REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž R-144/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne-Nade Terlević Sebastijan, kao predsjednice vijeća, Miroslava Ružića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Zorana Šarića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐNU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola sa sjedištem u [adresa], OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćniku Ediju Slivaru, odvjetniku iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj: Pr-426/2018-40 od 14. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj: Pr-426/2018-40 od 14. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I., III. i V. izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, da tužiteljici ĐNU, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.520,43 EUR / 11.455,66 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 14,71 EUR / 110,84 kn od 16.11.2016. godine pa do isplate

- na iznos od 10,83 EUR / 81,60 kn od 16.01.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 53,96 EUR / 406,56 kn od 16.03.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 15,29 EUR / 115,23 kn od 16.04.2017. godine pa do isplate - na iznos od 42,21 EUR / 318,03 kn od 16.05.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 90,32 EUR / 680,49 kn od 16.06.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 51,16 EUR / 385,49 kn od 16.07.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 59,66 EUR / 449,50 kn od 16.08.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 70,81 EUR / 533,53 kn od 16.09.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 65,67 EUR / 494,80 kn od 16.10.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 13,05 EUR / 98,30 kn od 16.11.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 13,31 EUR / 100,27 kn od 16.12.2017. godine pa do isplate

- na iznos od 69,71 EUR / 525,20 kn od 16.01.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 223,93 EUR / 1.687,21 kn od 16.02.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 86,68 EUR / 653,07 kn od 16.03.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 42,51 EUR / 320,27 kn od 16.04.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 14,00 EUR / 105,52 kn od 16.05.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 12,79 EUR / 96,35 kn od 16.06.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 42,02 EUR / 316,57 kn od 16.07.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 80,21 EUR / 604,37 kn od 16.08.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 36,27 EUR / 273,27 kn od 16.09.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 80,28 EUR / 604,89 kn od 16.10.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 106,47 EUR / 802,17 kn od 16.11.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 40,66 EUR / 306,34 kn od 16.12.2018. godine pa do isplate

- na iznos od 99,39 EUR / 748,84 kn od 16.01.2019. godine pa do isplate koje, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća, teku od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća iz t. I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Pula - Ospedale Generale di Pola, OIB: 16089706543, naknaditi tužiteljici ĐNU, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.883,00 EUR / 14.187,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude 14. veljače 2024. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 (petnaest) dana

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“

2. Protiv ove presude (u dijelu pod točkom I., III. i V. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja, pogrešne primijene materijalnog prava, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnomu, navodi: da prvostupanjski sud na pogrešan način tumači odredbe Granskog kolektivnog ugovora (dalje: GKU) jer je istima jasno utvrđeno da se dodaci ne plaćaju na sate prekovremenog rada sve do travnja 2020. već se osnovna plaća uvećava za 50%, jer je Kolektivni ugovor (dalje: KU) dvostranoobvezni ugovor između strankama koje su one prihvatile i koji se ima primjenjivati kao izvor prava među strankama, kao i njegova tumačenja od strane Zajedničkog povjerenstva, slijedom čega da sud prvog stupnja ne može i ne smije jednostrano mijenjati ugovorne odredbe GKU koje tužiteljica nije osporavala; da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer iako odredba KU izričito navodi da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće te se uvećava osnovna plaća, sud prvog stupnja isto tumači na način da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju platiti svi dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati; da je KU izmijenjen na način da se opisani dodaci na plaću - dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje - plaćaju za prekovremeni rad tek od 1. travnju 2020.; da izračun bruto satnice prema nalazu vještaka nije ispravan budući da je bruto satnica obračunata na ukupnu bruto plaću uvećanu i za dodatke za odgovornost i uvjete rada – što je suprotno članku 51. GKU i suprotno odredbama Dodatka III KU, uzimljući u obzir da se opisani dodaci nisu trebali obračunavati i isplaćivati sukladno KU sve do travnja 2020.; da iako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU 143/13 koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje place na posebne uvjete rada iz članka 57. KU 143/13 i pravo na uvećanje za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59 KU 143/13, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, potpisnici KU su navedeno ugovorili i utvrdili tek Dodatkom III. KU koji je u primjeni od 1. travnja 2020. pa se postavlja pitanje prave ugovorne volje stranaka i primjena prava do 1. travnja 2020., budući je i u Zaključcima Zajedničkog povjerenstva i KU jasno utvrđeno da se navedeni dodaci nisu obračunavali i ne obračunavaju se na sate odrađene u prekovremenom radu do 1. travnja 2020., a niti je Dodatkom III. KU utvrđena retrogradna primjena tih odredbi; da je u tomu dijelu sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, jer iako odredba KU izričito navodi da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće te se uvećava osnovna plaća, sud isto tumači na način da se na naknadu za prekovremeni rad trebaju platiti svi dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati, ne poštujući odredbe KU kao niti njihove dodatke koji predstavljaju pravo između stranka; da je na nalaz vještaka istaknuto niz primjedbi koje vještak nije otklonio, a niti ih je prvostupanjski sud uzeo u obzir kao ni utvrđenja KU i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi KU, a niti odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske čime je došlo do pogrešne primijene materijalnog prava i bitne povreda odredaba parničnog postupka; da bitnu povredu tuženik nalazi u činjenici da nije bilo mjesta za postupanje u skladu s člankom 186.b. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) kada tužiteljica nije prije pokretanja tužbe zatražila od tuženika dostavu bilo kakve dokumentacije potrebne za postavljanje tužbenog zahtjeva; da je pobijana presuda kontradiktorna i nerazumljiva pa je, posljedično tomu, počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanomu dijelu preinači na način da se tužiteljičin tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz dosudu troškova postupka uvećanih za troškove žalbenog postupka odnosno, podredno, da se prvostupanjska presuda u pobijanomu dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice, zaposlene kod tuženika na radnom mjestu specijalista anesteziologije, za isplatu razlike plaće i dodataka na plaću za otežane uvjete rada i posebne uvjete rada te zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi kao i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja te dodatke za sate odrađene u plaćenom prekovremenom radu u utuženom razdoblju od listopada 2016. do prosinca 2018., utemeljen na odredbama članka 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR/14) i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13 i 96/15 – dalje: KU/13) te Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20, dalje: KU/18).

7. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza (članak 8. ZPP), a napose cijeneći pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u rješenju poslovni broj: Rev-281/2021-2 od 25. travnja 2021. (stranice 300-306 spisa) i sukladno istomu provedeno dopunsko vještačenje po vještaku financijske struke Marina Rameše, dipl. oecc. od 5. listopada 2022. (stranice 318-306 spisa), prema kojemu bi razlika u plaći za utuženo razdoblje iznosila 1.520,43 eura (11.455,66 kuna) kao djelomično osnovan prihvatio ovakav zahtjev tužiteljice, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće (pod točkom I. izreke) i odbio, kao neosnovan (pod točkom II. izreke), dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaća pod točkom I. izreke, zaključujući, u bitnomu, da osnovom Zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji imaju obvezujući karakter i sastavni su dio Kolektivnog ugovora, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. pa se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 doneseno na 23. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU održanoj 1. srpnja 2015. (Zaključak broj: 148.) prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu pa do donošenja Zaključka broj: 153., 21. prosinca 2015. kada je navedeni raniji Zaključak broj: 148. stavljen izvan snage i kada je ovim Zaključkom utanačeno da redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati te da, posljedično tomu, razlika u plaći tužiteljice za utuženo razdoblje iznosi upravo utuženi iznos.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu dodatno - po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

9. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno ni nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

9.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u ovom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi odredbe članka 186.b ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj, jer se ovdje radi o slučaju iz stavka 3. toga članka, odnosno o podacima koji tužiteljici nisu bez provedenog financijskog vještačenja mogli biti poznati.

9.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovomu dijelu, u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, u cijelosti neosnovana.

10. Tijekom ovoga postupka prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti od značaja za zakonito presuđenje ovoga spora i na temelju sadržaja u postupku provedenih dokaza valjano utvrdio sporne odlučne činjenice, izloživši ih u obrazloženju pobijane presude. Zbog navedenog ovaj sud prihvaća u cijelosti tako utvrđeno činjenično stanje pa, prema tomu, nije osnovan niti žalbeni razlog žalitelja u dijelu u kojemu ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

11. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

12. Odredbom članka 51. stavka 10. KU/13, propisano je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Ista je odredba sadržana i u članku 49. stavku 10. KU/18.

13. Uzimljući u obzir da prema odredbi članka 19. stavka 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako, primjerice i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr- 630/2017, Revr-676/2013, Revr-793/2013, Revr-1515/2013 i dr.). Pri tomu nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl., a što nije riječ u konkretnomu slučaju.

13.1. Odredbu članka 51. stavka 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU dva puta je tumačilo pa je tako na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., donesen Zaključak broj 148. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom na to da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.“

13.2. Na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 od 21. prosinca 2015. donesen je Zaključak 153. koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.“

14. Dakle, iz sadržaja navedenih zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU proizlazi da se Zaključak broj 153. u bitnomu razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153., nota bene, stavljen izvan snage) jer redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

14.1. Ovaj Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe članka 51. stavka 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

15. Osim toga Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169. koji glasi:

„Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“.

16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. pa se tumačenje odredbe članka 51. stavka 10. KU/13. doneseno na 23. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU održanoj 1. srpnja 2015. (Zaključak broj: 148.) prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu pa do donošenja Zaključka broj: 153., 21. prosinca 2015. kada je navedeni raniji Zaključak broj: 148. stavljen izvan snage i kada je ovim Zaključkom utanačeno da redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati.

17. Odredbom članka 52. KU/13, odnosno članka 50. KU/18, propisano je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

17.1. Ovisno o tomu jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u članku 51. KU/13, odnosno članku 49. KU/18. pa tako ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe članka 51. stavka 9. KU/13, odnosno članka 49. stavka 9. KU/18.

18. Cijeneći sadržaj navedenih Zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji, kako je to i prethodno navedeno, imaju obvezujući karakter i sastavni su dio Kolektivnog ugovora, po pravnom shvaćanju ovog suda, kao suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je u ovomu postupku pravilno primijenio materijalno pravo kada je, uz uvažavanje navedenih pravnih shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, proveo drugu po redu dopunu financijskog vještačenja i temeljem takvog izračuna vještaka financijske struke (na koji stranke nisu imale nikakvih primjedbi), osnovom kojeg je tužiteljica nastavno i konačno uskladila svoj tužbeni zahtjev, primjenom Zaključaka broj: 148. i 153. za relevantno razdoblje u kojem se pojedini od tih Zaključaka primjenjuje, tužiteljici dosudio razliku na ime dodataka za isplaćene prekovremene sate, za koje je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici, kao i neisplaćene redovne sate i dodatke na iste u mjesecu siječnju 2018. i, posljedično tomu, tuženika obvezao na isplatu iznosa od ukupno 1.520,43 eura (11.455,66 kuna) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu razlike plaće.

19. Suprotno paušalnim žalbenim navodima žalitelja, vještak financijske struke Marin Rameša, dipl. oecc. je u postupku, u dvama dopunama vještačenja, u cijelosti otklonio tuženikove prigovore i tuženik, s tim u svezi, nije imao nikakvih nastavnih primjedbi niti dokaznih prijedloga pa je njegova žalba i u tomu dijelu neosnovana.

20. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

21. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev žalitelja za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. ZPP).

U Puli – Pola 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan