Poslovni broj Gž-3857/2020-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zvonimiru Bućanu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 2269457747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2475/2019 od 14. rujna 2020., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Uvažava žalba tužiteljice te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2475/2019 od 14. rujna 2020. i sudi :

1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici iznos 8.939,77 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče počev 13. studenog 2013. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te koja od 01. kolovoza 2015. pa do isplate teče po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.044,93 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od donošenja prvostupanjske presude 14. rujna 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 207,38 eur u roku od 15 dana, dok se kao neosnovan odbija preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 8.939,77 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. studenog 2013. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi dok je u točki II. izreke naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.036,90 eur / 7.812,50 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv presude žalbu podnosi tužiteljica pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači te tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti uz dosuđivanje troškova postupka, uključujući i trošak žalbe.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora u je zahtjev tužiteljice za isplatu po osnovu ispunjenja ugovorne obveze, odnosno po osnovu naknade štete zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljenog između stranaka 15. siječnja 1999.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće činjenice:

- tužiteljica je bila radnica tuženika s kojim je sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme;

- za vrijeme trajanja tog radnog odnosa Euroherc životno osiguranje d.d. kao osiguratelj i tuženik u svojstvu poslodavca kao ugovaratelj i korisnik osiguranja, zaključili su Ugovor o osiguranju života za slučaj smrti i doživljenja u kojem je tužiteljica (kao radnica) označena kao osiguranik (dalje Ugovor o osiguranju života);

- temeljem Ugovora o osiguranju života izdana je Polica broj [broj police] od 9. veljače 1999. s početkom osiguranja 1. siječnja 1999. do 1. siječnja 2014. (dalje Polica životnog osiguranja);

- stranke su 15. siječnja 1999. zaključile prateći Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja (dalje Ugovor o međusobnim pravima), u kojem se navodi da su ugovorne strane suglasne da je predmet tog ugovora uređenje prava i obveza poslodavca i osiguranika-zaposlenika u svezi Ugovora o osiguranju života koji je sklopio poslodavac radi osiguranja života osiguranika-zaposlenika;

- u članku 2. Ugovora o međusobnim pravima tuženik kao poslodavac obvezuje se kao ugovaratelj i korisnik osiguranja iz Police sklopljene s Euroherc životnim osiguranjem d.d. poštivati sve ugovorne obveze za sve vrijeme trajanje osiguranja;

- u članku 3. Ugovora o međusobnim pravima tuženik se kao poslodavac obvezuje isplatiti osiguranu svotu umanjenu za sva zakonom predviđena davanja u trenutku isplate i to osiguraniku-zaposleniku za slučaj doživljenja, odnosno osiguranikovim- zaposlenikovim zakonskim nasljednicima za slučaj smrti,

- u članku 4. Ugovora o međusobnim pravima tužiteljica se kao osiguranik obvezuje raditi kod poslodavca za sve vrijeme trajanja osiguranja (stavak 1.), a ukoliko dođe do otkazivanja ugovora o radu sklopljenog između poslodavca i osiguranika- zaposlenika, a osiguranik-zaposlenik je radio kod poslodavca manje od 10 godina od trenutka sklapanja ugovora o osiguranju života, osiguranik-zaposlenik gubi sva prava iz tog ugovora kao i u slučaju prestanka ugovora o radu radi izvanrednog otkaza zbog skrivljenog ponašanja osiguranika-zaposlenika (stavak 2.) dok ukoliko do prestanka ugovora o radu dođe sporazumno ili je proteklo više od 10 godina od sklapanja tog ugovora, osim iz razloga navedenog u prethodnom stavku, poslodavac se obvezuje isplatiti osiguraniku-zaposleniku otkupnu vrijednost police umanjenu za sva zakonom predviđena davanja (stavak 3.);

- u članku 5. Ugovora o međusobnim pravima ugovoreno je da je Polica životnog osiguranja sa svim ostalim sastavnim dijelovima (predponuda, ponuda, uvjeti osiguranja za slučaj smrti i doživljenja, posebni uvjeti za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja) sastavni dio tog Ugovora;

- tuženik je bez znanja i suglasnosti tužiteljice, od pravnog slijednika osiguratelja Agram life osiguranje d.d. otkupio Policu životnog osiguranja broj 9910100105 dana 1. siječnja 2008. te je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da je otkupna vrijednost predmetne police na taj dan iznosila 5.173,22 eur;

- stranke su 7. svibnja 2012. zaključile Sporazum o prestanku ugovora o radu temeljem kojeg su ugovorne strane sporazumno odredile da tužiteljici radni odnos prestaje s danom 31. svibnja 2012. (dalje Sporazum o prestanku ugovora o radu);

- u Sporazumu o prestanku ugovora o radu (članak III) stranke su se usuglasile da su tim Sporazumom uredile ukupna međusobna prava i obveze te da se s danom potpisivanja Sporazuma odriču bilo kakvog potraživanja koje bi se temeljilo na pravima i obvezama koje su proizišle ili bi mogle proizići iz radnog odnosa;

- tužiteljica je 13. studenog 2013. podnijela tuženiku odštetni zahtjev zatraživši isplatu otkupne vrijednosti Police životnog osiguranja u iznosu od 8.600,87 eur, sukladno članku 4. Ugovora o međusobnim pravima;

- tuženik nije udovoljio naprijed navedenom odštetnom zahtjevu tužiteljice;

- provedenim financijskim vještačenjem je utvrđeno da je otkupna vrijednost Police životnog osiguranja u vrijeme prestanka radnog odnosa tužiteljice na dan 7. svibnja 2012. iznosila 8.939,77 eur.

7. Na temelju takvog činjeničnog utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije dogovarano ništa drugo od onog što proizlazi iz Ugovora o osiguranju života odnosno Police životnog osiguranja, da iz Ugovora o međusobnim pravima proizlazi da njime nije bilo isključeno pravo tuženika da otkupi Policu životnog osiguranja niti da je isti imao obvezu obavijestiti tužiteljicu o statusu iste police odnosno da se tuženik, kao ugovaratelj i korisnik osiguranja iz iste police, obvezao poštivati sve ugovorne obveze za cijelo vrijeme trajanje osiguranja, dakle, da su sve ugovorne obveze bile vezane za trajanje osiguranja, koje osiguranje je prema stajalištu prvostupanjskog suda prestalo otkupom police 1. siječnja 2008. pa sud smatra da je time prestala i obveza tuženika iz članka 4. stavak 3. Ugovora o međusobnim pravima.

8. Pritom se sud poziva na članak 954. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO/91) koji se zakon primjenjuje sukladno članku 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO/05), kojim je propisano da je na zahtjev ugovaratelja osiguranja života sklopljenog za cijeli život osiguranika, osiguratelj dužan isplatiti mu otkupnu vrijednost police, ako su do tada plaćene barem tri godišnje premije, s time da pravo zahtijevati otkup ne mogu vršiti vjerovnici ugovaratelja osiguranja, a ni korisnik osiguranja, ali će otkupna vrijednost biti isplaćena korisniku na njegov zahtjev, ako je određivanje korisnika neopozivo. Sud ima u vidu i vremenski relevantnu odredbu članka 25. Uvjeta osiguranja života za slučaj smrti i doživljenja prema kojoj je tuženik, koji je u konkretnom slučaju bio ugovaratelj osiguranja i korisnik osiguranja, imao pravo zahtijevati otkupnu vrijednost police i prije isteka osiguranja i to bez suglasnosti tužiteljice, kao osiguranika, uz obrazloženje da institut prava na otkup police osiguranja prvenstveno zahvaća osiguratelja i ovdje tuženika pa da stoga u postupanju tuženika nema protupravnosti.

9. Stoga, sud prvog stupnja nalazi da nema obveze tuženika isplatiti tužiteljici sporni iznos, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan dok odluku o troškovima donosi pozivom na članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a.

10. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire žalbom tužiteljice budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

11. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP-a, međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. 12. Prema stajalištu ovoga suda, otkupom Police životnog osiguranja nije prestao i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja kako to zaključuje sud prvog stupnja. Naime, Ugovor o osiguranju života sklopljen je između tuženika kao ugovaratelja osiguranja i korisnika osiguranja te Euroherc životnog osiguranje d.d. kao osiguratelja, dok je Ugovor o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljen između stranaka u ovom sporu, kojim tuženik prenosi svoje potraživanje iz ugovora o osiguranju za slučaj doživljenja.

13. Iako bi tuženik imao zakonsko ovlaštenje zatražiti otkup police osiguranja prije nastupa osiguranog slučaja (članak 954. ZOO/91), radi čega takvo postupanje tuženika nema obilježja protupravnosti, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja, osnovanost zahtjeva tužiteljice u konkretnom slučaju ne ovisi o tome je li tuženik postupao u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Ugovora o osiguranju života budući da tužiteljica svoj zahtjev temelji na odredbama Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, na što ponovno ukazuje u žalbi.

14. Dakle, riječ je o zasebnom ugovornom odnosu a tužiteljičin zahtjev za isplatu iz ovog postupka upravo se temelji na zahtjevu za isplatu po osnovu ispunjenja ugovorne obveze iz toga ugovora, odnosno po osnovu naknade štete zbog povrede ugovorne obveze iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja sklopljenog između stranaka 15. siječnja 1999. s obzirom da tuženik nije ispoštovao ugovornu odredbu i isplatio tužiteljici otkupnu vrijednost police unatoč ispunjenosti uvjeta iz članka 4. stavak 3. Ugovora o međusobnim pravima. Naime, otkupom Police životnog osiguranja prije isteka trajanja osiguranja, tuženik je svojom krivnjom onemogućio ispunjenje svoje obveze iz Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama kojim je preuzeo obvezu da će kao ugovaratelj i korisnik osiguranja za osiguranje života osiguranika (tužiteljice) poštivati sve ugovorne obveze iz Police životnog osiguranja te se obvezao isplatiti tužiteljici za slučaj doživljenja osiguranu svotu umanjenu za sva zakonom predviđena davanja a koju ugovornu obvezu nije ispunio, već je suprotno Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama, kao ugovaratelj osiguranja na vlastito traženje izvršio otkup predmetne police 1. siječnja 2008.

15. Prema odredbi članka 262. stavak 1. i 2. ZOO/91, vjerovnik je u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Na naknadu štete zbog povrede prethodno postojeće obveze, sukladno članku 269. ZOO/91, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga zakona o izvanugovornoj odgovornosti.

15.1. Sukladno odredbi članka 266. stavak 1. ZOO/91 vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate.

16. Prema shvaćanju ovoga suda, u ovom slučaju došlo je do povrede ugovorne obveze, čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu koju nalažu citirane odredbe članka 262. - 269. ZOO/91 koje reguliraju pretpostavke naknade štete zbog povrede prethodno postojeće obveze. Naime, tuženik se u ugovornom odnosu prema tužiteljici obvezao poštovati sve ugovorne obveze iz Police životnog osiguranja za cijelo vrijeme trajanja osiguranja (dakle do 1. lipnja 2014.) pa je radnjom prijevremenog otkupa police tuženik povrijedio ugovornu obvezu prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama sklopljenim s tužiteljicom. Stoga je tužiteljica ovlaštena zahtijevati popravljanje štete odnosno tuženik je u obvezi nadoknaditi štetu tužiteljici zbog povrede ugovorne obveze, a čime su ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 262. - 269. ZOO/91.

17. Pritom treba reći da s obzirom da su stranke Sporazumom o prestanku ugovora o radu regulirale svoja prava i obveze koje proistječu iz ugovora o radu i radnog odnosa tužiteljice, te da se tim Sporazumom nisu mijenjale, niti prestale obveze i prava stranaka iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja, tada se prema stajalištu ovoga suda Sporazumom o prestanku ugovora o radu tužiteljica nije odrekla svojih prava po osnovu Ugovora o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja.

18. Radi sveg iznesenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljičin tužbeni zahtjev je trebalo prihvatiti u cijelosti u visini od 8.939,77 eur utvrđenoj provedenim financijskim vještačenjem kojim su utvrđeni svi bitni parametri za obračun otkupne vrijednosti Police osiguranja života na dan 7. svibnja 2012. kada je zaključen Sporazum o prestanku ugovora o radu tužiteljice kod tuženika i kada je je obveza tuženika na isplatu ugovorene svote osiguranja prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama glede životnog osiguranja dospjela. Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata s tijekom kako je zatražila od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. studenog 2013.

19. Stajalište izneseno u ovoj presudi sukladno je pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u predmetu podudarne činjenične i pravne problematike broj Rev-318/2019 od 18. rujna 2024. kojim je reafirmirano pravno shvaćanje iz odluke istog suda broj Revr-479/2013 od 20. svibnja 2015.

20. S obzirom da je donošenjem ove presude tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, trebalo je istoj dosuditi troškove postupka primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a u okviru zahtjeva za naknadu troškova postupka (list 196 spisa) kojeg je tužiteljica postavila primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.

- dalje Tarifa). Tužiteljici je priznata nagrada punomoćniku za sastav tužbe 1.000,00 kn (Tbr. 7. točka 1. Tarife), za sastav četiri obrazložena podneska od 26.08.2014., 16.03.2016., 22.12.2016. i 22.05.2017., za svaki po 1.000,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife), za sastav ostalih podnesaka od 15.12.2015., 13.07.2016. i 07.09.2017. za svaki po 250,00 kn (Tbr. 8. točka 3. Tarife), za zastupanje na ročištima od 02.10.2014., 30.08.2016. , 10.03.2017. i 15.07.2020. za svako po 1.000,00 kn (Tbr. 9. točka 1. Tarife), što zbrojeno iznosi 9.750,00 kn, uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 2.437,50 kn daje iznos od 12.187,50 kn, čemu treba pridodati iznos troškova na ime financijskog vještačenja 1.200,00 kn te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu ukupno 2.020,00 kn, tako da sveukupno tužiteljici dosuđeni trošak iznosi 15.407,50 kn odnosno 2.044,93 eur.

21. Tužiteljici pripada i trošak žalbe sa kojom je uspjela u cijelosti pa joj je dosuđen na ime nagrade punomoćniku iznos od 207,38 /1.562,50 kn (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 42. Tarife) dok je preostali dio ovog zahtjeva valjalo odbiti kao neosnovan, jer iz stanja spisa ne proizlazi da je tužiteljica podmirila sudsku pristojbu na žalbu.

22. Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić