Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-249/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sucu Vesni Britvec u ovršnom predmetu ovrhovoditelja APS RE Service d.d., OIB 63760715910, Zagreb Radnička cesta 43, zastupan po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika HA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o žalbi treće osobe ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carević Rukavina iz Varaždina, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 2. rujna 2024., broj Ovr-1592/2023-33, 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba treće osobe ĐA, [adresa], te se rješenje Općinskog suda u Varaždinu od 2. rujna 2024., broj Ovr-1592/2023-33 potvrđuje.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 2. rujna 2024., broj Ovr-1592/2023- 33, točkom I izreke odbija se prijedlog treće osobe ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da se odgodi ovrha u ovom ovršnom predmetu do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P- 73/2024, pred Općinskim sudom u Varaždinu, kao neosnovan. Točkom II izreke odbija se prigovor prava na dom treće osobe ĐA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno izjavila treća osoba ĐA iz svih žalbenih razloga, odnosno, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe proizlazi da treća osoba ne osporava da je na nekretnini koja je predmet ovrhe (kuća sagrađena za vrijeme trajanja braka sa ovršenikom), ovršenik pristao na zasnivanje založenog prava u korist prednika ovrhovoditelja, a radi osiguranja kredita koji je ovršenik podigao kod prednika ovrhovoditelja - Varaždinske banke d.d., ali da je predmetni sporazum o zasnivanju založnog prava sklopljen bez znanja i pristanka treće osobe. Treća osoba ponavlja da ističe prigovor u odnosu na ½ dijela predmetne nekretnine jer da se radi o bračnoj stečevini, da kao suvlasnica predmetne nekretnine nije bila uključena u postupak kod javnog bilježnika. Navodi u žalbi da se pod brojem P-73/2024 kod prvostupanjskog suda vodi postupak radi utvrđenja da je suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, pa da ovrhovoditelj nije mogao steći više prava od svojih prednika, te da je predmetna nekretnina njezin dom i predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode treće osobe jer da nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje takove žalbe, da se ovaj ovršni postupak vodi radi ispražnjenja nekretnine nakon provedenog ovršnog postupka a sa kojim su i treća osoba i ovršenik bili upoznati, da treća osoba nije osporavala upisano založno pravo. Ovrhovoditelj upućuje na odredbu članka 128. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje OZ), navodeći da je ovrhovoditelj kao kupac stekao položaj ovrhovoditelja radi ispražnjenja nekretnine a nakon provedenog ovršnog postupka, te da činjenica što treća osoba koja koristi predmetnu nekretninu, ne daje joj nikakvo pravo za proglašenje ovrhe nedopuštenom. U odnosu na odgodu ovrhe ovrhovoditelj navodi da se treća osoba ne poziva na odredbu članka 67. OZ-a koji propisuje uvjete pod kojima se može odgoditi ovrhe. Ovrhovoditelj predlaže žalbu treće osobe odbiti.

3.1. Odgovor na žalbu treće osobe dostavio je i ovršenik, koji kao bivši suprug treće osobe ne osporava žalbene navode treće osobe.

4. Žalba treće osobe nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje povodom žalbe treće osobe, i po službenoj dužnosti u smislu odredaba članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), čije se odredbe na odgovarajući način primjenjuju u ovršnom postupku i postupcima osiguranja, temeljem odredbe članka 21. stavak OZ-a, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjsko rješenje nije obuhvaćeno kojom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a treća osoba se u žalbi ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka na koje ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primjeno i materijalno pravo, odnosno odredbe OZ- a kada je odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je treća osoba podneskom od 7.5. 2024. predložila odgodu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka broj P-73/2024 koji se vodi radi nedopuštenosti određene ovrhe jer da se radi o nekretnini koja nije isključivo vlasništvo ovršenika, već u ½ dijela treće osobe i istovremeno je istakla prigovor prava na dom. Prvostupanjski sud je pravilno pobijanim rješenjem prijedlog treće osobe odbio smatrajući da za odgodu ovrhe nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 67. stavak 1. OZ-a.

Odredbom članka 67. stavak 1. OZ-a propisano je naime da će sud na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom odgoditi ovrhu u pogledu toga predmeta, ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava, te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena.

7. Za odgodu ovrhe na prijedlog treće osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će ovrhu odgoditi ispune li se kumulativno pretpostavke i to da treća osoba učini vjerojatnim postojanje svoga prava, zatim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu uz uvjet da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na predmetu ovrhe na koju je upućena u određenom roku.

8. Nije sporno da je treća osoba pokrenula parnicu protiv ovrhovoditelja u kojoj zahtijeva da se utvrdi da je ona suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela, te tvrdi da predmetna nekretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu nje i ovršenika, ali protivno žalbenim navodima treća osoba, kako je to i zaključio prvostupanjski sud, nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

9. Postupak ovrhe predstavlja hitan postupak u okviru kojeg žalba nema suspenzivan učinak, a da bi se prihvatio prijedlog treće osobe za odgodom ovrhe nije dovoljno to što treća osoba protiv ovrhovoditelja vodi parnični postupak, već mora učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe, odnosno ispražnjenjem i predajom predmetne nekretnine, pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno, mora dokazati postojanje uzročne veze između provedbe ovrhe ispražnjenjem predmetne nekretnine i nastanka štete, a koja šteta bi se sastojala u vidu nemogućnosti eventualnog povrata novčanih sredstava od ovrhovoditelja u slučaju ne samo utvrđenja suvlasništva treće osobe već i u slučaju prodaje nekretnine (opseg male vrijednosti imovine, loše poslovanje ovrhovoditelja i sl.).

10. Imajući u vidu da treća osoba nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 67. stavka 1. OZ-a, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan prijedlog treće osobe za odgodu ovrhe.

11. U konkretnom slučaju ovrha koja je prethodila ovom ovršnom postupku, provedena je zbog neplaćanja kredita od strane ovršenika, bivšeg supruga treće osobe, a ovrhovoditelj je kupio predmetnu nekretninu u ovršnom postupku pa kao kupac uživa zaštitu iz članka 110. OZ-a koji propisuje da ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 108. toga Zakona.

12. Treća osoba istakla je i prigovor Prava na dom. Članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06. – dalje Konvencija) propisuje da svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Pravo na dom je također ustavna kategorija, te je prema članku 34. Ustava pravo na dom nepovredivo pravo i pojedincima je dano pravo da pred sudom istaknu prigovor prava na dom te sud na to pravo ne pazi po službenoj dužnosti.

13. U odnosu na prigovor prava na dom, valja istaknuti da takav prigovor nije osnovan kako je to pravilno i prvostupanjski sud utvrdio u pobijanom rješenju. Naime, provođenjem ovrhe, sve i da se prihvati navod treće osobe da predmetna nekretnina predstavlja dom u smislu članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5./14. – dalje Ustav) i članka 8. stavak 2. Konvencije, u konkretnom slučaju ne bi bilo povrijeđeno pravo na dom, jer odredba članka 8. stavka 2. Konvencije dopušta miješanje u ostvarivanje prava na poštivanje doma, ako je to miješanje u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili zaštite prava i slobode drugih.

Drugim riječima, kada je istaknut prigovor prava na dom, kao u konkretnom slučaju, sud u svakom pojedinom slučaju treba odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići. Taj test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji. Provođenjem testa razmjernosti ocjenjuje se je li miješanje javne vlasti bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li mjera iseljenja bila nužna u demokratskom društvu.

14. Miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom u konkretnoj situaciji utemeljeno je na zakonu, budući da je rješenje o ovrsi donijeto na temelju ovršne isprave, te je tom u ovršnom postupku, ovrhovoditelj u ovom postupku kupio predmetnu nekretninu i tako stekao pravo vlasništva. Također, miješanje javne vlasti u eventualno pravo na dom usmjereno je na postizanje legitimnog cilja jer ovrhovoditelj ima pravo ostvariti svoje pravo vlasništava koje ne može ostvariti na drugi način, osim traženjem ispražnjenja predmetne nekretnine koju u posjedu drži treća osoba, tako da se opravdani, legitimni cilj miješanja u eventualno pravo na dom treće osobe, ne može ostvariti blažom mjerom. Pri izvođenju navedenog zaključka, ovaj sud je imao u vidu činjenicu da se u predmetnom slučaju ne radi o međusobno suprotstavljenim pravima s jedne strane javne vlasti te s druge strane privatne osobe, već o suprotstavljenim pravima dioničkog društva i fizičke osobe - s jedne strane o pravu ovrhovoditelja, kao vlasnika nekretnine, i s druge strane ovršenika, a ne treće osobe koja drži u posjedu nekretninu. Stoga je, nakon što je proveden test razmjernosti od strane prvostupanjskog suda, i niti na jedno od eliminacijskih pitanja nije dobiven negativan odgovor, utvrđeno da ispraženjenje i predaja nekretnine u ovršnom postupku nije protivna članku 8. Konvencije. Razlozi na koje se u žalbi poziva treća osoba nisu razlozi koje predviđa OZ iz kojih razloga ovršenik može podnijeti žalbu u ovršnom postupku.

15. Treća osoba u žalbi protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe i kojim je odbijen prigovor prava na dom, iznosi činjenice koje se odnose na pitanje bračne stečevine i sudjelovanja u postupku zasnivanja dobrovoljnog založnog prava kao osiguranja kredita kojeg je bio korisnik ovršenik, a koje činjenice ne umanjuju pravo ovrhovoditelja kao vlasnika predmetne nekretnine koje vlasništvo je stekao kao fiducijarni vjerovnik.

16. Kako razlozi na koje se u žalbi poziva treća osoba nisu osnova ni za odgodu ovrhe ni za žalbu protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za odgodu ovrhe, i prigovor prava na dom, valjalo je žalbu treće osobe odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi temeljem članka 380. stavak 1. točka 2. ZPP-a.

U Karlovcu 14. siječnja 2025.

Sudac

Vesna Britvec