REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10055/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužiteljice MI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Staša Stefanović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika SI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Kristina Abramović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenoga 2024. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku SI isplatiti tužiteljici MI iznos od 2.001,59 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 30. studenoga 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredite odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana, dok se kao djelomično neosnovan odbija zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos u razdoblju od 24. studenoga 2022. do 29. studenoga 2022.

III. Nalaže se tuženiku SI naknaditi tužiteljici MI troškove postupka u iznosu od 1.191,46 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da su tuženik i njegova supruga DI suvlasnici nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] u naravi ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-19): stan u prizemlju lijevo koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija pov. 74,13 m2, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A, koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, i to na način da je tuženi suvlasnik u 4/5 dijela, a DI u 1/5 dijela. Tužiteljica je pri traženju nekretnine-prostora za najam u svrhu poslovnog prostora na oglasniku uočila predmetnu nekretninu te kontaktirala broj naveden u oglasu koji pripada Agenciji Opereta d.o.o., a čiji djelatnici su je uputili na tuženika. Stupila je u kontakt s tuženikom SI te s istim pregovarala oko sklapanja Ugovora o najmu. U tijeku pregovora, a prije sklapanja Ugovora o najmu, koji je tužiteljici dostavljen od Agencije za promet nekretninama Opereta d.o.o., tužiteljica se zarazila virusom COVID-19, uslijed čega nije bila u mogućnosti u cijelosti utanačiti s tuženikom sve uvjete Ugovora o najmu te pristupiti sklapanju istog. Za vrijeme dok je tužiteljica bila bolesna, tuženik je od tužiteljice telefonskim putem zahtijevao isplatu iznosa od 2.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, a koji je iznos na dan uplate iznosio 15.081,00 kn prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, a sve to na osnovi pologa iz članka 4. prijedloga Ugovora o najmu, a koji iznos je tužiteljica doznačila tuženiku 23. studenoga 2022. očekujući da će se sklopiti Ugovor o najmu. Naime, člankom 4. prijedloga Ugovora o najmu koji je dostavljen tužiteljici utvrđena je obveza najmoprimca zasnovati polog u iznosu od 2.000,00 EUR kod najmodavca kao osigurninu iz slijedećih razloga: - plaćanje ugovorenih mjesečnih iznosa najamnine; - štete na nekretnini i pokretninama koje se u njoj nalaze; - prijevremenog otkaza Ugovora o najmu. Budući da je tužiteljica namjeravala sklopiti Ugovor o najmu s tuženikom, ista je, a na tuženikovo inzistiranje uplatila određeni iznos i prije sklapanja Ugovora o najmu. Nakon što je tužiteljica ozdravila, htjela je pristupiti sklapanju Ugovora do čega naposljetku nije došlo. S obzirom na to da Ugovor o najmu nikada nije potpisan, isti nikada nije niti stupio na snagu pa nisu na snagu stupile niti odredbe iz članka 4. istog. Sve navedeno dovodi do zaključka da je uplaćeni iznos pologa tuženik stekao bez pravne osnove. Tužiteljica je, nakon što Ugovor o najmu ipak nije bio sklopljen, u više navrata kontaktirala tuženika kako bi isti izvršio povrat uplaćenih sredstava, no isti se oglušio na tužiteljičine zahtjeve te opetovano odbijao vratiti uplaćeni iznos. Stoga tužiteljica predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.001,59 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24. studenoga 2024. do isplate, uz naknadu troškova postupka tužiteljici.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te navodi kako je u konkretnom slučaju tužiteljica kontaktirala Agenciju nekretninama Opereta iz Zagreba, a koja je agencija imala sklopljen ugovor s tuženikom i koja je agencija oglašavala nekretninu tuženika s ciljem sklapanja ugovora o najmu s potencijalnim najmoprimcima. Za navedenu se nekretninu osim tužiteljice javilo više zainteresiranih najmoprimaca pa su stranke dogovorile iznos od 2.000,00 Eur kao naknadu za čuvanje stana tužiteljici do sklapanja ugovora o najmu, odnosno time se tuženik obvezao da stan u međuvremenu neće iznajmiti drugom najmoprimcu, s time da je dalje dogovoreno da ako ne dođe do sklapanja ugovora krivnjom tužiteljice, tuženik ima pravo zadržati navedeni iznos, dok ako ugovor nije sklopljen krivnjom tuženika isti je dužan platiti tužiteljici dvostruki iznos, odnosno 4.000,00 Eur. Također je dogovoreno kako će se u slučaju sklapanja ugovora o najmu smatrati da je tužiteljica time platila polog koji služi za osiguranje ispunjenja obveza s osnove plaćanja mjesečnih najamnina i komunalnih troškova te osiguranje plaćanja eventualne štete i prijevremenog otkaza ugovora, odnosno da tužiteljica neće morati dodatno plaćati ništa na ime tog pologa. Nakon toga su stranke dogovorile sve detalje ugovora o najmu te su se 25. studenoga 2022. našle u predmetnom stanu radi predaje ključeva i potpisa primopredajnog zapisnika, a tom je prilikom bila prisutna i djelatnica Agencije Opereta ĆI, koja je donijela ugovor o najmu potpisan od strane tuženika. Tužiteljica je došla s majstorom, budući je u tom stanu imala namjeru otvoriti svoju ordinaciju pa je od tuženika zatražila da joj dozvoli određene preinake u stanu, što je tuženik dozvolio. Iako je tužiteljica tada preuzela ključeve stana i ušla u posjed stana, ista nije potpisala ugovor, već je objasnila da će to učiniti naknadno i poslati potpisani ugovor Agenciji. Nakon toga, tužiteljica je kontaktirala djelatnicu Agencije i navela kako se predomislila, odnosno kako je s kolegicom pronašla povoljniji stan za najam pa odustaje od najma tuženikovog stana te da je svjesna da je pogriješila i da je izgubila novce koje je uplatila tuženiku. Međutim neko vrijeme nakon toga, tužiteljica je tuženika zatražila povrat uplaćenog iznosa. Tuženik je to odbio, budući je bilo dogovoreno da ima pravo zadržati uplaćeni iznos te također jer je zbog tužiteljice morao ponovno angažirati Agenciju i tražiti novog najmoprimca, što je potrajalo iduća tri mjeseca, a za koje vrijeme je tuženik pretrpio štetu u vidu gubitka najamnine koju bi naplatio. Shodno navedenom, stranke su u ovom slučaju sklopile usmeni ugovor, a kojim se ugovorom tuženik obvezao da će u periodu od tog usmenog ugovora do sklapanja pisanog ugovora o najmu stan čuvati tužiteljici, odnosno da neće iznajmiti drugom najmoprimcu, a tužiteljica se obvezala uplatiti iznos od 2.000,00 Eur na ime “rezervacije” stana. Dakle, predmet tog ugovora je bio čuvanje stana za tužiteljicu dok stranke ne sklope ugovor o najmu stana, s time da je tuženik izašao u susret tužiteljici na način da se suglasio kako će se navedeni iznos prilikom sklapanja ugovora o najmu smatrati pologom koji uobičajeno služi za osiguranje ispunjenja obveza s osnove plaćanja mjesečnih najamnina i komunalnih troškova te osiguranje plaćanja eventualne štete i prijevremenog otkaza ugovora. Shodno tome, neistiniti su navodi tužbe da do sklapanja ugovora o najmu nije došlo, kao i da je tuženik utuženi iznos zaprimio bez pravne osnove, odnosno da se osnova nije ostvarila. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige (list 6-9 spisa), potvrdu o uplati (list 10 spisa), Ugovor o najmu nekretnine (list 11-16 spisa), Zapisnik o predaji (list 26 spisa) te su saslušane stranke i svjedokinja ĆI (list 33-36 spisa).

4. Time su izvedeni svi predloženi dokazi u ovome postupku.

5. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos u razdoblju 24. do 29. studenoga 2022.

6. Uvidom u nacrt Ugovora o najmu nekretnine koji prileži spisu, utvrđeno je kako isti nije potpisan, a u pogledu namjene pologa, utvrđeno je kako čl. 4. Ugovora definira polog u iznosu 2.000,00 Eur te da potpisom Ugovora tuženik potvrđuje njegov primitak, a polog služi za osiguranje ispunjenja obveza s osnove plaćanja mjesečnih najamnina, troškova iz čl. 5. Ugovora (režijskih i komunalnih troškova), eventualne štete na nekretnini te eventualnog prijevremenog otkaza Ugovora od strane Najmoprimca (s obzirom se sklapa na razdoblje od 1. prosinca 2022. do 30. studenoga 2025.).

7. Iz iskaza svjedokinje ĆI u bitnome proizlazi da je ona u to vrijeme radila u agenciji Opereta kao agentica za nekretnine. Tužiteljica je nazvala agenciju i rekla da traži prostor za djelatnost psihoterapije te su ju spojili s tuženikom koji je imao prostor koji je davao u najam odnosno u zakup. Tužiteljica je s njima išla vidjeti prostor, rekla je da joj prostor odgovara te joj je ona poslala ugovor i našli su se u stanu radi primopredaje, a primopredaji su prisustvovali tužiteljica, tuženik i ona, kao i majstor kojega je dovela tužiteljica budući da je namjeravala izvesti neke preinake u stanu. Polog je uplatila i prije primopredaje. Naime, ugovor joj je poslala 17.11., a primopredaja je odrađena 25.11. Nakon primopredaje, već sljedeći dan, tužiteljica ju je nazvala i rekla da odustaje. Prvotno je navela kao razlog to što ne može srušiti jedan zid koji je nosiv, da bi kasnije rekla da je našla prostor koji je povoljniji jer bi ga dijelila sa kolegicom. Pritom je telefonskim putem rekla da joj je žao i da će tuženiku ostaviti polog. Inače taj polog je iznosio dvije zakupnine, u ugovoru je bilo opisano na što se odnosi, a usmeno se ne sjeća da su stranke išta vezano uz svrhu uplate pologa komunicirale mimo onoga što piše u ugovoru. Inače uobičajeno je da se uplaćuje polog kako bi se stan čuvao i kako se ne bi iznajmio nekome drugome, ona misli da je tužiteljici to bilo jasno, ona joj je to rekla.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je s kolegicom tražila poslovni prostor koji bi koristile za obavljanje psihoterapije. Bilo im je bitno da je dozvoljena buka, budući da njihovi pacijenti znaju biti glasni, kao i da imaju broj prostorija koji je odgovarajući za njih dvije za obavljanje djelatnosti. Zvale su Operetu i oni su im rekli da imaju za njih prostor u Palmotićevoj, a to je prostor tuženika. Taj prostor otišle su pogledati i kolegica i ona i zaključile da bi im prostor odgovarao, ali samo pod uvjetom da se može srušiti jedan dio zida i staviti pregradni knauf, kako bi prostor bio adekvatan za obje i kako bi mogle financijski zatvoriti konstrukciju. To je bio uvjet bez kojeg nisu mogle u tom prostoru obavljati svoju djelatnost. Taj prvi puta kada su bile u stanu tuženik im je rekao da se to može napraviti, odnosno da se taj zid može srušiti i staviti knauf kako bi obje mogle imati svoj prostor unutar stana. Potom je oboljela od Covida i iz agencije su ju nekoliko puta zvali i stvarali pritisak da uplati polog. Htjela je vidjeti prostor još jednom, no agentica je govorila kako tuženik ne vjeruje da će uzeti prostor i da mora uplatiti polog te je nakon trećeg poziva putem m-zabe uplatila 2.000,00 Eura zakupnine. Niti jednom joj agentica nije rekla da se to uplaćuje kako bi se čuvao prostor i kako se ne bi iznajmio nekome drugome. Potom dolazi u stan s majstorom i preuzima ključeve, a nakon toga joj tuženik govori da ipak ne može srušiti taj zid, iako je prvi puta rekao da može. Majstor govori kako to nije nosivi zid i da se može napraviti to što je njima potrebno, no tuženik to ne dozvoljava, unatoč tome što je prije dozvolio. To njoj mijenja cijelu konstrukciju i taj prostor joj postaje neadekvatan za obavljanje djelatnosti skupa sa kolegicom. Odmah nakon tri sata nazvala je agenticu i rekla da nemaju broj soba koje im trebaju ako se taj zid ne može srušiti i da odustaje. To se sve dogodilo unutar razdoblja od devet dana. Već prvi puta kada su se našli u stanu jasno je dala do znanja tuženiku kako je njoj taj prostor odgovarajući jedino u slučaju da se taj zid može srušiti i staviti knauf jer je samo tako njoj to financijski isplativo jer samo tako njih dvije unutra mogu obavljati djelatnost. Tada joj je rekao da je to apsolutno moguće. Zato je i pristala. Nitko joj potom nije rekao da pregradnja nije moguća sve do trenutka kada je potpisala da je preuzela ključeve.

9. Iz iskaza tuženika proizlazi kako je od agencije dobio obavijest da su našli stranku koja je zainteresirana za najam njegovog stana. U stan na pregled došli su tužiteljica i njezina kolegica, tužiteljica je bila oduševljena i one su rekle odmah da uzimaju stan. Pritom ga je tužiteljica pitala da li može pregraditi i rekao je da može pregraditi knaufom, ali da prilikom izlaska iz stana treba stan vratiti u prvobitno stanje. Pričali su i o najamnini i znali su da je najamnina 1.000,00 eura mjesečno, a pritom je objasnio i da 2.000,00 Eura plaćaju kao sigurnost da će se sklopiti ugovor i da će najam trajati barem godinu dana. Potom su otišle i agencija mu je poslala ugovor koji su on i bivša supruga koja je suvlasnica potpisali. Nakon toga sjela mu je uplata na račun u visini od 2.000,00 eura, a potom ga je tužiteljica nazvala i pitala može li doći s majstorom na što je on pristao te su tako došli 25.11. i tužiteljica je s majstorom obišla prostor, nije imala nikakve primjedbe i nakon što su oni otišli, ostala je s majstorom u prostoru. Nakon 4-5 dana tužiteljica ga je nazvala i rekla da odustaje jer je njena kolegica našla veliki stan na Kvaternikovom trgu koji je povoljniji od njegovoga. Ja sam rekao da je to u redu ali da onda gube polog, na što je ona rekla da zna, ali da je našla bolju priliku. Kasnije se sa njegovom kćerkom našla kako bi joj vratila ključeve, a iza toga ga je počela nazivati i govoriti da to nije u redu i da joj vratim bar pola primljenog iznosa i tako ga je zvala bar 10 puta i prijetila odvjetnicima, a kada su se dogovorili da bi se našli radi dogovora, nije se pojavila. Jasno je od početka rekao da se nosivi zidovi ne smiju dirati jer je za to potrebno i odobrenje statičara i jer je prethodno bio potres, a da se sa knaufom može raditi što god žele. Majstor koji je došao sa tužiteljicom nije s njim uopće razgovarao niti ga je pitao koji je nosivi zid niti je to bilo sporno. Njega je zvala druga agencija koja je imala zainteresiranu stranku no on im je rekao da neka ne dolaze jer je prostor iznajmio tužiteljici, a otkazao je i oglas kod druge dvije agencije te je taj stan iznajmio tek nakon 3 ili 4 mjeseca, tek početkom 3. mjeseca. Njemu je tužiteljica rekla da odustaje nekoliko dana nakon primopredaje 25.11. Nakon toga nije bilo zainteresiranih sve do ožujka kada je opet iznajmio stan. Tužiteljici je rekao da ako nađe boljeg kupca da će joj dati dupli polog odnosno 4.000,00 eura te joj je rekao da ona taj polog ne daje kao polog nego kao garanciju da će ugovor sklopiti.

10. Iskazi su prihvaćeni, osim u dijelu kojim svjedokinja ĆI iskazuje kako je tužiteljica odustala od zakupa tuženikove nekretnine, jer je našla drugi prostor koji joj je povoljniji, a kojega bi dijelila s kolegicom. Naime, iz nacrta Ugovora o najmu, koji je sastavljen po odvjetnicima s kojima surađuje agencija za nekretnine, u čl. 6. stoji kako se utvrđuje da će nekretninu koristiti tužiteljica zajedno s korisnicom MIŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi obavljanja poslovne djelatnosti obrta koji su registrirani na njihova imena.

11. Stoga je uvjerljivim i logičnim ocijenjen iskaz tužiteljice kako je njoj bilo bitno da se u stanu izvrše preinake koje su bile potrebne kako bi dvije osobe mogle nesmetano u tom stanu obavljati djelatnost psihoterapije, a logično je da je za to potrebno da svaka od te dvije osobe ima odvojenu prostoriju. Uvjerljiv je, stoga, iskaz tužiteljice i u dijelu u kojemu iskazuje da, kada je prilikom drugog pregleda nekretnine s majstorom, shvatila da to nije moguće, da je od zakupa toga prostora odustala, budući da je to bio jedan od dva uvjeta koja je prostor morao ispunjavati, jedan je da smije biti bučno, a drugi da njih dvije u prostoru mogu obavljati djelatnost i na taj način zatvoriti financijsku konstrukciju.

12. Nadalje, utvrđeno je kako je odmah po pregledu stana s majstorom, već isti dan tužiteljica obavijestila agenciju da neće sklopiti ugovor te je utvrđeno i da do sklapanja ugovora nije došlo.

13. Neosnovani su navodi tuženika kojima upire na usmeno sklapanje ugovora, s obzirom je odredbom čl. 4. st. 3. i 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora (Narodne novine 125/2011, 64/2015, 112/2018) propisano kako ugovor o zakupu poslovnoga prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku, a kada ga kao zakupodavac sklapa Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku te da je ugovor o zakupu sklopljen protivno toj odredbi ništetan.

14. Što se tiče tuženikovih tvrdnji da mu je tužiteljica uplatila utuženi iznos kao odustatninu, sud u tom dijelu nije prihvatio njegov iskaz, s obzirom da iz nacrta Ugovora proizlazi kako se upravo u toj visini osniva polog, koji služi za osiguranje ispunjenja obveza s osnove plaćanja mjesečnih najamnina, troškova iz čl. 5. Ugovora (režijskih i komunalnih troškova), eventualne štete na nekretnini te eventualnog prijevremenog otkaza Ugovora od strane najmoprimca.

14.1. U tom dijelu nije prihvaćen niti iskaz svjedokinje, koja prvo u iskazu navodi kako je u ugovoru bilo opisano na što se odnosi polog te da se ne sjeća da su stranke išta vezano uz svrhu uplate pologa komunicirale mimo onoga što piše u ugovoru, dok kasnije u iskazu navodi da je uobičajeno da se uplaćuje polog kako bi se stan čuvao i kako se ne bi iznajmio nekome drugome, da ona misli da je tužiteljici to bilo jasno da joj je to rekla.

14.2. Uz navedeno, saslušana svjedokinja tijekom cijelog davanja iskaza ostavljala je dojam zainteresiranosti za uspjeh tuženika u ovome sporu.

15. S obzirom na navedeno, ocjena je suda da u ovome postupku nije dokazano niti da je utuženi iznos dan kao polog iz čl. 4. nacrta ugovora koji prileži spisu, s obzirom da do sklapanja toga ugovora nije došlo, a niti da je utuženi dio dan kao odustatnina (čl. 306. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO), s obzirom da o tome nije postignut dogovor među strankama, a ista predstavlja sporazum kojom se ovlašćuje jedna ili svaka strana da odustanu od ugovora davanjem odustatnine. Dakle, pretpostavka za ugovaranje odustatnine je da je ugovor sklopljen (inače se nema od čega odustati), što ovdje nije slučaj, a druga pretpostavka je da o tome postoji sporazum između stranaka, što je u konkretnom slučaju također izostalo.

16. Pritom, sve da je točan i navod tuženika kojim iskazuje da je tužiteljica uplatila utuženi iznos uz dogovor da, ako do nesklapanja ugovora dođe krivnjom tužiteljice, on zadržava primljeno; u ovom postupku nije dokazano da je do nesklapanja ugovora došlo krivnjom tužiteljice, s obzirom iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi kako je jedan od dva uvjeta bio da se u prostoru mogu napraviti dvije prostorije za obavljanje djelatnosti (jedna za tužiteljicu, a druga za njezinu kolegicu MIŽ) te da, kad je utvrđeno da se to ne može, do sklapanja ugovora nije došlo.

17. Stoga je ocjena ovoga suda da su stranke bile u fazi pregovora, s obzirom da do sklapanja ugovora nije došlo, a koji pregovori, u skladu s odredbom čl. 251. ZOO-a ne obvezuju.

18. Što se tiče navoda tuženika kako mu je nastala šteta zbog neiznajmljivanja prostora drugim osobama do ožujka pa da iz tog razloga ima pravo zadržati primljeni iznos, valja navesti kako bi time tuženik upirao na naknadu štete koja proizlazi iz faze pregovaranja.

18.1. Naime, odredbom čl. 251. st. 2. i 3. ZOO-a propisano je kako je strana koja je pregovarala ili prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja odgovorna za štetu koja je time prouzročena drugoj strani; a suprotno je načelu savjesnosti i poštenja, između ostalog, ako strana uđe u pregovore s drugom stranom bez prave namjere da s tom stranom sklopi ugovor.

18.2. U ovome postupku, međutim, nije ocijenjeno da bi tužiteljica pregovarala i prekinula pregovore suprotno načelu savjesnosti i poštenja, s obzirom je utvrđeno da je kod nje postojala prava namjera za sklapanjem ugovora, ali do sklapanja nije došlo iz razloga što taj prostor nije udovoljavao osnovnim značajkama koje su bitne za obavljanje djelatnosti i nisu se mogle izvršiti takve preinake, a tužiteljica čim je to saznala, o tome je obavijestila drugu stranu.

18.3. K tome, cijela faza pregovaranja je trajala devet dana, što ne predstavlja toliko dugo vremensko razdoblje da bi iz njega proizašla nesavjesnost i nepoštenje tužiteljice odnosno njezina volja za vođenjem pregovora bez prave namjere za sklapanjem ugovora, čemu još pridonosi i činjenica što je tužiteljica, odmah po pregledu stana s majstorom i saznanja da preinake neće moći biti izvedene, o tome obavijestila agenciju, a nakon 4-5 dana i tuženika.

18.4. Uz navedeno, tuženik nije dokazao da mu je nastala šteta u iznosu koji tužiteljica potražuje ovom tužbom niti je postavio zahtjev radi naknade štete i u vezi s time prigovor ili protutužbeni zahtjev.

19. Posljedično, uslijed ocjene neosnovanosti tuženikovih prigovora iznesenih u ovome postupku te uslijed utvrđenja da za uplaćeni iznos nije postojala nikakva osnova, odnosno, ona se nije ostvarila, to je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a utvrđeno da je tuženik dužan vratiti tužiteljici primljeni iznos, uz zateznu kamatu, koja na zaprimljeni iznos teče u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO-a od trenutka kada je tuženik postao nepošten stjecatelj, a to je upravo trenutak kada ga je tužiteljica nazvala i rekla da do sklapanja ugovora neće doći, što je, prema iskazu samog tuženika, bilo 4-5 dana nakon pregleda stana s majstorom, tako da je zahtjev za isplatom zatezne kamate prihvaćen s tijekom od 30. studenoga 2022., a isti zahtjev odbijen je za razdoblje od 24. do 29. studenoga 2022. kao djelomično neosnovan.

20. S obzirom na neuspjeh u sporu, tuženik je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužiteljici naknaditi i troškove postupka koji su u skladu s odredbom čl. 155. bili potrebni za vođenje parnice. Tužiteljici je je priznat trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe prema Tbr. 7/1 100 bodova, za zastupanje na ročištima 14.6.2024. i 20.11.2024. prema Tbr. 9/1 100 bodova za svako, za sastav podneska 9.5.2024. prema Tbr. 8/1 100 bodova i za pristup ročištu za objavu 50 bodova prema Tbr. 9/3 Tarife, a što obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 1.125,00 Eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu 66,46 Eur, odnosno ukupno 1.191,46 Eur.

21. Odluka o zateznoj kamati na troškove postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun uz rj o pristojbi na presudu 33,23 Eur

2. Tuženiku po pun