Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5254/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Roberte Pandža, kao članice vijeća, u postupku stečaja nad imovinom potrošača ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi stečajnog vjerovnika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, ulica Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Kristini Raguž Mandaurić, odvjetnici u Zagrebu, Pod zidom 3, protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Sp-882/2023-25 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba stečajnog vjerovnika Croatia osiguranje d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Sp-882/2023-25 od 17. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja pod točkom I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača ĐO, pod točkom II. izreke zaključen je jednostavni stečaj potrošača nad imovinom potrošača ĐO, pod točkom III. izreke oslobođen je potrošač ĐO od preostalih obveza u odnosu na vjerovnika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Zagreb i osnovu broj OVRV-2496/15-1 izdavatelja javnog bilježnika Marka Jurline iz Velike Gorice, vjerovnika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, ulica Vatroslava Jagića 33 i osnovu broj OV-3977/04-z003 izdavatelja javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba, vjerovnika Republiku Hrvatsku, Ministarstvo financija i osnovu broj K-436/17-2 izdavatelja Općinskog suda u Novom Zagrebu i Financijska agencija, Zagreb, ulica grada Vukovara 70 nenaplaćenu naknadu za provedbu po osnovi broj K-436/17-2.

2. Protiv ovog rješenja žali se stečajni vjerovnik Croatia osiguranje d.d. zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žaliteljica u žalbi navodi da istu podnosi i zbog bitne povrede odredaba postupka, no ovaj žalbeni navod posebno ne obrazlaže. Ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

6. Podnošenje prijedloga za provedbu jednostavnog postupka stečaja potrošača je obveza FINA-e ukoliko su ispunjeni uvjeti iz čl. 79.d Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“, broj 100/15, 67/18 i 36/22, dalje: ZSP), te odredbama ZSP nije propisana obveza FINA-e da predujmi trošak za provođenje jednostavnog stečaja potrošača. Propisana je samo obveza plaćanja predujma podnositelja prijedloga u izvansudskom postupku (čl. 15. ZSP) te obveza podnositelja prijedloga (potrošača) u redovnom stečaju potrošača (čl. 45. ZSP). Budući su odredbama ZSP određeni obveznici plaćanja predujma za provođenje postupka stečaja potrošača, a prema kojim odredbama FINA nije obveznik, to je neosnovano pozivanje žaliteljice na odredbe Stečajnog zakona u vezi polaganja predujma, jer se navedeni zakon sukladno čl. 23. ZSP primjenjuje podredno, ukoliko nešto nije drukčije propisano odredbama ZSP. Stoga suprotno navodima žalbe nema uvjeta za odbačaj prijedloga za pokretanje jednostavnog stečaja potrošača.

7. Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da potrošač nije vlasnik imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa pozivom za odredbu čl. 79.g. st. 1. ZSP otvorio i istovremeno zaključio jednostavni stečajni postupak nad imovinom potrošača, te sukladno odredbi čl. 79.g st. 4. ZSP oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i u odnosu na vjerovnike iz čl. 79.a ZSP.

8. Žaliteljica u žalbi navodi da u trenutku otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača osnova za plaćanje nje kao vjerovnika nije evidentirana u razdoblju dužem od tri godine, te da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 79. a. st. 2. i čl. 79. g. st. 1. ZSP za otvaranje i zaključenje jednostavnog postupka stečaja potrošača.

9. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio da je potrošač u neprekidnoj blokadi duže od tri godine, da ima evidentirane neizvršene osnove za u odnosu na vjerovnika i tražbinu iz točke II. izreke prvostupanjskog rješenja čija nenaplaćena glavnica iznosi 1.396,16 EUR-a, dakle manje od 2.654,46 EUR-a/20.000,00 kn, te da postoje osnove koje je FINA prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj 66/18. 2/20, 16/20 i 47/20), odnosno brisane osnove, čija nenaplaćena glavnica iznosi 4.419,69 EUR-a. Kako zbroj glavnica aktivne osnove (1.236,36 EUR-a) i brisane osnove (4.419,69 EUR-a) prelazi iznos od 2.654,46 EUR-a/20.000,00 kn nisu ispunjene pretpostavke za provedbu postupka i u odnosu na brisane osnove u smislu odredbe čl. 79.a st. 3. alineja druga ZSP.

10. Potrošač nije dostavio suglasnost za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača, niti popis svoje imovine. Prvostupanjski sud je izvršio vanjsku provjeru potrošačeve imovine, te utvrdio da potrošač nema u vlasništvu pokretne imovine ili prava koja se mogu unovčiti radi namirenja potraživanja vjerovnika niti su vjerovnici potrošača obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa niti je potrošač raspolagao imovinom u posljednje tri godine prije otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača.

11. U odnosu na žalbeni navod da je potrošač u radnom odnosu i da ima redovita primanja pa da je pogrešno utvrđena visina njegovih primanja za 2024., jer je na temelju plaće za jedan mjesec utvrđena visina primanja za cijelu 2024. valja navesti da je suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tijekom osam mjeseci 2024. potrošač ostvario plaću u iznosu od 145,00 EUR-a, a što je suglasno podacima o dohocima i primicima potrošača koji prileži prvostupanjskom spisu.

12. Općenitim navodima o vrijednosti odjavljenih vozila i mogućnosti unovčenja istih kao imovine iz koje bi se mogla naplatiti tražbina vjerovnika žaliteljica nije dovela u sumnju obrazloženi zaključak prvostupanjskog suda da se radi o vozilima čije unovčenje bi bilo neekonomično, pa se radi nepotrebnog ponavljanja žaliteljica upućuje na obrazloženje prvostupanjskog rješenja.

13. Pravilno je stoga sud prvog stupnja utvrdio da je vrijednost imovine potrošača iz koje bi se mogli namiriti vjerovnici manja od 1.327,23EUR-a/10.000,00 kn i da su ispunjene pretpostavke iz čl. 79.g st. 1. ZSP za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, kao i za oslobođenje potrošača po osnovi koja se odnosi na žaliteljicu (čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP).

14. Neosnovani su žalbeni navodi da nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 79.a st. 2. ZSP za provođenje jednostavnog stečaja potrošača, obzirom da osnova za plaćanje koja se odnosi na žaliteljicu nije bila evidentirana u Očevidniku duže od tri godine.

15. U smislu odredbe čl. 79.a ZSP jednostavan stečaj potrošača će se provesti ukoliko je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova neprekinuto trajalo duže od tri godine što znači da je neodlučno da li je upravo osnova žaliteljice evidentirana u Očevidniku duže od tri godine, jer je dovoljno da je potrošač imao samo jednu neizvršenu osnovu evidentiranu duže od tri godine da bi se proveo jednostavni stečaj potrošača i u odnosu na ostale neizvršene obveze.

16. U ovom postupku je utvrđeno da potrošač ima neizvršene osnove sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, pa je razdoblje u kojem je potrošač imao jednu ili više evidentiranih neizvršenih osnova za plaćanje trajalo duže od tri godine.

17. O ovom pravnom pitanju izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev 995/2021-2 od 14. rujna 2021. povodom dopuštene revizije u predmetu poslovni broj Revd-1778/2020-2. od 3. ožujka 2021., zbog pravnog pitanja:

"Utvrđuje li se trajanje razdoblja od tri godine iz čl. 79.a st. 2. Zakona o stečaju potrošača (Narodne novine br. 100/15 i 67/18) na temelju ukupne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi F. a. ili samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja?", na koje odgovor glasi:

„Trajanje razdoblja od tri godine iz čl. 79.a. st. 2. Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine" broj 100/15 i 67/18) utvrđuje se na temelju ukupne neprekidne blokade računa potrošača po svim osnovama koje su ikad bile upisane u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje koje vodi F. a., a ne samo s obzirom na trajanje blokade potrošača po osnovama za koje je pokrenut postupak jednostavnog stečaja.“

18. Žaliteljica u žalbi iznosi pravno shvaćanje kako je prema zakonskoj definiciji potrošača očita intencija zakonodavca da se od obveza oslobađa fizička osoba za obveze vezane uz njeno djelovanje na tržištu ili u vezi s tim djelovanjem ili obveze nastale u okviru njihove djelatnosti, dakle od obveza koje su za potrošače nastale u odnosima u koje su potrošači stupali s trgovcima, odnosno sklapali pravne poslove na tržištu, s time da takvi poslovi ne ulaze u područje njihove profesionalne djelatnosti, a rješenje o ovrsi doneseno u ovršnom postupku nije nikakav pravni posao između trgovca i potrošača, jer obveza nije nastala kao rezultat pravnih poslova na tržištu i stoga potrošač ne može u ovom postupku biti oslobođena njezina plaćanja. Predmetna tražbina predstavlja regresni zahtjev vjerovnika temeljem isplate vjerovnika banci na ime nepodmirenog kredita potrošača.

19. Izloženo pravno shvaćanje žaliteljice nije pravilno, neovisno o tome što u načelu pravilno tumači pojam potrošača koji propisuje ZSP.

20. Odredbom čl. 77. stavka 1. ZSP propisano je da se rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza potrošač ne može osloboditi: zakonske obveze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem, naknade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem i naknade štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.

21. Radi se o taksativno navedenim obvezama kojih se potrošač u postupku stečaja potrošača ne može osloboditi, te o imperativnoj pravnoj normi od koje nije dopušteno odstupanje pa se može zaključiti da potrošač može biti oslobođen svih drugih obveza koje nisu navedene u citiranoj odredbi ZSP, neovisno jesu li to zakonske, izvanugovorne ili ugovorne obveze, ali se ne može osloboditi taksativno navedenih (u toj odredbi) obveza, neovisno o tome jesu li to zakonske, ugovorne ili izvanugovorne obveze.

22. Pravilnom primjenom materijalnoga prava potrošač ĐO je oslobođen od obveze plaćanja po osnovi za plaćanje broj OV-3977/04-z003 izdavatelja javnog bilježnika Branka Jakića zaprimljenu 28. ožujka 2023. u odnosu na vjerovnika Croatia osiguranje d.d., jer nije riječ niti o jednoj od tražbina taksativno navedenih u odredbi čl. 77. st. 1. ZSP.

23. Slijedom izloženog, kako nisu osnovani žalbeni razlozi, a ne postoje niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu vjerovnika Croatia osiguranje d.d. i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš