REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Kž-218/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Helene Poropat, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika MCR, [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 305. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika MCR podnesenoj putem braniteljice Marine Mrklić, odvjetnice iz Splita protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-608/2022-6 od 3.veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženika MCR, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-608/2022-6 od 3.veljače 2023. optuženik MCR oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa - davanje lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci.
1.1. Temeljem odredbe čl. 56. KZ/11 optuženiku MCR je izrečena uvjetna osuda s tim da se kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 godine po pravomoćnosti presude ne počini koje novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. t. 2. i t. 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik MCR obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 199/08 eura/1.500,00 kuna.
2. Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi optuženik MCR putem braniteljice Marine Mrklić, odvjetnice iz Splita zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi u cijelosti kaznene odgovornosti, podredno sa se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Oštećenik kao tužitelj HCR putem punomoćnika Damira Tomića, odvjetnika iz Splita izvan roka za žalbu i odgovora na žalbu optuženika dostavio je podnesak i presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kž- 944/2022-3.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba optuženika MCR nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalitelja razlozi koje je dao prvostupanjski sud nisu nerazumljivi, a niti su sadržani u obrazloženju proturječni izreci, te nije počinjena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. KP/08
6. Ni žalba optuženika MCR podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Žalitelj optuženik MCR smatra da je prvostupanjski sud prihvatio samo dijelove iskaza optuženika, a da je negirao druge dijelove. Optuženik MCR je izjavio na raspravi 28.studenog 2013. u predmetu poslovni broj Pst-1091/2012 da je predmetna kuća bila očevo vlasništvo, s tim da ga je on prenio na majku temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju za čije postojanje zna. Taj iskaz da ne sadrži dijelove koje predmetnu tvrdnju pobijaju, te da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti obranu optuženika MCR da se radi o nespretnoj reprodukciji iskaza, jer se ne radi o odlučnoj činjenici. U parničnom postupku se utvrđivalo pojedinačno ulaganje svake stranke u izgradnju kuće, a postojale su različite pisane izjave sa majčine strane o financijskom učešću pojedinca u izgradnji obiteljske kuće. Žalitelj smatra da iz preostalog dijela iskaza ipak proizlazi da je ova kuća bila vlasništvo oca, a ne majke, pa da su redoslijed iskazivanja i činjenice koje je iznio u tom iskazu manje relevantni i sporni.
8. Žalitelj optuženik MCR smatra da prešućena činjenica nije odlučna činjenica za uspjeh privatnog tužitelja u sporu jer se ugovor o doživotnom uzdržavanju ne bi mogao provesti u zemljišnim knjigama. Smatra da ne postoji pravni način na koji bi optuženik MCR mogao isključiti privatnog tužitelja od prava na suvlasništvo jer da je pok.MCR bio do svoje smrti vlasnik predmetne nekretnine.
9. Suprotno navodima žalitelja optuženika MCR pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je prilikom davanja iskaza u parničnom postupku optuženik MCR prešutio činjenicu koja mu je bila poznata da je prethodno raskinut ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između oca i majke, a temeljem kojeg ugovora je majka trebala postati vlasnik. To iz razloga što je optuženik MCR osobno 20.lipnja 2013. potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju kao davatelj uzdržavanja zajedno sa svojim bratom ĆCR za predmetnu nekretninu koju otac MCR ostavlja svakom po 1/2 suvlasničkog dijela. Stoga pravilno zaključuje da je optuženiku MCR bila poznata činjenica da je prethodni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između oca i majke, a kojim ugovorom je majka trebala postati vlasnik predmetne nekretnine raskinut. Prvostupanjski sud je cijenio odluke Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1948/2019 od 9.ožujka 2021., te tužbu podnesenu pred Općinskim sudom u Splitu poslovni broj Pst-1091/2012 (P-910/2015) koja je podnesena radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretnini na kojoj se izjava optuženika MCR odnosila prilikom ocjene izjave i utvrđenja namjere. Uz to je analizirao i presudu Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž- 587/2021 od 5. listopada 2022., a radi utvrđenja motiva postupanja optuženika MCR. Iako optuženiku MCR koji nije pravni stručnjak ne moraju biti poznate sve relevantne činjenice od značaja za utvrđenje prava vlasništva, od značaja za ocjenu namjere optuženika je okolnost što je upravo optuženik MCR potpisao ugovor o doživotnom uzdržavanju kao davatelj uzdržavanja zajedno sa svojim bratom, te je znao da je ugovor sa majkom prethodno raskinut. Iz navedenog je razvidno da majka nije trebala postati vlasnica nekretnine kako je to naveo u iskazu jer je taj ugovor raskinut. Okolnost što je optuženik MCR prešutio postojanje novog ugovora kojim je on trebao postati suvlasnik kao što to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud upućuje da je optuženik MCR postupao svjesno i s namjerom i znao da daje neistiniti iskaz.
10. Neovisno o tome što je pok.MCR bio do smrti vlasnik nekretnine, a u parnici je druga osoba tražila utvrđenje suvlasništva na nekretnini nije beznačajna okolnost što je MCR sačinio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa trećim osobama. Upravo je optuženik MCR ugovorom o doživotnom uzdržavanju koji je prešutio trebao steći suvlasništvo, a ne majka kako je iskazivao. U situaciji kada je optuženik MCR taj ugovor prešutio, te je iskazivao da postoji ugovor koji je raskinut i koji nije bio više važeći u trenutku njegova iskazivanja, a sklopljen je novi ugovor njemu u korist ne može se zaključiti da bi se radilo o nespretnoj reprodukciji.
11. Neosnovano stoga tvrdi žalitelj da postupanjem optuženika MCR nisu ostvarena zakonska obilježja kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11. Za postojanje tog kaznenog djela od značaja je da svjedok iznosi činjenice za koje zna da nisu istinite, odnosno da iste prešućuje. U konkretnom slučaju optuženik MCR je naveo da je otac sklopio ugovor sa majkom da je ona trebala postati vlasnik iako je znao da je taj ugovor raskinut jer je on sa ocem sklopio novi ugovor. Prešućivanje navedene činjenice upućuje da je to činio svjesno i sa namjerom; neovisno da li je to bilo od značaja za ishod parničnog postupka.
12. Nisu osnovane ni tvrdnje žalitelja da se na radnje optuženika MCR mogu primijeniti odredbe čl. 33. KZ/11 obzirom na nizak stupanj krivnje i neznatnost posljedica zbog kojeg da nema potrebe da počinitelj bude kažnjen. Okolnost da je optuženik MCR neosuđivan prvostupanjski sud je cijenio kao olakotno. Okolnost što takav iskaz nije izazvao štetne posljedice jer se na njemu nije temeljila sudska odluka ne čini djelo beznačajnim već izazivanje osobito teških posljedica može biti od značaja za težu kvalifikaciju kaznenog djela.
13. Ne može se smatrati da je djelo beznačajno zbog niskog stupnja krivnje jer je počinjeno s izravnom namjerom. Ono sadrži sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela davanja lažnog iskaza iz čl. 305. st. 1. KZ/11.
14. Prilikom odmjere sankcije prvostupanjski sud je cijenio stupanj krivnje - okolnost da je djelo počinjeno s izravnom namjerom, da je optuženik MCR bio svjestan svog protupravnog ponašanja i htio nastupanje štetne posljedice, te u dovoljnoj mjeri vodio računa o neosuđivanosti optuženika kao olakotnoj okolnosti i korektnim ponašanjem pred kaznenim sudom. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, a da otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio to je izrečena kazna od 6 mjeseci pravilno odmjerena imajući u vidu dosadašnji život optuženika MCR koji nije došao u sukob sa zakonom, te će se uvjetnom osudom postići svrha kažnjavanja, te zadovoljiti zahtjevi individualne i generalne prevencije.
15. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5., t. 6., t. 9. - t. 11., st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
16. Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Puli-Pola 14. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Sena Midžić Putigna
