalaže se tuženoj da u roku 8. (osam) dana od dana donošenja ove presude sastavi i tužiteljici dostavi izračune mjesečnih plaća primjenom mjesečne bruto plaće tužiteljice u iznosu od 5.800,00 kuna, (slovima: pet tisuća osamsto kuna), za vremensko razdoblje koje je počelo 1. veljače 2022. godine i završilo 30. travnja 2022. godine, a za vremensko razdoblje koje je počelo 1. svibnja 2022. godine primjenom mjesečne bruto plaće tužiteljice od 6.100,00 kuna (slovima šest tisuća i stotinu kuna).

III. Nalaže se tuženoj: Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb OIB 92963223473, da tužiteljici: ĆČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku 8. (osam) dana od dana donošenja ove presude, isplati: a) razliku plaće, za izvršeni rad tužiteljice u tuženoj u mjesecu veljači 2022. godine u bruto iznosu od 946,00 kuna (slovima: devetsto četrdeset šest kuna),

zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 3. ožujka 2022. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

b) razliku plaće za izvršeni rad tužiteljice u tuženoj u mjesecu ožujku 2022. godine u bruto iznosu od 946,00 kuna (slovima: devetsto četrdeset šest kuna), zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 5. travnja 2022. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

c) razliku plaće za izvršeni rad tužiteljice u tuženoj u mjesecu travnju 2022. godine u bruto iznosu od 946,00 kuna (slovima: devetsto četrdeset šest kuna), zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 4. svibnja 2022. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

č) razliku plaće za izvršeni rad tužiteljice u tuženoj u mjesecu svibnju 2022. godine u bruto iznosu od 1.018,57 kuna (slovima: tisuću osamnaest kuna i pedeset sedam lipa), zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 3. lipnja 2022. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

ć) razliku plaće za izvršeni rad tužiteljice u tuženoj u mjesecu lipnju 2022. godine u bruto iznosu od 946,00 kuna (slovima: devetsto četrdeset šest kuna), zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 5. srpnja 2022. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

d) razliku plaće za izvršeni rad tužiteljice u tuženoj u mjesecu kolovozu 2022. godine u bruto iznosu od 972,92 kuna (slovima: devetsto sedamdeset dvije kune i devedeset dvije lipe), zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 3. rujna 2022. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i

dž) troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 10. ožujka 2022. godine, troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 11. travnja 2022. godine, troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 11. svibnja 2022. godine, troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 10. lipnja 2022. godine, troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 8. srpnja 2022. godine i troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 13. rujna 2022. godine u ukupnom iznosu od 3.125,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od:

- 312,50 kuna počev od 30. ožujka 2022. godine do isplate,

- 312,50 kuna počev od 27. travnja 2022. godine do isplate.

- 625,00 kuna počev od 28. svibnja 2022. godine do isplate,

- 625,00 kuna počev od 28. lipnja 2022. godine do isplate;

- 625,00 kuna počev od 28. srpnja 2022. godine do isplate, i

- 625,00 kuna počev od 30. rujna 2022. godine do isplate."

Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.493,11 eura / 11.249,84 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. studenoga 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.244,24 eura/ 9.374,73 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. studenoga 2023. do isplate.

1.1.Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužiteljice u dijelu koji glasi: "I. Utvrđuje se da je tužena Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb OIB 92963223473, izradom i provedbom: Obračuna isplaćene plaće za mjesec veljaču 2022. godine, dana 2. ožujka 2022. godine, Obračuna isplaćene plaće za mjesec ožujak 2022. godine, dana 4. travnja 2022. godine, Obračuna isplaćene plaće za mjesec travanj 2022. godine, dana 3. svibnja 2022. godine, Obračuna isplaćene plaće za mjesec svibanj 2022. godine, dana 2. lipnja 2022. godine i Obračuna isplaćene plaće za mjesec lipanj 2022. godine, dana 2. rujna 2022. godine tužiteljici: ĆČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za rad obavljen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 08960-01640201-JK, koji je na snazi i u primjeni od 1. travnja 2018. godine, povrijedila pravo, utvrđeno člankom 90. stavkom 4. ZOR-a, tako što tužiteljici, za jednak rad, nije obračunala i isplatila cijeli iznos primjerene mjesečne bruto plaće u iznosu od 5.800,00 kuna, (slovima: pet tisuća osamsto kuna), već samo iznos od 4.854,00 kune, (slovima: četiri tisuće osamsto pedeset četiri kune), pa se zbog toga, naprijed navedeni obračuni proglašavaju ništetnim u cijelosti;

II. Utvrđuje se da primjerena mjesečna plaća tužiteljice ĆČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za jednak obavljeni rad u tuženoj Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj 08960/18-01640201-JK, koji se, u tuženoj primjenjuje od 1. travnja 2018. godine – na poslovima zanimanja Bankarica za poslovanje s individualnim klijentima, razine Bankarica – platni razred 3. (treći.) - i nakon 31. siječnja 2022. godine, do zaključno 30. travnja 2022. godine iznosi 5.800,00 kuna, (slovima: pet tisuća osamsto kuna) bruto, a počevši s 1. svibnja 2022. godine HRK 6.100,00 (slovima šest tisuća i stotinu kuna) bruto."

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i II. izreke i protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i rješenje ukinuti i vratiti na ponovni postupak pred drugim sucem. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženica se protivi navodima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je neosnovana.

5. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice:

- da se utvrdi da je tuženica izradom i provedbom: Obračuna isplaćene plaće za mjesec veljaču 2022. godine, dana 2. ožujka 2022., Obračuna isplaćene plaće za mjesec ožujak 2022. godine, dana 4. travnja 2022., Obračuna isplaćene plaće za mjesec travanj 2022. godine, dana 3. svibnja 2022., Obračuna isplaćene plaće za mjesec svibanj 2022. godine, dana 2. lipnja 2022. i Obračuna isplaćene plaće za mjesec lipanj 2022. godine, dana 2. rujna 2022. tužiteljici za rad obavljen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 08960-01640201-JK, koji je na snazi i u primjeni od 1. travnja 2018., povrijedila pravo utvrđeno člankom 90. stavkom 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZR), tako što tužiteljici, za jednak rad, nije obračunala i isplatila cijeli iznos primjerene mjesečne bruto plaće u iznosu od 5.800,00 kuna, već samo iznos od 4.854,00 kune pa da se zbog toga, naprijed navedeni obračuni proglase ništetnim u cijelosti;

-da se utvrdi da primjerena mjesečna plaća tužiteljice za jednak obavljeni rad temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, broj 08960/18-01640201-JK, koji se primjenjuje od 1. travnja 2018. – na poslovima zanimanja Bankarica za poslovanje s individualnim klijentima, razine Bankarica – platni razred 3. (treći.) - i nakon 31. siječnja 2022. do zaključno 30. travnja 2022. iznosi 5.800,00 kuna, bruto, a počevši s 1. svibnja 2022. iznosi 6.100,00 kuna bruto;

-da se naloži tuženici da sastavi i tužiteljici dostavi izračune mjesečnih plaća primjenom mjesečne bruto plaće tužiteljice u iznosu od 5.800,00 kuna za vremensko razdoblje od 1. veljače 2022. do 30. travnja 2022., a za vremensko razdoblje od 1. svibnja 2022. primjenom mjesečne bruto plaće tužiteljice od 6.100,00 kuna;

-da se naloži tuženici da tužiteljici isplati razliku plaće za izvršeni rad tužiteljice u mjesecu veljači, ožujku i travnju 2022. godine u bruto iznosu od 946,00 kuna, u mjesecu svibnju 2022. godine u bruto iznosu od 1.018,57 kuna, u mjesecu lipnju 2022. godine u bruto iznosu od 946,00 kuna, u mjesecu kolovozu 2022. godine u bruto iznosu od 972,92 kuna, sve s pripadajućim zateznim kamatama;

-da se naloži tuženici da tužiteljici nadoknadi troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 10. ožujka 2022. godine, troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 11. travnja 2022. godine, troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 11. svibnja 2022. godine, troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 10. lipnja 2022. godine, troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 8. srpnja 2022. godine i troškove sastava Zahtjeva za zaštitu prava od 13. rujna 2022. godine u ukupnom iznosu od 3.125,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje te postupak koji im je prethodio ovaj sud nije ustanovio da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tužiteljica jer je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presuda i rješenja su razumljive, ne proturječe sama sebi niti razlozima, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijanih odluka ne bi bilo moguće ispitati.

7. Žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava rješenje suda od 14. rujna 2023. kojim nije dopuštena preinaka tužbe iz razloga propisanim odredbom čl. 190. st. 1. ZPP-a su neosnovani jer su podnesci tužiteljice od 28. listopada 2022., 9. prosinca 2022., 10. siječnja 2023., 13. veljače 2023. i 2. ožujka 2023. dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da postoje razlozi iz odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, odredba čl. 191. st. 2. ZPP-a ne može se primijeniti u konkretnom slučaju jer se ista odredba odnosi na situaciju kada tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, što nije ovdje slučaj. Pri tome odredba čl. 133. ZR-a propisuje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa, i ne odnosi se na pravila postupanja (ovlaštenje)suca da odlučuje o dopuštenosti preinake, pa su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima pozivom na odredbu čl. 133. ZR-a osporava ovlaštenje sucu da odlučuje o istome.

8. Nadalje, iako presuda nije donijeta, objavljena, izrađena i uručena, odnosno otpremljena u roku od 45 dana od dana zaključenja glavne rasprave, a kako propisuje odredba čl. 335. st. 4. ZPP-a, ova povreda nije bila od utjecaja na zakonitost presude.

Naime, bitna povreda u smislu čl. 354. st. 1. ZPP-a je povreda koja dobiva svoje konkretno značenje na temelju posljedice koju je prouzročila ili je mogla prouzročiti, a nepridržavanje predmetnog roka nema takvo značenje, budući da izostaje uzročna veza između navedene postupovne povrede i pravilnosti i zakonitosti presude (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-8098/2015-3 od 25. travnja 2018.).

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a, koju tužiteljica u žalbi opisno ističe, a niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud odbio provesti dokazne prijedloge predložene po tužiteljici na okolnost dokazivanja navoda iz tužbe. To stoga što na temelju odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga odbijanje nekih od predloženih dokaznih prijedloga samo po sebi ne znači da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 220. st. 2. ZPP-a niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u slučaju kada je činjenično stanje dovoljno utvrđeno da se može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao što je ovdje bio slučaj. Da bi se moglo govoriti o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a potrebno je da nezakonito postupanje suda, naročito propuštanje dostave, rezultira nemogućnošću stranke da raspravlja pred sudom. Tužiteljica nije bio onemogućena u raspravljanju pred sudom, što je vidljivo i iz činjenice da je prisustvovala ročištima koja su u postupku održana, a o održavanju ročišta je bila pravodobno obaviještena te su joj pravovremeno dostavljeni podnesci tuženice, a tužiteljica niti ne tvrdi suprotno.

10. S obzirom da sukladno odredbi čl. 354. st. 3. ZPP-a žalbu iz razloga što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, žalbeni navodi tužiteljice kojima obrazlaže svoje tvrdnje o neovlaštenom zastupanju tuženika nisu od značaja za odlučivanje.

11. Tijekom postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog, ovaj sud prihvaća u cijelosti takvo utvrđeno činjenično stanje, pa prema tome nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao ni opravdanje dano za njega

12. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten, polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je na temelju Ugovora o radu od 1. travnja 2018. tužiteljica zaposlena na radnom mjestu Bankarice za poslovanje s individualnim klijentima, razina Bankarica,

-da prema odredbi čl. 6. istog Ugovora plaća tužiteljice pripada 3. platnom razredu i iznosi 4.854,00 kn bruto,

-da je prema Dodatku ugovora o radu koji je u bio primjeni od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. izmijenjen čl. 6. Ugovora o radu na način da isti utvrđuje plaću tužiteljice u 3. platnom razredu koja iznosi 5.800,00 kn bruto,

-da se prema čl. 3. Dodatka ugovora o radu isti primjenjuje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. te proizvodi pravni učinak isključivo pod uvjetom da je prethodno sklopljen ugovor o radu koji je naveden u Dodatku ugovora o radu,

-da je prema odredbi čl. 3 Dodatka ugovora o radu navedeno da se po isteku tog Dodatka na ugovorne strane primjenjuje ugovor o radu s pripadajućim brojem koji je naveden u Dodatku ugovora o radu, formom i sadržajem kako je to ugovorom o radu određeno,

-da spisu prileži Dodatak ugovora o radu koji bi se primjenjivao od 1. veljače 2022., međutim utvrđeno je da isti nije potpisan od strane tužiteljice, te stoga nije relevantan za rješenje ovog spora,

-da među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivana plaća sukladno odredbi čl. 6 Ugovora o radu od 1. travnja 2018., a navedeno proizlazi i iz isplatnih lista koje prileže spisu,

-da nije sporno, a ujedno proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu, da je tužiteljica protiv obračunskih lista podnijela zahtjeve za zaštitu prava, u kojima ističe u bitnome kao u tužbi, na koje zahtjeve tuženik nije odgovorio,

-da je Kolektivnim ugovorom tuženice od 21. prosinca 2020., koji je bio u primjeni u utuženom razdoblju, sukladno odredbi čl. 70. propisano da se plaća određuje unutar okvira raspona platnog razreda u koji je smještena razina zanimanja na koju je radnik raspoređen te u iznosu koji odražava sljedeće kriterije za određivanje plaće: razinu profesionalnog iskustva i radnog staža potrebnog za poslove razine zanimanja na koju se radnik raspoređuje, odnosno je raspoređen, dostignuti stupanj znanja te potrebnih ključnih kompetencija radnika te razinu složenosti, ovlasti i odgovornosti ključnih područja rada te poslove i zadataka koji su radniku dodijeljeni,

-da je istom odredbom propisano da se plaća ne može utvrditi u iznosu nižem od donje granice platnog razreda u koji je smještena razina zanimanja na koju je radnik raspoređen, da je promjena plaće rezultat kretanja unutar platnih razreda i to horizontalnog kretanja unutar istog platnog razreda uslijed promjena u kriterijima za određivanje plaće ili vertikalnog kretanja koje predstavlja prelazak iz jednog platnog razreda u drugi platni razred, da će poslodavac jednom godišnje sagledavati da li, obzirom na kriterije za određivanje plaće postoji potreba za promjenom iznosa plaće te da će u slučaju potrebe za promjenom iznosa plaće i pod uvjetom da su osigurana dostatna financijska sredstva radniku ponuditi nastavak rada za plaću adekvatno prilagođenu kriterijima istog članka,

-da iz Kolektivnog ugovora proizlazi da je za 3. platni razred utvrđen raspon plaće od 4.854,00 kn do 8.242,00 kn,

-da je tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivana plaća sukladno Ugovoru o radu od 1. travnja 2018., za koji ugovor tužiteljica ne osporava da je isti zaključila niti upire na ništetnost, odnosno pobojnost tog ugovora,

-da je prema Dodatku ugovora o radu od 1. srpnja 2021. tužiteljici isplaćivana uvećana plaća, odnosno plaća u iznosu od 5.800,00 kn bruto, da je taj Dodatak istekao 31. prosinca 2021., a prema njemu je utvrđeno da će se po isteku tog Dodatka na radni odnos tužiteljice primijeniti Ugovor o radu od 1. travnja 2018.,

-da tužiteljica također u odnosu na navedeni Dodatak ugovora o radu ne spori da bi isti bio potpisan, odnosno ne navodi da postoje ikakvi razlozi da se isti ne bi primjenjivao među strankama u periodu na koji se odnosi,

-da iz iskaza svjedokinje ĐČ i e-mail poruke od 14. veljače 2022. proizlazi da je do promjene u iznosu plaće došlo radi primjene kriterija iz čl. 70 Kolektivnog ugovora, kojim je propisan način za određivanje plaće unutar pojedinog platnog razreda, da iz Kolektivnog ugovora proizlazi raspon plaće za 3. platni razred, te je utvrđeno da se plaća tužiteljice nalazi u okviru tog raspona.

13. Prvostupanjski sud je kondemnatorni zahtjev tužiteljice kojim traži izdavanje izračuna mjesečnih plaća primjenom mjesečne plaće u iznosu od 5.800,00 kn bruto, odnosno 6.100,00 kn bruto za razdoblje nakon 1. svibnja 2022. ocijenio neosnovanim s obrazloženjem da ne postoji obveza tuženika za izdavanjem obračunskih lista za isplatu plaće u iznosu koji je veći od onog koji proizlazi iz Ugovora o radu i u kojem je u stvarnosti isplaćena plaća tužiteljici te je odlučio kao pod točkom I/ stavak I. izreke presude.

13.1. Također je utvrdio da je tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivana plaća sukladno Ugovoru o radu i odredbama Kolektivnog ugovora koji je tada bio na snazi, te da se plaća tužiteljice nalazi unutar platnog razreda koji je predviđen za 3. platni razred prema odredbama Kolektivnog ugovora, pa da nije osnovano potraživanje tužiteljice koje se odnosi na isplatu razlike plaće, te je odlučio kao pod točkom I/ stavak III. podstavak a) - d) izreke presude.

13.2. Nadalje, polazeći od utvrđenja da kada se potraživanje radnika iz radnog odnosa odnosi na novčano potraživanje da nije potrebno podnositi zahtjev za zaštitu prava, sukladno odredbi čl. 133 st. 3. ZR-a, prvostupanjski sud je odbio i tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem traži naknadu troškova zahtjeva za zaštitu prava i odlučio kao pod točkom I/ stavak III. podstavak dž) izreke. U obrazloženju navodi da tužiteljica ima pravo tužbom potraživati isplatu razlike plaće te nije potrebno prije toga osporavati ispravnost obračunskih lista za isplatu plaće, budući da navedena dokumentacija ima samo deklaratorni značaj i potvrđuje činjenicu da se dogodila isplata plaće u određenom iznosu, međutim tom ispravom ne utječe se na pravo tužiteljice iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 133 st. 1. ZR-a, niti ista isprava predstavlja akt poslodavca kojim se može povrijediti pravo iz radnog odnosa, odnosno protiv kojeg je potrebno uložiti zahtjev za zaštitu prava. Tuženik nije donio rješenje o određivanju visine plaće, koje može predstavljati odluku poslodavca protiv koje se može uložiti zahtjev za zaštitu prava, već je samo izdao obračunske liste za isplatu plaće, koje deklariraju stanje koje se u stvarnosti dogodilo, a to je da je isplaćena plaća u točno utvrđenom iznosu.

13.3. Prvostupanjski sud je pod točkom I. izreke rješenja odbacio tužbu u dijelu u kojem tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti obračunskih isprava za isplatu plaće, smatrajući da tužiteljica nema pravni interes pobijati navedene odluke odnosno isticati deklaratorni zahtjev u vezi s njima polazeći od utvrđenja da obračunske isprave za isplatu plaće samo deklariraju činjenicu da je plaća isplaćena u određenom iznosu, te da se ne radi o konstitutivnoj odluci tuženice koja utječe na pravo tužiteljice.

13.4. Nadalje, prvostupanjski sud je pod točkom II. izreka rješenja odbacio tužbu tužiteljice u dijelu u kojem ista traži utvrđenje da joj pripada plaća u određenom iznosu s obrazloženjem da tužiteljica nema pravni interes isticati deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje visina plaće pored kondemnatornog zahtjeva u kojem traži isplatu plaće u točno određenom iznosu prema toč. III a) - d) tužbenog zahtjeva tužiteljice. Obrazlaže da u situaciji kada se pravo tužiteljice može ostvariti kondemnatornim zahtjevom kao što je to naznačeno pod toč. III. tužbenog zahtjeva, nema mjesta isticanju i deklaratornog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isto potraživanje

14. Žaliteljica u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude i rješenja

15. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivana plaća sukladno Ugovoru o radu i Kolektivnom ugovoru tuženice pri čemu Uredba Vlade Republike Hrvatske o minimalnoj plaći nije od značaja za odlučivanje u konkretnom slučaju jer je tužiteljica u utuženom razdoblju primala plaću višu od minimalne plaće.

16. Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZR-a (koja odredba se primjenjuje u konkretnom slučaju) poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, prema stavku, a prema stavku 2. ako osnove i mjerila za isplatu plaće nisu uređeni kolektivnim ugovorom, poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan ih je utvrditi pravilnikom o radu. Nadalje, prema stavku 3. istog članka ako plaća nije određena na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, a ugovor o radu ne sadrži dovoljno podataka na temelju kojih bi se ona mogla odrediti, poslodavac je dužan radniku isplatiti primjerenu plaću, a prema stavku 4. pod primjerenom plaćom smatra se plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi, plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

17. Iz Ugovora o radu od 1. travnja 2018. (list 8 spisa) zaključenim između stranaka razvidno je da je čl. 6. ugovoreno da plaća tužiteljice pripada 3. platnom razredu i iznosi 4.854,00 kn bruto, a da je prema Dodatku ugovora o radu koji je u primjeni od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. izmijenjen čl. 6. Ugovora o radu na način da isti utvrđuje plaću tužiteljice u 3. platnom razredu koja iznosi 5.800,00 kn bruto (list 24 spisa), a prema njemu je utvrđeno da će se po isteku tog Dodatka na radni odnos tužiteljice primijeniti Ugovor o radu od 1. travnja 2018. (čl. 3. st. 4. Ugovora) u skladu s čim je tužiteljici u utuženom razdoblju plaća i isplaćena.

18. Odredbom čl. 70. Kolektivnog ugovora tuženice (list 68 spisa) propisano je da se plaća određuje unutar okvira raspona platnog razreda u koji je smještena razina zanimanja na koju je radnik raspoređen te u iznosu koji odražava kriterije za određivanje plaće, koji kriteriji su i pobrojani u istom članku, a istom odredbom je propisano da se plaća ne može utvrditi u iznosu nižem od donje granice platnog razreda u koji je smještena razina zanimanja na koju je radnik raspoređen, a za 3. platni razred utvrđen je raspon plaće od 4.854,00 kn do 8.242,00 kn.

19. Iz navedenog je razvidno da je tužiteljici obračunata i isplaćena plaća u skladu sa odredbom čl. 90. st. 1. ZR-a, koju plaću je tužiteljica ostvarila u skladu sa odredbama sklopljenog ugovora o radu, pa su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju trebao primijeniti odredbu čl. 90. st. 3. i 4. ZR-a, kao i obrazloženje žalbe za takve tvrdnje tužiteljice te nisu od značaja žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava primjenu kolektivnog ugovora i mjerila određena kolektivnim ugovorom.

20. Stoga, imajući u vidu da je utvrđeno da je tužiteljici pravilno obračunata i isplaćena plaća u skladu sa odredbom čl. 90. st. 1. ZR-a, posljedično istome neosnovani su i zahtjevi tužiteljice da se naloži tuženici da sastavi i tužiteljici dostavi izračune mjesečnih plaća primjenom mjesečne bruto plaće tužiteljice u iznosu od 5.800,00 kuna za vremensko razdoblje od 1. veljače 2022. do 30. travnja 2022., a za vremensko razdoblje od 1. svibnja 2022. primjenom mjesečne bruto plaće tužiteljice od 6.100,00 kuna, da se naloži tuženici da tužiteljici nadoknadi troškove sastava šest Zahtjeva za zaštitu prava s pripadajućim zateznim kamatama, da se utvrdi da primjerena mjesečna plaća tužiteljice za jednak obavljeni rad temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme koji se primjenjuje od 1. travnja 2018. – na poslovima zanimanja Bankarica za poslovanje s individualnim klijentima, razine Bankarica – platni razred 3. (treći.) - i nakon 31. siječnja 2022. do zaključno 30. travnja 2022. iznosi 5.800,00 kuna, bruto, a počevši s 1. svibnja 2022. iznosi 6.100,00 kn bruto i da se utvrdi da je tuženica izradom i provedbom Obračuna isplaćene plaće za mjesece od veljače do rujna 2022. povrijedila pravo utvrđeno člankom ZR-a, tako što tužiteljici, za jednak rad, nije obračunala i isplatila cijeli iznos primjerene mjesečne bruto plaće u iznosu od 5.800,00 kuna, već samo iznos od 4.854,00 kune pa da se zbog toga, naprijed navedeni obračuni proglase ništetnim u cijelosti.

20.1. Pri čemu su neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je time što je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem djelomično odbacio tužbu tužiteljice njoj povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje je propisano odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001, 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014, dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, o spornoj pravnoj situaciji odlučivao je sud unutar svoje nadležnosti utvrđene zakonom, postupak je proveden u skladu s mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama, a prvostupanjski sud je na jasan i prihvatljiv način obrazložio svoja pravna stajališta i obrazloženje iste ima sadržaj propisan odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a. Stoga tužiteljici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

21. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP-a), time da tužiteljica određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tuženiku dosuđen trošak, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje.

23. Budući da tužiteljica nije uspjela sa žalbom odbijen je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

24. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je odbijen s obzirom da ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj