Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-163/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Bešenskog kao predsjednika vijeća i sudaca Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VŽ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-1171/2021-22 od 22. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okrivljenom VŽ, za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnja, opisano pod točkom 1.) izreke presude na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnja, opisano pod točkom 2.) izreke presude na temelju odredbe članka 139. stavak 2. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseca, te se na temelju članka 51. KZ/11, okrivljeni VŽ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Žalba okrivljenog VŽ, odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: K-1171/2021-22 od 22. prosinca 2021., okrivljeni VŽ proglašen je krivim, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode i to pod točkom 1.) kazneno djelo, prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u svezi sa stavkom 2. KZ/11, te pod točkom 2.) kazneno djelo, prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, a sve u svezi s člankom 51. KZ/11, pa mu je sud za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnja, opisano pod točkom 1.) na temelju odredbe članka 139. stavka 3. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnja, na temelju odredbe članka 139. stavka 2. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, da bi ga potom osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 7 (sedam) mjeseci.

1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11. okrivljenom VŽ, u kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 19. kolovoza 2021. do 22. prosinca 2021.

1.2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08), oštećeni/žrtva TŽ upućen je u parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.

1.3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u svezi člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 6. i 7. ZKP/08, sud je obvezao okrivljenog VŽ, da u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude plati trošak kaznenog postupka paušalne svote u iznosu 1.500,00 kuna (tisuću petsto kuna), te trošak nagrade branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će sud odlučiti naknadno, posebnim rješenjem.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da okrivljenom izrekne kaznenu sankciju u odgovarajućem trajanju.

3. Žalbu je podnio okrivljenik osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da žalbeni sud prihvati predmetnu žalbu, ukine presudu i vrati predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.

4. Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba okrivljenika nije osnovana.

6. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, te je propustio pojedine okolnosti cijeniti otegotnima i upravo zbog tih otegotnih okolnosti ne može se očekivati da će se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja postići izrečenom kaznom u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

7. Naime, prvostupanjski sud je pri odabiru vrste i mjere kazne cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu, te je od olakotnih okolnosti na strani optuženog cijenio djelomično priznavanje činjeničnih navoda optuženih kaznenih djela, kao i činjenicu da je otac dvoje malodobne djece.

8. Pri odabiru vrste i mjere kazne otegotnim okolnostima na strani okrivljenog prvostupanjski sud je cijenio njegovu kaznenu osuđivanost, među ostalim i za počinjenje kaznenog djela prijetnje.

9. Međutim, s pravom državni odvjetnik u žalbi ističe da je sud prilikom utvrđenja otegotnih okolnosti sud propustio cijeniti činjenicu da društvo bilježi sve veći porast kaznenih djela prijetnje, isto tako propustio je cijeniti stupanj kriminalne volje u počinjenju kaznenih djela, utvrđenu bezobzirnost i upornost u postupanju okrivljenika, a osobito da je već osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje iz čega proizlazi da se radi o specijalnom povratniku, te da izrečene kazne do sada kod okrivljenika nisu postigle svoju svrhu propisanu u članku 41. KZ/11.

10. S obzirom na značaj naprijed navedenih olakotnih, a i otegotnih okolnosti na strani okrivljenog pri odabiru vrste i mjere, te imajući na umu da je predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, vodeći računa i o stupnju povrede zaštićenog dobra, a osobito da se radi o specijalnom povratniku, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, je mišljenja da je izrečena kazna zatvora od strane prvostupanjskog suda neprimjerena počinjenim kaznenim djelima i ličnosti počinitelja i da nije prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11. – izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo, te da će se jedino sa kaznom iz stavka I. izreke ove presude, dakle, jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ostvariti svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11.

11. U odnosu na žalbu okrivljenika:

12. Okrivljenik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka o postojanju koje obrazlaže da pogrešno utvrđeno činjenično stanje prelazi u bitnu povredu kaznenog postupka, a što posljedično rezultira donošenjem osuđujuće presude iz pogrešnih razloga, bez dokaza. Time se žalitelj stvarno žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je stoga u povodu žalbe, po službenoj dužnosti, ispitana pobijana presuda u smislu članka 476. stavka 1. točaka 1. i 2. ZKP/08. Takvim ispitivanjem nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

13. Okrivljenik u žalbi navodi da je činjenično stanje potpuno pogrešno utvrđeno, odnosno prvostupanjski sud je iz izvedenih dokaza izvukao pogrešan zaključak o krivnji okrivljenika upravo zahvaljujući činjenici da ne obrazlaže dokaze izvedene tijekom glavne rasprave.

14. Potpunom i pravilnom analizom izvedenih dokaza, sud s pravom nije prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu i objektivnu, jer isti nastoji relativizirati i umanjiti svoju odgovornost, isključivo u cilju umanjenja kaznenopravne odgovornosti.

15. Prije svega treba reći, da bi prijetnja imala karakter kaznenog djela mora biti konkretizirana. U konkretnom slučaju razvidno je da su izrečene riječi konkretizirane, da će se takva prijetnja neposredno i izvršiti. Za počinjenje terećenog kaznenog djela prijetnje potrebno je da je netko drugom ozbiljno prijetio kakvim zlom i da je cilj počinitelja bio da kod osobe kojoj upućuje prijetnje izazove osjećaj straha i uznemirenosti. Dakle, bitno je da je ta prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, a ozbiljnost same prijetnje se ne utvrđuje samo i isključivo na temelju izgovorenih riječi, nego i u kontekstu i uvažavanjem okolnosti samog događaja.

16. Kako je nesporno da izgovorene riječi okrivljenika prema oštećenoj ĆŽ: "vi ste mene poslali u zatvor, tko mene pošalje u zatvor završi u grobu " te oštećenom JŽ: "ti si obična budala, prevarant, ja sam u zatvoru radi tebe, smeće jedno, ja ću tebe srediti kada izađem, meni je svejedno, ja ću tebe slistiti kada izađem, mene nije briga, vidjeti ćemo se vanka", u kontekstu predmetnog događaja, prema ustaljenoj sudskoj praksi, predstavljaju ozbiljnu prijetnju, kao što su ih oštećeni i shvatili, stoga je okrivljeni opisanim postupanjem u činjeničnom opisu optužnog akta ostvario biće kaznenog dijela prijetnje.

17. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da upućene riječi od strane okrivljenog oštećenicima imaju karakter prijetnje, te se izgovorene riječi u kontekstu ponašanja okrivljenog kritične zgode, a i ranije, imaju smatrati ozbiljnom prijetnjom.

18. Činjenica da tijekom postupka nije bilo sumnje u ubrojivost okrivljenika, s pravom sud navodi na zaključak da je okrivljeni bio svjestan svojih radnih, te da se ne može opravdati predmetno protupravno postupanje.

19. U odnosu na povrede kaznenog zakona koje okrivljeni u svojoj žalbi ne pojašnjava niti konkretizira, koje su to povrede kaznenog zakona učinjene tijekom postupaka pred prvostupanjski sudom, ispitujući navedenu žalbenu osnovu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena povreda kaznenog zakona, stoga je i u odnosu na taj žalbeni prigovor žalba neosnovana.

20. Imajući u vidu naprijed navedeno obrazloženje, neosnovana je žalba okrivljenika, zbog naprijed navedenih razloga.

21. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Slijedom svega iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenskog