REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-46/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja AUTO MARGALIĆ d.o.o., Zagreb, Margalići 10, OIB: 53091829312, zastupano po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 74,47 EUR, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1364/24-9 od 6. studenog 2024., 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1364/24-9 od 6. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud presudom citiranom u izreci naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 74,47 eura s pripadajućim kamatama te je odlučio o naknadi troškova postupka.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 74,47 EUR koji predstavlja naknadu štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. Među strankama je sporan sam nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost i visina štete. Vezano uz tuženikov prigovor kojim osporava sam nastanak štetnog događaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika i odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj, ovaj sud je navedene prigovore ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje ovog postupka. Naime, tuženik nije osporavao da je isplatio tužitelju nesporni iznos štete po predmetnom štetnom događaju (2.473,74 EUR od ukupno traženog iznosa od 2.548,21 EUR), te da je u svom očitovanju na listu 68. spisa, obavijestio tužitelja da je utuženi iznos odbio isplatiti upravo i samo iz razloga nepriznavanja cijene sata rada usluge popravka, a koje ponašanje tuženika upravo potvrđuje zaključak suda da su navedeni prigovori paušalni, jer ukoliko je tuženik doista smatrao da tužitelj nije aktivno legitimiran, ili da tuženik nije pasivno legitimiran odnosno da je doista smatrao da do štetnog događaja uopće nije došlo, odnosno da osiguranik tuženika nije odgovoran za štetni događaj, tada zasigurno ne bi isplaćivao nesporni dio štete (i to 97% od ukupnog iznosa). Sud je nakon dokaznog postupka istaknuo kako je tužitelj imao pravo izvršiti popravak kod jednog od ovlaštenih servisa, a cijena je sukladno predmetnom cjeniku, stoga je usvojen tužbeni zahtjev.

3. Protiv navedene presude u cijelosti je tuženik izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome ponavlja navode istaknute u postupku pred sudom prvog stupnja smatrajući da su njegovi prigovori osnovani i predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom, te da tuženiku naknadi zatražene parnične troškove, a podredno da ukine presudu suda prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak i odluku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ista pravilna i zakonita.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja dao je razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i neproturječni, te ne postoji proturječnost između razloga i sadržaja spisa, pa je stoga presudu moguće ispitati, a zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8. Navodima svoje žalbe protiv presude žalitelji nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelji u žalbi ponavljaju navode koje su iznosili tijekom prvostupanjskog postupka, te iznose neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da je temeljem štetnog događaja tužitelju naknađen u mirnom postupku veći dio štete te da se ovaj postupak vodi u pogledu preostalog, spornog dijela odštetnog zahtjeva tužitelja. Nadalje pravilno je sud prvog stupnja, u odnosu na prigovor tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata sukladno računu A II 159/1/2 odnosno po cijeni od 24,00 EUR plus PDV po radnom satu već da je oštećeni bio dužan popravak obaviti kod nekog od servisa koje mu je predložio tuženik, a kod kojih je cijena sata rada manja, ovaj sud je takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim. Naime, iz računa tužitelja broj a A II 159/1/2 (list 59. spisa) proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila Audi A3, reg. oznake [registarska oznaka], vlasnika MD, te iz navedenog računa također proizlazi da se odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Vrijednost izvršenih radova iznosi 2.548,21 EUR te je u računu navedeno da je utrošeno ukupno 11 radnih sati na popravku (5,5 + 5,5 sati), upravo ista količina sati rada koju je i tuženik naveo u izvidu štete. U utuženom računu je cijena sata rada obračunata u iznosu od 24,00 EUR plus PDV. Iz Cjenika tužitelja na listu 63. spisa, proizlazi da je tužitelj redovito u svom poslovanju naplaćivao radni sat po cijeni od 24,00 EUR uvećano za PDV, a koju činjenicu tuženik nije osporavao. Nadalje, tužitelj je i oštećenom MD fakturirao cijenu sata rada sukladno cjeniku, pod istim uvjetima i iznosu, kao i svojim ostalim klijentima.

10. Stoga je pravilno sud utvrdio da je oštećenik mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo, posebno imajući u vidu da je izabrana radionica u mjestu njegovog prebivališta te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/22 i 155/23; dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu, kako to smatra tuženik. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Dodatno se ukazuje da i iz dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, također proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popravit svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete, odnosno naknadu iz osiguranja.

11. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i odlučio o osnovanosti tužbenog zahtijeva. Žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

12. Slijedom navedenog, analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima žalitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o tužbenom zahtjevu. Prvostupanjski sud je na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.

13. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a žalitelj u osnovi izjavljuje žalbu na odluku o troškovima postupka smatrajući da je u cijelosti trebao uspjeti u postupku.

14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu odluku, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. t. 2. ZPP-a.

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak