REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4034/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja NS iz [adresa], vlasnice OPG-a, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Hrvoje Mladinić, odvjetnik u ZOU Zlatko Gregurić, Tatjana Figač-Gregurić i Hrvoje Mladinić u Bjelovaru, Mihanovićeva 15b, protiv tuženika PLANGRAD DUGAČKI GAJ d.o.o. za trgovinu, usluge i turizam, Đurđic 54, OIB: 76074511155, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-78/2022-28 od 2. kolovoza 2024., 14. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-78/2022-38 od 2. kolovoza 2024. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci u točci i. izreke odbio tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da joj tuženik plati 1.397,57 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom dok je u točci II. izreke naložio tužitelju da naknadi troškove parničnog postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za naknadu štete nastalu na česticama koje je tužiteljica imala u zakupu 2021. godine. Nesporno je da je na česticama koje tužiteljica ima na korištenje od Republike Hrvatske bila u zakupu, nesporno je da je na tim česticama nastala šteta na posijanim poljoprivrednim kulturama 2021. dok je sporna visina štete, uzrok štete te odgovornost tuženika. Sud je utvrdio da je tužiteljica u 2021. na česticama u zakupu posijala kukuruz, djetelinu i travu. Da su divlje svinje radile štetu na tim usjevima tijekom te godine, da su nabavljeni i postavljeni repelenti u nepravilnim vremenskim razmacima, da nije preuzela električnog pastira, da ukupna visina štete na usjevima iznosi 60.530,00 kuna te da je Croatia osiguranje d.d., osiguratelj tuženika, obavijestila da isplaćuje 50.000,00 kuna za tu štetu tužiteljici. S obzirom na vrijeme nastanka štete za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva relevantni su Zakon o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20) i Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). U tijeku postupka sud je utvrdio da repelenti nisu bili postavljeni po cijeloj nekretnini, da su rušeni od strane divljači te da je bilo prekida u opskrbi tužiteljice repelentima odnosno da su repelenti postavljani u nepravilnim vremenskim razmacima. Nadalje, iz dokumentacije u spisu proizlazi da tužiteljica nije preuzela električnog pastira od tuženika, stoga tužiteljica nije iskoristila sva sredstva koja su joj dana na raspolaganje da smanji svoju štetu (preuzimanje električnog pastira). Stoga sud smatra da je tužiteljica djelomično pridonijela nastanku svoje štete, odnosno da postoji osnova za djelomično oslobađanje od odgovornosti tuženika iz čl. 1067. st. 3. ZOO-a. Naime, Zakon o lovstvu navodi da je oštećenik (Zakon ga definira kao svaku fizičku osobu ili pravnu osobu kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu) dužan na primjeren način i na svoj trošak kao dobar gospodarstvenik poduzeti mjere, dopuštene radnje i zahvate u svrhu zaštite svoje imovine od nastanka takve štete. Sukladno čl. 79. st. 1. t. 2. Zakona o lovstvu, sprječavanje šteta u lovištima osigurava se poduzimanjem sljedećih radnji: dopuštene radnje i zahvati su ograđivanje dobara, ciljano čuvanje dobara i istjerivanje divljači, provedba agrotehničkih mjera, priopćavanje bez odgađanja o započetoj šteti i okolnostima koje mogu utjecati na poduzimanje mjera za sprječavanje šteta te upotrebljavanje mehaničkih, električnih i kemijskih zaštitnih sredstava koja je na zahtjev oštećenika dužan osigurati lovoovlaštenik. Po mišljenju ovog suda, čl. 79. st. 1. t. 2. Zakona o lovstvu obvezuje lovoovlaštenika osigurati mehaničku, električnu i kemijsku zaštitu dobara oštećenika, ali upotreba mehaničkih, električnih i kemijskih sredstava je obveza oštećenika. U konkretnom slučaju, ovaj sud ocjenjuje da je oštećenica bila dužna po Zakonu o lovstvu preuzeti električnog pastira i upotrijebiti ga čak i uz korištenje (naplatne) usluge druge osobe koja ima stručna znanja za postavljanje električnog pastira a to kako bi zaštitila svoju imovinu. Stoga sud smatra da je tužiteljica poduzimala radnje za zaštitu svoje imovine od štete, ali obzirom da nije iskoristila sva sredstva koja su joj dana na raspolaganje od strane tuženika tako je djelomično pridonijela nastanku svoje štete te je odbijen tuženi zahtjev za naknadu štete u iznosu od 10.530,00 kuna jer je taj iznos ocjenjen kao njen doprinos svojoj šteti.

3. Protiv navedene presude u točkama I. i II. izreke je tužiteljica izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja smatrajući da sud nije obrazložio razloge zašto je odbio provesti sve dokaze te da nije jasno zašto bi sve tužiteljica morala izvršiti a ne i tuženik vezano uz osiguranje zaštite pa predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukine presudu i predmet vrati na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ista nije pravilna i zakonita.

7. Osnovano žalitelj ističe kako iz pobijane presude i postupka suda prvog stupnja nije jasno da li je tuženik isto tako poduzeo potrebne mjere kao što su ograđivanje lovišta te poduzimanje svih potrebnih radnji kako bi se kod tuženice na nekretnini postavio električni pastir i kako bi se izvršila zaštita predmetne nekretnine.

8. Nadalje osnovano žalitelji ističe kako sud prvog stupnja nije detaljno i jasno obrazložio zašto je odbio provesti dokaze naročito saslušanje stranaka te svjedoka, s obzirom da pitanje postupavljanja ograde oko lovišta te sve potrebne elemente za postavljanje repelenata i električnog pastira sud prvog stupnja nije jasno utvrdio.

9. Stoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu istaknute primjedbe u ovoj odluci provesti postupak u pogledu utvrđivanja da li je tuženik ogradio lovište i na taj način poduzeo mjere kojima se sprječava izlazak divljači te potom da li je stvarno poduzeo mjere vezane uz dostavu i postupavljanje repelenata te električnog pastira, te će utvrditi da li stvarno postoje uvjeti da se tuženik oslobodi odgovornosti, te će nakon provedenog postupka donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u kojoj će odlučiti i o naknadi svih troškova postupka.

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak