Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3648/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mariji Štriterski, odvjetnici iz Garešnice, drugotužitelja EĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz Čazme, trećetužiteljice FĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz Čazme, četvrtotužiteljice ŠĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz Čazme, petotužitelja ZĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz Čazme, šestotužiteljice RĐ iz [adresa], Tubingen Herrenberger STR. 62, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao nasljednice iza pokojnog CĐ iz [adresa], zastupana po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz Čazme, sedmotužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz Čazme i osmotužiteljice TĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Stjepanu Gomerčiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-1041/2021-54 od 22. travnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-1041/2021-54 od 22. travnja 2024. godine pod točkom VII izreke u odnosu na tužiteljicu TĐ i u odnosu na nju tužba se odbacuje.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i u preostalom dijelu potvrđuje se navedena presuda.

II Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u 13/100 dijela čkbr. [katastarska čestica] broj D.L. 7-4 [adresa] sa 252 m2, neodvojivo spojen s vlasništvom posebnog dijela garaže površine 15 m2 sagrađene na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Centar, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Centar, što je tuženik Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj] zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru dužna tužitelju priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu.

II Utvrđuje se da je tužitelj EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik u 13/100 dijela čk.br. 192/2- broj D.L. 7-4 [adresa] sa 252 m2, neodvojivo spojen s vlasništvom posebnog dijela garaže površine 14 m2 sagrađene na čk.br. 192/2 [adresa], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Centar, što je tuženik Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, dužan priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu, sve u roku 15 dana. III Utvrđuje se da je tužitelj FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik u 13/100 dijela čk.br. 192/2- broj D.L. 7-4 [adresa] sa 252 m2, neodvojivo spojen s vlasništvom posebnog dijela garaže površine 15 m2, sagrađene na čk.br. 192/2 [adresa], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Centar, što je tuženik Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, dužan priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu, sve u roku 15 dana. IV Utvrđuje se da je tužitelj ŠĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik u 22/100 dijela čk.br. 192/2- broj D.L. 7-4 [adresa] sa 252 m2, neodvojivo spojen s vlasništvom posebnog dijela garaže površine 27 m2, sagrađene na čk.br. 192/2 [adresa], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Centar, što je tuženik Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, dužan priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu, sve u roku 15 dana. V Utvrđuje se da je tužitelj ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik u 13/100 dijela čk.br. 192/2- broj D.L. 7-4 [adresa] sa 252 m2, neodvojivo spojen s vlasništvom posebnog dijela garaže površine 15 m2, sagrađene na čk.br. 192/2 [adresa], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Centar, što je tuženik Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, dužan priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu, sve u roku 15 dana. VI Utvrđuje se da je tužitelj RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ž. 62, Tuebingen, Njemačka, vlasnik u 13/100 dijela čk.br. 192/2- broj D.[adresa] sa 252 m2, neodvojivo spojen s vlasništvom posebnog dijela garaže, površine 15 m2, sagrađene na čk.br. 192/2 [adresa], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Centar, što je tuženik Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, dužan priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu, sve u roku 15 dana.

VII Utvrđuje se da su tužitelji UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnici svaki u ½ dijela, dijela čk.br. 192/2- broj D.L. 7-4 [adresa] sa 252 m2, koji iznosi 13/100 dijela, neodvojivo spojen s vlasništvom posebnog dijela garaže površine 14 m2, sagrađene na čk.br. 192/2 [adresa], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Centar, što je tuženik Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Građansko-upravni odjel, dužan priznati i trpjeti zemljišnoknjižnu provedbu, sve u roku 15 dana. VIII Svaka stranka dužna je snositi svoje troškove postupka."

2. Protiv ove presude žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u odnosu na osmotužiteljicu TĐ tužba odbaci a u odnosu na ostale tužitelje pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

" S obzirom na sve naprijed navedeno po ocjeni ovoga suda tijekom postupka je dokazano da tužitelji zajedno sa svojim prednicima nesmetano i samostalno uživaju nekretnine koje su predmet postupka i da su iste stekli i to tužiteljica ŽĐ garažu broj 7 kupnjom od SP 1967. godine koji je tu garažu sagradio, tužitelj EĐ stekao je garažu broj 6 od OĐ koji ju je stekao zamjenom sa KĐ, a ona je istu stekla od DĐ koji ju je sagradio, tužiteljica FĐ je garažu broj 5 stekla kupnjom 1992. godine od GĐ koji ju je sagradio, tužiteljica ŠĐ je predmetnu garažu broj 4 stekla i koristila kao vlasnik, tužitelj ZĐ je predmetnu garažu broj 3 sagradio 1967. godine, a RĐ je garažu broj 2 naslijedila iza svoga oca VĐ koji ju je kupio 1990. ili 1991. godine, a tužitelji UĐ i TĐ predmetnu garažu broj 1 su stekli kupnjom od AĐ koji ju je naslijedio od AĐ E te su tužitelji svako svoju garažu kao i njihovi prednici nesmetano i samostalno posjedovali duže od 40 godina (tj. od 1967. godine i prije), to je tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti valjalo udovoljiti jer su isti stekli vlasništvo dosjelošću. Naime, po ocjeni ovoga suda tužitelji su zajedno sa svojim prednicima savjesni, istiniti i pošteni posjednici predmetnih nekretnina od prije 1967. godine i prije te nisu imali razloga ne vjerovati ili sumnjati da oni ili njihovi prednici nemaju pravo posjedovati iste nekretnine odnosno da te garaže nisu njihovo vlasništvo. Tužitelji odnosno njihovi prednici sagradili su predmetne garaže na nekretninama koje im je tadašnja Općina Garešnica predala na korištenje te kada su sagrađene predmetne garaže nitko im nije branio niti priječio posjedovanje garaža i zemljišta, a u postupku obnove dijela katastarske općine [katastarska općina] i formiranja katastarske općine [katastarska općina]-Centar uz suglasnost Grada Garešnice, Republike Hrvatske i Ureda za prostorno uređenje, formirana je predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Centar te je ista formirana upravo kao zemljište nužno za redovnu uporabu garaža koje su predmet postupka i koje su ucrtane u katastarskom planu kako sve to proizlazi iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka. Dakle, predmetna čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Centar zapravo predstavlja česticu na kojoj su izgrađene garaže koje su predmet postupka i površinu zemljišta nužnu za njihovu redovnu uporabu pa je kao takva i formirana u postupku obnove zemljišne knjige.

S obzirom na sve naprijed obrazloženo, a budući su tužitelji dokazali da su savjesni, pošteni i istiniti posjednici predmetne nekretnine koja je predmet postupka tj. čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Centar a na kojoj su tužitelji odnosno njihovi prednici prije veljače 1968. godine sagradili garaže koje su izgrađene na betonskim temeljima ukopanim u zemlju te s obzirom da je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da tužitelji TĐ i UĐ posjeduju kao savjesni, pošteni i istiniti posjednici i da su stekli garažu broj 1 (gledajući od [adresa]) površine 14 m2 (koja obuhvaća 12% zemljišta predmetne čkbr.), tužiteljica RĐ posjeduje kao savjestan, pošten i istinit posjednik garažu broj 2 površine 15 m2 (što obuhvaća 13% zemljišta odnosno predmetne čkbr.), tužitelj ZĐ posjeduje kao savjestan, pošten i istinit posjednik garažu broj 3 površine 15 m2 (koja obuhvaća 13% zemljišta predmetne čkbr.), tužiteljica ŠĐ posjeduje kao savjestan, pošten i istinit posjednik garažu broj 4 površine 27 m2 (koja obuhvaća 24% površine zemljišta), tužiteljica FĐ posjeduje kao savjestan, pošten i istinit posjednik garažu broj 5 površine 15 m2 (koja obuhvaća 13% zemljišta predmetne čkbr.), tužitelj EĐ posjeduje kao savjestan, pošten i istinit posjednik garažu broj 6 površine 14 m2 (koja obuhvaća 12% zemljišta predmetne čkbr) i tužiteljica ŽĐ posjeduje kao savjestan, pošten i istinit posjednik garažu broj 7 površine 15 m2 (koja obuhvaća 13% zemljišta predmetne čkbr.), a kako sve to proizlazi iz nalaza i mišljenja i skice lica mjesta sastavljene po geodetskom vještaku, to su tužitelji po ocjeni ovoga suda dokazali da su suvlasnici predmetne čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- Centar u omjerima kako je to navedeno u izreci ove presude a koji proizlazi iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Branka Ćurić to je njihovom tužbenom zahtjevu valjalo udovoljiti. Za napomenuti je da je sud iz predložene izreke presude ispustio dio teksta koji se odnosi na izvršene zabilježbe u zemljišnim knjigama temeljem zapisnika Z-1667/2020/1190, a koje zabilježbe su izvršene temeljem Izmjene i dopune Zakona o gradnji tj. zabilježbe da za evidentiranje građevine odnosno garaža nije priložena uporabna dozvola. Naime, predmetne garaže koje su izgrađene na čkbr [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama su upisane u posjedovnici A i to sa točnim površinama istih, a kako to nedvojbeno proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, a u drugom odjeljku izvatka iz zemljišne knjige samo su evidentirane zabilježbe da za garaže nije priložena uporabna dozvola i to pod rednim brojevima 1.1 do 7.1.

5. Stoga prvostupanjski sud pruža tužiteljima traženu pravnu zaštitu primjenom instituta izvanredne dosjelosti na nekretnini koja se nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske.

6. Ova odluka suda prvog stupnja, osim u odnosu na osmotužiteljicu TĐ, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, te radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz pobijane presude.

7. Ipak na navode žalbe valja reći i slijedeće.

8. Valja reći da u vrijeme kada je počelo posjedovanje utužene nekretnine od strane prednika tužitelja i tužitelja mjerodavne su odredbe bivšeg Općeg građanskog zakonika koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s tim da od 1946. se primjenjuje na temelju Zakona o primjeni pravnih propisa donesenih za vrijeme neprijateljske okupacije i prije 6. travnja 1941. godine (Službeni list FNRJ broj 89/46), a od 1991. se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine broj 53/91), zatim odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) te odredbe sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP) koje odredbe su određivale rok od 40 godina za stjecanje vlasništva dosjelošću na državnoj imovini.

9. Pritom valja ukazati na načelni stav zauzet na zajedničkoj sjednici Saveznog suda republičkih i pokrajinskih sudova i Vrhovnog vojnog suda od 14. i 15. prosinca 1983. godine kojim je određeno da se Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, ako do tog trenutka nisu istekli rokovi propisani ranijim važećim zakonom, pri čemu, kod toga, primjena Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima dolazi u obzir ako je njime propisan kraći rok, a u slučaju ako je na dan stupanja na snagu tog zakona preostalo kraće vrijeme od roka propisanog tim zakonom, rok dosijedanja istječe po proteku vremena određenog ranijim zakonom.

10. Također, treba ukazati na odluku Ustavnog suda RH U-III/4145/2017 gdje je navedeno u tumačenju odredbe čl. 388. st. 2. ZVDSP, da rokovi za stjecanje stvarnih prava ako su počeli teći prije stupanja na snagu ZVDSP, dakle, prije 1. siječnja 1997. godine, tada ti rokovi nastavljaju teći ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ZVDSP.

11. Također, valja ukazati i na pravna stajališta VSRH po kojoj, kroz stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredbi zakona, dakle, ukoliko ne postoji suprotstavljeni privatni interes.

12. Dakle, ne može se prihvatiti pravno stajalište tužene da bi dosijedanje moglo početi teći do 8. listopada 1991. godine kada je prestalo društveno vlasništvo te su nekretnine u društvenom vlasništvu ušle u opći režim imovinskog prava, kao što se i ne može reći da se je moglo dosijedati samo do 17. studenog 1999. godine a kada je Ustavni sud RH ukinuo do tada važeću odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP uz napomenu da dosjelost treba računati tek od 8. listopada 1991. godine.

13. Suprotno navodima žalbe, iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude je jasno razvidno da je prvostupanjski sud zaključio da su tužitelji stekli vlasništvo predmetne nekretnine primjenom instituta izvanredne dosjelosti, dakle, posjedujući istu kao pošteni samostalni posjednici u razdoblju dužem od 40 godina obzirom da su tužitelji osobno, ili putem svojih prednika počeli istu posjedovati od 1967. godine, a neki od tužitelja i prije, pa je do podnošenja tužbe protekao rok potreban za dosijedanje od 40 godina.

14. Odgovara da iz zk izvatka za čkbr. [katastarska čestica] proizlazi da su suvlasnici stanova u zgradi koja se nalazi na toj nekretnini samo tužitelji FĐ i EĐ, dok ostali tužitelji nisu vlasnici stanova na toj nekretnini, koja je kao kčbr [katastarska čestica], formirana od ranije čkbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, to nije pravno odlučno.

15. Naime, iako, a kako to proizlazi iz stanja spisa garaže koje se nalaze na utuženoj nekretnini su gradili tadašnji nositelji stanarskog prava, a sadašnji vlasnici, koji su stanovali u predmetnoj zgradi, za primjenu instituta dosjelosti je odlučno tko je posjedovao te garaže uvažavajući pritom iskaz tužiteljice FĐ i svjedoka HĐ da su se garaže prodavale i onim osobama koje nisu stanovale u predmetnoj zgradi.

16. Odgovaraju navodi žalbe, a to je utvrdio i prvostupanjski sud, da tužitelji odnosno njihovi prednici nisu dobili nikakav pravni akt kojim im je dozvoljena gradnja garaža na zemljištu u društvenom vlasništvu (upravni postupci pokrenuti od strane građevinskog inspektora radi rušenja tih garaža su obustavljeni iz razloga što su iste izgrađene do 15. veljače 1968. godine a kada se smatraju izgrađenim na temelju građevne dozvole), međutim, kao što je prethodno i navedeno, a i pravilno obrazložio prvostupanjski sud, ni prvostupanjski sud ne smatra da su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici zakoniti posjednici zbog čega je i primijenjen institut izvanredne dosjelosti za stjecanje vlasništva.

17. U odnosu na navode žalbe da nitko od saslušanih svjedoka nije imao konkretnih saznanja o tome tko se nalazi u posjedu garaže pod rednim brojem 1, a koja je ranije bila u posjedu pok. ĆĐ, valja reći da upravo iz iskaza tužitelja ZĐ jasno proizlazi da je BĐ umro, da ga je naslijedio sin, a upravo iz spisu priležećeg kupoprodajnog ugovora iz 2019. godine proizlazi da je IĐ prodao ovdje sedmo i osmotužiteljima stan u zgradi koja graniči s utuženom nekretninom pa je razumno za zaključiti da je pritom predana u posjed i garaža koju je koristio BĐ obzirom da su prethodno nositelji stanarskog prava, a sada vlasnici stanova u toj stambenog zgradi i sagradili te garaže radi njihovog korištenja.

18. Pravno su neodlučni žalbeni navodi da je tuženik tijekom postupka navodio kako su tužitelji svoje pravo vlasništva na spornoj nekretnini eventualno mogli steći po pravnim pravilima o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, a sve to obzirom da je sud vezan činjeničnim navodima iz tužbe koji se zasnivaju na primjeni instituta dosjelosti.

19. Međutim, u pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je tužbu trebalo odbaciti u odnosu na osmotužiteljicu TĐ obzirom da se ona u smislu odredbe čl. 186.a st. 1. i 6. ZPP nije prije podnošenja tužbe obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, a čime se ističe i žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP.

20. Naime, iz tog zahtjeva koji je priložen uz tužbu sedmo i osmotužitelja je razvidno da se je sa zahtjevom za mirno rješenje predmeta spora obratio samo sedmotužitelj, a ne i osmotužiteljica te je temeljem čl. 369. st. 2. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu u odnosu na osmotužiteljicu.

21. Makar je ovaj sud ukinuo prvostupanjsku presudu i tužbu odbacio u odnosu na osmotužiteljicu nije priznao u odnosu na nju tuženoj trošak prvostupanjskog postupka jer u vezi toga dijela nije nastao nikakav poseban trošak.

22. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 369. st. 2. i čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

23. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 5. ZPP (točka II).

U Zagrebu, 14. siječnja 2025. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić