REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4511/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, zastupanog po punomoćnici Draženki Buntak, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jureško i Buntak iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete u iznosu od 221,62 EUR, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-760/2022 od 10. listopada 2024., 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-760/2022 od 10. listopada 2024. u točkama II., III. i V. izreke.
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba tužitelja protiv točaka I. i IV. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-760/2022 od 10. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 36,26 eura s pripadajućim kamatama, odbio je zahtjev za isplatu iznosa od 185,36 eura te je odlučio o naknadi troškova postupka.
2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu naknade štete u iznosu od 221,62 EUR (prvotno 1.669,79 kn), a koja se odnosi na dio troškova sanacije zaštitne ograde koja je oštećena u prometnoj nezgodi 30. kolovoza 2021. koju je skrivio osiguranik tuženika. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, a što je sud i utvrdio uvidom u Potvrdu MUP-a, PUZ, II. PPP Zagreb i fotografije s mjesta nesreće. Nesporno je i da je tuženik za predmetni štetni događaj tužitelju nadoknadio štetu u visini od 827,81 EUR (prvotno: 6.237,16 kn). Tuženik je u pretežnom dijelu nadoknadio tužitelju štetu iz predmetnog štetnog događaja (u iznosu od 79% od iznosa koji je tužitelj zahtijevao). Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nema pravo na naknadu troškova navedenih pod točkom I. troškovnika po štetnom događaju: 1. intervenciju ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata, 2. postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj E2 – osiguranje mjesta nesreće i 3. ručno čišćenje kolovozne površine od nanesenih otpadaka, debljine 0,01 m3/m2 u ukupnom iznosu od 672,70 kn, nadalje za radove na postavljanju, uklanjanju i održavanju privremene regulacije prometa slučaj A – osiguranje mjesta rada u iznosu od 303,43 kn navedene pod t. 1. II. dijela troškovnika otklon štete i na obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika u iznosu od 209,51 kn pod t. 1. dijela troškovnika III. razni radovi. Naime, nabrojani radovi u biti predstavljaju trošak radne snage, obavljaju ga zaposlenici tužitelja prilikom ophodnje autoceste te za to primaju plaću. Tužitelj tijekom postupka nije ni tvrdio, a prema tome ni dokazivao, da bi mu zbog obavljanja nabrojanih poslova nastali dodatni troškovi bilo u vidu troškova prekovremenih sati za njegove zaposlenike bilo u vidu angažiranja vanjskih suradnika koji bi taj posao obavljali po pravnoj osnovi različitoj od ugovora o radu. Osim toga, sud smatra da je ručno čišćenje kolovozne površine sadržano u trošku intervencije ophodara - uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja pa da tužitelj neopravdano zahtijeva plaćanje iznosa od 40,20 EUR, budući da je on sadržan u trošku intervencije ophodara. Također, za potrebe ovog prometnog događaja izvršen je očevid te izrađena skica mjesta događaja i fotoelaborat od strane policije (navedeno je sud utvrdio iz točke 6. Potvrde MUP-a od 4. rujna 2021.), tako da troškovi obavljanja očevida i fotografiranja u iznosu od 209,51 kn nisu opravdani jer te radnje nisu bile potrebne radi otklanjanja posljedica štetnog događaja pa bi taj trošak i iz tog razloga trebalo odbiti. Stoga je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.
3. Protiv navedene presude u cijelosti je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja smatrajući da su svi predmetni zahtjevi opravdani pa predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno ukine presudu i predmet vrati na ponovan postupak.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba djelomično nije dopuštena, a djelomično nije osnovana.
6. Žalitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv točaka I. i IV. izreke pobijane presude, jer je istom djelomično usvojen tužbeni zahtjev, odnosno obijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, stoga je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. Zakona o parničnom postupku u tom dijelu tužiteljevu žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, a zbog čega je odlučeno kao u izreci ove odluke.
7. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.
8. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
9. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelji nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
10. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je temeljem štetnog događaja tužitelju naknađen u mirnom postupku veći dio štete te da se ovaj postupak vodi u pogledu preostalog, spornog dijela odštetnog zahtjeva tužitelja. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja, a nakon detaljne analize svih elemenata troškovnika tužitelja utvrdio da je dio radnji bio potreban, no da dio radnji nije bio potreban odnosno da tim radnjama nisu nastali dodatni troškovi za samog tužitelja, pa je u tom dijelu pravilno odbijen tužbeni zahtjev.
11. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.
12. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelji u osnovi izjavljuju žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da su u cijelosti trebali uspjeti u postupku.
14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Sudac
doc. dr. sc. Jelena Čuveljak