Poslovni broj: P-898/2022-23

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupana po punomoćnici ĐM, diplomiranoj pravnici kod tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 23. listopada 2024. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, te objave 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 15.646,72 eura /117.890,20 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u tužbi podnesenoj 11. svibnja 2022. navodi da je osiguranik tužitelja NM, rođ. **.**.1951. iz [adresa] doživio 21. rujna 2000. oko 8,15 sati na državnoj cesti broj 1, između Karlovca i Slunja kod mjesta Hrvatski Blagaj, teške tjelesne ozljede kao vozač kombija. Navedenu prometnu nesreću je skrivio pok. ĆM upravljajući vozilom marke Mercedes, reg. ozn. [registarska oznaka], osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. Prema presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1980/01 od 26. svibnja 2004. je utvrđena odgovornost tuženika. Tužiteljevom osiguraniku NM priznato je rješenjem tužitelja broj 2987 od 13. studenog 2008. pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, uzrok povreda izvan rada, počevši od 15. siječnja 2007. s isplatom od 10. listopada 2007. Tuženik je mirnim putem podmirio štetu nastalu tužitelju isplatom mirovina, za razdoblje od 10. listopada 2007. do 31. svibnja 2012. u iznosu od 23.010,68 kn. Za daljnju štetu nastalu u razdoblju od 1. lipnja 2012. do 31. kolovoza 2017. vodi se spor pred Trgovačkim sudom u Zadru pod brojem P-275/15 koji još nije okončan. Kako tužitelj po istom činjeničnom i pravnom osnovu trpi štetu isplatom mirovina i to od 1. rujna 2017. do 31. prosinca 2021. ovom tužbom potražuje iznos od 117.890,20 kn. Odgovornost tuženika za naknadu štete temelji se na čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („NN“ 157/13 i „NN“ 115/19) u kojoj se navodi da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Visina štete za razdoblje od 1. rujna 2017. do 31. prosinca 2018. se temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („NN“ 157/13), odnosno za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2021. na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („NN“ 115/18) koji je na snazi od 1. siječnja 2019. ZOMO u čl. 161. u st. 1. jasno navodi da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

2. Tuženik Croatia osiguranje je u odgovoru na tužbu osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava regres kojeg tužitelj potražuje po osnovi isplaćene mirovine u cijelosti budući je osiguranik tužitelja ispunio pretpostavke za odlazak u starosnu mirovinu, pa shodno iznijetom tužitelj ne trpi stvarnu štetu budući bi po redovitom tijeku svari morao isplaćivati starosnu mirovinu neovisno o predmetnoj prometnoj nezgodi. Naime, sukladno sudskoj praksi ukoliko bi iznos starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku bio manji od iznosa koji se sada isplaćuje tada bi tužitelj trpio štetu i to za iznos koliko je predmeta isplaćena mirovine eventualno veća od starosne. Osporava se i uzročno-posljedična veza između ozljeda osiguranika tužitelja iz utuženog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja. Osporava se visina potraživane naknade štete. Osporava se navod tužitelja da trpi štetu isplatom mirovine svome osiguraniku. Naime, tužitelj nije dokazao da trpi štetu. Njegov osiguranik rođen je **.**.1951. te je po redovitom tijeku stvari 11. siječnja 2016. stekao uvjete za starosnu mirovinu. Ističe se prigovor zastare budući je utuženo razdoblje koje prelazi trogodišnji zastari rok. Slijedom iznijetog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku. Tuženik u tijeku postupka ustraje kod navoda da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete, to jest tek u slučaju kada bi iznos starosne mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svome osiguraniku da nije bilo štetnog događaja bio manji od iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje, tek tada bi tužitelj trpio nekakvu štetu, no i u tome slučaju samo za iznos za koji je invalidska mirovina veća od starosne.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: Zapisnik o očevidu poslovni broj Kir-544/00-1 od 21. rujna 2000. Županijskog suda u Karlovcu (l.s. 4-7), otpusno pismo za NM od 31. listopada 2000. (l.s. 8), mišljenje sudskih vještaka od 25. siječnja 2002. (l.s. 9-10), preslik situacijskog plana mjesta događaja Pu Karlovačke od 5. rujna 2016. (l.s. 11-13), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1980/01 od 26. svibnja 2004. (l.s. 14-18), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Zadru od 13. studenog 2008. (l.s. 19-21), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti (l.s. 22-23), Izvješće o saldu duga od 4. listopada 2012. (l.s. 24), obračun isplata na teret HZMO-a (l.s. 25) i podatke za doznačena mirovinska primanja (l.s. 26).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je regresna isplata u visini novčanih iznosa koje je tužitelj isplatio na ime invalidske mirovine NM temeljem rješenja HZMO-a, Područnog ureda u Zadru broj 2987 od 13. studenog 2008., i to iznosa od ukupno 15.646,72 eura (117.890,20 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate.

7. Nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja.

8. Tuženik osporava osnov za daljnje potraživanje ističući da tužitelju pripada pravo zahtijevati naknadu štete po osnovi razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine, te da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda osiguranika tužitelja iz utuženog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja.

8.1. Nije sporno da je tuženik isplatio tužitelju iznos od 23.010,68 kn prije podnošenja tužbe, koji iznos nije utužen, a koji se odnosi na regresnu isplatu predmetne invalidske mirovine osiguranika tužitelja, i to mirovine koja je isplaćena za ranije razdoblje od 10. listopada 2007. do 31. svibnja 2012.

9. Uvidom u rješenje tužitelja broj 29897 od 13. studenog 2008. (l.s. 19-21) je utvrđeno da je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 15. siječnja 2007. zbog opće nesposobnosti za rad u svoti od 933,86 kn mjesečno. 9.1. Uvidom u obračun isplata na teret HZMO-a (l.s. 25) utvrđeno je da je tuženik regresno isplatio tužitelju predmetni utuženi iznos od 117.890,20 kn. Prema sadržaju presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1980/01 od 26. svibnja 2004. (l.s. 14-18) utvrđena je odgovornost tuženika za nastup predmetne prometne nesreće.

10. U postupku je prije svega sporno koji se specijalni Zakon primjenjuje u konkretnom slučaju: važeći Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili važeći Zakon o mirovinskom osiguranju.

10.1. Ovaj sud je stajališta da je tražbina tužitelja osnovana sukladno odredbama čl. 161. st. 1. i st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19-dalje: ZOMO), obzirom da isplatom predmetnog iznosa invalidske mirovine za predmetno vremensko razdoblje od 1. rujna 2017. do 31. prosinca 2021. tužitelj trpi stvarnu štetu, za koju je odgovoran tuženik, kao osiguravatelj vozila kojim je pok. ĆM skrivio dana 21. rujna 2020. štetni događaj u kojem je ozlijeđen tužiteljev osiguranik NM, a povodom kojega je došlo do ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu.

10.2. U konkretnom slučaju valja primijeniti naprijed navedeni čl. 161. ZOMO koji propisuje: (stavak 1) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (stavak 2) Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: (točka 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Ujedno valja primijeniti čl. 164. st. 1. ZOMO prema kojem: Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete)". te čl. 164. st. 5. ZOMO prema kojem: (5) Za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do 3. ovoga članka mjerodavne su odredbe ovoga Zakona".

10.3. Zakon o mirovinskom osiguranju je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu te izravno uređuje predmet ovog spora imajući na umu gore navedene odredbe. Zbog toga valja primijeniti ZOMO kao lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05. 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP). Uostalom, valja ukazati da odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a (na koju se poziva tuženik) ne može konkurirati navedenim odredbama ZOMO-a niti po načelu lex posterior derogat legi priori.

10.4. Naime, budući da i navedena odredba čl. 27. ZOOP-a uređuje predmetni odnos (jer se radi o odgovornosti tuženika kao osiguravajućeg društva za štetu), može se i zaključiti da je pravno pitanje uređeno s dva različita propisa. Međutim, budući da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu stupio na snagu 1. siječnja 2006., a Zakon o mirovinskom osiguranju 1. siječnja 2014. (uključujući i posljednje izmjene čl. 161. ZOMO-a od 1. siječnja 2019.), kasnije donesen zakon derogira odredbe ranije donesenog zakona.

11. Obzirom na sadržaj gore citiranih relevantnih odredbi čl. 161. st. 1 i 2. ZOMO, stav ovog suda je da stvarna šteta koju tužitelj trpi predstavlja ukupan iznos davanja koji je tužitelj isplatio osiguraniku po osnovi invalidske mirovine sve dok traje isplata tih davanja po osnovi invalidske mirovine i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, te bez obzira na to što bi osiguranik tužitelja u nekom trenutku ispunio uvjete za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, te je stoga tuženik koji je pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, u obvezi nadoknaditi tu stvarnu štetu, koju čini ukupan iznos davanja koje je tužitelj isplatio osiguraniku s osnova invalidske mirovine.

11.1. Navedeno pravno shvaćanje koje zauzima ovaj sud je sukladno vladajućoj sudskoj praksi, kao u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-5462/2020 od 22. travnja 2022., Županijskog suda u Rijeci posl. br. GZ- 3869/2020 od 26. travnja 2022. te Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž- 550/2021 od 14. svibnja 2021.

11.2. Nadalje, ovaj sud je stajališta da je vezan odlukom upravnog tijela pa tako i u pogledu utvrđenja uzročno-posljedične veze između prometne nezgode i odlaska osiguranika u invalidsku mirovinu, pa da u odnosu na pravo na mirovinu i isplatu mirovine i ne može u parničnom postupku preispitivati takvu odluku niti može drugačije odlučiti o tom pitanju, a takav pravni stav zauzet je i u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2038/2019-2 od 20. srpnja 2021. Tim više što je u konkretnom slučaju krivnja osiguranika tuženika utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1980/01 od 26. svibnja 2004., a tuženik je dijelom podmirio regresno potraživanje za istog osiguranika tužitelja, i to za ranije razdoblje koje nije utuženo.

12. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare koji je neosnovan. Naime, u konkretnom slučaju se radi o potraživanju kod kojeg se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina, sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (,,Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Naime, tužiteljevo potraživanje u ovom postupku predstavlja regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku kao odgovornoj osobi. Isplatom predmetne invalidske mirovine došlo je do subrogacije odnosno prijelaza prava sa tužiteljevog osiguranika prema odgovornoj osobi na tužitelja. Dakle, kako se u ovom slučaju radi o regresnom zahtjevu u obzir dolaze odredbe o zastari tražbine iz čl. 225. ZOO-a, s tim da zastara počinje teći, od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja.

12.1. Stoga, kako se tražbina tužitelja odnosi na isplate invalidske mirovine od 1. rujna 2017. do 31. prosinca 2021. proizlazi da tužiteljevo potraživanje nije u zastari niti u jednom dijelu budući je tužba podnesena 11. svibnja 2022.

13. Slijedom svega naprijed navedenog je sud nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju osiguraniku po osnovi invalidske mirovine isplatio utuženi iznos od 15.646,72 eura te je obvezao tuženika nadoknaditi tužitelju navedeni utuženi iznos zajedno sa zateznim kamatama, kao u točki I. izreke presude.

13.1. Odluka o kamati se temelji na odredbi čl. 165. st. 3. ZMO-a kojom je propisano da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Uvidom u Izvješće (l.s. 24) vidljivo je da je tužitelj podnio regresni zahtjev prije utuženja. Stoga je sud obvezao tuženika platiti zateznu kamatu počevši od podnošenja tužbe, sve kako je to navedeno u izreci presude.

13.2. Kamate su dosuđene po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08 i 78/15).

14. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP-a, obzirom da je tužitelj u postupku uspio u cijelosti i nije potraživao parnični trošak, sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška, kao u izreci ovog rješenja.

U Zadru, 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužitelju osobno

- Tuženiku po punomoćniku