Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4894/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gabriele Topić Kordej, predsjednika vijeća, Suzane Radaković suca izvjestitelja i člana vijeća, te Sandre Artuković Kunšt, univ. spec. iur., člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ET iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Terezi Tei Krešić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Porobija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10855/2023- 47 od 26. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-10855/2023-47 od 26. kolovoza 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka nastalih povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

I Utvrđuje se da su ništetni i bez pravnog učinka dijelovi ugovornih odredbi Ugovora o stambenom kreditu, od dana 16.10.2007.g., solemniziran kod Javnog Bilježnika Lidije Pejović-Fumić, pod brojem ovjere OV-9141/2007, od dana 18.10.2007.g. i to : u čl. 2. u dijelu koji glasi :

„… i redovnu kamatu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora …“ u čl.7. u dijelu koji glasi :

„Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate ...“

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici, ET, [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope u iznosu od 5.556,12 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se na svaki pojedinačni iznos dospijeća do 31.07.2015. godine obračunava prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznose od:

88,56 EUR od dana 11.12.2009.g. pa do isplate,

88,56 EUR od dana 11.01.2010.g. pa do isplate

88,56 EUR od dana 11.02.2010.g. pa do isplate

88,56 EUR od dana 11.03.2010.g. pa do isplate

88,56 EUR od dana 11.04.2010.g. pa do isplate

88,56 EUR od dana 11.05.2010.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.06.2010.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.07.2010.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.08.2010.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.09.2010.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.10.2010.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.11.2010.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.12.2010.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.01.2011.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.02.2011.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.03.2011.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.04.2011.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.05.2011.g. pa do isplate

77,40 EUR od dana 11.06.2011.g. pa do isplate 77,40 EUR od dana 11.07.2011.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.08.2011.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.09.2011.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.10.2011.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.11.2011.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.12.2011.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.01.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.02.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.03.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.04.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.05.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.06.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.07.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.08.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.09.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.10.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.11.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.12.2012.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.01.2013.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.02.2013.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.03.2013.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.04.2013.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.05.2013.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.06.2013.g. pa do isplate

66,93 EUR od dana 11.07.2013.g. pa do isplate

68,43 EUR od dana 11.08.2013.g. pa do isplate

68,43 EUR od dana 11.09.2013.g. pa do isplate

68,43 EUR od dana 11.10.2013.g. pa do isplate

68,43 EUR od dana 11.11.2013.g. pa do isplate

68,43 EUR od dana 11.12.2013.g. pa do isplate

68,43 EUR od dana 11.01.2014.g. pa do isplate

60,06 EUR od dana 11.02.2014.g. pa do isplate

60,06 EUR od dana 11.03.2014.g. pa do isplate

60,06 EUR od dana 11.04.2014.g. pa do isplate

60,06 EUR od dana 11.05.2014.g. pa do isplate

60,06 EUR od dana 11.06.2014.g. pa do isplate

60,06 EUR od dana 11.07.2014.g. pa do isplate

50,96 EUR od dana 11.08.2014.g. pa do isplate

50,96 EUR od dana 11.09.2014.g. pa do isplate

50,96 EUR od dana 11.10.2014.g. pa do isplate

50,96 EUR od dana 11.11.2014.g. pa do isplate

50,96 EUR od dana 11.12.2014.g. pa do isplate

50,96 EUR od dana 11.01.2015.g. pa do isplate

45,58 EUR od dana 11.02.2015.g. pa do isplate 45,58 EUR od dana 11.03.2015.g. pa do isplate

45,58 EUR od dana 11.04.2015.g. pa do isplate

45,58 EUR od dana 11.05.2015.g. pa do isplate

45,58 EUR od dana 11.06.2015.g. pa do isplate

45,58 EUR od dana 11.07.2015.g. pa do isplate

40,72 EUR od dana 11.08.2015.g. pa do isplate

40,72 EUR od dana 11.09.2015.g. pa do isplate

40,72 EUR od dana 11.10.2015.g. pa do isplate

40,72 EUR od dana 11.11.2015.g. pa do isplate

40,72 EUR od dana 11.12.2015.g. pa do isplate

40,72 EUR od dana 11.01.2016.g. pa do isplate

34,51 EUR od dana 11.02.2016.g. pa do isplate

34,51 EUR od dana 11.03.2016.g. pa do isplate

34,51 EUR od dana 11.04.2016.g. pa do isplate

34,51 EUR od dana 11.05.2016.g. pa do isplate

34,51 EUR od dana 11.06.2016.g. pa do isplate

34,51 EUR od dana 11.07.2016.g. pa do isplate

31,53 EUR od dana 11.08.2016.g. pa do isplate

31,53 EUR od dana 11.09.2016.g. pa do isplate

31,53 EUR od dana 11.10.2016.g. pa do isplate

31,53 EUR od dana 11.11.2016.g. pa do isplate

31,53 EUR od dana 11.12.2016.g. pa do isplate

31,53 EUR od dana 11.01.2017.g. pa do isplate

25,27 EUR od dana 11.02.2017.g. pa do isplate

25,27 EUR od dana 11.03.2017.g. pa do isplate

25,27 EUR od dana 11.04.2017.g. pa do isplate

25,27 EUR od dana 11.05.2017.g. pa do isplate

25,27 EUR od dana 11.06.2017.g. pa do isplate

25.27 EUR od dana 11.07.2017.g. pa do isplate

18,49 EUR od dana 11.08.2017.g. pa do isplate

18,49 EUR od dana 11.09.2017.g. pa do isplate

18,49 EUR od dana 11.10.2017.g. pa do isplate

18,49 EUR od dana 11.11.2017.g. pa do isplate

18,49 EUR od dana 11.12.2017.g. pa do isplate

18,49 EUR od dana 11.01.2018.g. pa do isplate

13,59 EUR od dana 11.02.2018.g. pa do isplate

13,59 EUR od dana 11.03.2018.g. pa do isplate

13,59 EUR od dana 11.04.2018.g. pa do isplate

13,59 EUR od dana 11.05.2018.g. pa do isplate 13,59 EUR od dana 11.06.2018.g. pa do isplate

13,59 EUR od dana 11.07.2018.g. pa do isplate

sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljici, ET, [adresa], OIB; [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.129,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 26. kolovoza 2024. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakonom o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda u smislu žalbenih navoda preinači ili ukine te stavlja zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ništetna odredba predmetnog Ugovora o kreditu od 18. listopada 2007. kako je to pobliže navedeno u izreci presude i zahtjev za isplatom na ime preplate iznosa od 5.556,12 eura sa zateznim kamatama.

6. U žalbenom postupku, sporan osnov kao i da li je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi te tijek kamata i zastara.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP-a na koju upire tuženik.

9. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Jednako tako, tuženik neosnovano sadržajno upire na povredu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 6/1999 i 8/1999 - dalje u tekstu: Konvencija) koja je u primjeni na temelju odredbi Zakona o potvrđivanju Konvencije ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997, 6/1999- pročišćeni tekst, 8/1999- ispravak i 14/2002) te čl. 29. Ustava Republike Hrvatske jer je imao omogućen pristup sudu, u njemu je aktivno sudjelovao predlažući dokaze te poduzimajući sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulažući pravne lijekove.

11. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio;

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 16. listopada 2007. sklopili Ugovor o kreditu u valuti kuna;

- da se radilo o kreditu s fiksnom kamatnom stopom prve dvije godine, a potom s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,99% godišnje

- da se tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata;

- da je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice;

- da pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donijeta u postupku zaštite potrošača nema izravnu primjenu u smislu čl. 502.c ZPP-a;

- da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača tužiteljice kao korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, s tužiteljicom kao potrošačem nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate;

- da je navedeno imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa;

- da uvidom u Opće uvjete tuženika koji su bili na snazi za vrijeme ugovornog odnosa među strankama formulacija čl. 5.1. koja je dopunjavala odredbu o promjenjivosti kamatne stope iz odredbe čl. 2. Ugovora je bez egzaktnih parametara i metode izračuna tih parametara te je odredba vezana za promjenjivu kamatnu stopu u članku 2. Ugovora o kreditu, i uz dopunu prema Općim uvjetima tuženika, nerazumljiva prosječnom potrošaču laiku;

- da vezano za navode tuženika da je otklonio nezakonitost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nakon stupanja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( „ Narodne novine „ broj 112/12 – dalje u tekstu; ZID ZPK/12 sklapanjem Dodatka Ugovoru o stambenom kreditu dana 25. srpnja 2018., presudom VSRH posl. br. Rev-2245/2017 od 18.3.2018. na postavljeno pitanje je li tuženik nezakonito postupanje otklonio stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2012. godine, navedeno je da je utvrđeno kako tuženik ni u navedenom daljnjem razdoblju nije otklonio nedostatke jednostranog i netransparentnog određivanja promjenjivosti redovne ugovorne kamatne stope, pri čemu formulaciju u tekstu iz revizijske odluke glede pitanja otklanjanja takvog nezakonitog postupanja treba tumačiti u pravcu da su banke takvo nezakonito postupanje naknadno bile dužne otkloniti u smislu navedene zakonske odredbe, a ne da je nezakonito postupanje moglo biti automatski otklonjeno već samim stupanjem na snagu čl. 5. ZID ZPK/12;

- da je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o., vještaku Petri Blašković i da prema mišljenju vještaka razlika u preplaćenim anuitetima iznosi 41.861,32 kuna;

- da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka;

- da je nalaz izrađen u skladu s pravilima struke.

12. Pošavši od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je ništetne odredbe članka 2. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika i na temelju čl. 269. st. 2. i čl. 272 te čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 56/2022 - dalje u tekstu: ZOO) u vezi čl. 225. ZOO-a i čl. 1111. ZOO-a te čl. 29. ZOO-a odlučio na navedeni način.

13. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka niti žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

14. Stoga, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

15. Na žalbene navode da tužiteljica tužbom nije obuhvatila sve stranke ugovora odnosno sudužnika i založnog dužnika, valja reći da po ocjeni ovog suda založni vjerovni i sudužnik nisu nužni suparničari s tužiteljicom kao korisnikom kredita koji su nužni supraničari.

Naime, upravo je tužiteljica osoba koja ima najveći interes ostvariti pravnu zaštitu podnošenjem tužbe za utvrđenje ništetnosti te posljedično ostvariti i sudsku zaštitu od tuženika povratom plaćenih iznosa odnosno isplate razlike preplaćene kamate u spornom razdoblju, pa je ovaj spor tužiteljica valjano pokrenula bez obuhvaćanja ostalih sudionika ugovora o kreditu na strani tužiteljice jer to nije nužno u smislu odredbe članka 201. ZPP-a budući sve stranke tog ugovora ne trebaju isticati ništetnost već je dovoljno da ga istakne tužiteljica koja je sklopila ugovor kao korisnik kredita i ima primarni interes za vođenje ovog spora.

16. Prvostupanjski sud sukladno odredbi čl. 4., čl. 26., čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO-a, kao i pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača te na Direktivu 93/13/EEZ, pravilno utvrdio da se radilo o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio razumljiv (bez da su istovremeno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene), čime takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača, kao jedne ugovore strane, u odnosu na banku – trgovca, kao drugu ugovornu stranu (jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata), a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava (načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava), te da tuženik ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu na taj način, postupio nepošteno te da je posljedica takvih nepoštenih odredbi, njihova ništetnost.

17. Jednako tako je za istaknuti da, imajući u vidu da tužiteljica u konkretnom slučaju pravnu zaštitu traži u odnosu na ugovor o kreditu u kunama, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije svoju odluku temeljio sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a, na utvrđenjima iz presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koja se odnosi na ugovore koji su tužene banke sklopile primjenom valutne klauzule uz valutu obveze ugovorenu u švicarskim francima, već je odluku u ovoj pravnoj stvari donio neovisno o odluci iz kolektivnog spora, pa tako i u odnosu na istaknuti prigovor zastare, svoj zaključak o nedopuštenoj i nepoštenoj odredbi ugovora o kreditu sklopljenog u kunama te zaključak o neosnovanosti prigovora zastare, temeljeći, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, primjenom naprijed navedenih odredaba ZOO-a j Zakona o zaštiti potrošača koje reguliraju pretpostavke nepoštene i ništetne odredbe potrošačkog ugovora.

18. Pored navedenog, polazeći od prednjih utvrđenja, pozivom na sadržaj predmetnog Ugovora i iskaz tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud otklanja prigovor tuženice kojim je tužiteljici tijekom prvostupanjskog postupka, ali isto tako i sada u žalbi, osporavala status potrošača, uzimajući pri tome u obzir sve utvrđene okolnosti.

19. Naime, u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/2009, dalje ZZP/ 07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njenom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, s time da je i odredbama kasnijih Zakona o zaštiti potrošača, pa tako i Zakonom o zaštiti potrošača iz 2014. („Narodne novine“, broj 41/2014, 110/2015, 14/2019), potrošač definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, valja odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da tuženica tijekom prvostupanjskog postupka na okolnost navedenog prigovora (da tužiteljica nema svojstvo potrošača i da kao takav ne uživa zatraženu pravnu zaštitu), nije predlagala izvođenje adekvatnih dokaznih sredstava, dok iz dokaza koje je tužiteljica predložila na istu okolnost, ne proizlazi zaključak da je tužiteljica predmetni ugovor sklopila u poslovne svrhe pri čemu iz samog Ugovora jasno proizlazi da su sredstva iz predmetnog Ugovora o kreditu, tužiteljici namjenski odobrena radi kupnje stambenog prostora upravo kao fizičkoj osobi, što proizlazi i iz prihvaćenog iskaza tužiteljice .

20. S obzirom na svojstvo tužiteljice kao potrošača, pravilno je prvostupanjski sud, u okolnostima konkretnog slučaja, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva raspravio kroz primjenu odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima te primjenom tih propisa, pravilno utvrdio pravno odlučne činjenice, i to da su pobijane odredbe Ugovora o kreditu dovele do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka i da su kao takve nepoštene.

21. Nadalje, valja ukazati kako je prvostupanjski sud pobijanom presudom proveo test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te je svoju ocjenu o nesavjesnosti tuženice utemeljio u bitnom na činjenicama da tužiteljici kao potrošaču, tuženik nije dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja spornog Ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da tužiteljicu nije upoznao s rizicima koji za nju proizlaze iz predmetnog Ugovora o kreditu, niti ju je informirao o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope (prema odluci tuženika, kao trgovca), da je riječ o Ugovoru u kojem je obveza tužiteljice ovisila o promjenjivim elementima, da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu tuženika koji je u vrijeme sklapanja ugovora trebao voditi računa i o interesima tužiteljice i odrediti neku referentnu vrijednost, koju nije odredila, s time da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima je tuženik bio ovlašten jednostrano promijeniti obvezu tužiteljice koji je u odnosu na nju bio u ovisnom položaju.

22. Stoga su, žalbeni navodi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora, niti odredba čl. 502.c ZPP-a, bez utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

23. Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu od 16. listopada 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 79/2009, 89/2009, 133/2009, dalje ZZP/ 07), koji je u čl. 96. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok se prema st. 2. smatralo da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a prema st. 3., činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

24. Nadalje, potrebno je reći da je pravo banaka da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, međutim kamatna je stopa u predmetnom Ugovoru o kreditu u trenutku njegova sklapanja bila ugovorena u visini od 4,99% godišnje, a ugovoreno je i to da ju banka može promijeniti sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženice, s time da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.

Takve ugovorne odredba o kamatama su, i prema ovome sudu, uočljive, ali i ovaj sud smatra da sadržaj Ugovora koji ih određuje, nije jasan i lako razumljiv, odnosno, nije dovoljno određen i precizan (čl. 84. ZZP/03 i 99. ZZP/07), zbog čega je dopušteno ocjenjivati jesu li nepoštene ili ne.

25. Jednako tako, pri razmatranju jesu li spomenute odredbe nepoštene ili nisu, mora se imati u vidu da su prema odredbi čl. 295. ZOO-a, opći uvjeti ugovora, ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a da Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove, dok je odredbom čl. 270. ZOO-a, određeno da je ugovor ništetan kad je činidba neodređena ili neodrediva.

26. Odredbom čl. 97. ZZP/07, propisane su ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz članka čl. 96. ZZP/07, a to su između ostalih: odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora, s time da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, prema odredbi čl. 98. ZZP/07, uzimati u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

27. Konačno, odredbom čl. 102. ZZP/07, propisane su posljedice nepoštene ugovorne odredbe, te je određeno da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, s time da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

28. Stoga, polazeći od utvrđenih činjenica na temelju saslušanja tužiteljice te priložene dokumentacije, kao i naprijed navedenog pravnog okvira, odredbom predmetnog Ugovora o kreditu kojima promjenu ugovorne kamate stranke čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno tuženika, a da pritom u isto vrijeme nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, vjerovnik (tuženik) jednostrano određuje obvezu dužnika (tužitelja), koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, zbog čega tužiteljica nije ni mogla znati zašto se mijenja kamatna stopa, da bi uopće mogao istaknuti prigovor, pa ni zatražiti prestanak ugovornog odnosa, žalbeni navodi su neutemeljeni.

29. Naime, tuženik je primjenom predmetnih ugovornih odredbi izbjegao utjecaj tužiteljice kao druge ugovorne strane na "cijenu", što je suprotno odredbi čl. 247. ZOO-a (koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena, s tim da kamate neizostavno predstavljaju cijenu). Tako jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač ima obvezu vratiti banci, a time i cijena.

30. Predmetne odredbe u Ugovoru o kreditu formulirao je isključivo tuženik i na te odredbe tužiteljica nije mogla utjecati jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, a u Ugovoru nisu navedeni egzaktni parametri za promjenu kamatne stope, ni metoda izračuna tih parametara, što sve čini predmetne ugovorne odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja. To tim više što nije postojala ni mogućnost da tužiteljica predloži da određena točka ugovora glasi drugačije od onoga što mu je ponuđeno. 31. Zaključno, i prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 143/13), postojala je zakonska obveza preciznijeg definiranja parametara o promjenjivoj kamatnoj stopi, neovisno o tome što do stupanja na snagu tog Zakona nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditima a način da se definiraju parametri promjenjivosti, a navedena nepoštena postupanja banaka su i bila povod preciznijem normiranju navedene zakonske obveze (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u ranije spomenutoj odluci Rev-953/2020-2 od 11. siječnja 2023.).

32. Jednako tako, suprotno tvrdnji tuženika prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri i razmotrio činjenicu sklapanja Dodatka ugovora o stambenom kreditu 25. srpnja 2018. a kako to i proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke (toč. 21), kao i sadržaj Općih uvjeta ( toč. 19. i 20. obrazloženja), pa su žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

33. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi po Odluci banke u spornom ugovoru o kreditu u kunama, bila nedovoljno određena i precizna, da je bila uočljiva, ali da njezin sadržaj nije bio lako razumljiv u smislu čl. 84. ZZP/03, odnosno čl. 99. ZZP/07, da je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana (tuženica) i da ga, primjenom odredbe čl. 320. ZOO-a, treba tumačiti u korist tužiteljice, da tužiteljica nije mogla pregovarati o odredbama Ugovora o kreditu koji se tiče promjenjive kamatne stope, da nije bio upoznat s uvjetima i kriterijima za promjenu kamatne stope, niti su ti uvjeti bili određeni, a nasuprot tome da je tuženik visoko specijalizirana novčarska ustanova čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasira potrošačima nudeći im svoje usluge, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bio dužan maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužiteljici, na način da ga je bio dužan ozbiljno i precizno informirati o smislu i sadržaju te ekonomskom značaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita.

34. Obzirom da tuženik to nije učinio, takva je odredba predmetnog Ugovora o kreditu protivna odredbi čl. 272. ZOO-a te ja kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužiteljice a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

Stoga, suprotni žalbeni navodi tuženika ovakav zaključak prvostupanjskog suda, ne dovode u sumnju.

35. Na žalbene navode vezano za ništetnost odredbi ugovora koji je u cijelosti izvršen valja reći da na temelju odredbe čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-150/07 od 30. siječnja 2008.) pa su stoga žalbeni navodi neosnovani.

36. Nadalje, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe, pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja.

Stoga, kako se radi o ništetnosti spornih odredbi (o promjenjivoj kamatnoj stopi), navedeno mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da su ugovorne odredbe ništetne.

37. U odnosu na prigovor zastare tuženik ispušta iz vida da prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. koje prihvaća i ovaj sud, a na koje se pozvao i prvostupanjski sud, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

38. Stoga, imajući u vidu navedeno pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je otklonio prigovor zastare obzirom da zastara teče tek od dana pravomoćnosti odluke u ovoj pravnoj stvari.

39. Obzirom na navedeno, suprotne tvrdnje tuženika su bez pravnog uporišta.

40. U odnosu na ostale žalbene navode tuženika kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je prvostupanjski sud u razlozima prvostupanjske presude jasno i argumentirano odgovorio, nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.

41. Imajući u vidu navedeno, ostali žalbeni navodi nisu razmatrani sukladno čl .375. st. 1. ZPP-a.

42. U iznesenom činjeničnom i pravnom kontekstu, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je izrađen u skladu sa zadatkom suda i pravilima struke te stručno i objektivno, obvezao tuženika da tužiteljici s osnove ništetne i nepoštene ugovorene promjenjive kamatne stope isplati iznos od 5.561,12 eura.

Jednako tako, na žalbene navode tuženiku se ukazuje da nije niti imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

43. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od pojedinog plaćanja tužiteljice jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, te je slijedom toga dužan tužiteljici, sukladno odredbi čl.1115 ZOO-a platiti zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate.

44. Naime, tuženik je nesavjestan obzir da kao ugovorna strana nije se rukovodio načelom savjesnosti i poštenja pa mu je od svake uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da mu taj više plaćeni iznos ne pripada a kako to pravilno i navodi prvostupanjski sud.

45. Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao kada je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

46. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022, 126/2022 i 138/2023), pa su suprotni žalbeni navodi bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Kako iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica i platila sudsku pristojbu na tužbu (list 67) i presudu ( list 194), žalbeni navodi tuženika su neutemeljeni.

47. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju čl. 368 st. 1. ZPP-a odlučiti kao u stavku I izreke ove drugostupanjske odluke

48. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, to zahtjev tuženika nije osnovan te trošak povodom pravnog lijeka pada na njegov teret ( čl. 154. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao u stavku II izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Gabriela Topić Kordej